REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4766/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb. V. Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnik Tulija Zele-Janjanin, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Tulija Zele-Janjanin i Adrijana Jovanović u Rijeci, protiv tuženika AČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Katja Jajaš, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Jajaš i Vukelić d.o.o. u Rijeci, radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-587/2023-2 od 6. lipnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-406/2022-9 od 28. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje, se odbija.
II. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava i u odnosu na drugo i treće postavljeno pravno pitanje, se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-587/2023-2 od 6. lipnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P - 406/2022-9 od 28. studenoga 2022., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385. st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Tužitelj je postavio tri pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
"1. Tko je dužnik u obvezi vraćanja iznosa stečenog bez osnove, osoba u čiju korist je novac isplaćen ili osoba koja je stvarno primila novac?
2. Stjecanje bez osnove zahtijeva da se vrati ono što je stvarno stečeno – ako tuženik nije primio cijeli iznos, može li odgovarati za ukupan iznos?
3. Može li, sukladno članku 1117. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima, pošteni stjecatelj zadržati iznose isplaćene na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, iako se naknadno pokaže da pravna osnova za isplatu nije postojala u cijelosti ili djelomično, te predstavlja li subjektivni element poštenja zapreku ostvarivanju restitucijskog zahtjeva isplatitelja?".
2. Tuženik smatra da su mu također povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na jednakost svih pred zakonom i pravo na pravično suđenje.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije je djelomično neosnovan, a djelomično nedopušten.
5. Predmet spora je stjecanje bez osnove nakon što je osnova naknadno otpala (revizijskom odlukom preinačena je pravomoćna odluka o naknadi štete s osnove ozljede na radu, na način da je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen).
6. Postupajući na temelju odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da prvo postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, jer tuženik nije kao razlog važnosti naznačio odluku koja bi ukazivala na potrebu ujednačavanja sudske prakse. To stoga, što se tuženik kao razlog važnosti pozvao na odluku ovoga suda Rev-1968/2011, a koju odluku nije bilo moguće pronaći, a niti je ista dostavljena uz prijedlog za dopuštenje revizije sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP.
7. S obzirom da prvo postavljeno pravno pitanje nije važno pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
8. U odnosu na drugo i treće postavljeno pravno pitanje, tuženik nije naznačio razloge važnosti postavljenih pravnih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP, u odnosu na ova postavljena pravna pitanja valjalo odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
9. Na temelju dokumentacije koja prileži prijedlogu za dopuštenje revizije, proizlazi da tuženik nije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava prethodno iscrpio dopušteni pravni put, iako je eventualna povreda temeljnih ljudskih prava, prema priloženoj dokumentaciji, nastala već pred prvostupanjskim sudom.
10. Zbog navedenog, u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 5. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
