REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2271/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Filip Banović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Jadranskog pomorskog servisa d.d., Rijeka, Verdieva 19, OIB: 06868193859, kojeg zastupa punomoćnik Marko Došen, odvjetnik u Rijeci, radi diskriminacije, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-470/24-3 od 26. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-3307/21-47 od 21. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Revizija tužitelja se odbacuje.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-470/24-3 od 26. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-3307/21-47 od 21. lipnja 2024.
2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog tužitelja.
3. Budući da prethodno nije doneseno rješenje kojim je dopuštena revizija protiv predmetne drugostupanjske presude, to je na temelju odredbe čl. 391. st. 1. ZPP-a i čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u vezi s odredbom čl. 23. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj 85/08 i 112/12), odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
4. Nadalje, razmatrajući prijedlog za dopuštenje revizije i pravna pitanja koja su u njemu naznačena ovaj sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Naime, tužitelj tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da tuženik nije jednako postupao spram tužitelja u odnosu na ostale radnike tuženika i da je tuženik diskriminirao tužitelja s osnove njegovog članstva u sindikatu, uz zahtjev da se tuženiku naloži zabrana takvog postupanja. Sudovi su ocjenu o (neosnovanosti tog tužbenog zahtjeva donijeli prema odredbama čl. 1. st. 1., čl. 1. st. 2. i čl. 20. Zakona o suzbijanju diskriminacije, sve na temelju utvrđenja:
- da je odluka o otkazu ugovora o radu tužitelja zbog skrivljenog ponašanja od 28. listopada 2020., donijeta zbog javnog istupa tužitelja objavom članka na facebook stranici za koju je tuženik smatrao da je u suprotnosti sa odredbom članka 57. stavak 1. alineja 17. i 20. Pravilnika o radu tuženika, a ne s osnove članstva u sindikatu,
- da je poslodavac analizirao tužiteljeve ocjene dobivene od zapovjednika, odnos prema radnim obvezama, podređenima i nadređenima, kao i za druge radnike koji su obavljali iste poslove, pa je sukladno tim ocjenama raspoređivao pomorce na tegljače iz flote tuženika sukladno vremenu predviđenom za rad na tegljačima i za boravak kod kuće, pa tako i tužitelja, pri kojem odabiru članova posade se nije uzimalo u obzir članstvo u sindikatu,
- da je tužitelju bio zabranjen ulazak i boravak na području terminala Omišalj 5. srpnja 2018., kada je tuženik tužitelju uručio odluku o opomeni zbog nepoštivanja pravila i sigurnosnih procedura koji vrijede na terminalu Omišalj i neprimjereno ponašanje prema osobama zaduženim za provedbu tjelesne zaštite na terminalu Omišalj pa mu je poništena elektronska iskaznica za evidenciju ulaza i izlaza, koje se ne dovodi u svezu s članstvom u sindikatu,
- da je poslodavac provodio novu organizaciju rada i ocjenjivanje svih zaposlenika, što je legitimno pravo svakog poslodavca, kao što je pravo svakog poslodavca da rasporedi radnike prema određenim kriterijima, pri čemu tužitelj nije učinio vjerojatnim da je takvom organizacijom i ocjenjivanjem bio doveden u nejednak položaj prema ostalim radnicima s osnove članstva u sindikatu, kao što to ne proizlazi ni iz tužiteljevih tvrdnji da zbog članstva u sindikatu nije bio raspoređen na terminalu LNG,
- da tuženik nije stavljao tužitelja kao člana sindikata u nepovoljniji položaj u odnosu na pomorce koji nisu članovi sindikata, iz čega proizlazi da je tužitelj imao jednaku mogućnost rada kao i pomorci koji nisu bili članovi sindikata.
5. U navedenim okolnostima odlučivanja o diskriminaciji odnosno imajući u vidu utvrđenje sudova da se postupanje poslodavca ne dovodi u vezu s članstvom tužitelja u sindikatu (kojim utvrđenjem je ovaj sud vezan), postavljena pitanja (i to pitanja sindikalnih prava i zaštite članova sindikata, pitanje tereta dokazivanja i zaštite slobode izražavanja) nisu važna za odluku u ovoj pravnoj stvari odnosno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Pritom valja naglasiti da se pitanja tužitelja dijelom svode i na osporavanje činjeničnih utvrđenja drugostupanjskog suda odnosno ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica, dok je peto pravno pitanje usko vezano za okolnosti konkretnog predmeta pa mu nedostaje element univerzalnosti. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, odlučiti kao u toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 5. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
