Poslovni broj: Usž-3374/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu u tužiteljice KF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju opunomoćenici iz odvjetničkog društva Ljubičić – Vrdoljak & partneri, Split, Sukojišanska 4, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Split, Mike Tripala 6, OIB: 33706439962, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2513/2024-6 od 29. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 5. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba te potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2513/2024-6 od 29. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom i rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/I-362-02/24-02/912 URBROJ: 443-02-03-12-01-24-1 od 30. rujna 2024. te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točke I. i II.). Točkom III. odbijen je prijedlog za izdavanjem privremene mjere kojom se zabranjuje izvršenje osporenog rješenja do okončanja upravnog spora.

1.1. Pobijanim rješenjem tuženika od 30. rujna 2024. naređeno je tužiteljici, kao investitoru, u roku od 90 dana ukloniti, u tom rješenju opisane građevine, izgrađene bez izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole (točka 1.), na način i uz posljedice nepostupanja precizirane točkama 2.- 5. izreke.

2. Tužiteljica je protiv osporene presude i rješenja izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Prije svega navodi da je u postupku došlo do povrede odredbe članka 30. Zakona o općem upravnom postupku jer tužiteljici nije omogućio izjašnavanje o bilo kojoj činjenici, okolnosti ili pravnom pitanju koje je važno za rješavanje ove pravne stvari, a evidentno je kako odluka ima negativan učinak na pravne interese stranke. Navodi da je pobijano rješenje u protivnosti s odredbom članka 98. stavka 5. Zakona općem upravnom postupku jer ne sadrži točno utvrđeno činjenično stanje, kao i da je došlo do povrede odredbe članka 51. istog Zakona jer nije proveden ispitni postupak. Citirajući odredbu članka 128. stavka 1. Zakona o gradnji, naglašava da u konkretnom predmetu nije riječ o gradnji objekta, već o pokretnom objektu, a slijedom čega je rješenje nezakonito. Obzirom da nije riječ o građevini, nego o pokretnoj stvari, za istu nije ni trebala građevinska dozvola pa je samim time rješenje nezakonito. Nadalje tvrdi da je za predmetnu nekretninu, na kojoj se nalazi pokretni objekt, postavila zahtjev za izdavanje građevinske dozvole nadležnom tijelu.

2.1. Obzirom na sve navedeno, smatra da nema svrhe provoditi pobijano rješenje te da treba odmah donijeti privremenu mjeru kojom se zabranjuje izvršenje istoga te odluku kojom se određuje da tužba ima odgodni učinak u odnosu na pobijano rješenje, prije svega jer uopće nije riječ o građevini i nadležnosti tuženika, a podredno jer je podnijela zahtjev za izdavanje građevinske dozvole.

2.2. Pozivajući se na odredbu članka 26. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima, smatra da su, u konkretnom predmetu, ispunjene sve pretpostavke za određivanje odgodnog učinka tužbe ponajviše jer bi izvršenjem rješenja tuženika za tužiteljicu nastala teško popravljiva šteta, jer osim nemogućnosti popravljanja financijske štete, neće biti moguće vratiti predmet u prvobitno stanje. Osporava zapisnik s očevida sastavljen 5. rujna 2024. te navodi je očevid proveden iako nije bila o tome obaviještena, da joj je onemogućen ravnopravan položaj u sporu obzirom da je odluka donesena isključivo temeljem utvrđenja tuženika, a slijedom čega se postavlja pitanje svrhe upravnog postupka u kojem se odluke donose bez dokaza, na temelju utvrđenja samo jedne stranke pri čemu, pozivom na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, ukazuje na povredu načela ravnopravnosti u postupku.

2.3. Nadalje, upire i na povredu prava na pošteno suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske, kao i povredu načela jednakosti oružja, pri čemu se poziva na niz odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava. Ističe da na bilo koji način nisu utvrđeni navodi iz pobijanog rješenja, iako je na navedenu okolnost predložila izaći na lice mjesta uz sudjelovanje vještaka geodeta i vještaka građevinske struke, sve da bi se utvrdilo stvarno stanje na terenu, a samim time i pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja, a što je sud odbio bez valjanog obrazloženja. Tvrdi da je takvim postupanjem onemogućena u ravnopravnom sudjelovanju u postupku, a sve jer je sud kao utvrđene uzimao upravo činjenice koje je utvrdio tuženik, dok s druge strane činjenice i dokaze koje tužiteljica predlaže, uopće ne uzima u obzir. Predlaže prihvatiti žalbu te preinačiti pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cjelosti uz dosudu tuženiku nadoknade troškova postupka uključujući trošak predmetne žalbe, a podredno presudu ukinuti te vratiti predmet na ponovno postupanje.

3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ocjenjujući zakonitost presude prvostupanjskog suda u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da su osporena presuda i rješenje zakoniti, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, tako i u pogledu primjene materijalnog prava te ne nalazi povrede pravila sudskog postupka. Naime, postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden je sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), a prvostupanjski sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela te je za svoju odluku dao argumentirano obrazložene razloge utemeljene na zakonu.

6. Prije svega navodi se da Sud nalazi neosnovanim prigovore postupovne naravi usmjerene na neprovođenje predloženih dokaza, jer prvostupanjski sud, sukladno odredbi članka 49. stavak 4. ZUS-a nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi. Međutim sud je dužan u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju i učinio, osnovano ocijenivši da se odluka može donijeti i bez provođenja predloženih dokaza (provođenje očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka), jer navedena dokazna radnja nije pravno relevantna za rješavanje predmetne upravne stvari kraj činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka.

7. Rješenje tuženika doneseno je u skladu s odredbom članka 113. stavka 1. točka 1. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18., 117/21. . 67/23., dalje: ZDI). Tom odredbom je propisano da će u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem narediti investitoru, odnosno vlasniku uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela u određenom roku, ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja od strane višeg građevinskog inspektora 5. rujna 2024. obavljen inspekcijski nadzor na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a o čemu spisu predmeta prileži zapisnik, kao i fotografije zatečenog stanja. Tom prilikom je utvrđeno da su na predmetnoj lokaciji, unutar neizgrađenog dijela građevinskog područja naselja izgrađeni zasjek u kameno – zemljanom terenu tlocrtne dimenzije cca 12 x 4.5 m, maksimalne visine cca 1,70 m; betonska podna ploča tlocrtnih dimenzija cca 10,60 x 3,90 m, debljine cca 15 cm; prizemna građevina stambene namjene, metalne konstrukcije, tlocrtnih dimenzija cca 8 x 3 m s dvostrešnim krovom, natkrivena terasa drvene konstrukcije, tlocrtnih dimenzija cca 5 x 2,55 m s jednostrešnim krovom uz južno pročelje prizemne zgrade. Također, iz spisu predmeta priležećeg zapisnika (KLASA: 362-02/24-04/2342 URBROJ: 443-02-03-12-01-24-3 od 18. rujna 2024.) proizlazi da je tužiteljica, odazivajući se pozivu tuženika, pristupila u ured građevinske inspekcije, a kojom prilikom je potvrdila da je investitorica izvedenih radova za koje nema građevinsku dozvolu, jer joj u Županijskom uredu za graditeljstvo u Omišu rečeno da za mobilnu kućicu ne treba lokacijska dozvola, kao i da će podnijeti zahtjev za izdavanje građevinske dozvole.

9. Tužiteljica žalbenim navodima ne osporava da je prijeporna gradnja izvedena bez odgovarajućeg odobrenja za gradnju, već smatra, da se radi o pokretnoj kućici koja nije nastala građenjem u smislu Zakona o gradnji, stoga da za istu nije potrebno ishođenje akta za gradnju.

10. Međutim, imajući u vidu naprijed utvrđeno činjenično stanje kao i navedene fotografije te opis izvedenih radova, ovaj je Sud suglasan s utvrđenjem da, se ovdje, suprotno žalbenim navodima, radi o građevini kakvu ima u vidu odredba članka 3. stavka 1. točka 11. Zakona o gradnji (Narodne novine, broj 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.). Prema toj odredbi građevina je građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem. Stoga kraj činjenice da je riječ o građevinama u smislu navedene zakonske odredbe, to je za njihovu gradnju i prema ocjeni ovog Suda bilo potrebno ishoditi odgovarajuće odobrenje za gradnju, odnosno građevinsku dozvolu, a za koji akt je i sama tužiteljica, izjavila da je podnijela zahtjev za njezino izdavanje.

11. Neosnovani su prigovori tužiteljice dani u smjeru da joj u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nije omogućeno sudjelovanje, obzirom da nije prisustvovala očevidu. Naime, osim što je odredbom članka 106. stavka 4. ZDI-a propisano da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke, tužiteljica je, kao što je prethodno navedeno, odazivajući se pozivu tuženika, pristupila Uredu građevinske inspekcije, a kojom prilikom se očitovala o utvrđenjima s inspekcijskog pregleda od 5. rujna 2024. Osim navedenog, tužiteljicu je na ročištu pred prvostupanjskim sudom održanim dana 12. svibnja 2025. zastupala zamjenica punomoćnika te joj je i na taj način pružena mogućnost očitovati se o svim činjenicama i okolnostima za koje je smatrala da su relevantne u ovom predmetu. Iz svega navedenog za zaključiti je da su neosnovani žalbeni navodi usmjereni na nemogućnost sudjelovanja, odnosno izjašnjavanja tužiteljice u postupku, jer je, suprotno žalbenim navodima, ista aktivno sudjelovala u postupku (i sporu) te svoje procesne mogućnosti u potpunosti i konzumirala.

12. Neosnovano tužiteljica upire na praksu različitih sudova i na povredu načela „jednakosti oružja“ zbog neprovođenja očevida na licu mjesta, jer ni Ustav Republike Hrvatske ni Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ne jamče stranci u postupku pravo da se provede očevid ili izvede neki dokaz koji ona predlaže. Jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava (jednakost oružja, jednakost sredstava) pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima na način da niti jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, zbog čega ovaj Sud ne nalazi povrede zakona na štetu tužiteljice niti po toj osnovi. Ovo tim više što je tužiteljica aktivno sudjelovala kako za vrijeme upravnog postupka tako i za vrijeme upravnog spora, a čime joj je u potpunosti ostvarena procesna ravnopravnost u odnosu na tuženika.

13. Zaključno, valja pojasniti da je odredbom članka 42. stavkom 3. ZUS-a, propisano da sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru, ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranki.

13.1. Međutim, imajući na umu sadržaj podnesenog prijedloga, premda ga je kvalificirala kao privremenu mjeru iz članka 42. stavka 3. ZUS-a, proizlazi da je tužiteljica predlažući privremenu mjeru sadržajno zatražila odgodni učinak tužbe, jer ista, izdavanjem privremene mjere tražila da se odgodi izvršenje osporenog rješenja tuženika do donošenja sudske odluke po predmetnoj tužbi, što sadržajno odgovara institutu odgodnog učinka tužbe o čemu se ne odlučuje primjenom odredbe o privremenoj mjeri iz članka 42. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima.

13.2. Međutim, unatoč prethodnim utvrđenjima, kraj činjenice da je odredbom članka 42. stavka 6. ZUS-a propisano da odgodni učinak tužbe i privremene mjere vrijede do pravomoćnog okončanja spora ili drukčije odluke suda, to je o takvim prijedlozima bespredmetno odlučivati, s obzirom da je spor sada pravomoćno dovršen.

14. Valjalo je stoga, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona jer tužiteljica sa žalbom nije uspjela.

U Zagrebu, 5. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić