REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3276/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐNJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Zoranu Galiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika: 1. ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. ČNJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], obje zastupane po punomoćniku Zoranu Horvatiću, odvjetniku u Zagrebu, radi posjedovne zaštite, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Sisku broj Gž – 970/2024-2 od 21. ožujka 2025., kojim je preinačeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Psp - 114/2021-46 od 24. lipnja 2024., u sjednici održanoj 5. studenog 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Sisku broj Gž – 970/2024-2 od 21. ožujka 2025., kojim je preinačeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Psp - 114/2021-46 od 24. lipnja 2024.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica osporava istaknute navode tuženika, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbacuje prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.
4. Naime, pobijano rješenje temelji se na činjeničnom utvrđenu: - da je „…tužiteljica sve do 6. travnja 2019. imala mogućnost ulaska u predmetnu kuću, kao i pravo korištenja jedne sobe u kući u kojoj je tužiteljica držala svoje stvari, dakle, bila je u suposjedu kuće, zajedno s tuženicama…“, te - da su „…tuženice (…) tužiteljici onemogućile ulazak u kuću jer su vrata kuće bila zaključana, a tuženice su odbile otključati vrata i pustiti tužiteljicu u kuću, što je tužiteljica saznala 14. travnja 2019. Time joj je onemogućen i pristup u sobu u kojoj je držala svoje stvari. Zaključavanjem ulaznih vrata kuće tuženice su onemogućile tužiteljici suposjed kuće i sobe u kojoj je držala svoje stvari i potpuno su isključile tužiteljicu od dotadašnjeg suposjeda…“. U tom smislu materijalnopravna pitanja kako ih po ovom osnovu u prijedlogu postavljaju tuženici se u bitnom odnose na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Postupovnopravna pitanja, s obzirom na razloge i zauzeta pravna shvaćanja na kojima se pobijana odluka temelji, u svojoj biti predstavljaju prigovor počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravna pitanja kako ih je propisala odredba čl. 385.a st. 1. ZPP-a koja bi omogućila ovom sudu da odgovorom na njih osigura jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava kroz sudsku praksu. U odnosu na naznačena postupovnopravna i materijalnopravna pitanja treba reći da se pod pravnim pitanjima u smislu odredbi čl. 385.a ZPP-a ne podrazumijevaju pitanja o individualnim pravima stranaka u konkretnim situacijama, već pitanje mora biti postavljeno na opći način, kako bi se odgovorom na to pitanje rješavale materijalnopravne i postupovnopravne dvojbe koje se pojavljuju u bitnim slučajevima koji su bitnim elementima podudarni. Dakako, to pitanje mora biti povezano i s konkretnim predmetom u kojem se podnosi revizija (važno za odluku u sporu), kako je to navedeno u odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.
6. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje su tuženici dostavili uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tuženici nisu učinio vjerojatnim da bi im bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tuženicima bilo omogućeno da se izjasni o prijedlozima i navodima tužiteljice, iznose činjenice i predlažu dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojoj odluci nižestupanjski sud je odgovorio na sve odlučujuće navode. Odluka je detaljno obrazložena, te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženici nisu imali pravično suđenje, čime nisu učinili vjerojatnim da bi im u provedenom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
7. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.
Zagreb, 5. studenog 2025.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa
