Poslovni broj: Usž-1261/2024-5

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat - Paliska i dr. sc. Sanja Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorijane Čičak zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DL iz [adresa], privremeno [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Milica Nenadović Timarac, odvjetnica u Sisku, Stjepana i Antuna Radića 32, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Sisačko- moslavačke, Služba upravnih poslova, državljanstva i statusnih pitanja stranaca u Sisku Rimska 19, radi produljenja privremenog boravka, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2027/22-13 od 14. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: U sI-2027/22-13 od 5. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2027/22- 13 od 5. studenog 2024. odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Sisačko - moslavačke, Službe upravnih poslova, državljanstva i statusnih pitanja stranaca, broj: 511-10-06- 02-UP/I-1/31-2022, od 21. lipnja 2022.

2. Rješenjem tuženika 511-10-06-02-UP/I-1/31-2022, od 21. lipnja 2022. za produljenjem privremenog boravka u Republici Hrvatskoj te mu se određuje rok od 7 dana, od dana izvršnosti tog rješenja za dragovoljni odlazak iz Europskog gospodarskog prostora. Istim rješenjem određeno je da sa njegovom izvršnošću prestaje važiti osobna dozvola boravka, serijski broj [serijski broj] izdana na ime tužitelja, uz napomenu da ukoliko tužitelj dobrovoljno ne postupi po tom rješenju isti će se prisilno udaljiti.

3. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih razloga propisanih člankom 66. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24.). U žalbi, u bitnome, ne spori utvrđeno činjenično stanje no ističe da se u Republici Hrvatskoj nalazi od svoje pete godine, da Republika Hrvatska predstavlja njegovu domovinu, dok ga sa Federacijom Bosnom i Hercegovinom veže samo podrijetlo po ocu te tamo nikada nije živio. Navodi da je dijete iz romske obitelji, da je vrlo teško i siromašno živio te je uslijed tih teških životnih okolnosti dolazio u situaciju počinjenja kaznenih djela i prekršaja. Navodi da ima obiteljske veze u Republici Hrvatskoj: kćerku i njezinu obitelj kao i izvanbračnu partnericu, koja je hrvatska državljanka. Ističe da je starije životne dobi, ima 64 godine i smatra da ni u kojem slučaju ne predstavlja opasnost za sigurnost javnog poretka. U odnosu na navedena kaznena djela ističe da je za sva počinjena djela nastupila rehabilitacija, a vezano za prekršaje ističe da se radi o raznim prekršajima, koji su počinjeni dok je bio mlađi, kao i da mu je ranije odobren boravak iako su kaznena i prekršajna djela bila poznata, dok je sada u odnosu na ta djela nastupila rehabilitacija. Poziva se na činjenicu da je sada u teškoj materijalnoj, zdravstvenoj i životnoj situaciji. Poziva se na ustavno pravo na dostojanstven život i slobodu, jednakost, nacionalnu ravnopravnost i socijalnu pravdu, kao i na konvencijsko pravo na poštivanje obiteljskog i privatnog života. Predlaže da Sud usvoji žalbu, poništi pobijanu presudu i odobri privremeni boravak.

4. Tuženik, u odgovoru na žalbu, navodi da ostaje u cijelosti kod svog očitovanja danog u upravnom sporu te predlaže odbijanje žalbe.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu upravnog suda u granicama žalbenih razloga u skladom sa člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.

7. Pobijana presuda temelji se na utvrđenju da je kod tužitelja, neovisno o ranije odobravanom privremenom boravku, postoje zapreke iz članka 59. stavka 1. točke 7. Zakona o strancima ("Narodne novine", 133/20., 114/22, 151/22.) za produljenje odobrenja boravka zbog ozbiljnih opravdanih razloga humanitarne prirode, jer tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak.

8. Prvostupanjski je sud dao mogućnost strankama izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima u predmetnom upravnom sporu (članak 6. ZUS-a) te je pravilno i potpuno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja pobijane odluke tuženika, koje odlučne činjenice tužitelj ne spori. Prvostupanjski sud odgovorio je na sve prigovore tužitelja, obrazloženjem s kojim je u cijelosti suglasan i ovaj Sud. To obrazloženje sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju donošenje presude i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

