REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4771/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Hajnal, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnici Mariji Vujasin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1667/2023-3 od 24. lipnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini poslovni broj P-318/2022-55 od 6. ožujka 2023., u sjednici održanoj 5. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se revizija tužitelju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1667/2023-3 od 24. lipnja 2025. u dijelu pod toč. II. izreke kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini poslovni broj P-318/2022-55 od 6. ožujka 2023. u dijelu pod toč. II., VIII. i XI. izreke, u odnosu na pravno pitanje koje se u bitnom svodi na sljedeće:

„Da li je sklapanjem Aneksa ugovoru o konverziji, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj: 102/2015), prestala pravna osnova tužitelja za potraživanjem pripadajućih zateznih kamata na iznose plaćene temeljem ništetnih odredaba iz osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF?“.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja odbija se.

III. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv toč. II. presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1667/2023-3 od 24. lipnja 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini poslovni broj P-318/2022- 55 od 6. ožujka 2023. u dijelu pod toč. II., VIII., IX., X. i XI. izreke. U prijedlogu postavlja pitanja koja smatra pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:

„1. Da li je sklapanjem Aneksa ugovoru o konverziji, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj: 102/2015) prestala pravna osnova tužitelja za potraživanjem povrata novčanih sredstava plaćenih temeljem ništetnih odredaba iz osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF ili tužitelj i dalje ima pravo potraživati sve što je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi, ako konverzijom ti iznosi nisu vraćeni u cijelosti?

2. Može li Aneks ugovora o konverziji, sklopljen sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj: 102/2015) isključiti zakonska pravila i posljedice ništetnih ugovornih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu sklopljenog 2006. g., ukoliko iz Aneksa ugovoru o kreditu ne proizlazi izričita volja tužitelja (potrošača) na odricanje od restitucije, odnosno stečenog bez osnove proizašlog iz osnovnog ugovora, uzimajući u obzir činjenicu da je Aneks ugovora sklopljen s ciljem, što je između ostalog bila intencija zakonodavca i smisao ZID ZPK, da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem se nalazi potrošač koji ima kredit denominiran u valuti EUR?“.

2. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1667/2023-3 od 24. lipnja 2025., i to u dijelu pod toč. I. izreke kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini poslovni broj P-318/2022-55 od 6. ožujka 2023. u dijelu pod toč. I., III., IV., V., VI. i VII. izreke, te u dijelu pod toč. III. izreke kojim je odbijen zahtjev tuženika radi naknade troška žalbe. U prijedlogu tuženik postavlja više pitanja koja smatra pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:

„1. Je li tužba tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača (''Udruga Potrošač''), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005)?

2. Je li sud ovlašten ispitivati poštenost ugovornih odredbi o otplati kredita primjenom valutne klauzule u CHF te o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom kreditora sadržanih u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF, a koje odredbe su zamijenjene odredbama sporazuma o konverziji sklopljenog na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15)?

3. Je li provedbom konverzije sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15) korisnik kredita izgubio materijalnopravni interes za isplatu novčanih iznosa plaćenih kao posljedicu utvrđene ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivosti stope ugovorne kamate jednostranom odlukom kreditora?

4. Je li korisnik kredita koji je izvršio plaćanja na temelju (nepoštenih) odredbi o otplati kredita primjenom valutne klauzule u CHF i promjenjivosti stope ugovorne kamate jednostranom odlukom kreditora iz ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, obeštećen sklapanjem i provedbom sporazuma o konverziji sklopljenim na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15)?

5. Je li počinjena bitna povreda odredbi iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ako se ne dosude troškovi postupka stranci koja u cijelosti uspije u sporu?

odnosno

Je li počinjena bitna povreda odredbi iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 4. Zakona o parničnom postupku kada je sud primijenio pravila o djelomičnom uspjehu u sporu u situaciji kada je jedna stranka u cijelosti uspjela u sporu?

6. Je li počinjena bitna povreda odredbi iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku kada je odluka o troškovima postupka utemeljena na činjenici da o određenom pravnom pitanju ne postoji ustaljena i jedinstvena sudska praksa?“.

3. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije podnesen je i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), jer tuženik smatra da su mu donošenjem pobijane odluke povrijeđeni pravo na pravično suđenje i pravo na djelotvoran pravni lijek zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).

4. Tuženik je u odgovoru na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije predložio isti prijedlog odbaciti kao nedopušten, podredno odbiti kao neosnovan, uz naknadu troška odgovora na prijedlog.

5. Postupajući povodom prijedloga tužitelja u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj sud je ocijenio da je pitanje navedeno u izreci ovog rješenja važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od shvaćanja revizijskog suda izraženog u odluci broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022.

6. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP, u izreci ovog rješenja navedeno je u odnosu na koje se pravno pitanje tužitelju dopušta revizija protiv pobijanog dijela drugostupanjske presude, dok se u svezi ostalih pravnih pitanja iz prijedloga za dopuštenje revizije na temelju iste zakonske odredbe ima smatrati da je prijedlog povučen.

7. Nadalje, u odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije, postupajući sukladno čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u navedenom prijedlogu tuženika nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

8. Naime, u odnosu na prvo i drugo postavljeno pitanje sadržano u prijedlogu tuženika, ocijenjeno je kako pobijana odluka ne odstupa od ranije ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda (primjerice, broj Rev- 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019.), a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati sudsku praksu.

9. U pogledu trećeg i četvrtog postavljenog pitanja sadržanih u prijedlogu tuženika, valja istaknuti kako se navedena pitanja sadržajno odnose na odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja za isplatu iznosa plaćenih na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj stopi ugovornih kamata. S obzirom da je odlukom suda drugog stupnja navedeni dio tužbenog zahtjeva tužitelja odbijen kao neosnovan, to proizlazi kako za pobijanje odluke drugostupanjskog suda u tom dijelu tuženik nema pravni interes, a slijedom čega ista pitanja nisu važna za odluku u sporu u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.

10. U odnosu na peto i šesto postavljeno pitanje sadržana u prijedlogu tuženika, valja istaknuti kako ista pitanja sadržajno predstavljaju prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravna pitanja kakva propisuje odredba čl. 385.a st. 1. ZPP, zbog čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu dopuštenja revizije. U tom smislu, treba reći da se pod pravnim pitanjima prema odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP ne podrazumijevaju pitanja o individualnim pravima stranaka u konkretnim situacijama, već pitanje mora biti postavljeno na opći način, kako bi se odgovorom na to pitanje rješavale materijalnopravne i postupovnopravne dvojbe koje se pojavljuju u bitnim slučajevima koji su bitnim elementima podudarni.

11. Nadalje, prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom, te da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.

12. Ocjena je ovoga suda da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je zbog pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje i djelotvoran pravni lijek, a kako to tvrdi u svojem prijedlogu. Naime, ocijenjeno je da presuda drugostupanjskog suda sadrži jasne razloge o svim bitnim činjeničnim i pravnim utvrđenjima, slijedom čega se ne može smatrati arbitrarnom, pri čemu činjenica da tuženik nije zadovoljan tumačenjem i primjenom materijalnog prava, a posljedično i ishodom spora, ne dovodi do povrede prava na pravično suđenje. Neosnovani su i navodi tuženika kojima je ukazivao na povredu prava na djelotvorno pravno sredstvo zajamčeno čl. 18. st. 1. Ustava, budući da je tuženik u konkretnom slučaju iskoristio zakonom propisano pravo na podnošenje žalbe, pri čemu okolnost da sa istom žalbom nije uspio u cijelosti ne čini navedeno pravno sredstvo nedjelotvornim. Stoga je ocijenjeno kako nisu ispunjene pretpostavke po ovoj osnovi za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije tuženiku.

13. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP odlučeno je kao u toč. I. izreke, primjenom čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno je kao u toč. II. izreke, dok je na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u toč. III. izreke.

Zagreb, 5. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić