REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207
Poslovni broj: K-67/2020-78
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Ivi Kero, uz sudjelovanje Josipe Grgić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog UB, zbog kaznenog djela iz članka 242. stavka 1. i 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11.), u povodu optužnice oštećenika kao tužitelja SB od 9. rujna 2029., izmijenjene 17. listopada 2019., nakon javne rasprave održane 10. rujna 2025., 6. listopada 2025. i 3. studenoga 2025., u prisutnosti oštećenika kao tužitelja SB, opunomoćenika oštećenika kao tužitelja, odvjetnika UBC, optuženog UB i branitelja optuženika, odvjetnika Ivice Vege, 5. studenoga 2025. objavio je i 3. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. dalje: ZKP/08.)
optuženi UB, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin U i S r. L, rođen **.**.1983. u [adresa], s boravištem [adresa], trgovac, zaposlen u restoranu kao pomoćni kuhar, s mjesečnim primanjima od 2.200,00 eura, oženjen, otac jednog djeteta, vojsku nije služio, suvlasništvo 1/2 kuće na Korčuli veličine 120 m[2] , ne vodi se drugi kazneni postupak.
OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE
da bi
1.) postupajući sa izravnom prijevarnom namjerom, iskoristivši teško stanje nužde i teško materijalno stanje, te poslovne i financijske probleme u kojem se oštećenik kao tužitelj (dalje u tekstu: Oštećenik) našao zbog poslovanja svog društva PINK AND PURPLE j.d.o.o. (dalje u tekstu: Društvo) kroz koje je oštećenik ostvarivao svoje jedine prihode, a koje društvo se uslijed propalih značajnih investicija izvršenih u organiziranje glazbenog festivala na Korčuli tijekom ljeta 2015. g. koji festival je zbog loših vremenskih uvjeta i požara koji su poharali Korčulu u ljetu 2015. g. propao i bio jako slabo posjećen, te uslijed čega je oštećenikovo društvo imalo značajne financijske gubitke i značajne obveze prema izvođačima, dobavljačima i organizatorima tog festivala zbog čega se je oštećenik morao hitno zadužiti kako bi spasio poslovanje svog društva koje je u zakupu imalo ugostiteljski objekt u Korčuli, u proljeće 2016. g., oštećeniku pozajmio iznos od 30.000,00 EUR koji iznos mu je oštećenik trebao vratiti nakon završetka ljetne sezone rada kluba Boogie Jungle u Korčuli a najkasnije do 16.11.2016. g., tj. nakon 6 mj. od primitka zajma, te sa oštećenikom kao osiguranje vraćanja tog iznosa od 30.000,00 EUR, kod javnog bilježnika Joze Rotima iz Zagreba, dana 13.05.2016. g., pod brojem OV-3454/16, sastavio Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine, suvlasničkog dijela tužitelja od ½ dijela nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pri čemu je postupajući sa prijevarnom namjerom ugovaranja nerazmjerne imovinske koristi, koristeći se stanjem nužde u kojem se našao oštećenik, znajući da će temeljem navedenog sporazuma od oštećenika moći naplatiti puno veći iznos nego što mu je posudio te da će temeljem navedenog sporazuma moći steći vlasništvo oštećenikove nekretnine koja više nego deseterostruko po vrijednosti premašuje iznos danog zajma, u navedeni Sporazum unesena obveza oštećenika da osumnjičeniku vrati ukupan iznos od 45.000,00 EUR do 01.11.2016. g. a koji iznos u sebi sadržava i godišnju kamatu koju je osumnjičenik tražio na taj zajam po stopi od 100% godišnje tj. 50% za tih 6. mj. a koja predstavlja lihvarsku kamatu zbog čega je taj ugovor i ništetan, te je temeljem citiranog Sporazuma, osumnjičenik u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dana 23.05.2016. g. pod brojem Z-4495/2016 izvršio uknjižbu njegova prava vlasništva temeljem citiranog Sporazuma uz zabilježbu da je pravo vlasništva uknjiženo radi osiguranja osumnjičenikove tražbine a kasnije, usprkos činjenici da mu je u cijelosti vraćen zajam, osumnjičenik je dovodeći u zabludu javnog bilježnika u svezi činjenice nevraćanja tražbine, proveo postupak prodaje oštećenikovog suvlasničkog dijela od ½ dijela nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a radi namirenja osumnjičenikove tražbine za koju je znao da mu je podmirena, a koji postupak je taj javni bilježnik proveo čime je osumnjičenik postao punopravni vlasnik oštećenikovog suvlasničkog dijela nekretnine za cijenu od 45.000,00 EUR, iako je osumnjičenik znao da je do tada osumnjičenik od oštećenika bio primio već 38.000,00 EUR a tržišna vrijednost tog suvlasničkog dijela je oko 300.000,00 EUR i temeljem koje provedbe je osumnjičenik temeljem svog prijedloga od 13.06.2017. g. dana 01.08.2017. g. u zemljišnim knjigama, pod brojem Z-7255/2017 izvršio brisanje zabilježbe da je prijenos prava vlasništva na ½ dijela predmetne nekretnine izvršen radi osiguranja osumnjičenikove tražbine te se upisao kao punopravni z.k. suvlasnik u ½ dijela predmetne nekretnine, čime je osumnjičenik za sebe pribavio znatnu imovinsku korist postupajući sa namjerom pribavljanja te imovinske koristi
dakle da bi iskorištavajući nuždu, neiskustvo, lakomislenost, smanjenu sposobnost rasuđivanja ili znatnu slabost volje druge osobe primio od nje ili s njom ugovorio za sebe ili drugoga imovinsku korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on dao, učinio ili se obvezao dati ili učiniti, čime je pribavljena znatna imovinska korist a počinitelj se bavi tom djelatnošću,
čime da bi počinio kazneno djelo protiv imovine - lihvarskim ugovorom – opisano i kažnjivo po članku 242. stavku 1. i 2. KZ/11.
