REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4085/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FOV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Tomislav Bartolić, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasna Detelj Marković, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-3141/2024-3 od 14. svibnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pn-94/2023-107 od 22. prosinca 2023., na sjednici održanoj 5. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Dopušta se revizija tužiteljici protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-3141/2024-3 od 14. svibnja 2025. u dijelu pod točkom II. izreke, u odnosu na povredu temeljnog prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu odluku.
II. O troškovima postupka nastalima u povodu prijedloga za dopuštenje revizije odlučit će se konačnom odlukom u ovoj pravnoj stvari.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-3141/2024-3 od 14. svibnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pn-94/2023-107 od 22. prosinca 2023. u dijelu u kojem nije uspjela u sporu, postavljajući šest pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase: „1. Može li sud na zakonu osnovano u postupku radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti zanemariti nalaze i mišljenje vještaka kirurga, neurologa i psihijatra koji su utvrdili da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti, u vidu bolova, straha, naruženja i smanjenja životne aktivnosti, te odbiti tužbeni zahtjev uz obrazloženje da ih nije dužan prihvatiti te na bazi svojeg subjektivnog dojma da je tužiteljica preuveličala posljedice štetnog događaja te ako tako postupi čini li povredu čl. 354, st. 2 toč. 11 ZPP?
2. Čini li Drugostupanjski sud apsolutno bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11 ZPP u smislu nedostatka zbog kojih se presuda ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama, u slučaju kada ocijeni objektivnim i stručnim nalaze i mišljenja vještaka kojima su utvrđene kvalifikatorne okolnosti za dosuđenje pravične novčane naknade sukladno čl. 1100 ZOO, u vidu utvrđenja bolova, straha, naruženja i smanjenja životne aktivnosti kod oštećenika, no unatoč vještačkim nalazima na osnovu kojih je Prvostupanjski sud donio svoju odluku u cijelosti prihvativši te nalaze Drugostupanjski sud svoju odluku ne utemelji na istima s obrazloženjem da ih nije dužan prihvatiti te navodeći da ima dojam da je tužiteljica preuveličala posljedice štetnog događaja?
3. Može li izrečeno žaljenje štetnika nakon štetnog događaja, isključiti ili umanjiti pravo oštećenika na pravičnu novčanu naknadu, iako su sudski vještaci u toku postupka nesporno utvrdili posljedice na tjelesno i duševno zdravlje oštećenika koji opravdaju dosuđenje pravične novčane naknade sukladno čl. 1100 ZOO?
4. Čini li sud apsolutno bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354 .st. 2. t. 11 ZPP kada u presudi o odlučnim činjenicama postoje proturječnosti između onoga što se u sadržaju presude navodi te ispravama u spisu, u slučaju kada je vještak psihijatar utvrdio smanjenje životne aktivnosti te stručno obrazložio vremenski razmak između štetnog događaja i prvog psihijatrijskog pregleda, no sud isti nije prihvatio bez valjanog razloga na temelju svog subjektivnog dojma da je oštećena preuveličala posljedice štetnog događaja, a da pri tome predmet nije vraćen na ponovni postupak niti je provedeno novo psihijatrijsko vještačenje?
5. Je li drugostupanjski sud počinio bitnu procesnu povredu iz čl. 354. st. 2 toč. 11 i čl. 354, st 1 ZPP ako je, odlučujući povodom žalbe u postupku u kojem je predmet već bio ukinut i vraćen na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, izvan slučajeva iz čl. 373. ZPP-a, donio bez rasprave preinačavajuću odluku na temelju drugačije ocjene neposredno izvedenih dokaza iz prvostupanjskog postupka koji su se odnosili na neposredno pravno relevantne činjenice?
6. Je li drugostupanjski sud počinio bitnu procesnu povredu iz čl. 354. st. 2 toč. 11. i čl. 354. st 1. ZPP te postupio arbitrarno i protivno pravu tužitelja na pravično suđenje drugostupanjski sud koji u predmetu naknade štete zbog povrede prava osobnosti zbog ugriza psa, zanemari kombinirano medicinskog vještačenja izvršenog po vještacima, kirurgu, neurologu i psihijatru, bez određivanja novog vještačenje i bez rasprave te bez prikladnog obrazloženja svoju preinačujuću odluku o činjenicama relevantnima za meritornu odluku utemelji na svojem dojmu?“ 1.2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagateljica se poziva odluke Vrhovnog i Ustavnog suda Republike Hrvatske, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama.
1.3. Tužiteljica je navela da su joj povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 – dalje: Ustav), sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17) – pravo na pravično suđenje i u njemu sadržano pravo na obrazloženu sudsku odluku (čl. 29. Ustava) i pravo na zaštitu prava vlasništva (čl. 48. Ustava).
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. U skladu s odredbom čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskog postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
4. Prema odredbi čl. 389.b st. 3. ZPP u rješenju kojim se revizija dopušta Vrhovni sud Republike Hrvatske navest će u odnosu na koje pravno pitanje ili u odnosu na koju povredu temeljnog ljudskog prava te u odnosu na koji dio odluke dopušta podnošenje revizije. Za ostala će se pravna pitanja i povrede temeljnih ljudskih prava iz prijedloga za dopuštenje revizije uzeti da je prijedlog u odnosu na njih povučen.
5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP revizijski je sud ocijenio da je tužiteljica učinila vjerojatnim da joj je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredbe parničnog postupka sadržane u čl. 375. st. 1. ZPP i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, povrijeđeno ustavno i konvencijsko temeljno pravo na pošteno (pravično) suđenje, koje obuhvaća i pravo na dostatno obrazloženu odluku drugostupanjskog suda. Naime, u pobijanoj presudi drugostupanjski sud utvrđuje kako tužiteljici ne pripada pravo na naknadu neimovinske štete usprkos utvrđenja da je ozlijeđena u predmetom događaju i da je kao posljedicu štetnog događaja zadobila ozljedu ruke te pretrpjela strah, bolove i naruženje. Drugostupanjski sud nije dao valjane razloge o tome zašto tužiteljici nije dosuđena naknada pretrpljene štete, iako prihvaća kao objektivan i stručan nalaz i mišljenje sudskih vještaka mr. sci. dr. Maje Roje i dr. sci. dr. VO kojim su utvrđene povrede koje je tužiteljica zadobila te opseg bolova i stupanj naruženja koje je kod nje zaostalo, kao što nije iznio ni dostatne razloge za odluku da se ne izvede novo vještačenje nakon ne prihvaćanja nalaza i mišljenja sudske vještakinje prof. dr. sc. Branke Vidrih, čijem nalazu i mišljenju su se priklonili i vještaci dr. Roje i dr. VO u ocjeni pretrpljenog straha.
6. Stoga je, u skladu s odredbom čl. 389.b st. 3. ZPP, u izreci ovog rješenja određeno u odnosu na koju povredu temeljnog ljudskog prava se revizija dopušta (točka I. izreke rješenja), dok se u odnosu na druga temeljna ljudska prava i postavljena pitanja uzima da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP.
7. Odluka o troškovima postupka nastalima u povodu tužiteljičinog prijedloga za dopuštenje revizije temelji se na primjeni odredbe čl. 166. st. 2. ZPP.
Zagreb, 5. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
