REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2503/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja FB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i 2. tužiteljice MB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Anita Vrkić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Anita Vrkić i Iva Vrkić, u Rijeci protiv tuženika Addiko bank d.d., OIB: 14036333877 Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Luka Jurić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović, u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3260/2024-3 od 13. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-1755/2019-50 od 23. listopada 2024., u sjednici održanoj 5. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se 1. i 2. tužiteljima podnošenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3260/2024-3 od 13. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P- 1755/2019-50 od 23. listopada 2024. u točki III., u odnosu na slijedeće pravno pitanje:
„Treba li sud, sukladno Zakonu o parničnom postupku, procjenjivati uspjeh stranaka (tužitelja) u sporu razmatrajući glavni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kao jednu cjelinu pa na taj način valorizirati u kojem dijelu i sa kojim uspjehom je tužitelj postigao uspjeh a u kojem dijelu i sa kojim uspjehom je tuženik postigao uspjeh ili bi sud morao promatrati tako postavljene tužbene zahtjeve kao odvojene cjeline pa, ukoliko odluči, kao u ovom postupku, da u slučaju neosnovanosti glavnog tužbenog zahtjeva i osnovanosti eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva (koji zahtjevi se međusobno isključuju), procjenjuje uspjeh stranaka u sporu samo u odnosu na taj dio zahtjeva koji je našao osnovanim?“
II. Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3260/2024-3 od 13. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-1755/2019 od 23.listopada 2024. u točkama II. i III., u odnosu na slijedeća pravna pitanja:
„Pripada li korisniku kreditu, nakon sklapanja sporazuma o konverziji koja je provedena sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15), kao posljedica (nepoštene) odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate jednostranom odlukom kreditora i (nepoštene) odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iz ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, isplata razlike između iznosa koji je korisnik kredita platio i iznosa izračunatog na temelju kamatne stope koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i tečaja na dan korištenja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF?
Pripada li korisniku kredita nakon sklapanja sporazuma o konverziji koja je provedena sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15), kao posljedica (nepoštene) odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate jednostranom odlukom kreditora i (nepoštene) odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iz ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF isplata razlike između utvrđene glavnice konvertiranog kredita u EUR u skladu s čl.19. c. t.7. ZIDZPK i neotplaćene glavnice kredita koja bi preostala da nije bilo nepoštenih odredbi?“
III. Odbija se zahtjev tuženika za sastav odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije i za trošak sudske pristojbe.
Obrazloženje
1. Tužitelji i tuženik su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3260/2024-3 od 13. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P- 1755/2019-50 od 23. listopada 2024.
2. Tužitelji u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljaju pravna pitanja koja smatraju važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:
„1. Je li pravilno tumačenje suda da ništetnost pojedinih ugovornih odredbi (u ovom slučaju, promjene kamatne stope i valutne klauzule) koje predstavljaju bitne elemente ugovora, ne povlače ništetnost ugovora u cijelosti? Pored navedenih odredbi koje predstavljaju bitne elemente ugovora, ugovoren je čitav niz drugih odredbi (primjerice pravo tuženika da samostalno određuje i naplaćuje naknade za obradu kredita i u slučaju prijevremene djelomične ili u cijelosti otplate ugovora) koje su također utvrđene ništetnim a koje, također, imaju utjecaja na utvrđenje ništetnim ugovora u cijelosti što je sud potpuno zanemario?
2. Je li tumačenje suda da ništetnost pojedinih odredbi ugovora ne povlači automatski za sobom ništetnost ugovora u cijelosti u slučaju suglasnosti volja da se takav ugovor održi na snazi, kontradiktoran obzirom na činjenicu da je tužitelj samom tužbom kojom je tražio utvrđenje ugovora ništetnim u cijelosti, pokazao suprotnu volju od utvrđenja suda? Da li suglasnost volja ugovornih strana može „nadjačati“ pojam ništetnosti koji, sam po sebi, predstavlja pravni i moralni imperativ u svim odnosima koje se zakonski normiraju?
3. Treba li sud, sukladno Zakonu o parničnom postupku, procjenjivati uspjeh stranaka (tužitelja) u sporu razmatrajući glavni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kao jednu cjelinu pa na taj način valorizirati u kojem dijelu i sa kojim uspjehom je tužitelj postigao uspjeh a u kojem dijelu i sa kojim uspjehom je tuženik postigao uspjeh ili bi sud morao promatrati tako postavljene tužbene zahtjeve kao odvojene cjeline pa, ukoliko odluči, kao u ovom postupku, da u slučaju neosnovanosti glavnog tužbenog zahtjeva i osnovanosti eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva (koji zahtjevi se međusobno isključuju), procjenjuje uspjeh stranaka u sporu samo u odnosu na taj dio zahtjeva koji je našao osnovanim? Također, i u slučaju djelomičnog uspjeha u spora, da li bi tužitelj svakako imao pravo na naknadu troškova na ime provođenja dokaza vještačenjem i pristojbi?
4. Je li sud u polaznom postupku zanemario odredbe Zakona o zaštiti potrošača i time pogrešno primijenio materijalno pravo donoseći odluku u kojem odbija tužitelju priznati bilo kakav trošak istodobno priznajući tuženiku uspjeh, a radi se o tzv. potrošačkom sporu?“
3. Tuženik je podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije. Traži trošak za sastav odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije i sudske pristojbe na odgovor.
4. Polazeći od odredbe članka 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u izreci rješenja pod točkom I., a koje su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavili 1. i 2. tužitelji.
4.1. U odnosu na treće postavljeno pitanje pobijana drugostupanjska odluka je u suprotnosti sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog u odlukama poslovni broj Rev-451/2022 od 3. listopada 2023. i Rev-1149/2024-3 od 25. rujna 2024.
5. Stoga je postupajući u smislu odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP-a vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija zbog pravnog pitanja kojeg su tužitelji naveli u prijedlogu za dopuštenje revizije, navedenog u izreci pod točkom I.
6. U odnosu na preostala pitanja iz prijedloga tužitelja, kao i istaknute povrede prava, prijedlog tužitelja ima se smatrati povučenim u smislu odredbe članka 389. b stavka 3. ZPP-a.
7. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude u smislu odredbe članka 385. a stavka 1. i stavka 2. članka 387. ZPP-a zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu te zbog povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14, dalje: Ustava) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“-Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17, dalje: Konvencije).
7.1. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja slijedeća pitanja:
„(i) Je li korisnik kredita koji je izvršio plaćanja na temelju (nepoštene) odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate jednostranom odlukom kreditora i/ili (nepoštene) odredbe kojom je glavnica kredita vezana za valutu CHF, iz ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, obeštećen sklapanjem i provedbom sporazuma o konverziji sklopljenim na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15)?
(ii) Pripada li korisniku kreditu, nakon sklapanja sporazuma o konverziji koja je provedena sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15), kao posljedica (nepoštene) odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate jednostranom odlukom kreditora i (nepoštene) odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iz ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, isplata razlike između iznosa koji je korisnik kredita platio i iznosa izračunatog na temelju kamatne stope koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i tečaja na dan korištenja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF? odnosno
Ima li potrošač, nakon sklapanja sporazuma o konverziji sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15), pravo na isplatu razlike između iznosa koji je platio i iznosa izračunatog na temelju kamatne stope koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora o kreditu i tečaja na dan korištenja ugovora o kreditu?
(iii) Je li sud ovlašten ispitivati nepoštenost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom kreditora te odredbe o valutnoj klauzuli u CHF sadržanih u ugovoru o potrošačkom kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF koje su zamijenjene prisilnim odredbama sporazuma o konverziji sklopljenog na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15)? (iv) Pripada li korisniku kredita, nakon sklapanja sporazuma o konverziji koja je provedena sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15), kao posljedica (nepoštene) odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate jednostranom odlukom kreditora i (nepoštene) odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iz ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF isplata razlike između utvrđene glavnice konvertiranog kredita u EUR u skladu s čl.19. c. t.7. ZIDZPK i neotplaćene glavnice kredita koja bi preostala da nije bilo nepoštenih odredbi?“
8. Tužitelji nisu podnijeli odgovor na prijedlog.
9. Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da su pravna pitanja navedena u izreci rješenja pod točkom II. važna u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP-a za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima od kojih zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a praksa revizijskog suda je u odnosu na postavljena pravna pitanja neujednačena (Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022. i Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022.)
10. Stoga je postupajući u smislu odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP-a vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo da je protiv drugostupanjskog rješenja dopuštena revizija zbog pravnih pitanja navedenih u izreci pod točkom II.
11. U odnosu na preostala pitanja iz prijedloga tuženika, kao i istaknute povrede prava, prijedlog tuženika ima se smatrati povučenim u smislu odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP-a.
Zagreb, 5. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
