Poslovni broj: Usž-2158/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Zrilić Ježek, predsjednice vijeća, Blanše Turić i Sanje Štefan, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŽPŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Ivan Čizmić, odvjetnik u Splitu, Ulica slobode 43, protiv tuženika Sveučilište u Splitu, Sveučilišni odjel zdravstvenih studija, Split, Ruđera Boškovića 35, radi poništenja natječaja za radno mjesto, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2613/2024-4 od 19. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 5. studenoga 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Us l- 2613/2024-4 od 19. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Upravni sud u Splitu točkom I. izreke odbacio je tužbu tužiteljice, a točkom II. izreke odbio je zahtjev za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan.
2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U bitnom ističe da je podnijela tužbu 1. srpnja 2019. Upravnom sudu u Splitu koji se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u predmetnoj upravnoj stvari te tužbu ustupio Općinskom sudu u Splitu koji je izazvao sukob nadležnosti tako što je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dostavio prijedlog radi rješavanja sukoba nadležnosti. Tužiteljica se u žalbi poziva na rješenje Vrhovnog suda poslovni broj: Gr 1-263/2023 prema kojem je u predmetnoj stvari nadležan Upravni sud u Splitu. Ističe da odluka o odbačaju tužbe nije utemeljena na navedenom rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske te je trebalo predmet vratiti Upravnom sudu u Splitu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu na raspravljanje i odlučivanje. Navodi da je Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom tužbu ustupio Upravnom sudu u Splitu bez da je naložio da se tužba u jednom dijelu odbaci. Navodi da je Općinski sud u Splitu u pobijanom rješenju broj Pr-691/2024 od 11. prosinca 2024. kojim je sud odbacio tužbu u točki II. petita kojom se traži poništenje odluke o izboru kandidata morao odlučiti i o parničnim troškovima obzirom da se odluka o trošku određuje zajedno s odlukom o glavnoj stvari. Prigovara što prvostupanjski sud nije nastavio provoditi upravni spor već je tužbu neosnovano odbacio protivno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Predlaže da Sud usvoji žalbu, ukine pobijano rješenje i naloži prvostupanjskom sudu da nastavi postupati u ovom upravnom sporu.
Potražuje i trošak za sastav žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica podnijela tužbu Upravnom sudu u Splitu protiv tuženika u kojoj je osporila odluku o izboru kandidata po natječaju za radno mjesto voditelj odsjeka (položaj II. vrste) – 1 izvršitelj (m/ž) na određeno vrijeme (zamjena za privremeno radnika u Studentskoj referadi Sveučilišnog odjela zdravstvenih studija, Sveučilišta u Splitu, uz uvjet probnog rada od 10. lipnja 2019. godine) te je zatražila poništenje predmetnog natječaja klasa: 112-01/19-02/0001, urbroj: 2181-228-07-19-0011 od 16. svibnja 2019. godine. Upravni sud u Splitu je donio rješenje poslovni broj: Uslrs-81/19-2 od 6. travnja 2020. godine kojim se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u predmetnoj stvari te tužbu ustupio Općinskom sudu u Splitu koji je 28. kolovoza 2023. dostavio prijedlog Vrhovnom sudu Republike Hrvatske radi rješavanja sukoba nadležnosti za postupanje po dijelu tužbenog zahtjeva u vezi predmetnog natječaja od 16. svibnja 2019. godine.
6. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem broj Gr 1-263/2023-2 od 6. lipnja 2024. rješavajući sukob nadležnosti između Općinskog suda u Splitu i Upravnog suda u Splitu odlučio da je za odlučivanje o zahtjevu za poništenje javnog natječaja Sveučilišta u Splitu, Sveučilišnog odjela zdravstvenih studija od dana 16. svibnja 2019. na temelju odredbe članka 3. stavka 1. točke 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.) nadležan Upravni sud u Splitu.
7. Upravni sud u Splitu je donio osporeno rješenje kojim je tužbu odbacio na temelju odredbe članka 46. stavka 1. točke 4. i 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24.).
8. Naime, prema članak 2. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21.) upravnom stvari smatra se svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava i pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje.
9. Odredbom članka 3. stavku 1. točke 1. do 4. Zakona o upravnim sporovima propisano je da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke javnopravnog tijela (upravnog akta), ocjena zakonitosti postupanja i propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu te ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora, s time da je točkom 1. tog stavka upravni akt određen kao pojedinačna odluka kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari.
10. Tužiteljica u žalbi osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da predmetni javni natječaj ne predstavlja pojedinačnu odluku kojom bi bilo odlučeno o pravu tužiteljice.
11. Polazeći od navedene odredbe Zakona o općem upravnom postupku koja definira upravnu stvar te odredbi Zakona o upravnim sporovima kojima je propisan predmet ocjene zakonitosti u upravnom sporu, prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud osnovano smatra da u konkretnom slučaju nije riječ o pojedinačnoj odluci kojom se izravno dira odnosno odlučuje o ikakvom pravu, obvezi ili pravnom interesu tužiteljice neposredno primjenjujući propise kojima je uređeno neko upravno područje u smislu odredi članka 3. Zakona o upravnim sporovima i članka 2. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i koja bi bila predmet samostalne ocjene u upravnom sporu.
12. Pri tome, prvostupanjski sud osnovano upućuje na stajališta Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske prema kojima pravo na pristup sudu kao važan aspekt prava na sud koje je jedno od imanentnih pravu na pravično suđenje, nije i ne može biti apsolutno te je ono podvrgnuto ograničenjima osobito kada je riječ o pretpostavkama koje se tiču dopuštenosti ulaganja pravnih sredstava, budući da po samoj svojoj naravi zahtijeva regulaciju države, koja u tom pitanju ima izvjesnu slobodu promjene. Naime, prvostupanjski sud upućuje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2042/2013 od 19. svibnja 2020. u kojoj je izraženo stajalište da je obveza sudova i u situaciji vlastite nenadležnosti, pa i u situaciji zakonske podnormiranosti, pitanje sudske nadležnosti ili dopuštenosti pojedinog pravnog sredstva, metodom teleološkog tumačenja osigurati ostvarenje prava na sud za svaku stranku, barem usmjeravanjem na drugi raspoložiti put učinkovite prave zaštite utvrđenjem koji bi to pravni put bio, a ako ga nema onda utvrđenjem zašto sudska zaštita nije potrebna.
13. Imajući u vidu navedeno, osnovano je prvostupanjski sud tužbu tužiteljice odbacio kao nedopuštenu na temelju odredbe članka 46. stavka 1. točke 2. i 7. Zakona o upravnim sporovima obzirom da u konkretnom slučaju nije riječ o pojedinačnoj odluci kojom se izravno dira odnosno odlučuje o ikakvom pravu, obvezi ili pravnom interesu tužiteljice neposredno primjenjujući propise kojima je uređeno neko upravno područje u smislu odredi članka 3. Zakona o upravnim sporovima i članka 2. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i koja bi bila predmet samostalne ocjene u upravnom sporu te da je tužiteljici osigurana upravno-sudska zaštita u postupku protiv tzv. konačne odluke kojom se odlučuje o izboru kandidata po predmetnom natječaju.
14. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima u vezi s odredbom članka 128. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u izreci.
15. Budući da tužiteljica nije uspjela s tužbenim zahtjevom, pravilno je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu, 5. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća
Željka Zrilić Ježek
