REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4886/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], trenutno na liječenju u ABC, koju zastupa skrbnica OT, a nju punomoćnici Ivan Šalina i Božo Vrkić, odvjetnici u Zadru, protiv tužene Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi utvrđivanja statusa zaštićenog najmoprimca, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3006/2024-2 od 27. svibnja 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ps-7/2021-22 od 13. prosinca 2023., u sjednici održanoj 5. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3006/2024-2 od 27. svibnja 2025.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) vijeće ovog suda je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
2.1. Naime, ovaj sud je u odlukama broj Rev-3023/2015-2 od 17. listopada 2018., Rev- x-640/12-2 od 8. travnja 2015. te Rev-2349/15-2 od 16. siječnja 2018. i dr., zauzeo pravno shvaćanje prema kojem, iako propust najmoprimca da postupi prema čl. 33. st. 2. Zakona o najmu stanova („Narodne novine“, broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20) nema izravni učinak u smislu da se propuštanjem roka za sklapanje ugovora o najmu stana gubi status zaštićenog najmoprimca, ova okolnost ne lišava najmoprimca obveze da u primjerenom razumnom vremenu, koje se utvrđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, zatraži sklapanje ugovora o najmu stana radi pravne sigurnosti odnosno potrebe da se u razumnom roku otklone dvojbe glede prava i obveza najmoprimaca i najmodavaca, jer nije prihvatljivo da se od najmodavca i vlasnika stana očekuje da u nedogled čeka najmoprimca da zatraži sklapanje ugovora o najmu. Okolnost da tužiteljica putem skrbnice nije od 2007. do 2021. tražila zaštitu svojih prava da regulira svoj stambeni status i da za to nije imala opravdani razlog, čini prihvatljiv i daljnji zaključak suda drugog stupnja da je tužiteljica izgubila status zaštićenog najmoprimca. Zbog navedenog postavljena pitanja nisu važna.
3. Slijedom navedenog, pozivom na odredbu čl. 389.b st. 1. ZPP valjalo je riješiti kao u izreci.
Zagreb, 5. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
