Poslovni broj: Usž-1053/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda , Mire Kovačić , predsjednice vijeća , Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan , članice vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja ŽIiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupnog po opunomoćeniku Jakovu Bačiću , odvjetniku u odvjetničkom društvu Bačić i partneri jtd , Zadar , M. Pavlinovića 9 , OIB: 71627426522 , protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje , Središnje službe , Zagreb , A. Mihanovića 3 , OIB: 84397956623 , radi nepripadne isplate invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Usl - 623/2023-11 od 14. studenoga 2024. , na sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025. ,

pretpostavljam da je

I. Poništava se presuda i točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us l - 623/2023-11 od 14. studenoga 2024.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje , Središnje službe , KLASA: 141-02/23-03/03485884501 , URBROJ: 341-99-06/2-23-000573 od 30. siječnja 2023.

III. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje , Područnog ureda u Zadru , KLASA: 141-02/20-03/03485884501 , URBROJ: 341-24- 06/2-20-017014 od 4. prosinca 2020. u dijelu kojim je utvrđena nepripadna isplata mirovine za razdoblje od 27. rujna. 2017. do 30. studenog 2018.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru, KLASA: 141-02/20- 03/03485884501, URBROJ: 341-24-06/2-20-017014 od 4. prosinca 2020. u dijelu kojim je utvrđena nepripadna isplata mirovine za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 26. rujna 2017.

V. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.184,64 eura (dvijetisućestoosamdesetčetiri eura i šezdesetčetiri centa) u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: 141-02/23-03/03485884501, URBROJ: 341-99-06/2-23-000573 od 30. siječnja 2023. i rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela, KLASA: 141-02/20- 03/03485884501, URBROJ: 341-24-06/2-20-017014 od 4. prosinca 2020.

2. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točke I. i II).

3. Rješenjem tuženika od 30. siječnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 4. prosinca 2020. kojim je odlučeno da je tužitelj dužan vratiti nepripadno isplaćene svote invalidske mirovine za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 30. studenog 2018. (točka I. izreke) te da će se o visini nepripadno isplaćene mirovine odlučiti posebnim rješenjem (točka II. izreke).

4. Tužitelj žalbom osporava zakonitost prvostupanjske presude i rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s time da iz sadržaja žalbe proizlazi da osporava samo točku II. izreke rješenja prvostupanjskog suda kojom je odlučeno o zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora. Smatra da je pobijana presuda suprotna članku 144. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, 174/04., 92/05., 02/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10., 55/11., 140/12., 19/13., 33/13., 148/13., 92/14.; dalje: ZOPHBDR). Ističe da su se novčane isplate u konkretnom slučaju isplaćivale po izvršnom rješenju nadležnog upravnog tijela od 23. siječnja 2015. te da se kao laik pouzdavao u zakonito djelovanje nadležnog upravnog tijela. Smatra da nije uzrokovao štetu primitkom predmetnog iznosa jer nije on sam vršio predmetnu isplatu, već je automatski isplaćena od upravnog tijela koji vodi računa o tome po službenoj dužnosti, odnosno brine o zakonitom postupanju. Stoga nije nastala nikakva obveza naknade štete za nepripadno isplaćene iznose koji su uslijedili isključivo zbog propusta na strani tuženika. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, a podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži i naknadu troška za sastav žalbe.

5. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

8. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 4. rujna 2009. tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad kao pripadniku Hrvatskog vijeća obrane, u skladu s odredbama Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, Međunarodni ugovori, 2/06.; dalje: Ugovor HVO).

8.1. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 23. siječnja 2015. usvojen je zahtjev tužitelja i priznato mu je pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, dijelom uzrokovane 40% zatočeništvom u logoru /zadobivenim ozljedama u ratu u Bosni i Hercegovini, a dijelom 60%, bolešću izvan tih okolnosti, počevši od 20. listopada 2014.

8.1.1. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 26. siječnja 2015. odlučeno je da se obustavlja i prestaje isplata invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad i uspostavljena je isplata invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad.

8.2. Povodom žalbe tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja od 23. siječnja 2015. (sporan je datum priznavanja prava invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad), doneseno je rješenje tuženika od 25. rujna 2017. kojim je žalba tužitelja usvojena iz drugih razloga te je poništeno je osporeno rješenje od 23. siječnja 2015. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje uz uputu da priznavanje nekog drugog prava nakon proteka roka propisanog Ugovorom HVO ne proizlazi iz međunarodnog ugovora.

8.2.1. Tuženik je u obnovi postupka po službenoj dužnosti donio rješenje od 26. rujna 2017. kojim se poništava prvostupanjsko rješenje od 26. siječnja 2015. kojim je određena isplata invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad.

8.3. U ponovljenom postupku prvostupanjsko javnopravno tijelo je rješenjem od 14. prosinca 2018. odbilo zahtjev tužitelja za priznavanje prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad.

8.3.1. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 17. prosinca 2018. ponovno je uspostavljeno pravo i isplata invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad.

9. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu proveden je u izvršenju rješenja tuženika od 8. listopada 2020. kojim je poništeno prvostupanjsko od 14. siječnja 2019. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak uz uputu da ponovno odluči o nepripadano isplaćenim mirovinskim primanjima uz pravilnu primjenu članka 144. ZOPHBDR, a ne članka 166. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19.).

9.1. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 4. prosinca 2020. odlučeno je da je tužitelj dužan vratiti nepripadno isplaćene svote invalidske mirovine za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 30. studenog 2018. te da će se o visini nepripadno isplaćene mirovine odlučiti posebnim rješenjem.

9.2. Stav je upravnih tijela da je tužitelj osoba iz članka 144. stavka 1. ZOPHDBR-a te da je dužan nadoknaditi štetu za ostvareno nepripadajuće pravo i vratiti nepravilno isplaćena novčana primanja u iznosu primljenog najviše za posljednje tri godine računajući od posljednje isplate na koju nije imao pravo.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku te je na tako utvrđeno činjenično stanje, primijenio članak 144. ZOPHDBR-a, čije je odredbe citirao u obrazloženju presude i odbio je tužbeni zahtjev.

10.1. Potvrđuje stajalište upravnih tijela da je tužitelj, u skladu s člankom 144. ZOHBDR-a, dužan vratiti nepravilno isplaćene svote invalidske mirovine te okolnost što nepripadna isplata nije nastupila zbog propusta tužitelja, već je do iste došlo zbog poništenja rješenja kojim je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, nije razlog za donošenje drugačije odluke.

10.2. Ocjenjuje da je predmetno razdoblje nepripadne isplate, od 1. prosinca 2015. do 30. studenog 2018., utvrđeno u skladu s podacima spisa predmeta i člankom 144. stavkom 2. ZOPHBDR-a.

11. Ovaj Sud potvrđuje stajalište prvostupanjskog suda da je tužitelj dužan vratiti nepravilno isplaćene svote invalidske mirovine te je u tom dijelu žalba tužitelja neosnovana.

12. Rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela od 23. siječnja 2015. kojim je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, poništeno je rješenjem tuženika od 25. rujna 2017. i predmet vraćen na ponovni postupak te je u ponovljenom postupku rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 14. prosinca 2018. odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem prava na invalidsku mirovinu. Budući da je nesporno da je tužitelju isplaćivana mirovina na temelju rješenja od 23. siječnja 2015. koje je poništeno, tužitelju su u konkretnom slučaju isplaćena novčana primanja na koja nije imao pravo te je stoga dužan vratiti primljene iznose u skladu s člankom 144. stavkom 1. ZOPHBDR-a. Pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da okolnost što nepripadna isplata nije nastupila zbog propusta tužitelja, nije razlog za donošenje drugačije odluke.

13. Međutim, ovaj Sud ne nalazi uvjerljive i logički opravdane razloge za pravnu i činjeničnu osnovu koja je utvrđena u sudskom postupku u odnosu na predmetno razdoblje nepripadne isplate, odnosno da isto obuhvaća razdoblje od 1. prosinca 2015. do 30. studenog 2018.

14. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 26. siječnja 2015. određeno da se obustavlja i prestaje isplata invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad i uspostavljena je isplata invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad. Tuženik je u obnovi postupka po službenoj dužnosti donio rješenje od 26. rujna 2017. kojim se poništava prvostupanjsko rješenje od 26. siječnja 2015. Dakle, s danom donošenja rješenja tuženika od 26. rujna 2017. više nije bilo osnove za isplatu invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad. Tim više što je rješenjem tuženika od 25. rujna 2017. poništeno prvostupanjsko rješenje od 23. siječnja 2015. kojim je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad. Unatoč tome, prvostupanjsko javnopravno tijelo je nastavilo isplaćivati tužitelju invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad sve do 30. studenog 2018.

15. Da je prvostupanjsko javnopravno tijelo postupalo ažurno, po primitku rješenja tuženika od 26. rujna 2017. donijelo bi rješenje o ponovnoj uspostavi prava i isplati invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad te bi se radilo o nepripadnoj isplati samo za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 26. rujna 2017. Isključivo zbog pogreške i pasivnost prvostupanjskog javnopravnog tijela tužitelju je u razdoblju od 26. rujna 2017. do 30. studenog 2018. isplaćivana invalidska mirovina zbog opće nesposobnosti za rad iako je tijelo imalo saznanja da tužitelj na nju nema pravo te da za isplatu ne postoji pravna osnova.

16. Imajući u vidu stajališta Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke, broj: U- III-247/2017 od 26. rujna 2019., kao i sve specifične okolnosti konkretnog slučaja, ovaj Sud ocjenjuje da prvostupanjsko javnopravno tijelo nije ispunilo svoju dužnost postupanja na vrijeme, na prikladan i dosljedan način, što je za posljedicu imalo nametanje prekomjernog tereta tužitelju jer mu je naloženo vraćanje isplaćene mirovine i za razdoblje od 26. rujna 2017. do 30. studenog 2018. u kojem razdoblju je isplaćivana invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad zbog neažurnosti javnopravnog tijela. Tuženik i prvostupanjsko javnopravno tijelo, zbog čije je pogreške mirovina nepripadno isplaćivana i u razdoblju od 26. rujna 2017. do 30. studenog 2018., osporenim su rješenjima obvezu povrata nepripadno isplaćene mirovine prebacili isključivo na tužitelja i time izbjegli sve posljedice vlastite pogreške. Stoga Sud u tom dijelu osporena rješenja ne može ocijeniti pravilnim i zakonitim.

17. Navedeni propust nije otklonio ni prvostupanjski sud jer je o činjeničnom stanju izveo pogrešan zaključak i pogrešno je primijenio materijalno pravo te je takvo postupanje javnopravnih tijela ocijenio zakonitim.

18. Zbog navedenih razloga ovaj Sud nije našao osnove osporenu presudu ocijeniti zakonitom te je stoga valjalo u skladu s člankom 135. stavkom 2. ZUS-a prvostupanjsku presudu poništiti te odlučiti o upravnoj stvari (točka I. izreke).

19. Sud je na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a poništio rješenje tuženika i rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela kao nezakonito u dijelu kojim je utvrđena nepripadna isplata mirovine za razdoblje od 27. rujna 2017. do 30. studenog 2018. (točke II. i III. izreke), dok je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio . tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu kojim je utvrđena nepripadna isplata mirovine za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 26. rujna 2017. (točka IV. izreke).

20. Odluku o troškovima spora sud je donio na temelju članka 144. stavova 1. i 2. i članka 147. stavka 1. ZUS-a .

21. Tužitelj je uspio u sporu u kojem je zastupan po opunomoćeniku koji mu je odvjetnik priznat trošak prema Tbr. 27 /1, Tbr. 27 /3 i ​​Tbr. 52 /3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23.; dalje: Tarifa) i to za sastav tužbe u iznosu od 497,71 euro, za koji je Sud utvrdio da je u okviru iznosa predviđenog Tbr. 27 /1 Tarife i za sastav žalbe u iznosu od 1.250,00 eura, ukupno 1.747,71 eura, što uvećano za PDV od 25% (Tbr 46. Tarife) iznosi sveukupno 2.184,64 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je u skladu s člankom 151. stavkom 2. ZUS-a .

22. Tužitelj je odbijen dijelom zahtjeva za naknadu troškova ovog spora koji se odnosi na trošak podneska od 25. srpnja 2023. u iznosu od 622,14 eura (497,71 euro + PDV od 25%) jer u podne nisu iznesena nikakva bitno sadržajno nova činjenična niti pravna razlaganja, a koja bi pridonijela uspjehu u ovom upravnom sporu te se stoga isti ne smatra opravdanim izdatkom učinjeni tijekom upravnog spora (točka V. izreke).

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu , 5. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić