Poslovni broj: Usž-1157/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv dijela rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-5020/2023-5 od 26. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. studenoga 2025.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuju točke II. i III. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-5020/2023-5 od 26. studenoga 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Točkom I. izreke rješenja prvostupanjskog suda upravni spor je obustavljen. Točkom II. izreke rješenja prvostupanjskog suda naloženo je tuženiku da tužitelju u roku 15 dana od dostave tog rješenja nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 €, sa zateznim kamatama, koje teku ako tuženik dobrovoljno ne plati trošak u određenom roku, od dana donošenja rješenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Točkom III. izreke tog rješenja odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora preko iznosa iz točke II. izreke tog rješenja.
2. Protiv dijela točke II. i u cijelosti točke III. izreke rješenja prvostupanjskog suda tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi u bitnom navodi kako u dijelu točke II. izreke rješenja prvostupanjski sud nije utvrdio uvećanjem čije odnosno koje referentne stope platiti zatezne kamate. S tim u vezi tvrdi kako prvostupanjski sud u obrazloženju rješenja ne navodi Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) važeći u trenutku donošenja osporenog rješenja, što predstavlja nepotpunu primjenu materijalnog prava, a ujedno i bitnu povredu odredaba upravnog spora. Ukazuje kako je prilikom dosuđivanja zatezne zakonske kamate potrebno jasno utvrditi i stopu, pa samim time odrediti i čija je to stopa. U prilog tome se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-194/2022-2 od 6. ožujka 2024. i Rev-x-181/2009-2 od 3. lipnja 2009. U odnosu na točku III. izreke tvrdi da prvostupanjski sud nije iznio razloge niti jasno odredio koji trošak odbija. Smatra da mu je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje jer, u odnosu na točku III. izreke rješenja prvostupanjskog suda, postoji povreda odredbe članka 119. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima. Nadodaje kako mu je točkom III. izreke rješenja prvostupanjskog suda, suprotno načelu razmjernosti, povrijeđeno pravo vlasništva. Predlaže Sudu usvojiti žalbu, poništiti rješenje prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu točke II. izreke i isto u tom dijelu preinačiti, a točku III. izreke rješenja u cijelosti poništiti i u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno usvojiti žalbu i postupiti sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima. Potražuje trošak sastava žalbe, sa zateznim kamatama.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
4.1. Ispitujući dio točke II. i u cijelosti točku III. izreke rješenja prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud smatra da žalbeni navodi nisu osnovani.
5. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor zbog šutnje uprave, tužbom od 19. listopada 2023. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je o prigovoru već odlučeno rješenjem, KLASA: UP/II-551-06/23-014/178, URBROJ: 251-02-01/001-23-10 od 9. listopada 2023., koje rješenje je tužitelj uredno zaprimio 19. listopada 2023.
6. S obzirom na to da je prvostupanjski sud točkom I. izreke rješenja obustavio spor, tužitelj je uspio u upravnom sporu. Stoga ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 144. stavka 1. ZUS-a. Prvostupanjski sud je obrazložio što smatra opravdanim troškovima u konkretnom upravnom sporu te je utvrdio obvezu tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora i to trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.250,00 €, u skladu s Tbr. 27. točka 1. alineja 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23., dalje: Tarifa).
7. U odnosu na zatražene zatezne kamate, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno naložio tuženiku plaćanje zateznih kamata na temelju članka 144. stavka 4. ZUS-a u vezi s člankom 29. stavkom 2. ZOO-a. To iz razloga što je prema stajalištu ovog Suda visinu zatezne kamate potrebno jasno navesti u izreci odluke s obzirom na razlikovanje iz kojeg obveznog odnosa kamata proizlazi i vremensko važenje referentne stope, dok određenje referentne stope proizlazi iz članka 29. stavka 8. ZOO- a prema kojem je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke. Kako navedena odredba sadrži jasnu definiciju referentne stope koja se primjenjuje kod njihovog izračuna i naplate to prvostupanjski sud u konkretnom slučaju nije pogrešno primijenio materijalno pravo.
8. Iako obrazloženje osporenog rješenja ne sadrži razloge za odbijanje zahtjeva za naknadu troškova, prema ocjeni ovog Suda osnovano tužitelju nije priznat trošak za sastav zahtjeva za izdavanje klauzule pravomoćnosti i žalbe zbog šutnje uprave. Ovo zbog toga što se o troškovima upravnog postupka odlučuje primjenom odredbe članka 161. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), prema kojem javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi i drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima (stavak 1.), pri čemu u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan, ako nije drukčije propisano (stavak 2.).
9. Dakle, iz navedenih odredbi proizlazi da je javnopravno tijelo u obvezi snositi samo redovite troškove upravnog postupka, u koje, prema ocjeni ovog Suda izraženoj u dosadašnjoj stabilnoj sudskoj praksi, ne ulaze troškovi odvjetničkog zastupanja. Naime, redovitim troškovima mogu se smatrati samo troškovi koji su nužni za rješavanje konkretne upravne stvari, dakle, oni bez kojih se upravna stvar ne bi mogla zakonito riješiti.
10. Kako se prema podacima spisa predmeta radi o jednostranačkoj upravnoj stvari, to, u smislu članka 161. stavka 2. ZUP-a, troškove upravnog postupka u konkretnom slučaju ne snosi javnopravno tijelo, već tužitelj kao podnositelj zahtjeva.
11. Imajući na umu navedeno, kao i Tbr. 27. točku 1. alineju 2. Tarife, prvostupanjski sud je pravilno odlučio o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova upravnog spora zbog čega se osporene točke II. i III. izreke rješenja prvostupanjskog suda ne mogu ocijeniti nezakonitima, dok istaknuti žalbeni prigovori ne predstavljaju takvu povredu zakona koji bi utjecali na zakonitost osporene odluke, posebno imajući na umu zakonitost njezine izreke.
12. Slijedom navedenog, tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost osporenog dijela rješenja prvostupanjskog suda koje je doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.
13. Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
14. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 5. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
