REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-699/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužiteljice DF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i trećetužitelja PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (kao nasljednika VF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]), koje zastupa punomoćnik Dražen Štivić, odvjetnik u Županji, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva financija OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-522/2023-3 od 5. prosinca 2024. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji broj P-464/19-12 od 21. studenog 2019., u sjednici održanoj 5. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-522/2023-3 od 5. prosinca 2024. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji broj P-464/19-12 od 21. studenog 2019. zbog pravnih pitanja koja smatraju važnim za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženica osporava navode tužitelja iz prijedloga navodeći da je isti neosnovan.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/22 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP, vijeće je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku o sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3.1. To stoga jer je u ovom predmetu utvrđeno da se prednik tužitelja nikada nije obratio Područnom carinskom uredu Zagreb radi vraćanja oduzetih predmeta niti je predočio isprave o nabavci te isprave o identifikaciji kako je to određeno u odluci Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj FPž-698/2017 od 18. prosinca 2018. kojom je određeno vraćanje oduzetih predmeta. Osim toga je utvrđeno da u postupanju tuženice nema protupravnosti odnosno da uništenje oduzete robe u ovom slučaju ne predstavlja protupravnu radnju jer su carinske uprave postupale u okviru svojih ovlasti tijekom vođenja prekršajnog postupka protiv prednika tužitelja.

3.2. Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske koje navode kao razloge važnosti za naznačena pravna pitanja donesene su u činjeničnim i pravnim okolnostima drugačijim od onih u ovom predmetu, pa stoga nisu odgovarajući razlozi važnosti za pravna pitanja naznačena u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije.

4. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postupanje revizijskog suda, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP i čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.

5. U odnosu na navode tužitelja iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije da je u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02 i 13/03 - dalje: Konvencija), treba navesti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva pa do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Pobijana drugostupanjska odluka je detaljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Očekivanje tužitelja, da će im oduzeta imovina biti vraćena, koja se nisu ostvarila jer je oduzeta imovina odlukom nadležnog tijela određena za uništenje, sama po sebi ne upućuju na zaključak da je tužiteljima povrijeđeno pravo na pravično suđenje, niti pravo vlasništva zajamčeno čl. 48. Ustava.

6. Prema ocjeni vijeća tužitelji navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu učinili vjerojatnim da bi im drugostupanjskom odlukom zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bila povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom i Konvencijom u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 5. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina