Poslovni broj: Usž-364/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AK, (OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Fikret Šabanagić, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Dijane Ažić, Pula, Alda Negrija 22A, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj Us I-1827/2023-6 od 7. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj Us I-1827/2023-6 od 7. studenog 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj Us I-1827/2023-6 od 7. studenog 2024 odbijen je zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361- 05/22-26/286, URBROJ: 531-07-1-3-2/1-23-3 od 9. kolovoza 2023. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
1.1. Rješenjem tuženika od 9. kolovoza 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Općine Medulin, Upravnog odjela za prostorno planiranje i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-361-05/20-01/0271, URBROJ: 2163-27-05-9-22-4 od 6. svibnja 2022. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za jednostavnu zgradu i pomoćnu zgradu, obje izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno svih razloga propisanih u članku 126. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. - dalje: ZUS). Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno odbio sve dokazne prijedloge tužitelja smatrajući da se iz materijalne dokumentacije u spisu mogu utvrditi sve odlučne činjenice te da svoju odluku nije ni obrazložio. Ističe da prvostupanjski sud nepravedno daje prednost jednom uvjetu ozakonjenja u odnosu na druge te navodi da su u njegovom susjedstvu već ozakonjenje neke druge kuće. Predlaže ukinuti (pravilno poništiti) presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje.
3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nije našao da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija presudu, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. To stoga jer prema podacima spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski upravni sud ocjenjujući zakonitost pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 49. stavka 2. ZUS-a, proveo dokazni postupak uvidom u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika i uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u upravnom postupku te nakon održane rasprave, čime je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora.
6.1. Ni time što sud nije ocijenio opravdanim prijedlog tužitelja za provođenjem daljnjeg dokaznog postupka (pribava podataka o drugim ozakonjenim zgradama, saslušanje tužitelja, pribava uvjerenja iz katastra, očevid na licu mjesta, pribava ranijih prostornih planova), jer smatra da se provođenjem tih dokaza ne bi došlo do novih činjenica koje bi utjecale na donošenje drugačije odluku, ne znači da sud nije utvrdio sve relevantne činjenice. Dakle, stoga je prvostupanjski upravni sud pravilno s obzirom na načelo učinkovitost upravnog spora iz članka 8. Zakona o upravnim sporovima, njihovo izvođenje ocijenio nepotrebnim i neekonomičnim.
7. Predmet spora je ocjena zakonitosti odluke kojom je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za jednostavnu zgradu i pomoćnu zgradu, obje izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
8. Prvostupanjski sud ocjenjuje osporeno rješenje tuženika zakonitim uz zaključak da u konkretnom slučaju postoji zapreka za ozakonjenje iz članka 6. stavak 1. alineja 5. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim građevinama ("Narodne novine", broj: 86/12., 143/13., 65/17., 14/19., dalje: ZPNIZ), budući da se predmetne zgrade nalaze na području koje je Prostornim planom uređenja Općine Medulin određeno kao izdvojeno građevinsko područje izvan naselja predviđeno za gospodarsku namjenu - turizam, a predmetne zgrade nisu u skladu s tom namjenom.
9. Odredbom članka 6. stavak 1. alineja 5. ZPNIZ određeno je da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako se nalazi na području koje je prostornim planom uređenja općine, grada i velikog grada, Prostornim planom Grada Zagreba ili generalnim urbanističkim planom, koji važi na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, odnosno na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ili na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju ako je to povoljnije za podnositelja zahtjeva, određeno kao izdvojeno građevinsko područje izvan naselja koje je prostornim planom predviđeno za gospodarsku namjenu (proizvodnja, ugostiteljstvo i turizam, sport) i groblja, osim za nezakonito izgrađene zgrade unutar tog područja koje su u skladu s tom namjenom.
10. Između stranka nije sporno da se Prostornim planom uređenja Općine Medulin ("Službene novine", broj: 2/07., 5/11., 8/16., 8/18. - pročišćeni tekst, dalje: PPU Općine Medulin) predmetna katastarska čestica odnosno zgrade na koje se odnosi zahtjev za ozakonjenje nalaze u području koje je određeno kao izdvojeno građevinsko područje izvan naselja koje je prostornim planom predviđeno za gospodarsku namjenu – turizam, odnosno u zonama T2 (turističko naselje) te T3 (kamp), neizgrađeni dio.
11. U konkretnom slučaju prema podacima spisa, proizlazi da jednostavna i pomoćna zgrada čije ozakonjenje se traži, predstavlja individualni objekt stambenog karaktera, a ne zgrade koje su sastavni dio turističkog naselja ili kampa u smislu odredbe članka 35. stavak 2. Pravilnika o razvrstavanju, kategorizaciji i posebnim standardima ugostiteljskih objekata iz skupine Hoteli („Narodne novine“, broj: 56/16. i 120/19.), koji propisuje da je turističko naselje funkcionalna cjelina koju čine više samostalnih građevina u kojima su recepcija, smještajne jedinice, ugostiteljski i drugi sadržaji. Imajući u vidu izričitu odredbu članka 6. stavak 1. ZPNIZ koja propisuje eliminacijske kriterije za ozakonjenje nezakonito izgrađene zgrada, nisu od utjecaja navodi tužitelja da je prvostupanjski sud neopravdano dao važnost jednom uvjetu ozakonjena u odnosu na druge.
12. Suprotno mišljenju tužitelja pozivanje na okolnost ozakonjenih građevina u neposrednoj blizini nije od utjecaj na zakonitost pobijane odluke jer se individualna kuća za odmor ne može smatrati dijelom turističkog naselja pa namjena takve zgrade nije u skladu s turističkom namjenom (tako i ovaj Sud o presudi poslovni broj Usž- 2106/17-4, Usž-325/19-2 ).
13. Kako, dakle, tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene postupovnog i mjerodavnog materijalnog prava, to je valjalo na temelju članka 135. stavka 1. ZUS, odlučiti kao u izreci
U Zagrebu, 5. studeni 2025.
Predsjednica vijeća:
Marina Kosović Marković
