Poslovni broj: Usž-3632/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog sabora, Zagreb, Ilica 256 B, OIB: 38597506234, radi "šutnje uprave", odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1382/2025-2 od 16. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 5. studenoga 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1382/2025-2 od 16. srpnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda, pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točku 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), odbačena je kao nedopuštena tužba tužitelja.
2. Protiv rješenja prvostupanjskog suda tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora. Pojašnjavajući kronologiju dosadašnjeg tijeka postupka, navodi da je rješenjem Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja od 25. rujna 2018. utvrđeno da su jedinice lokalne samouprave Republike Hrvatske nezakonito, temeljem odredbe članka 385. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pogodovale privilegiranim poslovnim subjektima. Tvrdi da je na taj način nastao privilegirani horizontalni kartel u djelatnosti upravljanja nekretninama na području Republike Hrvatske te da su članovi horizontalnog tržišnog kartela u djelatnosti upravljanja nekretninama svojim sudjelovanjem u pozivima „Energetske obnove višestambenih zgrada“ financijski oštetili Europsku Uniju kroz naplate usluga vođenja projekta, odnosno kao nositelji projekta kompromitirali Republiku Hrvatsku. U nastavku žalbe poimenično nabraja imena fizičkih i pravnih osoba za koja smatra da su tim, i postupcima koji su nakon toga uslijedili, sudjelovali te pojašnjava koje povrede zakona su, po mišljenju tužitelja time napravili. Slijedom svega navedenog smatra da je prvostupanjski sud bio dužan tužbu uzeti u rad te po službenoj dužnosti oglasiti pravno ništavim tuženikov akt od 28. studenoga 2024. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. ZUS-a, u svezi s odredbom članka 128. stavak 4. ZUS-a), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud pobijanim rješenjem nije povrijedio zakon na štetu tužitelja, a niti postoje razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Iz podataka spisa predmeta razvidno je da je tužitelj podnio tužbu zbog nedonošenja odluke o njegovom prijedlogu te naknadno o prigovoru izjavljenom tuženiku zbog nedonošenja odluke usmjerene na pokretanje postupka po službenoj dužnosti radi oglašivanja ništavim dopisa KLASA: 022-02/24-01/61, URBROJ: 65-24- 9 od 28. studenoga 2024., a kojim tuženik upućuje zastupnicima i zastupnicima Hrvatskog sabora, predsjednicima i predsjednicima radnih tijela, Konačni prijedlog Zakona o upravljanju i održavanju zgrada. Pritom se tužitelj pozvao na odredbu članka 42. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09., 110/21.), kojom je propisano pokretanje upravnog postupka po službenoj dužnosti kad je to propisano zakonom ili je nužno radi zaštite javnog interesa (stavak 1.).
6. Imajući u vidu sadržaj tužbe, kao i prigovora kojim je tužitelj zatražio od tuženika donošenje odluke u ovoj stvari, ovaj Sud nalazi pravilnom ocjenu prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke za vođenje spora propisane odredbom članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a, prema kojoj će sud rješenjem odbaciti tužbu ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
7. Člankom 2. ZUP-a propisano je da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje (stavak 1.), ali i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar (stavak 2.). 8. Naime, u konkretnom predmetu nije riječ o upravnoj stvari u smislu odredbi članka 2. ZUP-a, niti je tuženik postupao po zahtjevu tužitelja u stvarima koje bi bile iz područja upravnog prava (jer takvog zahtjeva nema), niti je odlučivao o nekom tužiteljevom pravu, obvezi ili pravnom interesu koje bi se u smislu naprijed navedenih odredbi, mogle smatrati upravnom stvari. Naime, pravilno je prvostupanjski sud pojasnio da je, ustvari, riječ o inicijativi tužitelja, kao građanina, poduzetoj prema tuženiku kao zakonodavnom tijelu, da poduzme predloženo postupanje, što nije upravna stvar, niti se o istome može voditi upravni spor.
9. Stoga nedonošenje tuženikove odluke po tužiteljevom prijedlogu i prigovoru ne može biti predmet ni upravnog spora, a slijedom čega je prvostupanjski sud osnovano tužbu tužitelja odbacio kao nedopuštenu.
10. Radi navedenog, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, jer tužitelj žalbenim prigovorima nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog u sporu.
U Zagrebu, 5. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
