REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: U-zpz-23/2020-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u upravnom sporu tužitelja OE iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Alen Bilić, odvjetnik u Viškovu, protiv tuženog Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Zagreb, Palmotićeva 5, radi obnove postupka stavljanja na raspolaganje i prestanka državne službe, odlučujući o zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-83/2020-4 od 27. studenoga 2020. pravomoćne presude Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Usl-1606/2019-13 od 4. lipnja 2020., u sjednici održanoj 5. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e:
Usvaja se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude, preinačuje se presuda Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Usl-1606/2019- 13 od 4. lipnja 2020. te se tužba odbacuje.
Obrazloženje
1. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u svom zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Usl-1606/2019-13 od 4. lipnja 2020. predložilo je usvojiti zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude te preinačiti navedenu presudu i odbiti odnosno odbaciti tužbu tužitelja.
2. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-112-07/19-01/611, Ur. broj: 566-01/7- 19-2 od 25. listopada 2019. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Sigurnosno-obavještajne agencije Klasa: 011-03/14-01/9, Ur. broj: 539017011/1768- 19-228 od 20. kolovoza 2019. kojim rješenjem je odbačen prijedlog tužitelja za obnovu postupka okončanog rješenjem Protuobavještajne agencije prednice Sigurnosno- obavještajne agencije Klasa: P-1060-UP0501, Ur. broj: 539-20-01710-03/38736 od 29. kolovoza 2003.
3. U ovom stupnju postupka sporno je, je li postojala pretpostavka za vođenje spora, jer prema navodima Državnog odvjetništva, postoji pravomoćna odluka donesena u upravnom sporu u istoj stvari, pa sukladno odredbi čl. 30. st. 1. toč. 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21 - dalje: ZUS), ne postoji pretpostavka za vođenje ovog spora. To stoga što presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2190/17-2 od 25. siječnja 2018., u pravnoj stvari tužitelja OE, odlučujući o njegovoj žalbi protiv presude Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Usl-285/15-12 od 26. travnja 2017., žalba tužitelja je odbijena. Naime, i u tom postupku, osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Sigurnosno-obavještajne agencije, Klasa: 011-03/14-01/9, Ur. broj: 539-017011/1570- 14-28 od 4. kolovoza 2014. kojim je odbačen zahtjev tužitelja za obnovu postupka okončanog rješenjem Protuobavještajne agencije, Klasa: P-1060-UP0501, Ur. broj: 539-20-01710-03/38736 od 29. kolovoza 2003.
4. U pobijanoj presudi protiv koje je podnijet zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti, sud smatra kako je bilo potrebno udovoljiti zahtjevu tužitelja za odgodom ročišta za raspravu u ispitnom postupku, a po prijedlogu tužitelja za obnovu postupka, jer se tužitelj nalazio u Psihijatrijskoj bolnici na Rabu, te nije bio u mogućnosti pristupiti ročištu, a što prvostupanjsko tijelo nije učinilo zbog čega je poništio osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
5. U svojoj odluci Visoki upravi sud Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2190/17-2 od 25. siječnja 2018. zaključio je, da je prvostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjsko tijelo u dovoljnoj mjeri obrazložilo zbog kojih razloga drži da se rješenje, koje potječe iz postupka čija se obnova traži, a koje je predmet oba upravna spora, ne temelji na presudi donesenoj u sudskom postupku, koja je ukinuta, i na koju je okolnost trebao biti saslušan tužitelj. Naime, uvidom u dokumentaciju u spisu predmeta, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je zaključio da je „nesporno“ utvrđeno kako je razlog za stavljanje tužitelja na raspolaganje i u konačnici prestanak državne službe istek roka raspolaganja, preustroj navedene službe, a ne pritvor odnosno kaznena presuda koja je kasnije ukinuta, te da tužitelj nije učinio vjerojatnim da se radilo o nekom drugom razlogu osim navedenom u tom rješenju.
6. Dakle, obzirom na zaključak Visokog upravnog suda Republike Hrvatske da je prestanak državne službe tužitelju bio istek roka raspolaganja, preustroj navedene službe a ne pritvor, može se zaključiti da se u oba predmeta radi o istoj pravnoj stvari, odnosno, da postoji pravomoćna odluka donesena u upravnom sporu zbog čega je pozivom na odredbu čl. 30. st. 1. toč. 5. ZUS valjalo odbaciti tužbu jer ne postoji pretpostavka za vođenje spora.
7. Stoga je na temelju odredbe čl. 78. st. 8. ZUS valjalo usvojiti zahtjev Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, preinačiti presudu i odbaciti tužbu.
Zagreb, 5. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