2.) nakon što mu je oštećenik, temeljem zajma i Sporazuma o radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine, suvlasničkog dijela oštećenika od ½ dijela nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zaključenog kod javnog bilježnika Joze Rotima iz Zagreba, dana 13.05.2016. g., pod brojem OV-3454/16, tijekom 2016. g., u više navrata do 16.11.2016. g., pojedinačnim obrocima od 20.000,00 kn do 50.000,00 kn, vratio ukupan iznos zajma te isplatio ukupan iznos od 38.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti tj. iznos od 280.000,00 kn, a znajući da mu je oštećenik cijelosti vratio pozajmljeni iznos, neosnovano i prijevarno te dovodeći u zabludu javnog bilježnika Jozu Rotima u pogledu činjenice da osumnjičeniku oštećenik nije vratio pozajmljeni iznos iako je znao da je to neistina, javnom bilježniku dao lažnu izjavu da mu pozajmljeni iznos nije vraćen čime je lažno prikazao činjenicu ovršnosti svoje tražbine, te je dana 06.12.2016. g. zatražio od navedenog javnog bilježnika izdavanje potvrde ovršnosti na Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine, navodeći ga time da na štetu osumnjičenikove imovine izda tu potvrdu, a koju potvrdu je javni bilježnik Jozo Rotim, postupajući u zabludi smatrajući da oštećenik svoju obvezu vraćanja zajma po tom sporazumu nije izvršio, izdao istog dana na štetu oštećenikove imovine, da bi po dobivanju potvrde ovršnosti, osumnjičenik kod istog javnog bilježnika dana 23.12.2016. g., pod poslovnim brojem OU-445/16 zatražio i pokretanje postupka prodaje oštećenikovog suvlasničkog dijela od ½ dijela nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a radi namirenja osumnjičenikove tražbine za koju je on znao da mu je podmirena, a koji postupak je taj javni bilježnik, povredom odredaba o dostavi pismena oštećeniku, nezakonito proveo te je u tom postupku 02.06.2017. g. donio potvrdu da su se ispunili uvjeti iz čl. 322. st. 7. i st. 8. toč. 1. Ovršnog zakona (dalje: OZ) čime je osumnjičenik postao punopravni vlasnik oštećenikovog suvlasničkog dijela nekretnine za cijenu od 45.000,00 EUR, iako je osumnjičenik znao da je do tada osumnjičenik od oštećenika bio primio već 38.000,00 EUR a tržišna vrijednost tog suvlasničkog dijela je oko 300.000,00 EUR a temeljem koje potvrde je osumnjičenik temeljem svog prijedloga od 13.06.2017. g. dana 01.08.2017. g. u zemljišnim knjigama, pod brojem Z-7255/2017 izvršio brisanje zabilježbe da je prijenos prava vlasništva na ½ dijela predmetne nekretnine izvršen radi osiguranja osumnjičenikove tražbine te se upisao kao punopravni z.k. suvlasnik u ½ dijela predmetne nekretnine, čime je osumnjičenik za sebe pribavio znatnu imovinsku korist postupajući sa namjerom pribavljanja te imovinske koristi,
dakle da bi lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica doveo nekoga u zabludu ili ga održavao u zabludi s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist i time ga naveo da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini čime je pribavljena znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta
čime da bi počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom– opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. i 2. KZ/11.
Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1.- 5. te nužni izdaci optuženika i nagrada i nužni izdaci branitelja optuženika padaju na teret oštećenika kao tužitelja.
Obrazloženje
1. Oštećenik kao tužitelj LB podnio je 9. rujna 2019. optužnicu protiv optuženog UB, zbog kaznenog djela 243. stavka 1. i 2. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. i 2. KZ/11., te ju izmijenio 17. listopada 2019.
2. Pozvan da se očituje o optužbi optuženi UB je naveo da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao e-izvadak iz sudskog registra za PINK ANDD PURPLE j.d.o.o., izvadak iz obrtnog registra, rješenje UDU DNŽ, I. Korčula od 18.06.2015.g., sporazum radi osiguranja OV-3454/16 od 13.05.2016.g., potvrda OU- 445/16 od 02.06.2017.g., izvadak iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], e-Izvadak iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - povijesni, obračun zateznih kamata, rješenje OS u Dubrovniku, SS u Korčuli, broj Psp-17/18 od 11.9.2018., službena zabilješka od 20.10.2017.g. PU Korčula iz predmeta K-DO-5/2018, službena zabilješka od 03.11.2017.g. PU Korčula iz predmeta K-DO-5/2018, službena zabilješka od 31.10.2017.g. PU Korčula iz predmeta K-DO-5/2018, potvrda o privremeno oduzimanju predmeta od 28.07.2017.g. iz predmeta K-DO-5/2018, preslika stranica bilježnice o prometima kluba Boogie Jungle u 2016.g. iz predmeta K-DO-5/2018 i tabelarni prikaz "velikih" isplata kluba Boogie Jungle u 2016.g. iz predmeta K-DO-5/2018, te da se pročita već priklopljeni spis ODO u Zagrebu broj K-DO-3015/18, te da se pribave i pročitaju spisi Županijskog državnog odvjetništva u Dubrovniku broj K-DO-5/18, kao i isprave koje prileže tom spisu, te da se pribavi cjelokupni predmet javnog bilježnika Joze Rotima broj Ov - 3454/16 i broj Ou-445/16, te da se provede financijsko knjigovodstveno vještačenje ukupno vraćenih pozajmica i obračunatih kamata te spis Županijskog suda u Dubrovniku broj K-7/21 i da se priklopi i izvrši uvid u navedeni spis, te da se provede građevinsko vještačenje vrijednosti nekretnine zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da se u svojstvu svjedoka pročita iskaz DB sa zapisnika 14. srpnja 2022 ( list 80 -83 spisa), na temelju članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP/08. pročitao je zapisnike ispitivanju svjedoka DB sa rasprave od 14. srpnja 2022. i svjedoka IB sa rasprave od 30. listopada 2022., presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-543/2017 te presudu Županijskog suda u Sisku broj Kž-416/2023, ispitao je svjedoka SB, materijalnu dokumentaciju dostavljenu uz podnesak od 3. studenog 2025. te je izvršio u uvid u izvadak iz prekršajne i kaznene evidencije za optuženika. Optuženi UB je ispitan na kraju dokaznog postupka.
3.1. Na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP/08. sud je odbio dokazni prijedlog opunomoćenika oštećenika i optuženog UB i to da se ispitaju svjedoci HB, VB te UBCK, kao nevažni. To stoga odlučne činjenice u ovkom kaznenom predmetu mogu se utvrditi ocjenom do sada izvedenih dokaza i to obrane optuženika, iskaza svjedoka LB, IB, DB te materijalne dokumentacije u spisu.
4. U svojoj obrani optuženi UB je naveo da je oštećenika upoznao krajem 2015. jer je isti sastavljao ekipu za rad u klubu na Korčuli, a on je tada radio u caffe baru Mimice čiji su vlasnici i suvlasnici Aquariusa na Jarunu i na Zrću u kojim klubovima je radio kao ispomoć, slijedom čega ima iskustva u ugostiteljstvu te vrste. On i oštećenik su se sreli nekoliko puta te ga je on, s obzirom na njegovo iskustvo pitao želi li biti voditelj njegovog kluba na Korčuli i njegov partner. U tim razgovorima oštećenik ga je pitao da li mu može dati 45.000,00 eura za njegove privatne stvari na što je pristao te su potpisali i fiduciju i partnerski ugovor. Potpisivanju tih ugovora sa strane oštećenika je bilo svojevoljno i bez ikakvih pritisaka. Zbog toga je dao otkaz kod poslodavca u Zagrebu i krenuo je na sezonu kod oštećenika. Kada je došao na Korčulu tamo je u klubu susreo HB za kojeg mu je oštećenik rekao da je on voditelj tog kluba, iako mu je oštećenik govorio da će upravo on biti voditelj, no tada mu je oštećenik rekao da HB ima više iskustva. Stoga je u tom klubu obavljao poslove za koje se nisu dogovorili, radio je beznačajne poslove u početku je znao ići i platiti neku robu. U klubu je vidio oružje i drogu, a u klub je zalazio i pok. ZB koji je bio jako dobar prijatelj oštećenika i zbog svih tih okolnosti bojao se i za sebe i za svoje bližnje. U sedmom mjesecu oštećenik mu je zabranio ulazak u klub, a tada mu je i ZB rekao da se makne i od kuće i od kluba i njegovo je mišljenje da je taj ZB živ, da bi bio prisiljen vratiti tu kuću jer je ZB bio vrlo opasan tip. Nakon te zabrane ulaska u klub, pitao je oštećenika kada će mu vratiti novac na što mu je oštećenik rekao da sada nema novaca, ali da će mu ga vratiti i to su čuli i drugi ljudi i tako su se rastali te se vratio u Zagreb, a taj novac nikada nije primio. Stoga je pokrenuo fiduciju jer da je novac primio on istu ne bi aktivirao. Pojasnio je okolnosti sklapanja tih ugovora kod javnog bilježnika koje su sklopili LB i on i to ugovor o partnerstvu i ugovor o pozajmici te se sjeća da je LB postavljao pitanja javnom bilježniku o značenju tih ugovora te mu je predao tih 45.000,00 eura koje je stavio u torbu za laptop koju je nosio sa sobom te se sjeća kako je LB i tada bio odjeven. Kuću koja je bila predmet fiducijarnog osiguranja nije prodao, niti je dolazio s nekim drugim ljudima iz zatvora na razgovore s oštećenikom , prikazali su ga kao kriminalca no on se nije bavio lihvarenjem, nije kažnjavan niti se protiv njega vodi bilo kakav drugi kazneni postupak. Dodao je da DB i LB nisu govorili istinu u vezi povrata novca jer npr. DB mijenja svoj iskaz jer se njezin iskaz ne podudara u parnici i u kaznenom postupku. Na postavljeno pitanje opunomoćenika oštećenika kao tužitelja naveo je da se oštećenik nije izjašnjavao prilikom pozajmljivanja novca za što mu novac treba niti je on u tom trenutku znao za što mu služi novac. Po njegovom dojmu oštećenik je živio lagodno jer je isti istodobno imao ženu sa djetetom i ljubavnicu koja je radila u klubu i to DB, putovao je po Europi tako da njegove tvrdnje da je 2015., 2016. i 2017. bio u krizi, po njegovom mišljenju ne stoje. Jednako tako smatra da je oštećeniku imponiralo biti u krim miljeu. Naveo je da je prvi put na Korčulu došao u trećem mjesecu i tada su tamo bili LB, DB i HB. U šestom mjesecu započele su pripreme za otvaranje kluba i tamo je bio do sredine 7. mjeseca 2016. Nakon toga u 2016. više nije dolazio u klub jer u isti nije smio doći. Naveo je da se ne može sjetiti j li otkaz u Zagrebu dao prije ili nakon pozajmljivanja novaca oštećeniku. S oštećenikom je zaključio ugovor o partnerstvu i na temelju tog ugovora trebao se zaposliti u klubu i biti njegov voditelj, no oštećenik taj ugovor nikada nije proveo, on nije predao nikakve papire niti je bio prijavljen tijekom rada u klubu, nije primio nikakvu plaću za to što je radio u klubu, jedino mu je smještaj bio plaćen. Istaknuo je da sve to nije uopće bilo neuobičajeno jer je oštećenik kršio zakone i drugi su radnici radili neprijavljeno, a protiv oštećenika se vodi i kazneni postupka zbog utaje poreza. Naveo je da je tek na sudu čuo za bilježnicu u kojoj su se upisivali neki iznosi ali u tu bilježnicu je oštećenik upisivao što je htio jer u istoj nema nikakvog njegovog potpisa da mu je npr. predao neki dio dugovanog novca. Naveo je sa 12.8. u tom klubu nije konzumirao hranu ili piće, te da je oštećenik jednostrano unosio podatke u tu bilježnicu, no on nije ništa niti jeo niti pio na račun kluba nakon odlaska iz istog. Naveo je da mu je poznato ime ČB jer je on njegov prijatelj i njemu je također pozajmio neki novac koji je isti vratio a također je se osigurao fiducijom.
5. Iz iskaza svjedoka CB proizlazi da je 2015. godina bila vrlo neuspješna poslovna godina za njegov klub na Korčuli te je nakon toga upoznao UB pa su razgovarali o poslovnoj suradnji u vezi s tim klubom. Razgovarali su o tome da UB ima 15% udjela u poslovanju kluba i da će mu se na taj način za 30.000,00 eura koje bi mu pozajmio isplatiti na kraju sezone 45.000,00 eura ukoliko poslovanje bude funkcioniralo kako treba. Međutim UB je uočio da je utjecaj IB prevelik u poslovanju kluba i na njegove odluke te je odlučio da neće sudjelovati on u poslovanju kluba, no da će mu dati 30.000,00 eura te da mu taj iznos vrati na kraju sezone, no on je tražio i osiguranje za to vraćanje, a osiguranje se sastojalo tako da mu da svoj dio kuće na Korčuli te su sklopili o tome ugovor kod javnog bilježnika te su u tom ugovoru napisali da mu se obvezuje vratiti iznos od 45.000,00 eura ako poslovanje bude u redu. Naveo je da je UB tijekom 2016. u obrocima vraćao novac te mu je tako vratio ukupni iznos od 280.000,00 kuna ili 38.000,00 eura, iz čega proizlazi da mu je bio dužan vratiti još 7.000,00 eura. Tada se je s njim usmeno dogovorio da ću mu vratiti ovih 7.000,00 eura iduće sezone, jer su sve usmeno dogovarali i misli da su se dogovorili da je u redu da mu vrati 7.000,00 eura iduće sezone, ali je već tijekom 2017. došlo do problema u suradnji s njegovim partnerima HB i IB. Oni su počeli gotovo samostalno kontrolirati poslovanje kluba tako da su njega ograničavali u pristupu svim financijskim podacima koji se tiču poslovanja te su naposljetku počeli surađivati s UB te su preuzeli klub, a zatim je ostao i bez kuće koju je založio. Naveo je da je 2017. htio iznajmiti svoj dio kuće kako bi vratio dug i podmirio svoje financijske obveze međutim tada je utvrdio da kuća više ne glasi na njega nego je prepisana na UB. Nakon toga UB je tražio od njega da mu da još 80.000,00 eura i da će mu vratiti kuću, no on je to odbio te ga je odlučio tužiti jer je vrijednost kuće višestruko veća od iznosa novca koji mu je pozajmio UB i po njegovoj procjeni je sigurno vrijedila pola milijuna eura. Na postavljeno pitanje opunomoćenika naveo je da je poslovanje kluba išlo preko njegove firme Pink and Purple, da je 2015. godina bila vrlo neuspješna godina u poslovanju kluba jer je tada htio organizirati jedan festival te je doveo DJ-eve iz Njemačke te je festival trebao trajati pet tjedana, no isti nije marketinški dobro odrađen. Utrošio je na to minimalno 50.000,00 eura, a nisu zaradili ništa. U odnosu na sudjelovanje IB i HB u radu kluba, naveo je da su ga isti spriječili da sudjeluje u obračunima, da nije imao pristup novcima te su oni tako preuzeli klub te ga vodili pod njegovim imenom, a njega su zapravo iz kluba izgurali. Naveo je da misli da su surađivali i sa lokalnom policijom i sa iznajmljivačem zemljišta na kojem se nalazio klub, te ih je zbog toga prijavio policiji te su mu nakon toga počeli prijetiti pa je 2017. zapravo pobjegao s Korčule, a oni su nastavili poslovanje. Pojasnio je da je uzeo od UB 30.000,00 eura prije sezone 2016. tako da je dio dobio u kešu, a dio su poplaćani dugovi prije te sezone po osnovi poslovanja kluba. UB je garantirao da će vratiti 45.000,00 eura kao što je prethodno naveo tako da on sudjeluje u radu kluba te ako klub bude dobro poslovao da će mu vratiti 45.000,00 eura nakon sezone što je njemu bilo prihvatljivo te je bio suglasan s time. Naveo je da je bio u teškoj situaciji i morao je pozajmiti novac kako bih nastavio poslovanje i novac mu je trebao za nastavak rada kluba dok drugih dugova nije imao. Naveo je da je znao što znači ugovor koji je potpisao kod javnog bilježnika te je mislio da će ja kroz poslovanje sigurno moći vratiti iznos od 45.000,00 eura te da je taj ugovor samo pro forme i da neće doći u pitanje da ostane bez svog dijela kuće. Naveo je da je s optuženikom sklopio jedan ugovor o partnerstvu, od kojeg je ovaj kasnije odustao, a zatim ovaj ugovor o pozajmljivanju novca, te je uvijek bila riječ o istom novčanom iznosu od 45.000,00 eura. Naveo je da je točno da ga je optuženik tužio za isplatu 15.000,00 eura iz ovog prvog ugovora o suradnji, koji ugovor je raskinut, a u istome je bila ugovorena trogodišnja suradnja s udjelom optuženika od 15% od poslovanja kluba što bi mu po godini donijelo prihod od 15.000,00 eura. Drugi je ovaj ugovor u kojem je navedeno da mu je pozajmio 45.000,00 eura. Evidencija o vraćanju pozajmljenog iznosa vodila se u jednoj crnoj bilježnici koju je imala supruga od voditelja osiguranja IB, VB i koja bilježnica je predana policiji i državnom odvjetniku u drugom kaznenom postupku i u njoj je točno vidljivo koji iznos novca je vraćen optuženiku. Naveo je da je od 2014. do 2017./2018. živio u [adresa] u [adresa] sa bivšom izvanbračnom suprugom i djetetom, a na Korčuli je boravio dva/tri mjeseca tijekom ljeta što je optuženiku bilo poznato. Na postavljeno pitanje branitelja optuženika naveo je da je VB zapisivala sve iznose u tu bilježnicu koji su vraćeni UB tako da je u njoj sve evidentirano bilo o tome da je novac predao osobno, HB, bilo DB, bilo UBCK. Iako se radilo o dosta velikom iznosu koji je vraćao optuženiku, nije tražio da on potpisuje neku priznanicu o tome jer su bili u dobrim odnosima te nije smatrao potrebnim da mu on nešto potpisuje, a on mu je rekao da će kada isplati cijeli iznos, potvrditi da je primio cijeli iznos koji mu je pozajmljen. Optuženik mu je rekao da ako bude potpisivao da mu vraća iznos u obrocima, da će to umanjiti vrijednost ugovora koji su sklopili. Naveo je da kada je predavao novac, da je to činio sam. UB je stupio u posjed kuće te je ključ od iste dobio od njegovog oca s kojim nije u dobrim odnosima te je također njegov otac morao provaliti u jedan apartman koji pripada ovom dijelu kuće koji je založio kako bi UB omogućio pristup. Na postavljeno pitanje optuženika naveo je da se može utvrditi da je dio novca koji mu je pozajmio utrošen za plaćanje struje, vode te za podmirenje iznosa na žiro računu koji je bio u minusu. Naveo je da je optuženik dobrovoljno izašao iz partnerstva u klubu te njemu pristup nikada nije bio zabranjen i postoje podaci u spomenutoj bilježnici da je isti u klubu i jeo i pio. Istaknuo je da optuženik nije vršio nikakav pritisak na njega kada su se dogovarali o pozajmljivanju ovog iznosa novca i načinu na koji će se isti vratiti te su oni u to vrijeme bili u dobrim odnosima. Naveo je da kada je optuženik zatražio da mu vrati još 80.000,00 eura, te da će mu vratiti kuću, da je tada isti došao u pratnji nekog čovjeka koji je bio u zatvoru i za kojeg je optuženik rekao da mu je prodao kuću i da mu je on spreman vratiti ako mu da tih 80.000,00 eura. Na pitanje optuženika naveo je da ne zna gdje je optuženik radio kada su se upoznali, da misli da ga je HB poznavao od ranije te ga je s njim upoznao u jednom kafiću na Trgu Bana Jelačića, te mu je HB doveo optuženika te su razmatrali razne kombinacije i tako su u razgovoru došli do svih ovih ideja o sudjelovanju optuženika da mu pomogne u poslovanju. Naveo je da zna da je optuženik imao ugostiteljskog iskustva i misli da je bio poslovni partner u nekom kafiću u Dubravi u koji su također išli i razgovarali o poslovnoj suradnji.
6. U svom iskazi svjedokinja DB je navela da je njezin dečko LB imao u vlasništvu lokal na Korčuli, odnosno noćni klub Boogie Jungle u kojem klubu je svojedobno prvo radila kao hostesa a nakon toga i kao konobar 2015. do 2016. PB je upoznala preko zajedničkih prijatelja. LB je 2015. zapao u financijske poteškoće pa je tako trebao nekoga da mu posudi novac kako bi ponovno otvorio klub na ljeto 2016. a s obzirom na činjenicu da taj klub ne radi cijele godine nego radi samo ljeti. PB je bio spreman uložiti u nekakav takav posao te je posudio SB iznos od 30.000,00 eura. Navela je da nije svjedočila predaji novca, no bila je prisutna razgovorima njih obojice kada se o tome razgovaralo i to nije bilo u nijednom trenutku sporno. Navela je da je taj novac PB oštećeniku predao kako bi bio partner u navedenom noćnom klubu, pri čemu ne zna točno što su oni smatrali pod partnerstvom te na koji točno način bi PB povratio svoju investiciju u taj klub, pretpostavlja tijekom poslovanja u sezoni no detalje tog dogovora ne zna. Navela je da zna da je PB bio zajedno sa njom i SB i zajedničkim prijateljem HB u 3. mjesecu 2016. na Korčuli te je vidio taj klub a zna i da su mu pokazivali snimke na You Tube tog kluba tako da je PB znao o kojem klubu se radi, znao je u koji posao ulaže pa čak je i prije sezone tamo bio. Klub se inače otvarao oko 17. lipnja. Navela je da se sjeća da je u 6. mjesecu 2016. za vrijeme dok su u klubu bili radovi u sklopu pripreme za sezonu PB došao u klub i tamo zatekao IB koji je radio u osiguranju kluba, te da je IB zamolio SB da mu da jednu kućicu na parkingu da tamo otvori fast food na što je LB pristao no kada je PB to vidio njemu se to nije svidjelo, a niti mu se svidjelo da IB uopće bude na bilo koji način zaposlen u tom klubu te je rekao da on više u tom poslu ne želi sudjelovati i tražio je SB da mu na drugi način vrati odnosno osigura vraćanje njegovog novca. LB je imao u vlasništvu kuću na Korčuli a s obzirom na to da je PB izašao iz partnerstva LB mu je dao svoju kuću u zalog kao osiguranje vraćanja tog duga. Tog ljeta je voditelj poslovanja kluba bio HB a IB je radio u osiguranju. Svaku večer nakon što bi se napravio obračun IB je nosio novac kod sebe u kuću, a slijedeći dan bi on i HB raspoređivali točno na što bi se novac utrošio. HB bi o tome vodio evidenciju u svojoj bilježnici gdje bi upisivao kome se što i koliko isplaćivalo pa je tako bila prisutna razgovorima kada bi HB objašnjavao kome je što isplatio i zašto, te je vidjela bilježnicu i iznose. Navele je da zna da je povremeno PB dolazio po novac, vidjela ga je jednom u klubu i jednom na autobusnom kolodvoru. Navela je da je LB predao PB određene novčane iznose, štonje vidjela, no ne zna točno o koliko novaca se radilo a to su bila ta dva puta bila jedanput na autobusnom kolodvoru i jedanput ispred kluba. Navele je da je također jedne prilike bila prisutna razgovoru kada je LB nazvao SBCK te joj preda njom rekao neka pripremi novac za PB koji će doći u tu njegovu kuću na Korčuli te da mu preda iznos od 15.000,00 kuna. LB nije PB u trenutku kada mu je predavao novac tražio da potpiše nikakve priznanice o primitku novca i to iz razloga što mu je PB rekao da mu neće potpisati da je primio ikakav novac prije nego što mu on isplati dugovani iznos u cijelosti a kako je LB bio okupiran klubom tako je on na to i pristao. Navela je da se sjeća da je za njegovih uloženih 30.000,00 eura on trebao dobiti nazad 45.000,00 eura po nekakvom ugovoru koji ugovor svjedokinja nije vidjela, da zna da je kasnije PB uzeo i Markovu kuću na Korčuli na ime tog duga a zna da je tražio i još 80.000,00 eura te da je rekao da će mu vratiti kuću, što je tražio nakon što je prenio kuću na sebe. Na pitanje opunomoćenika oštečenika kao tužitelja da su u bilježnici isplate PB bile navedene pod „AGI“ što mu je nadimak , da vođena evidencija i što je PB u klubu popio odnosno potrošio kako bi se to sve moglo obračunati, da se bilježnica nalazila kod OB i kod IB, koju bilježnicu je jedan od njih dvojice predao policiji. Na pitanje branitelja optuženika navela je da je bila prisutna razgovoru u kafiću Rio u Dubravi gdje su LB, PB i ona sjedili i razgovarali o tom klubu te su radili plan koliko bi im trebalo novaca da se taj klub otvori i počne donositi zaradu. Navela je da nije vidjela fizičku predaju novca niti je bila prisutna potpisivanju bilo kakvih ugovora, nije vidjela da je na kući SB bila upisana hipoteka već to zna iz njegovog pričanja. Vidjela je tu bilježnicu a koja je nastala prije sezone upravo s ciljem kako bi se pratili troškovi a tu bilježnicu je ispunjavao KB na način da je u nju upisivao sva pića koja su bila kupovana za klub i troškovi koji su nastali kako bi mogao lakše o tome voditi evidenciju. Navela je da je o ovoj stvari iskazivala na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu. Na pitanje branitelja optuženika od kuda crpi saznanja o povratu novca navela je da je u dva puta bila prisutna predaji novca, te je i svjedočila telefonskom razgovoru, a vidjela je i bilježnicu u koju se upisivalo točno koliko novca je predano PB. U 7. mjesecu 2016. na autobusnom kolodvoru na Korčuli vidjela je kako LB predaje novac PB u automobilu, a u kojem automobilu je sjedila i ona, no ne zna koliko novaca je tada LB predao PB, da je novac bio predan u koverti tako da fizički novčanice nije vidjela. Telefonaki razgovor se odvio u automobilu za vrijeme dok je s SB išla u Dubrovnik po čaše i ostalo što je bilo potrebno za klub te je SB prvo nazvao PB i tražio ga novac da bi potom LB nazvao SBCK i rekao joj da mu pripremi novac koji je bio u kući te da mu ona novac preda, te se sjeća da se radilo o iznosu od 15.000,00 kuna. Taj isti novac je upisan i u bilježnicu, što fizički nije vidjela jer je bila na drugome mjestu ali se sjeća da su se telefonski dogovarali oko vremena kada će se PB naći sa SBCK kako bi mu ona predala novac. Ni je vidjela niti kada se taj iznos upisivao u bilježnicu niti je fizički vidjela taj novac. Ta saznanja o kojima je svjedočila ima od SB ali i od osoba koje je navela u svom iskazu. KB je 2015. bio njezin najbolji prijatelj do 2017. jer joj je on sve govorio a ja ona je kao što je već navela bila hostesa u klubu. Na pitanje okrivljenika navela je da je LB bio vlasnik kluba i imao je svoje zaposlene, a KB je donosio odluke o poslovanju kluba, te da nema odgovor na pitanje je li normalno da LB kao vlasnik nije donosio nikakve odluke. Navela je da se predaja novca na kolodvoru odvila u kombi vozilu dok se marke ne može sjetiti, da ne sjeća da je PB bilo što radio u klubu, da zna da je bio tamo nekoliko dana i to odmah na početku kada se nije složio oko fast fooda i ostalog ali se ne sjeća da bi nešto konkretno u klubu radio. Navela je da ne zna koje je bilo Augustinovo zaduženje kao partnera odnosno ne zna što je on trebao točno raditi. Navela je da se ne sjeća nikakvih sastanaka osim onoga na kojem je bila prisutna u klubu Rio u Dubravi kada su se dogovarali oko količine novaca koja bi im bila potrebna da se klub otvori. Navela je da se sjeća se da je ranije izjavila da nije vidjela predaju novca. Na pitanje branitelja optuženika navela je da je bila upoznata sa financijskim poslovanjem kluba ali da točne iznose ne zna, zna da je klub 2015. loše poslovao a upravo iz tog razloga je LB i trebao posuditi novac, kako bi klub uopće mogao otvoriti 2016. Po njezinom saznanju klub je 2016. poslovao bolje nego 2015. jer je osobno vidjela da je u klubu bilo više ljudi a upravo zbog različitih događanja koje su organizirali pa je slijedom toga pretpostavila da je klub poslovao bolje iako financijska izvješća nije vidjela. Od 2017. klub ne radi, ne posluje, a to zna jer je 2017. radila u klubu kao konobar do 9. mjeseca 2017., kada je LB izašao iz kluba i ona zajedno s njim. Navela je da u vezi sa SB i da žive zajedno. Na pitanje okrivljenika navela je da znam da je u klubu 2017. pronađena droga i oružje.
7. Iz iskaza svjedoka IB proizlazi da je 2016. LB došao u klub na Kročuli, "Boogie Jungle" te je PB predstavio kao poslovnog partnera, te kao suvlasnika kluba. Nakon dvadesetak dana između SB i PB su nastali neki problemi, te je PB trebao isplaćivati određeni novac po njihovom međusobnom dogovoru. Naveo je da nije bio prisutan isplati nikakvih novaca ali je bio prisutan ispunjavanju bilježnice, a to se radilo na način da bi se nakon svakog radnog dana ujutro ispunjavala predmetna bilježnica, a koje je za cijelo vrijeme bila u posjedu njegove žene GB, na način da bi se oni a pod čime misli on, njegova supruga VB, LB i njegova supruga SBCK, i HB našli kod SB. U tu bilježnicu bi se upisivao promet od prethodnog dana, zajedno sa potraživanjima potrošača kluba te je LB onda rekao kojim dobavljačima se treba isplatiti koliko novca i za što, te je također rekao da se UB treba isplatiti određeni iznos novaca, no zbog proteka vremena on više ne može tvrditi o kojim točno iznosima se radilo, no siguran je da je LB rekao da se UB imaju isplatiti određeni iznosi. Sjeća se da je otprilike dva do tri puta u mjesecu u bilježnicu pisalo od strane LB, odnosno po njegovoj naredbi da se UB ima isplatiti određeni iznos. Sjećam se da bi nakon toga UB dolazio u klub, te se obraćao njemu osobno i pitao za SB a kada ga je pitao zašto ga treba on mi je odgovorio da ga treba zato što mu LB nije isplatio novac kako su se dogovorili. Naveo je da je nakon nekog vremena i njemu osobno LB govorio da bi PB trebalo vratiti u Zagreb te je primijetio da PB izbjegava, pretpostavljajući zato što mu novac nije isplatio. Naveo je da je nakon nekog vremena UB odustao od traženja svog novca, odnosno da ga više nije vidio, a sjeća da je do kraja sezone znao samo povremeno navratiti u klub. Nadalje, po njegovom mišljenju je LB izbacio UB iz kluba kao suvlasnika te im je rekao da bi se njega trebalo vratiti u Zagreb, na silu, no međutim oni to nisu napravili. Na pitanje opunomoćenika oštećenika kao tužitelja naveo je da se bilježnica vodila čisto kako bi LB imao evidenciju gdje ide novac iz kluba, fizički je iznose upisivala njegova supruga VB, a po naredbama SB, na način da bi se upisivalo koliko svaki šank je ostvario dobiti, što "na crno", a što preko računa te bi se ti iznosi zbrajali, a nakon čega je LB odlučivao kome bi se što trebalo platiti. LB je osobno plaćao dobavljače. Naveo je da je vidio sadržaj bilježnice, te je svaki dan bio prisutan kada bi se u bilježnicu upisivalo. Nakon što je opunomoćenik oštećenika predao u spis preslike predmetne bilježnice, te je svjedok naveo da misli da se radi o predmetnoj bilježnici o kojoj je iskazivao, no nije siguran da se radi upravo o predmetnoj bilježnici, s obzirom na to da se radi o puno upisa. Naveo je da ne zna gdje se nalazi ta bilježnica te može pretpostaviti da se nalazi kod SB, zato što zna da se kod njegove žene ne nalazi. On je zajedno sa svojom ženom uistinu predao bilježnicu policiji, na Korčuli, no zbog proteka vremena više nisam siguran o kojoj godini se radilo, niti se sjeća kada je tu bilježnicu predao policiji, te ju je predao policiji, iz razloga što je LB prijavio policiji zbog iznude. Nakon što je opunomoćenik oštećenika kao tužitelja predao potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta od 28. srpnja 2018., te nakon što je sud predočio tu potvrdu svjedoku, svjedok je naveo da se njegov potpis uistinu nalazi na predmetnoj potvrdi. Na daljnje pitanje opunomoćenika oštećenika kao tužitelja naveo je da se ne sjeća da li je ikada ikome navodio imena osoba navedenih u predmetnoj bilježnici, no da je gospodina UB vidio zadnji put sredinom 7. mjeseca 2016. godine. Naveo je nikada SB nije pitao zašto je on unio u bilježnicu iznos koji UB nije nikada isplatio, zna da je LB upisivao u predmetnu bilježnicu svašta čak i novac koji fizički nije postojao, a sve iz razloga kako bi mogao "pravdati" isplatu određenih sredstava sebi na ruke a kojim sredstvima je financirao sebe i svoju "djevojku", pa nije siguran uopće da je ta bilježnica vjerodostojna jer bi se u nju upisivalo samo ono što je htio LB. Naveo je da se nakon događaja kada je PB došao tražiti svoj novac u klub, sjeća da su do kraja sezone u bilježnicu bili upisivani određeni iznosi za koje je LB govorio da ih treba isplatiti PB, no s obzirom na prethodno navedeno naveo je da nema nikakvih saznanja o tome da su ti iznosi bili PB uistinu isplaćeni već je samo bio bio prisutan kada je LB govorio da bi mu se trebali isplatiti. Naveo je da ga je LB prijavio za iznudu pa ga je policija tražila sve dokaze koje ja ima, slijedom čega im je predao tu bilježnicu. Naveo je da je SBCK je bivša supruga SB, dok je DB sadašnja cura SB, HB je osoba iz Zagreba koju je LB doveo sa sobom u klub da mu vodi posao. Pokojni AB i njegova ekipa nisu dolazili samo jedan dan, nego ih ja tijekom sezone vidio nekoliko puta, s time da zna da su jedanput čak došli u kuću SB te su sjedili s njegovom ženom i djecom, dok se ne sjeća kada ih je zadnji puta vidio, no sjeća se da su mahom dolazili u večernjim satima u klub. Naveo je da je u jednom navratu njegova žena u bilježnicu napisala da joj je LB rekao kako treba platiti 5.000,00 eura AB "da ga ne ubiju", dok se više ne može točno sjetiti koja su sve imena bila navedena u toj bilježnici, te ne zna koje su te osobe pod tim imenima bile upisane, odnosno koje osobe su točno bile upisane. Na pitanje branitelja optuženika naveo je da se sjeća kako mu je LB rekao da je od UB posudio iznos od 40.000,00 do 45.000,00 eura, no ne sjeća se točno o kojem iznosu se radilo ali je svakako bio u tom rasponu, čak se sjeća da mu je rekao kako će PB prepustiti 15% na kraju od profita cijele sezone, a na temelju toga što je PB uzeo za partnera u klubu. Naveo je da prema njegovom saznanju taj novac LB nije uložio u klub, već išao na druga mjesta, jer zna da je LB otprije bio dužan određenim osobama, a to je pokojnom AB iz [adresa] i njegovoj ekipi, ne zna točno zašto im je bio dužan, no zna da se LB bavio svime i svačime pa i kriminalom. Sjeća se da bi svaki prvi dan po otvaranju sezone ekipa AB dolazila u klub te bi im LB predavao određeni iznos novaca, dok ne zna o kojem točno iznosu se radilo, a po tome zna, odnosno pretpostavlja da im je bio dužan. Naveo je da je LB obično prvo podmirio troškove dobavljača, odnosno troškove kluba a dobit koja bi ostala zadržao je za sebe. Ljubavna veza sa DB je krenula godinu dana prije nego što je on završio svoju ljubavnu vezu sa SBCK, kada je bio na Korčuli, bio bi doma sa SBCK i kćeri, a svaki vikend bi putovao sa DB za Berlin. Naveo je da zna da je LB veliku količinu novaca trošio na DB, koja se ponašala kao "sponzoruša", te da zna da je veza DB i SB nastavljena, te koliko zna oni još uvijek žive zajedno. Naveo je da nikada nije vidio da bi LB ikakav novac vratio UB. Na pitanje optuženika naveo je da smatra da bi ekipa AB bila u stanju ukloniti UB ako bi im LB rekao.
8. U ovom kaznenom predmetu nije sporno da je optuženi UB pozajmio oštećeniku kao tužitelju SB novčani iznos ne manji od 30.000,00 eura i to 2016. Nije sporno ni da su optuženik i oštećenik radi osiguranja tražbine od 45.000,00 eura zaključili sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine i to ½ kuće u [adresa] na otoku Korčuli.
8.1. Sporno je da li je pri sklapanju tog sporazuma optuženik iskoristio nuždu, neiskustvo, lakomislenost, smanjenu sposobnost rasuđivanja ili znatnu slabost volje oštećenika te u sporazum unio iznos tražbine od 45.000,00 eura, koja u sebi sadržava i tzv. lihvarsku kamatu, te zatim znajući da mu je oštećenik isplatio iznos od 38.000,00 eura, neistinito prikazujući javnom bilježniku da dug nije u cijelosti plaćen, zatražio provođenje postupka prodaje suvlasničkog dijela nekretnine te zatim utvrđenje da je postao punopravni vlasnik nekretnine za iznos od 45.000,00 eura, čime si je pribavio znatnu imovinsku korist, s obzirom na to da je vrijednost suvlasničkog dijela kuće oko 300.000,00 eura.
9. Nakon provedenog dokaznog postupka ocjenom svakog dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi ocjena je ovog suda da nema dokaza da je optuženi UB počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.
10. Naime, iz iskaza oštećenog SB proizlazi da je tražio način na nastavak rada svog ugostiteljskog objekta na Korčuli. Tako je najprije zaključio ugovor s optuženikom o partnerstvu na način da će isti po godini ostvariti dobit od 15 tisuća eura, a zauzvrat mu pozajmiti iznos od 30 tisuća eura. Potom je zaključio sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine u kojoj je navedeno da se osigurava tražbina od 45.000,00 eura. Iz navedenoga ovaj sud zaključuje da je ulog optuženika u obje varijante očito bio 30.000,00 eura a „nagrada“ za to 15.000,00 eura ili kao dobit od poslovanja ili kao kamata. I sam oštećenik u svom iskazu navodi da je povrat 45.000,00 eura za njega bio prihvatljiv, očekujući da će taj iznos moći vratiti zaradom u svom klubu u sezoni. Uz to je naveo da je mu je novac trebao isključivao radi nastavka poslovanja kluba, jer drugih dugova nije imao te da optuženi UB nije na njega vršio nikakav pritisak pri zaključenju ugovora. Stoga već iz takvog iskaza samog oštećenika sud zaključuje da optuženi UB nije iskoristio njegovu nuždu, lakomislenost ili neko drugu manu volje ugovarajući za sebe korist već je to bila slobodna odluka oštećenika, dakle njegova poslovna odluka, koju je ocijenio dobrom i prihvatljivom za nastavak poslovanja ugostiteljskog objekta, slijedom čega u donošenju takve odluke sud ne uočava obilježja kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret i to lihvarskog ugovora, jer optuženik nije iskoristio oštećenika i za sebe ugovorio korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je dao. S tim u vezi tvrdnja da je optuženik oštećeniku predao iznos od 45.000,00 eura na koji iznos i glasi sporazum je neživotna i nelogična, jer iz toga proizlazi da je riječ o beskamatnom zajmu, slijedom čega taj dio obrane optuženika sud nije prihvatio jer je očito usmjeren na izbjegavanje kaznene odgovornosti.
11. Nadalje, uzimajući u obzir da je se oštećeni LB obvezao optuženiku vratiti iznos od 45.000,00 eura, što isti ne dovodi u pitanje u svom iskazu, te da mu je preostalo vratiti iznos od 7.000,00 eura, to tvrdnja oštećenika da je optuženik znao da je dug plaćen ali je zatražio prodaju suvlasničkog dijela nekretnine je proturječna samom iskazu oštećenika, koji dakle tvrdi da dug postoji i da iznosi 7.000,00 eura. Naime, nije sporno da je izvršavajući sporazum optuženik zbog nepodmirenog duga i to prema oštećeniku iznosa od 7.000,00 eura, a prema optuženiku iznosa od 45.000,00 eura, postao punopravni vlasnik višestruko vrjednijeg suvlasničkog dijela nekretnine i to u skladu s odredbama tog sporazuma koji je u skladu sa zakonskim odredbama, pri čemu odnos između visine duga i vrijednosti predmeta osiguranja nema nikakav utjecaj na izvršenje sporazuma. Naime, nije sporno da je oštećenik po javnom bilježniku u tri navrata obavještavan o namjeri prodaje suvlasničkog dijela nekretnine krajem 2016., i to na adresu koja je navedena u sporazumu, no dostava obavijesti nije bila uspješna, slijedom čega je oštećenik propustio mogućnost da se dug naplati iz kupovnine te nekretnine ili neki drugi način te da optuženik ne postane njezin punopravni vlasnik u skladu s člankom 7. stavkom 7 Sporazuma. Iz navedenoga je jasno da bi nesrazmjer u činidbama postojao i da je oštećenikov dug 7.000,00 eura, kao što on to tvrdi ili 45.000,00 kao što to tvrdi optuženik, jer oštećenik nije očito mario za sadržaj sporazuma i redoslijed i način namirenja duga u skladu sa sporazumom i važećim zakonskim odredbama. Tvrdnja da je smatrao da je vratio dug, odnosno da je i pretplatio iznos, osim što je proturječna njegovom iskazu na raspravi, nije u skladu sa sadržajem sporazuma kojim je vlasništvo svog suvlasničkog dijela prenio na optuženika i iznosu tražbine koja se osigurava, ne mareći za posljedice, ne tražeći da mu optuženik potvrdi da je dug vratio te da se ponovno uknjiži na suvlasnički dio nekretnine. Takvo nonšalantno postupanje oštećenog SB ne uživa kaznenopravnu zaštitu jer se od i od svake prosječne i razumne osobe traži min imum pažnje u brizi oko svojih prava i interesa, osobito osobe koja obavlja gospodarsku djelatnost. Stoga ovdje nema riječi da je optuženi UB javnom bilježniku lažno prikazao da dug nije vraćen te pokrenuo postupak u slučaju zakašnjenja protivnika osiguranja u skladu sa sporazumom, jer je i oštećenik naveo da dug u cijelosti nije vratio te se usuglasio s vraćanjem upravo iznosa od 45.000,00 eura. Stoga nisu ostvarena obilježja ni kaznenog djela prijevare koje se stavlja na teret optuženom UB.
12. Dakle, slijedom izloženoga optuženi UB se nije domogao vrijedne nekretnine oštećenika jer je oštećeniku nametnuo uvjete zajma novca ili uvjeta suradnje u ugostiteljskom objektu iskorištavajući neko stanje i slabost oštećenika jer je oštećenik slobodnom voljom pristao na uvjete zajma, niti je optuženi UB javnom bilježniku neistinito predočio da dug nije vraćen, te je zatim postao punopravni vlasnik oštećenikovog dijela nekretnine. Ovdje valja napomenuti da je oštećenik potpisao sporazum u kojem je jasno naveden iznos tražbine koja se osigurava i s čijom iznosom i rokom vraćanja je oštećenik suglasan, što je isti višekratno ponovio u svom iskazu, te je u tom istom sporazumu jasno i detaljno naveden način namirenja tražbine u slučaju da dug ne bude plaćen u roku, dakle i najmanji dio duga. U tome leži i strogost i rizik instituta fiducije koji je ublažen postojanjem odredbi o naplati duga iz vrijednosti stvari čije vlasništvo je preneseno na vjerovnika te povrata razlike dužniku u skladu s stavcima 1.-6. članka 7. tog sporazuma. Stoga samo nerazmjer između vrijednosti nekretnine i visine preostalog duga ne čini takav sporazum lihvarskim jer isti ima zaštitne odredbe za dužnika, kojim se zabranjuje zadržavanje predmeta osiguranja zbog neispunjenja osigurane tražbine (tzv. lex commissoria) u skladu s Ovršnim zakonom, kojim je propisan postupak unovčenja predmeta osiguranja, a tek nakon provedenog postupka, predlagatelj osiguranja, ovdje optuženik može steći "punopravno" vlasništvo stvari ili pravo koji su predmet osiguranja, koje odredbe odnosno postupak u konkretnom slučaju oštećenik nije iskoristio, jer se očito prema ocjeni ovog suda nonšalantno odnosio prema preuzetim obvezama, pa stjecanje suvlasničkog dijela nekretnine nije posljedica ničije samovolje, iskorištavanja ili nezakonitog postupanja, već propusta oštećenog SB da vodi računa o sadržaju sporazuma i posljedicama u slučaju zakašnjenja s plaćanjem duga .
13. S obzirom da slijedom svega izloženoga sud nema dokaza da je optuženi UB ostvario zakonska obilježja kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret i to kaznenog djela lihvarskog ugovora iz članka 242. stavka 1. i 2. KZ/11. i kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. i 2. KZ/11., to je istoga na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08. valjalo istog osloboditi od optužbe.
13.1.Međutim izostanak ostvarenja obilježja kaznenih djela ne isključuje pravo oštećenika na razmatranje pravne zaštite izvan kaznenog postupka s obzirom na spornost odredbe tzv. lex commissoria, o čemu postoje natruhe zauzimanja stav u sudskoj praksi (npr. odluka Općinskog suda u Pazinu, broj: P-818/2021 od 8. svibnja 2026.) te razmatranja u pravnoj teoriji (npr. članak ĆB, SBC:
Fiducijarno vlasništvo u zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i ovršnom zakonu – temeljne razlike uređenja instituta i neka komparativna rješenja , Pravni vjesnik god. 39 br. 3-4, 2023).
14. Odlučujući o troškovima kaznenog postupka u skladu s člankom 149. stavkom 3. ZKP/08. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. - 5. te nagrada i nužni izdaci branitelja optuženika padaju na teret oštećenika kao tužitelja, jer sud donio presudu kojom se optuženik oslobađa od optužbe.
15. Slijedom svega izloženoga odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 5. studenoga 2025.
Sudac:
Iva Kero
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu neposredno ili preporučenom pošiljkom u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Oštećenik kao tužitelj LB, po opunomoćeniku, odvjetniku Hrvoju Čipčiču Bragadinu, ekomunikacija
2. Optuženi UB
3. Branitelj optuženika, odvjetnik Ivica Vego, e-komunikacija
4. U spis
