Poslovni broj: Usž-2778/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članova vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprice Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VJ, vl. [obrt]“, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik odvjetnik Sead Ajaz, Zagreb, Kaptol 13, protiv tuženika Grada Splita, Gradonačelnika, Split, Obala kneza Branimira 17, OIB: 78755598868, radi prigovora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2840/2023-11 od 14. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 5. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja te potvrđuje točka III. izreke presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2840/2023-11 od 14. travnja 2025.

II. Poništava se točka IV. izreke presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2840/2023-11 od 14. travnja 2025.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 4.062,50 € (četiritisućešezdesetdvaeuraipedesetcenti) u roku od 60 dana od dana dostave presude.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda usvojen je tužbeni zahtjev te poništeno rješenje Grada Splita, Gradonačelnika KLASA: UP/I-940-06/23- 04/29, URBROJ: 2181-1-07-4/3-23-3 od 16. listopada 2023. (točke I. i II. izreke). Točkom III. izreke odbačen je prigovor tužitelja izjavljen protiv obavijesti Grada Splita, Upravnog odjela za komunalne poslove, Odsjeka za površine javne namjene KLASA: 940-06/23-03/239, URBROJ: 2181-1-07-4/7-23-3 od 1. kolovoza 2023. te je, točkom IV. izreke, zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora odbijen.

1.1. Osporenim rješenjem tuženika od 16. listopada 2023. odbijen je prigovor tužitelja izjavljen na obavijest istog tijela od 1. kolovoza 2023., kojom je tužitelj obaviješten da mu se ne dozvoljava korištenje javne površine za postavljanje štekata, jer da sukladno Konzervatorskim smjernicama za korištenje javnih površina unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline grada Splita, zona zaštite A, nije dopušteno postavljanje štekata unutar i pored Željeznih vrata (Propugnakula) Dioklecijanove palače.

2. Osporavajući točku III. i IV. prvostupanjske presude, tužitelj je podnio žalbu, zbog bitne povrede upravnog spora, navodeći da je odlučeno o ocjeni zakonitosti pojedinačne odluke koja nije predmet spora. Pojašnjava da je tužbeni zahtjev postavljen na način da se traži poništenje rješenja od 16. listopada 2023., koji tužbeni zahtjev je i usvojen, ali da je sud odbacio prigovor protiv obavijesti od 1. listopada 2023., a što nije bilo predmet spora. Smatra da je takvim postupanjem došlo do povrede odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, jer je sud bio dužan poništiti i obavijest te predmet vratiti na ponovni postupak s uputom da se donese rješenje.

2.1. Nadalje, tvrdi da je time, što je odbacio prigovor protiv obavijesti, povrijedio i odredbu članka 111. Zakona o općem upravnom postupku obzirom da je presuda donesena na štetu stranke te da o njenom zahtjevu nije odlučeno, iako je sud utvrdio da su rješenje, kao i obavijest nezakoniti. Naglašava da je obavijest donesena temeljem zapisnika Komisije za postavljanje štekata od 25. rujna 2023., koja je razmotrila navode iz prigovora te navela da ostaje pri odluci iz zapisnika KLASA: 940- 06/22-03/252, pri čemu naglašava da su zapisnici doneseni temeljem odluke koja je bila van snage u vrijeme donošenja obavijesti protiv koje je sud odbacio prigovor. Ukazuje na to da su uvjeti za postavljanje štekata na javnu površinu u vlasništvu Grada Splita, isprave koje je potrebno priložiti uz zahtjev, imenovanje i rad Komisije za postavljanje štekata na javnoj površini bili propisani Odukom o davanju u zakup javnih površina u vlasništvu Grada Splita za postavljanje kioska, štekata, štandova, pokretnih naprava i dr. („Službeni glasnik Grada Splita“ br. 53/13., 21/14., 2/15., 36/15., 10/16., 16/16., 25/16., 16/18., 31/18., 18/20.) međutim da je navedena Odluka prestala važiti sukladno odluci Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usoz-77/22 od 28. studenoga 2022. Obzirom da se osporeno rješenje i obavijest tuženika temelje na podzakonskim propisima koji u vrijeme donošenja nemaju pravnu snagu, proizlazi da Grad Split nema propisane uvjete za davanje u zakup javnih površina, a što je sve tužitelj iznio na ročištu pred prvostupanjskim sudom, a sud uopće nije uzeo u obzir prilikom donošenja odluke.

2.2. Budući da su osporeno rješenje tuženika i obavijest nezakoniti, trebalo je, imajući u vidu da je sud vezan isključivo tužbenim zahtjevom, sukladno odredbi članka 117. stavka 1. u svezi s odredbom članka 47. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima poništiti osporeno rješenje tuženika te predmet vratit na ponovni postupak, odnosno presuditi kao pod točkom I. i II. presude te obvezati tuženika na naknadu troška. Potražuje trošak sastava žalbe.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je prvostupanjska presuda zakonita i pravedna te da davanje javne površine u zakup ne čini upravnu stvar u smislu odredbe članka 2. Zakona o općem upravnom postupku već je riječ o imovinskoj (poslovnoj) odluci jedinice lokalne samouprave u okviru njenih ovlasti. Obzirom da osporena odluka ne čini upravni akt, to je i tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora. Predlaže odbiti žalbu u cijelosti.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da osporena presuda nije na zakonu utemeljena u odnosu na točku IV. izreke kojom je odlučeno o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, dok je u odnosu na točku III. izreke zakonita.

6. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je o zahtjevu tužitelja od 7. srpnja 2023. za korištenje javne površine radi postavljanja štekata, javnopravno tijelo nadležno za rješavanje ove stvari, odlučio obaviješću u od 1. kolovoza 2023. Istom je tužitelj obavješten da se temeljem zapisnika Komisije za postavljanje štekata na području Grada Splita, KLASA: 940-06/23-03/229, URBROJ: 281-1-07-4/6-23-2 od 21. srpnja 2023. ne dozvoljava korištenje javne površine za postavljanje štekata ukupne površine 37,10 m[2] , sukladno „Konzervatorskim smjernicama za korištenje javnih površina unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline grada Splita, zona zaštite A“, prema kojima, na traženoj lokaciji, nije predviđeno postavljanje štekata. Tužitelj je protiv navedene obavijesti izjavio prigovor Upravnom odjelu, o kojem je odlučeno osporenim rješenjem od 16. listopada 2023. tuženika potpisanim po gradonačelniku Grada Splita.

7. Prvostupanjski je sud usvojio tužbeni zahtjev i poništio navedeno rješenje tuženika, pravilno obrazloživši da, osim što gradonačelnik nije bio ovlašten za potpis osporenog rješenja, u konkretnoj situaciji se ne radi ni o postupanju tuženika u smislu članka 156. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09, 110/21., dalje: ZUP). Stoga kraj činjenice da se radi o upravnoj stvari koja je po prirodi takva da se vodi upravni postupak u kojem je prvostupanjski upravni odjel Grada Splita bio dužan odlučiti rješenjem, a protiv kojeg bi, sukladno članku 76. stavku 3. Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi ("Narodne novine", broj 33/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15, 123/17, 98/19 i 144/20) bilo dopušteno izjaviti žalbu nadležnom upravnom tijelu županije, a koji postupak je izostao, to je osnovano odlučeno kao u neosporenim točkama I. i II. izreke, prvostupanjske presude.

8. Međutim, razmatrajući osporene točke III. i IV. izreke prvostupanjske presude u kontekstu žalbenih navoda, zakonito je, imajući u vidu prethodno pojašnjenu procesnu situaciju, prvostupanjski sud, točkom III. izreke, odbacio prigovor tužitelja izjavljen protiv obavijesti od 1. kolovoza 2023., dok je, po ocjeni ovog Suda, nezakonito, točkom IV. odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

9. Prije svega valja pojasniti, da, suprotno žalbenim navodima, sud nije vezan doslovnim sadržajem tužbenog zahtjeva (odluka poslovni broj: Usž- 2022/15 od 11. studenoga 2015.) niti je vezan njegovom procesno pravnom kvalifikacijom (odluka poslovni broj: Usž-599/15 od 10. lipnja 2015.). Naime, Sud može riješiti stvar i kada to tužitelj nije izrijekom tražio (članak 42. stavak 2. ZUS-a), a ovlasti, odnosno obveze upravnog suda prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu propisane su kogentnim odredbama članka 116. i članka 117. ZUS-a i ne mogu ovisiti o dispoziciji stranaka.

10. Kraj činjenice da je ovdje riječ o upravnoj stvari koja je takva da se trebao voditi upravni postupak u kojem je, kao što je prethodno pojašnjeno, trebalo odlučiti upravnim aktom (rješenjem) to se ni obavijest prvostupanjskog javnopravnog tijela od 1. kolovoza 2023. ne može smatrati postupanjem u smislu odredbe članka 156. ZUP-a. Slijedom navedenog, pravilno je, točkom III. izreke prvostupanjske presude, prigovor izjavljen protiv takve obavijesti odbačen kao nedopušten, a čime je u smislu odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a predmetna stvar riješena.

11. Odredbom članka 111. stavka 1. ZUP-a, a na koju tužitelj upire u žalbi, propisano je da kad je u rješenju dana pogrešna uputa o pravnom lijeku, stranka može postupiti po važećim propisima ili po uputi. Stranka koja postupi po pogrešnoj uputi ne može zbog toga imati štetnih posljedica.

12. Međutim, iako je u konkretnom slučaju, obaviješću od 1. kolovoza 2023. tužitelj pogrešno upućen na podnošenje prigovora sukladno odredbi članka 156. ZUP-a, time što je postupio po takvoj (pogrešnoj) uputi, ipak neće, u smislu navedene odredbe članka 111. stavka 1. ZUP-a snositi štetne posljedice, jer će se njegovom zahtjevu, sukladno pravnom stajalištu izraženom u ovom predmetu, a nakon zakonito provedenog upravnog postupka, odlučiti rješenjem.

13. Odredbom članka 147. stavka 4. ZUS-a je propisano da je stranka dužna neovisno o ishodu spora nadoknaditi protivnoj stranki troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio.

14. Slijedom prethodno utvrđenog, proizlazi da je do predmetnog upravnog spora došlo isključivo krivnjom tuženika. Stoga je primjenom citirane odredbe članka 147. stavka 4. ZUS-a valjalo tužitelju priznati pravo na naknadu troškova spora odmjerenog u skladu s Tbr. 27., točka 1., 2. i 3. te Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23., dalje: Tarifa), odnosno zatraženi trošak sastava tužbe i pristupa ročištu pred prvostupanjskim sudom od 13. ožujka 2025., svaki po 1.250,00 EUR i trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 EUR, a što, uz pripadajući PDV, ukupno iznosi 4.062,50 EUR.

15. Zaključno se napominje tužitelju da imajući u vidu naprijed navedeno shvaćanje, nije od utjecaja činjenica što je ovaj Sud ukinuo opći akt na temelju kojeg bi trebao biti donesen pojedinačni upravni akt.

16. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke, dok je primjenom odredbe članaka 135. stavka 2. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke, a točka III. izreke utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 4. ZUS- a.

U Zagrebu, 5. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić