Poslovni broj: Usž-4047/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
RJE Š ENJE
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda , dr. sc. Sanje Otočan , predsjednice vijeća , Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković , članice vijeća , te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja MD, [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Karlo Novosel , odvjetnik u Zagrebu , Radnička 32 , protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske , Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo , Zagreb , Ulica grada Vukovara 49 , OIB: 72910430276 , radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-663/2025-4 od 19. kolovoza 2025. , na sjednici vijeća održanoj 5. studenoga 2025.
rije š io je
I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-663/2025-4 od 19. kolovoza 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba tužitelja (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Tužitelj žalbom osporava rješenje prvostupanjskog suda zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava ( članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima , „ Narodne novine “, 36/24. – dalje: ZUS ). Navodi da, iako je tužbom tražio održavanje rasprave, ista nije održana, čime je počela apsolutno bitna povreda postupka. Ističe da predmet tužbe u ovom postupku nije sudska zaštita u vezi s ocjenom zakonitosti pojedinačnog upravnog akta niti isplata dosuđene naknade, već ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku donese odluku (šutnja uprave). Navodi da je podnio prigovor čelniku tuženika na temelju članaka 122. i 156. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP) , pa je time pokrenut nezavisni upravni postupak propisan ZUP-om u kojem je čelnik tijela u propisanim rokovima dužan donijeti rješenje. Smatra se da članak 69. stavak 3. Zakona o sudovima („Narodne novine“, 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23. i 36/24.) , koji propisuje rok od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva za isplatu naknade za suđenje u razumnom roku, konstituira zaseban upravni postupak te se time formira upravna stvar, odnosno upravno postupanje. Predlaže poništiti osporeno rješenje te predmet vratiti sudu na ponovni postupak, uz naknadu troškova upravnog spora. Potražuje i trošak za sastav žalbe.
3. Tuženik , iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući rješenje Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a , ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno odbacio tužbu kao nedopuštenu.
6. Tužitelj je pokrenuo upravni spor radi propuštanja donošenja odluka u propisanom roku jer je izjavio prigovor 3. ožujka 2025. radi nerješavanja zahtjeva za isplatu primjerene naknade za dugotrajno vođenje sudskog postupka po rješenju Županijskog suda u Zagrebu , poslovni broj: Su-Gzp-149/2024-6 od 20. studenoga 2024. , o kojem tuženik nije odlučio u roku iz članka 122. ZUP-a .
7. Člankom 2. ZUP-a propisano je da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnom interesu fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje, odnosno svaku stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar.
8. Člankom 3. stavkom 1. točkom 1. ZUS-a propisano je da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučivalo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnim stvarima (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek. Prema članku 3. stavku 1. točke 3. ZUS-a predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno postupi prema propisu.
9. Prema članku 38. stavku 2. točkama 1. do 4. ZUS-a , tužbom se može zahtijevati poništavanje ili oglašavanje ništavom pojedinačne odluke, donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku, postupanje koje tuženik sukladno propisima ili pojedinačnu odluku obvezan izvršiti i oglašavanje ništetnim upravnog ugovora ili izvršavanje obveze iz upravnog ugovora.
10. Prvostupanjski sud je, polazeći od podataka navedenih u tužbi, osnovano zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o upravnoj stvari u smislu članka 2. ZUP- a niti se traženim odlučuje o pravu, obvezi ili pravnom interesu tužitelja u kakvoj upravnoj stvari, već o isplati primjerene naknade za dugotrajno vođenje sudskog postupka po pravomoćnom rješenju koje tužitelj može ostvariti u završnom postupku.
11. Imajući na umu navedeno, prigovor tužitelja podnesen na temelju članka 122. ZUP-a nije dopušten, pa nema propuštanja tuženika da o prigovoru meritorno odluči. Budući da je pravilno utvrđeno da se ne radi o zahtjevu kojim je uređeno neko upravno područje, ne može se raditi niti o šutnji uprave.
12. Nije osnovan prigovor tužitelja da je u ovom upravnom sporu trebalo održati raspravu, jer sud, po zaprimanju tužbe, prvenstveno ispituje postojanje pretpostavki za vođenje spora, u skladu s člankom 43. ZUS-a , te ako iste nisu ispunjene, odbacuje tužbu u skladu s člankom 46. ZUS-a.
13. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora u povodu tužbe tužitelja jer je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora i tužbe je zakonito odbačen na temelju članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a kao nedopuštenu, pri čemu je za svoju odluku dao valjane i dostatne razloge.
14. S obzirom na to da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, odnosno da je tužba odbačena, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
15. Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe ( članak 147. stavak 1. ZUS-a ).
16. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavka 4. ZUS-a , odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 5. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća :
dr. sc. Sanja Otočan
