REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3233/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Andreja Fosin, odvjetnica u Varaždinu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Branko Bulat, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šavorić & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-702/2024-3 od 20. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P- 69/2023-43 od 5. lipnja 2024., u sjednici održanoj 5. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika Addiko Bank d.d.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-702/2024-3 od 20. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-69/2023-43 od 5. lipnja 2024.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja kako slijedi:
„1. Je li ništetna odredba ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za troškove obrade kredita u postotnom iznosu glavnice ako banka nije obrazložila potrošaču strukturu tog troška?
2. Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003) (članku 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007) odluka suda kojom je odredba ugovora sklopljenog između potrošača i trgovca (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) utvrđena nepoštenom, odnosno ništetnom, samo na temelju utvrđenja da se o ugovaranju iste nije posebno pregovaralo, bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?
3. Treba li odredba ugovora o kreditu, sklopljenog između potrošača i trgovca, a kojom je ugovorena naknada za obradu kredita odredba, smatrati cijenom ugovora o kreditu, u smislu članka 84. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003) (članka 99. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007), radi čega nije dopušteno ocjenjivati poštenost odredbe ukoliko je ista ugovorena kao jasna, lako uočljiva i lako razumljiva?
4. Je li odredba Ugovora o kreditu kojom se za slučaj prijevremene ili konačne otplate kredita ugovara naknada koju korisnik kredita plaća banci sukladno Odluci o naknadama za usluge kao općim uvjetima ugovora, u postotku od neotplaćene glavnice kredita u trenutku prijevremene otplate kredita protivna, odnosno je li sukladna čl. 1024. st. 3. i čl. 345. st. 3. Zakona o obveznim odnosima?
5. Ima li banka – davatelj kredita (načelno) pravo na naknadu stvarne štete propisane čl. 1024. st. 3. Zakona o obveznim odnosima u slučaju da se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita da naknadi štetu davatelju kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl. 1024. ZOO?“.
2.1. Tuženik ističe da su postavljena pitanja važna za rješenje spora ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11.-proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 79/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.
4.1. Navedeno stoga, što pobijana presuda u odnosu na prvo, drugo i treće postavljena pitanja ne odstupa od prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovog suda poslovni broj Rev-1051/2023 od 3. travnja 2024., Rev - 673/2023 od 13. veljače 2024., Rev-746/2024-2 od 6. studenoga 2024., Rev-715/2024 od 22. svibnja 2024., Rev-1214/2024-2 od 30. listopada 2024.
4.2. Osim toga, u odnosu na prva tri pitanja vezana za ništetnost odredbe o naknadi za obradu kredita zbog nepoštenosti iste valja reći da su nižestupanjski sudovi utvrdili u postupku te o tome dali razloge da ta odredba ugovora suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa nije riječ o pitanjima u odnosu ne koje bi bilo potrebno preispitati sudsku praksu.
4.3. Nadalje, četvrto i peto postavljena pitanja također nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, u odnosu na četvrto i peto pitanje, revizijski sud je izrazio pravno shvaćanje u odukama poslovni broj Rev-43/2022-2 od 14. lipnja 2022., Rev-1407/2021-2 od 6. lipnja 2023., Rev- 112/2018-2 od 9. ožujka 2022. i dr., a pobijana presuda donesena je u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda, pa iz tih razloga u odnosu na ta pitanja nije potrebno preispitivati sudsku praksu
5. Slijedom navedenog, s obzirom da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 5. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
