REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Gr 1-368/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske po sutkinji Goranki Barać-Ručević, u pravnoj stvari tužitelja GT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, zastupanog po punomoćnici dr.sc. Ani Holjar, odvjetnici u Rijeci, radi poništenja natječaja, utvrđenja i činidbe, odlučujući o sukobu nadležnosti između Općinskog suda u Rijeci koji se oglasio stvarno nenadležnim rješenjem broj Pr-462/2020-18 od 5. studenog 2024. i Upravnog suda u Rijeci koji je izazvao sukob nadležnosti dopisom broj Us I-1429/2025-3 od 25. rujna 2025., 5. studenog 2025.,
r i j e š i o j e:
Za suđenje u ovom predmetu stvarno je nadležan Općinski sud u Rijeci.
Obrazloženje
1. Rješenjem poslovni broj Pr-462/2020-18 od 5. studenog 2024. Općinski sud u Rijeci se oglasio stvarno nenadležnim za odlučivanje o dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži poništenje internog natječaja tuženika za izbor pomoćnika ravnatelja za pravne poslove od 15. srpnja 2020. te odredio da će se nakon pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti stvarno nadležnom Upravnom sudu u Rijeci. Navedeni sud smatra da, kako je tuženik (Klinički bolnički centar Rijeka) javnopravno tijelo koje obavlja javnu službu, a tužiteljica je bila kandidatkinja na internom natječaju tuženika za rukovodno radno mjesto pomoćnik ravnatelja za pravne poslove, a koji natječaj tužiteljica poništava u predmetnom postupku, na temelju odredbe čl. 3. st. 1. t. 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine 36/24.; dalje ZUS) za postupanje po tom zahtjevu je nadležan upravni sud. U odnosu na preostale po tužiteljici istaknute zahtjeve, a kako su postavljeni u tužbenom zahtjevu pod točkama od 2. do 5., smatra da je nadležan općinski sud.
2. Izazivajući sukob nadležnosti, Upravni sud u Rijeci smatra da nije stvarno nadležan za odlučivanje u ovom predmetu jer da se ne radi o upravnoj stvari u kojoj javnopravno tijelo odlučuje s aspekta autoritativne ovlasti o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje, već se radi o radnopravnom odnosu za koji je nadležan sud nadležan za radne sporove.
3. Za postupanje u ovom predmetu stvarno je nadležan Općinski sud u Rijeci.
4. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica GT je 28. kolovoza 2020. podnijela tužbu Općinskom sudu u Rijeci kojom predlaže poništiti interni natječaj tuženika Kliničkog bolničkog centra Rijeka od 15. srpnja 2020., zatim utvrditi nezakonitom, ništetnom i nedopuštenom obavijest tuženika od 31. srpnja 2020. kojom je obaviještena o isteku dodatka ugovora o radu te da istoj nije prestao mandat, vratiti tužiteljicu na rad na radno mjesto vršitelja dužnosti pomoćnika ravnatelja za pravne poslove i utvrditi nezakonitom odluku tuženika od imenovanju pomoćnice ravnatelja za pravne poslove od 30. srpnja 2020.
5. Odredbom čl. 30. st. 1. i 3. Statuta Kliničkog bolničkog centra Rijeka od 21. prosinca 2019. propisano je da odluku o izboru, imenovanju i razrješenju pomoćnika ravnatelja donosi ravnatelj. Odredbom čl. 11. Zakona o javnim ustanovama („Narodne novine“ br. 76/93., 29/97., 47/99., 35/08., 127/19., 151/22.; dalje: ZoU) propisano je da se na radnopravni status zaposlenih u ustanovama primjenjuju opći propisi o radu ako zakonom nije drukčije određeno. Odredbom čl. 38. st. 2. ZoU propisano je da se Zakonom ili aktom o osnivanju može odrediti da ravnatelja javne ustanove imenuje Vlada Republike Hrvatske, nadležno Ministarstvo ili predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave. Odredbom čl. 42. st. 3. ZOU propisano je da ako ravnatelja ustanove imenuje tijelo iz čl. 38. st. 2. predmetnog Zakona, tužbom se pokreće upravni spor pred upravnim sudom Republike Hrvatske. U drugim slučajevima o tužbi odlučuje sud nadležan za radne sporove. Nije sporno da je tuženik javna ustanova, a iz citirane odredbe Statuta slijedi da pomoćnika ravnatelja za pravne poslove imenuje ravnatelj. Dakle, radi se o radnom mjestu na koje ravnatelj imenuje radnika, a iz navedenih odredbi ZoU proizlazi da se na radnopravni status zaposlenih u ustanovama primjenjuju opći propisi o radu (čl. 11. ZoU). Zakonodavac je propisao da se samo u slučaju imenovanja ravnatelja ustanove, i to isključivo ako je imenovan od strane tijela iz čl. 38. st. 2. ZoU, može pokrenuti upravni spor (čl. 42. st. 3. ZoU).
6. Također, u ovom se predmetu ne radi o provođenju javnog natječaja u svrhu zasnivanja radnog odnosa u javnim službama, odnosno pristupu javnoj službi, pri čemu bi kandidat, po dovršetku takvog postupka, tek ostvario status zaposlenika, a u kojem bi slučaju zbog postojanja pravne praznine nadležnost upravnih sudova mogla biti opravdana, već se radi o internom natječaju koji se tiče prava i obveza iz postojećeg radnog odnosa.
7. Stoga pravno shvaćanje izraženo u odluci ovoga suda broj Gr1-263/2023-2 nije primjenjivo u konkretnom predmetu budući da se ta odluka odnosi na činjenično i pravno različitu situaciju u kojoj je sudjelovao kandidat na javnom natječaju, dok je u ovom slučaju tužiteljica već u radnom odnosu kod tuženika, a pravna zaštita joj je osigurana u okviru nadležnosti općinskog suda.
8. Zbog navedenih je razloga na temelju odredbi čl. 23. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), riješeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 5. studenog 2025.
Sutkinja:
Goranka Barać-Ručević