9. Prema odredbi članka 59. stavka 1. točke 7. Zakona o strancima, privremeni boravak će se državljaninu treće zemlje odobriti, uz ispunjavanje propisanih uvjeta, ako ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje. Utvrđeno činjenično stanje, koje tužitelj ne spori: negativno mišljenje Sigurnosno- obavještajne agencije, Centar Karlovac, Ureda Sisak, KLASA 216-03/22-01/151; URBROJ: 539-041000/864-22-1, od 18. svibnja 2022., a iz kojeg proizlazi da je tužitelj prema evidencijama IS počinio (osim brojnih prekršaja protiv JRM-a s elementima nasilja), ukupno 20 raznovrsnih kaznenih dijela i to tri ubojstva (1984., 1992. i 1998.), šest krađa (1986., 1987., 1988., 1998., 2008., i 2015.), dvije teške krađe (1992. i 1998.), dvije šumske krađe (1993. i 1994.), dvije prijetnje (2007. i 2014.), lažno prijavljivanje (1992.), tjelesnu ozljedu (1994.), krivotvorenje isprave (2017.), narušavanje nepovredivosti doma i poslovnog prostora (2016.) te konačno i bludne radnje (1994.), uz naznaku da je tužitelj u svojoj životnoj okolini (dakle u trenutku provjere), poznat zbog devijantnog ponašanja, a koje činjenično stanje je potvrđeno i uvidom u spis SOA-e temeljem kojega je navedeno mišljenje sačinjeno (prvostupanjski sud dana 11. siječnja 2024., a ovaj Sud dana 5. studenog 2025.) potvrđuju da tužitelj svojim životnim izborima, ponašanjem i kontinuiranim i višestrukim počinjenim kaznenim i prekršajnim djelima ne poštuje javni poredak.

10. Prvostupanjski je sud pravilno, potpuno i na činjenicama i zakonskim odredbama utemeljeno obrazložio u odnosu na koja kaznena i prekršajna djela je nastupila rehabilitacija, a u odnosu na koje kazneno djelo nisu nastupile posljedice rehabilitacije te je pravilno zaključio da u vrijeme donošenja osporenog rješenja tužitelj nije bio rehabilitirana osoba, obrazloženjem koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, a koje tužitelj navodima iz žalbe nije osporio. Prvostupanjski sud je odgovorio i na prigovore o nepoštivanju prava na obiteljski i privatni život te je proveo test razmjernosti nakon kojega je zaključio da je osporeno rješenje u skladu s zakonom, da je cilj koji se htio postići njegovim donošenjem legitiman, kao i prikladan te da je za izricanje mjere dragovoljnog odlaska postojala društvena potreba koja bi uravnotežila zaštićeno pravo i javni interes, kao i da je u trenutku donošenja osporenog rješenja zbog intenziteta povrijeđenih vrijednosti za koje tužitelj nije bio rehabilitiran, sigurnost javnog poretka bila značajnija stavka no pravo tužitelja ga se zadrži na teritoriju Republike Hrvatske.

11. Tužitelj se neosnovano i u žalbi poziva na pravo na poštivanje obiteljskog i privatnog života koje bi mu izvršenjem pobijanog rješenja bilo povrijeđeno. Ovaj Sud ne dvoji da već formalno odobreno pravo boravka (višekratno produljivanje privremenog boravka) u Republici Hrvatskoj naknadnim povlačenjem odnosno odbijanjem produženja toga prava, s mogućnošću prisilnog izvršenja rješenja o napuštanju, s obzirom na dugotrajnost tužiteljeva života u Republici Hrvatskoj, izvanbračnu zajednice i obiteljske veze sa kćerkom i unukom predstavlja miješanje u tužiteljevo pravo na poštivanje privatnog i/ili obiteljskog života u smislu članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17.). Međutim, ni iz tužiteljevih navoda ni iz činjenica koje su utvrđene (tužitelj je u Republici Hrvatskoj nezaposlen, posjeduje valjanu putnu ispravu izdanu u Bosni i Hercegovini koja vrijedi do 2027. godine, životne je dobi od 65 godina što nije visoka starost) ne proizlazi da bi on osobno ili njegova nevjenčana supruga ili odrasla kćerka i unuka imali većih poteškoća zbog obveze tužitelja da dragovoljno napusti Republiku Hrvatsku kako je to određeno osporavanim rješenjem tuženika, a poglavito stoga što pobijanim rješenjem nije izrečena mjera protjerivanja ili zabrane ulaska u Republiku Hrvatsku. Imajući to na umu, kao i prirodu i ozbiljnost djela za koje tužitelj nije rehabilitiran – krivotvorenje isprave, i uz uvažavanje činjenice da je za najteža djela ubojstva rehabilitacija nastupila, ovaj Sud potvrđuje stav suda prvog stupnja da u konkretnoj situaciji preteže javni interes (poštivanje i sigurnost javnog poretka) u odnosu na privatni interes tužitelja da se njegov zahtjev za odobrenjem privremenog boravka u Republici Hrvatskoj zbog humanitarnih razloga pozitivno riješi, a izrečena mjera obveze napuštanja Republike Hrvatske odnosno Europskog gospodarskog prostora te mogućnost prisilnog izvršenja rješenja ima legitiman cilj i prikladna je za postizanje toga cilja. Konvencija ne jamči tužitelju kao strancu ni određenu vrstu boravka niti sam boravak u Republici Hrvatskoj koja ima određenu slobodu procjene u pogledu postojanja nužnosti u demokratskom društvu i razmjernosti takvih mjera legitimnom cilju.

12. Slijedom svega iznijetog, ovaj Sud ocjenjuje da žalba nije osnovana te je, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu 5. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić - Babić