Poslovni broj: Usž-4015/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i dr.sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja NB, državljanina Ruske Federacije, kojeg zastupa opunomoćenica Ivana Ena Hemar, odvjetnica u odvjetničkom društvu Terešek&partneri d.o.o. Zagreb, Kaptol 15, pisarnica Zlatar Bistrica, Zagorska 16, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi opunomoćenice tužitelja protiv točke III. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1359/2025-6 od 15. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 5. studenoga 2025.

r i j e š i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje točka III. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1359/2025-6 od 15. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu odbijen je tuženi zahtjev za poništenje rješenja tuženika od 28. ožujka 2025., (točka I.), tužitelju je odobreno pravo na besplatnu pravnu pomoć (točka II.) i tuženiku je naloženo da pružateljici pravne pomoći, odvjetnici Ivani Eni Hemar, isplati trošak pružanja besplatne pravne pomoći u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbija. (točka III.).

2. Opunomoćenica tužitelja u žalbi navodi da osporava točku III. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitnih povreda odredaba upravnog spora. Ističe da je sporna odluka o trošku u dijelu u kojem je odbijen njezin zahtjev kao opunomoćenice, odvjetnice tužitelja, za naknadu putnih troškova u iznosu od 176,30 eura i to na ime putnih troškova nastalih od mjesta sjedišta pisarnice u Zlatar Bistrici, Zagorska 16 do Upravnog suda sa sjedištem u Zagrebu. Pružateljica besplatne pravne pomoći ima sjedište pisarnice u Zlatar Bistrici, dakle izvan mjesta sjedišta Upravnog suda u Zagrebu, te je imala materijalne troškove dolaska do tražitelja međunarodne zaštite. Mišljenja je da sud ima podatke o sjedištu pisarnice, te da ne treba podnositi dokaze o putnim troškovima. Navodi da su joj ranije dosuđivani troškovi, te da se radi o nejednakosti u određivanju i dosudi troškova. Predlaže Sudu da preinači presudu u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za naknadu troška, te usvoji zahtjev te joj dosudi trošak sukladno troškovniku. Podredno predlaže da se odluka o trošku ukine i predmet vrati na ponovo odlučivanje.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže da Sud žalbu odbije kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu točku III. izreke sukladno članku 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/24, dalje: ZUS), u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, u dijelu u kojem se pobija žalbom, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud donio zakonitu odluku o trošku.

6. Prema obrazloženju presude odluka o trošku kojom su tužiteljici dosuđeni troškovi u iznosu od 1250,00 eura donesena je na temelju odredbe članka 60. stavka 2. točke 1. i 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine" 70/15., 127/17., 33/23, 17/25-u daljnjem tekstu: Zakon), koja odredba propisuje da besplatna pravna pomoć obuhvaća pomoć u sastavljanju tužbe i zastupanje u prvostupanjskom upravnom sporu, članka 9. stavka 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite ("Narodne novine" 140/15, 155 /22-, dalje: Pravilnik), te Tbr 27. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23). Prvostupanjski sud je odbio zahtjev pružateljice pravne pomoći za naknadu troška koji se odnosi na putne troškove u iznosu od 176,30 eura, navodeći da nisu priloženi dokazi da je putni trošak nastao u navedenom iznosu.

7. Odredba članka 9. stavak 3. Pravilnika propisuje da pružatelj ima pravo na naknadu putnih troškova, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Člankom 10. stavak 2. Pravilnika propisano je da ako upravni sud odobri korisniku pravo na besplatnu pravnu pomoć, pružatelj je dužan Ministarstvu dostaviti račun, sukladno odluci upravnog suda. Iz podataka spisa proizlazi da pružateljica pravne pomoći, premda je zatražila putni trošak prema Tbr 48. i 50. stavka 3. Tarife, u spis predmeta nije dostavila dokaze (račun ili potvrda o plaćenoj cestarini) za tražene putne troškove na relaciji Zlatar Bistrica – Zagreb – Zlatar Bistrica, iz čega proizlazi da je pravilno odbijen zahtjev za naknadu troška u preostalom dijelu.

8. Sud je stoga odbio žalbu i odlučio kao u izreci na temelju članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a.

U Zagrebu 5. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska