REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4598/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Darko Kožić, odvjetnik u Ivancu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupa punomoćnica Sanja Porobija, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž – 135/2025-2 od 20. svibnja 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P - 686/2023-24 od 17. prosinca 2024., u sjednici održanoj 5. studenog 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
II. Dopušta se revizija tuženiku protiv t. II. presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž – 135/2025-2 od 20. svibnja 2025. radi pravnog pitanja:
„U kontekstu pravnog odnosa tužitelja kao potrošača i tuženika - banke kao trgovca, ima li tužitelj: a) koji je u cijelosti restituiran s obzirom da je temeljem odredaba Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/2015 - u nastavku „ZID ZPK/15“) konvertirao ugovor o kreditu sklopljen izvorno s valutnom klauzulom u CHF-u u ugovor o kreditu s EUR valutnom klauzulom, i b) koji je, usprkos takvoj restituciji pokrenuo parnicu i ustrajao na neosnovanom tužbenom zahtjevu, u kojoj su sudovi u pogledu pravne osnove, između ostalog vezani utvrđenjima iz oglednog spora Gos-1/2019, i c) koji je, parnicu u potpunosti izgubio; d) bez da je pritom sud prethodno utvrđivao nesrazmjernost visine tog parničnog troška, vrijednosti predmeta tog spora te imovinskog stanja konkretnog tužitelja, ili da eventualna obveza naknade tog parničnog troška konkretnom tužitelju ne bi predstavljala nesrazmjerno opterećenje u odnosu na vrijednost predmeta spora i na njegovo imovinsko stanje, e) a uzimajući u obzir da je tuženik pravna osoba, a ne država, suprotno odredbi čl. 154. ZPP-a, pravo na oslobođenje snošenja parničnih troškova tog postupka?“
III. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj i tuženik su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž – 135/2025-2 od 20. svibnja 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P - 686/2023-24 od 17. prosinca 2024.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik osporava istaknute navode tužitelja, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbija prijedlog za dopuštenje revizije, dok tužitelj nije odgovorio na prijedlog tuženika.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog tužitelja sadrži i što je uz prijedlog dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP- a.
4. Naime, pobijana presuda u odnosu na naznačeno pravno pitanje tužitelja glede prava na isplatu iznosa koje je više platio banci zbog primjene ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj promjenjivosti kamatne stope i valiti CHF za razdoblje od sklapanja ugovora o kreditu do povrata konverzije (dok se pobijana presuda temelji na razlozima „…kako zahtjevom nisu obuhvaćene zatezne kamate na više plaćene iznose koje je tužitelju tuženica uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZIDZKP…“) ne odstupa od prakse revizijskog suda (Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022., Rev - 925/2023-2 od 8. travnja 2025. i dalje), a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnom pitanju važnom za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, u odnosu na prijedlog tužitelja riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.
6. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385. a st. 1. i čl. 387. ZPP-a u odnosu na prijedlog tuženika, revizijski sud je ocijenio da su glede pitanja navedenog u izreci ovog rješenja ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP- a. Naime, riječ je o pravnom pitanju koje je s obzirom na zauzeta pravna shvaćanja revizijskog suda (Rev – 89/2021-2 od 2. ožujka 2021., Rev – 308/2020-2 od 3. listopada 2023., na koja se tuženik poziva u prijedlogu) važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389. b st. 3. ZPP-a u odnosu na prijedlog tuženika odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.
8. Za preostala pravna pitanja i povrede temeljnih ljudskih prava koja proizlaze iz prijedloga tuženika za dopuštenje revizije, shodno odredbi čl. 389.b st. 3. ZPP-a, uzima se da je prijedlog povučen.
9. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a (t. III. izreke).
Zagreb, 5. studenog 2025.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
