REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3432/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sandra Fridrih, odvjetnica u Sisku, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-675/2023-3 od 10. prosinca 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-198/2022-10 od 5. prosinca 2022., u sjednici održanoj 5. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Tužitelju se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-675/2023-3 od 10. prosinca 2024. u dijelu pod točkom II./2. izreke u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-198/2022-10 od 5. prosinca 2022. i odbijen tužbeni zahtjev za iznos 1.647,83 EUR-a sa zateznim kamatama, u odnosu na pitanje:

„Je li drugostupanjski sud prilikom preinačavanja prvostupanjske presude ovlašten primijeniti odredbu čl. 221.a ZPP-a ako smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo time što je svoju odluku donio na način da je drugostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP-a, a sadržajno donošenjem odluke na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a ZPP-a, formira drugačiji zaključak o (ne)postojanju neke bitne činjenice od prvostupanjskog suda primjenom odredbe čl. 221.a ZPP-a?“.

II. Tuženiku se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-675/2023-3 od 10. prosinca 2024. u dijelu pod točkom I. izreke, te u dijelu pod točkom II./1. izreke u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-198/2022-10 od 5. prosinca 2022. na način da je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 2.460,91 EUR sa zateznim kamata, u odnosu na pitanja:

„1. Da li je tužitelj koji je izvršio plaćanja na temelju ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji sadrži možebitno nepoštene ugovorne odredbe ima pravo da mu se dosudi isplata s osnove ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nakon što je sklapanjem Aneksa sukladno ZIDZPK/15 stavljen u istu činjeničnu i pravnu situaciju kao da je cijelo vrijeme imao zaključen ugovor o kreditu s valutnom klauzulom EUR koji ne sadrži nepoštene ugovorne odredbe?

2. Da li tužitelj koji je sklopio Aneks ugovora o kreditu po proceduri propisanoj prisilnim propisom (ZIDZPK/15) ima pravnu osnovu da mu se dosudi isplata po osnovi nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli u CHF?

3. Da li tužitelj koji je sklopio Aneks ugovora o kreditu po proceduri propisanoj prisilnim propisom (ZIDZPK/15) ima pravnu osnovu da mu se dosudi isplata s osnove nepoštenosti ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate?

4. Da li u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF tuženik ima pravo na potraživanje po osnovi stjecanja bez osnove i to s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta za razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog tečaja?“.

Obrazloženje

1. Tužitelj i tuženik su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž- 675/2023-3 od 10. prosinca 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-198/2022-10 od 5. prosinca 2022.

2. Odgovori na prijedloge za dopuštenje revizije nisu podneseni.

U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja

3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj postavlja pitanja za koja navodi da su važna za odluku u sporu i za razvoj sudske prakse, te predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pitanja:

„1. Na kome leži teret dokazivanja da tužitelju kao potrošaču, pod uvjetom ništetnosti ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, onim što mu je dodatkom ugovora o kreditu kojim je učinjena konverzija priznato na ime preplate prilikom provedbe konverzije, nisu u potpunosti sanirane posljedice ništetnosti ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u CHF, a sve to radi ostvarenja prava na potpuno obeštećenje od posljedica ništetnosti ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu i isplate iznosa koje je tužitelj tuženiku platio temeljem odredbi osnovnog ugovora o kreditu, a koje su utvrđene ništetnima?

2. Je li drugostupanjski sud prilikom preinačavanja prvostupanjske presude ovlašten primijeniti odredbu čl. 221.a ZPP-a ako smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo time što je svoju odluku donio na način da je drugostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP-a, a sadržajno donošenjem odluke na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a ZPP-a, formira drugačiji zaključak o (ne)postojanju neke bitne činjenice od prvostupanjskog suda primjenom odredbe čl. 221.a ZPP-a?

3. Jesu li pravila o teretu dokazivanja određenih odlučnih činjenica procesnopravne ili materijalnopravne prirode, te s tim u vezi, je li drugostupanjski sud ovlašten preinačiti prvostupanjsku presudu po čl. 373. toč. 3. ZPP-a primjenom pravila o teretu dokazivanja ili je u slučaju utvrđenja drugostupanjskog suda o pogrešnoj primjeni materijalnog prava po sudu prvog stupnja, ali po drugostupanjskom sudu faktičnom primjenom pravila o teretu dokazivanja, drugostupanjski sud dužan ukinuti prvostupanjsku presudu?

4. Gubi li korisnik kredita ugovorenog s valutnom klauzulom CHF sklapanjem dodatka ugovora o kreditu kojim je učinjena konverzija pravo na punu restituciju uslijed posljedica ugovaranja nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u valuti CHF u osnovnom ugovoru o kreditu?

5. Je li sud (u konkretnom slučaju drugostupanjski sud), ovlašten umanjiti iznos potraživanja tužitelja nastalog kao posljedica ugovaranja nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u valuti CHF u osnovnom ugovoru o kreditu, i to za iznos aneksom ugovora kojim je provedena konverzija utvrđene preplate tužiteljevih uplata po osnovnom ugovoru o kreditu, u slučaju kada provedenim financijskim vještačenjem u postupku ta preplata nesporno pri izračunu vještaka nije uzeta u obzir, te iz nalaza vještaka nesporno proizlazi da je preplata nastala u postupku konverzije rezultat matematičkog reobračuna kredita s promjenjivom kamatnom stopom u CHF u drugi kredit s isto tako promjenjivom kamatnom stopom u EUR i da je iznos utvrđene preplate korišten za umanjenje budućih mjesečnih anuiteta koje je tužitelj plaćao u razdoblju nakon što je konverzija provedena?“.

3.1. Tužitelj smatra da pitanja koja postavlja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. -proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP).

3.2. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja tužitelj navodi da odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse revizijskog suda, te se u odnosu na drugo i treće postavljena pitanja poziva na odluke Rev-x-431/2012-2 od 18. veljače 2014., Revr-1076/2015-2 od 5. svibnja 2016., Rev-349/2024-2 od 10. travnja 2024., Rev- 1440/2021-2 od 6. rujna 2022., a u odnosu četvrto i peto pitanje se pozvao na revizijsku odluku broj Rev-2868/2019 od 12. veljače 2019. te na presudu Suda Europske unije C-118/17 od 14. ožujka 2019. (presuda C).

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbi Ugovora o kreditu u dijelu u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franaka i u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i zahtjev za isplatom iznosa od 666,22 eura s osnova ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa od 4.108,74 eura s osnova ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli.

5. Drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude, pozivom na odredbu čl. 373. t. 3. ZPP, djelomično preinačio prvostupanjsku presudu te djelomično odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za iznos 1.647,83 eur, sadržajno zaključujući da je na tužitelju teret dokaza činjenice da mu onim što mu je priznato na ime pretplate prilikom provedbe konverzije nisu u potpunosti sanirane posljedice ništetnosti ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, odnosno osnovanost utužene tražbine. Pritom drugostupanjski sud navodi da s obzirom da tužitelj nije predložio dopunu vještačenja, te da tijekom postupka nije bilo sporno da je u konverziji utvrđena preplata u iznosu od 1.647,83 eur, da je valjalo u tom dijelu prvostupanjsku presudu preinačiti i odbiti taj dio tužbenog zahtjeva, čime je sadržajno zaključio da tužitelj nije dokazao visinu svog tužbenog zahtjeva, pa je o dijelu tužbenog zahtjeva odlučio primjenom pravila o teretu dokazivanja.

5.1. Tužitelj se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvao na više odluka revizijskog suda, a između ostalog i na odluku broj Revr-1076/15-2 od 5. travnja 2016. u kojoj je zauzeto suprotno shvaćanje i to „…da iz teksta ali i iz svrhe odredbe čl. 373.a ZPP prema kojoj drugostupanjski sud odluku donosi prema stanju spisa, tj. nakon što je na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu drugačije utvrdio neku činjenicu, proizlazi da drugostupanjski sud nema ovlaštenje prvostupanjskog suda da, u nemogućnosti da se neka činjenica s dovoljnom sigurnosti utvrdi, o postojanju te činjenice odluči primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP)…“.

