Poslovni broj: Usž-3956/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Zrilić Ježek , predsjednice vijeća , Blanše Turić i Sanje Štefan , članice vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja ĐTiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Odbora za državnu službu , Zagreb , Palmotićeva 5 , OIB: 58831547726 , radi premještaja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us l-567/2024-18 od 26. kolovoza 2025. , na sjednici vijeća održanoj 5. studenoga 2025.
pretpostavljam da je
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us l-567/2024-18 od 26. kolovoza 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Odbora za državnu službu , klasa: UP/II-112-07/23-01/223 , urbroj: 566-01/16-23-2 od 20. prosinca 2023. i rješenja Ministarstva financija , Porezne uprave , Središnjeg ureda , klasa: UP/I-112-01/19-01/79 , urbroj: 513-07-21-08-23-29 od 13. ožujka 2023.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 20. prosinca 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda, klasa: UP/I-112-01/19-01/79, urbroj: 513-07-21-08-23-29 od 13. ožujka 2023. kojim se tužitelj s danom 4. ožujka 2019. trajno premješta, po potrebi službe, na radno mjesto višeg inspektora za nadzor poreza na dobit, dohodak i doprinosa u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područnom uredu Zagreb, Službi za nadzor poreza na dobit, dohodak i doprinosa u Odjelu za nadzor poreza na dobit, dohodak i doprinosa, pri čemu mu je s te osnove utvrđeno i pravo na plaću, način uvećanja plaće i početak obračuna plaće, a sve pobliže navedeno u prvostupanjskom rješenju.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tužitelj u žalbi iznosi kronologiju predmetnog slučaja. Ističe da potreba službe nije obrazložena te osporava što se trajni premještaj po potrebi službe pokušava obrazložiti povećanim opsegom poslova u Službi za nadzor poreza na dobit, dohotka i doprinosa. Ističe da iz osporenog rješenja tuženika nije razvidan razlog trajnog premještaja tužitelja s obzirom da je za obavljanje poslova radnog mjesta višeg inspektora za nadzor fiskalizacije, igara na sreću, zabavnih i nagradnih igara premještena službenica koja je radila u toj službi za koju se navodi povećan obujam poslova. Prigovara što prvostupanjsko tijelo potrebu službe za trajnim premještajem obrazlaže time da u Službi za nadzor fiskalizacije i igara na sreću nije postojala mogućnost napredovanja te ističe da je takvo obrazloženje kontradiktorno i sa izrekom pobijanog rješenja, s obzirom da su tužitelju umanjena materijalna prava. Ističe da potreba službe ne može biti mogućnost napredovanja dok se stvarna potreba za trajni premještaj tužitelja ne obrazlaže već se paušalno navodi povećan opseg poslova te prvostupanjsko tijelo nije priložilo dokaze zbog kojih bi tužitelj trebao biti premješten. Ističe netočnim tvrdnju pročelnice da se tužitelj trajno premješta na radno mjesto višeg inspektora za nadzor budući je u razdoblju od 1. srpnja 2015. do 31. kolovoza 2017. bio raspoređen na to radno mjesto, a procijenjeno je da svojim radnim iskustvom i znanjem može doprinijeti radu službe jer u Služba za dobit, dohodak i doprinose za to razdoblje nije raspoređen. Navodi da je u trenutku donošenja odluke o trajnom premještaju tužitelja u Službu za nadzor poreza na dobit, dohodak i doprinose u toj istoj službi bio povećan obujam posla, a službenica koja je formalno bila raspoređena u toj službi je radila u službi za nadzor fikalizacije i igara na sreću, a što je razvidno iz evidencije o korištenju radnog vremena u razdoblju od prosinca 2017. tokom cijele 2018., a zaključno s ožujkom 2019. odnosno do donošenja novog rješenja kojim se službenica rasporedila u službi za nadzor fiskalizacije i igara na sreću s danom 4. ožujka 2019. Ističe da su razlog za donošenje rješenja o premještaju i narušeni međuljudski odnosi u Službi za nadzor fiskalizacije i igara na sreću. Ističe da na njegov rad nije bilo pritužbi te smatra nejasnim njegov raspored u drugi odjel radi potrebe službe obzirom da je ocijenjen najnižim ocjenama. Navodi da je mobingiran te se poziva na svoju prijavu podnesenu za mobing. Ističe netočnim utvrđenje da ne postoji potreba povećanja opsega poslova i broja izvršitelja jer iz samog očitovanja pročelnice proizlazi suprotno jer je službenica de facto radila u Službi za nadzor fiskalizacije i igara na sreću od svog rasporeda, s danom 4. ožujka 2019., iako je bila formalno raspoređena u Službi za nadzor poreza na dobit, dohodak i doprinos. Tužitelj u žalbi ističe da je njegov premještaj u drugi odjel nezakonit te izvršen po kazni te prigovara što prvostupanjsko tijelo ne navodi nove argumente niti prilaže dokaze u korist teze da raspolaže činjenicama, kao niti da postoje okolnosti, zbog kojih bi trebao biti premješten, a posebno imajući u vidu da potreba službe nije obrazložena, odnosno da rješenje ne sadrži obrazloženje sukladno odredbi članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku. Poziva se na presudu Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usl-2662/13-19 od 26. ožujka 2014. godine prema kojoj obrazloženje potrebe službe mora biti konkretizirano i jasno upućivati na nužnost premještaja upravo odabranog službenika te da svako suprotno ponašanje dovodi do mogućnosti samovolje i kažnjavanja državnih službenika. Zaključuje da potreba službe za tužiteljevim premještajem nije obrazložena i dokazana sa činjeničnim opisom u rješenjima, nema novih dokaza, a niti traženi dokazi nisu dostavljeni na uvid, nego je premještaj određen radi u svrhu njegovog kažnjavanja, a kako je to navedeno u presudi Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-2662/13-19 od 26. ožujka 2014. Predlaže da se osporena presuda stavi izvan snage, usvoji tužbeni zahtjev te da se donese rješenje kojim se tužitelja raspoređuje na radno mjesto voditelja odjela na nadzor fiskalizacije i igara na sreću ili raspoređen na radno mjesto višeg poreznog revizora s danom 4. ožujka 2019. Tužitelj u žalbi zahtijeva da mu se izvrši isplata primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu broj: Us l-567/2024.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je žalba tužitelja neosnovana te smatra da je u postupku potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo. Ističe da ostaje kod svojih navoda iz obrazloženja osporenog rješenja. Zaključuje da je u konkretnom slučaju riječ o premještaju po potrebi službe iz članka 76. stavka 1. i 2. Zakona o državnim službenicima koje se temelji na slobodnoj ocjeni. Predlaže da Sud žalbu odbije.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24.), ovaj Sud je utvrdio da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
7. Prvostupanjski je sud ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja osnovano zaključio da njime nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Naime, odredbom članka 76. stavka 1. i 2. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ broj: 92/05. – 49/12.) propisano je kako državni službenik može po potrebi službe biti premješten na drugo radno mjesto u istom ili drugom državnom tijelu, u istom ili drugom mjestu rada, ali samo na radno mjesto za koje je propisan isti stupanj obrazovanja i potrebno radno iskustvo u jednakom ili dužem trajanju. Iznimno, državni službenik može uz njegovu suglasnost biti premješten na radno mjesto za koje je propisano radno iskustvo u kraćem trajanju. Premještaj po potrebi službe temelji se na slobodnoj ocjeni čelnika tijela o potrebi da se državni službenik premjesti s jednog radnog mjesta na drugo, a naročito u slučajevima: popunjavanja upražnjenog radnog mjesta, čiji se poslovi moraju obavljati bez prekida, potrebe povećanja broja izvršitelja zbog povećanog opsega posla, bolje organizacije rada, potrebe za angažiranjem drugog državnog službenika na određenom radnom mjestu radi pravodobnog efikasnijeg obavljanja određenih poslova i zadataka. Potreba službe mora biti obrazložena.
8. U primjeni ovih zakonskih odredbi prvostupanjsko tijelo je u postupku ponovnog odlučivanja donijelo rješenje kojim se tužitelj trajno premješta na radno mjesto višeg inspektora za nadzor poreza na dobit, dohodak i doprinosa u Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Područni ured, po potrebi službe na temelju slobodne ocjene čelnika tijela koji obrazlaže da se tužitelj trajno premješta na radno mjesto višeg inspektora za nadzor poreza na dobit, dohodak i doprinosa u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područnom uredu Zagreb, Službi za nadzor poreza na dobit, dohodak i doprinosa, budući je u razdoblju od 1. srpnja 2015 do 31. kolovoza 2017. već bio raspoređen na to radno mjesto, a procijenjeno je da svojim radnim iskustvom i znanjem može doprinijeti radu Službe.
9. Navodi tužitelja da ne postoji potreba povećanja broja izvršitelja radi povećanog opsega posla nisu osnovani. Name, iz očitovanja pročelnice proizlazi da je u trenutku donošenja odluke o trajnom premještaju tužitelja u Službu za nadzor poreza na dobit, dohodak i doprinosa u toj službi bio povećan obujam posla, a službenica koja je formalno bila raspoređena u toj Službi de facto je radila u Službi za nadzor fiskalizacije i igara na sreću, a što je razvidno iz Evidencije o korištenju radnog vremena u razdoblju od prosinca 2017. godine, tijekom cijele 2018., a zaključno s ožujkom 2019., odnosno do donošenja novog rješenja kojim se službenica rasporedila u Službu za nadzor fiskalizacije i igara na sreću s danom 4. ožujka 2019. Naime, tužitelj je u trenutku donošenja rješenja o trajnom premještaju već imao više od dvije godine radnog iskustva u Službi za nadzor poreza na dobit, dohodak i doprinosa te je bio upoznat s radom i potrebama Službe, dok ta službenica, iako formalno raspoređena u Službu za nadzor poreza na dobit, dohodak i doprinosa nije imala iskustva i znanje rada u navedenoj Službi.
10. Slijedom navedenog, ističe se da sukladno primijenjenoj zakonskoj odredbi nema zapreke za premještaj tužitelja na drugo radno mjesto sukladno potrebama službe, a određivanje koji će od djelatnika bolje obavljati poslove slobodna je ocjena čelnika tijela. Ujedno se napominje tužitelju da prigovori o narušenim međuljudskim odnosima nisu predmet ovog upravnog spora.
11. Tužitelj u žalbi, kao i tijekom upravnog spora prigovara svojem trajnom premještaju. Napominje se da se spor ne može voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela, ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, granicama vlasti i svrsi radi koje je vlast dana. Dakle, koje su potrebe službe tuženika , tuženik odlučuje prema slobodnoj ocjeni te prvostupanjski sud takvu odluku ne može preispitivati već samo dati ocjenu je li odluka donesena u granicama vlasti koje je javnopravno tijelo prilikom donošenja odluke koristilo te svrhe radi koje takvom ovlašću raspolaže, što je prvostupanjski sud pravilno i odlučio.
12. S obzirom da je prvostupanjsko rješenje doneseno u trećem ponovnom postupku i tužitelj je s danom 15. ožujka 2023. napredovao na radno mjesto poreznog revizora poreza na dobit, a prvostupanjskim rješenjem premješten je na radno mjesto jednake složenosti poslova i istim koeficijentom poslova, u skladu s člankom 7. Zakona o državnim službenicima pa je utemeljeno na zakonu odlučeno kao u izreci prvostupanjskog rješenja.
13. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
14. Kako tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 5. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća
Željka Zrilić Ježek