5.2. Osnovano tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije tvrdi da je drugostupanjski sud primijenio odredbu čl. 373.a ZPP, a ne odredbu čl. 373. t. 3. ZPP na koju se pozvao u obrazloženju presude.

6. Stoga je, postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ocijenjeno da je drugo pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije, kako je navedeno u izreci ovog rješenja, važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, s obzirom da odluka suda drugog stupnja odstupa od pravnog shvaćanja ovog suda izraženog u odlukama broj Revr-1076/15-2 od 5. travnja 2016., Rev-x 431/2012-2 od 18. veljače 2014., Rev 349/2024-2 od 10. travnja 2024. i dr.

7. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci pod točkom I. izreke.

8. U odnosu na preostala pitanja uzima se da je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a.

U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika

9. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj sudske prakse, te predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pitanja:

„1. Da li je tužitelj koji je izvršio plaćanja na temelju ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji sadrži možebitno nepoštene ugovorne odredbe ima pravo da mu se dosudi isplata s osnove ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nakon što je sklapanjem Aneksa sukladno ZIDZPK/15 stavljen u istu činjeničnu i pravnu situaciju kao da je cijelo vrijeme imao zaključen ugovor o kreditu s valutnom klauzulom EUR koji ne sadrži nepoštene ugovorne odredbe?

2. Da li tužitelj koji je sklopio Aneks ugovora o kreditu po proceduri propisanoj prisilnim propisom (ZIDZPK/15) ima pravnu osnovu da mu se dosudi isplata po osnovi nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli u CHF?

3. Da li tužitelj koji je sklopio Aneks ugovora o kreditu po proceduri propisanoj prisilnim propisom (ZIDZPK/15) ima pravnu osnovu da mu se dosudi isplata s osnove nepoštenosti ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate? 4. Radi li se u konkretnom slučaju o pogrešnoj primjeni materijalnog prava uzimajući u obzir specijalnu i kasniju odredbu Zakona o zaštiti potrošača koja potrošaču daje samo pravo na naknadu štete u slučaju ništetnosti odredbi potrošačkog ugovora, a ne restitucijski zahtjev na ime stjecanja bez osnove ili povrata datog s osnova ništetnosti?

5. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključenja od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. Zakona o obveznim odnosima?

6. Može li sud ništetnost ugovora, odnosno pojedine ugovorne odredbe, procjenjivati odnosno može li ih utvrditi ništetnim na temelju okolnosti koje su nastupile (godinama) nakon zaključenja ugovora, a koje nisu postojale niti su objektivno bile predvidljive u trenutku zaključenja ugovora?

7. Da li je dovoljno u pojedinačnim postupcima da se sud samo pozove na utvrđenja iz odluka iz kolektivnog spora, uzimajući u obzir da je sud u postupku kolektivne zaštite samo ocjenjivao okolnosti koje su postojale u tzv. predugovornoj fazi (reklame i oglasi), a ne u fazi pojedinačnih pregovora, bez provođenja kontradiktornog postupka gdje će se utvrditi da li je tužitelj bio odgovarajuće informiran glede valute za koju se veže glavnica kredita odnosno da li je banka upozorila tužitelja kao budućeg korisnika kredita na posljedice porasta vrijednosti strane valute (švicarskog franka) za njegove kreditne obveze?

8. Mogu li zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose početi teći prije datuma podnošenja predmetne tužbe odnosno datuma pravomoćnosti odluka iz kolektivnog spora pod posl. br. Pž-7129/13 i pod posl. br. VTS Pž-6632/17? 9. Da li u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF tuženik ima pravo na potraživanje po osnovi stjecanja bez osnove i to s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta za razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog tečaja?“.

9.1. Tuženik smatra da pitanja koja postavlja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a ZPP.

10. Prijedlog tuženika je dopušten.

11. Postupajući prema odredbi čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ocijenjeno je da su pravna pitanja naznačena u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, kako su navedena u izreci ovog rješenja, važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je shvaćanje u pobijanoj presudi suprotno shvaćanju ovog suda izraženom u odlukama ovog suda broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. i Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025.

12. Stoga je na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a valjalo u odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

13. U odnosu na ostala pitanja, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 5. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić