Poslovni broj: Usž-3465/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i dr.sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽF iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik, Dražen Srb, odvjetnik u Osijeku, Park kralja Petra Krešimira IV. br. 1/II, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi nepripadne isplate mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I- 1031/2024-8 od 16. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 5. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 7 Us I-1031/2024-8 od 16. svibnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: 140-03/23-03/03064067454, urbroj: 341-99-06/2-23-006517 od 1. srpnja 2024. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Vukovaru, klasa: UP/I 140-03/21-01/03064067454, urbroj: 341-22-05/3-21-18380 od 22. prosinca 2021., te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Vukovaru, od 22. prosinca 2021. Tim je prvostupanjskim rješenjem tužitelju utvrđena nepripadna isplata obiteljske mirovine za razdoblje od 16. travnja 2019. do 13. travnja 2021. u iznosu od 26.536,36 kn (točka I izreke), te je tužitelj obvezan navedenu svotu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja uplatiti u roku od 15 dana računajući od dana primitka rješenja u korist žiro računa državnog proračuna Republike Hrvatske (točka II izreke).
3. Tužitelj podnosi žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je prema rješenju nadležnog tijela u Republici Srbiji od 15. travnja 2019, izbrisan njegov servis (RTV i video servis Žarko Lalić PR SOMBOR), iz čega proizlazi da u spornom razdoblju nije bio obveznik u obveznom mirovinskom osiguranju. Smatra da nisu uzeti u obzir svi dokazi i okolnosti, te da je povrijeđeno načelo kontradiktornosti i jednakosti stranaka u postupku zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske i člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ističe da je doveden u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika i da se radi o grešci tuženika, kao i grešci nadležnih tijela iz Republike Srbije. Smatra da se ne može na njega prebaciti odgovornost, te tražiti povrat iznosa što predstavlja neravnotežu između općeg interesa i zaštite prava tužitelja na mirno uživanje vlasništva. S tim u vezi ističe da se ne radi o nepripadnoj isplati u spornom razdoblju jer je u tom razdoblju bio nezaposlena osoba. Mišljenja je da nije pravilno primijenjena odredba članka 166. Zakona o mirovinskom osiguranju te predlaže Visokom upravnom sudu da poništi pobijanu presudu i rješenja tuženika, te usvoji njegov tužbeni zahtjev. Podredno predlaže da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe (625 bodova uvećano za PDV).
4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24, dalje: ZUS) ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno da navodi žalbe ne utječu na donošenje drukčije odluke.
7. Odredbom članka 166. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 109/22, dalje: ZOMO/13) propisano je da osoba koja primi mirovinu ili neko drugo primanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada, dužna ga je vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove (stavak 1.). Obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove postoji kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ovom Zakonu, kada je novčano davanje isplaćeno u većoj svoti od pripadajuće, te kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno pravnoj ili fizičkoj osobi kojoj ne pripada. Prema stavku 3. istog članka Zakona, Zavod rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstava.
8. Osporeno i prvostupanjsko rješenje tuženika doneseno u postupku nakon presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 7 Us I-1148/2022-2 od 8. prosinca 2023., kojom je poništeno ranije rješenje tuženika od 30. kolovoza 2022. jer tuženik nije u zadanom roku dostavio sudu spise predmeta potrebne za odlučivanje o zakonitosti osporenog rješenja. Prema podacima spisa bilo je sporno je li tužitelj u razdoblju od 16. travnja 2019. do 13. travnja 2021. bio u obveznom osiguranju u Republici Srbiji, s obzirom da je uz tužbu kojom je osporio rješenje tuženika od 8. prosinca 2022. dostavio rješenje nadležnog tijela Republike Srbije, Agencije za gospodarske registre od 15. travnja 2019. prema kojem je usvojena prijava brisanja iz Registra gospodarskih subjekata, s datumom prestanka djelatnosti 15. travnja 2019.
9. Naime, tužitelj je na temelju rješenja Područne službe Vukovaru od 30. srpnja 2019. ostvario pravo na obiteljsku mirovinu (iza smrti supruge ĆF), koja mu nije isplaćivana, jer je bio u obveznom osiguranju u Republici Srbiji, a na temelju rješenja Područnog ureda u Vukovaru, broj: 43215 od 26. rujna 2019. uspostavljena je isplata obiteljske mirovine od 16. travnja 2019., s obzirom da mu je s danom 15. travnja 2019. prestalo zaposlenje u Republici Srbiji.
10. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da je u upravnom postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti utvrđeno da je nadležni nositelj mirovinskog osiguranja u Republici Srbiji potvrdio mirovinski staž tužitelja navršen u Republici Srbiji u razdoblju od 27. rujna 1999. do 15. travnja 2019., te od 16. travnja 2019. do 13. travnja 2021., (tiskanica E 205 od 21. prosincu 2021.). S obzirom na navedene podatke proizlazi da je sporno razdoblje prema navedenoj tiskanici (od 16. travnja 2019. do 13. travnja 2021.) utvrđeno u mirovinski staž tužitelja, te da je tužitelj za to vrijeme ostvario zaradu (novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti), a navedeno je potvrđeno i putem elektroničke komunikacije između tuženika i nositelja mirovinskog osiguranja u Republici Srbiji.
11. S obzirom na činjenicu da je tužitelj u Republici Srbiji primao novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti na osnovi koje mu je utvrđen mirovinski staž, dok je istovremeno u razdoblju od 16. travnja 2019. do 13. travnja 2021. primao mirovinu, u ovom mu je postupku pravilno utvrđena nepripadna isplata u iznosu od 26.536,36 kn.
12. Stoga ovaj Sud nalazi da je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je rješenje tuženika ocijenio zakonitim.
13. Pritom nije od utjecaja okolnost što je tužitelj prema rješenju nadležnog tijela u Republici Srbiji, a prema uvjerenju Nacionalne službe za zapošljavanje, Filijale Samobor od 23. srpnja 2021. u razdoblju od 19. travnja 2019. do 13. travnja 2021. bio prijavljen u evidenciji nezaposlenih osoba, s obzirom da je u spornom razdoblju u Republici Srbiji ostvario mirovinski staž i zaradu (tiskanica E 205 od 21. prosincu 2021.).
14. U odnosu na ostale navode, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude naveo dostatne i valjane razloge za ocjenu da se u konkretnom slučaju ne radi o povredi ustavnih i konvencijskih prava, što ovaj Sud u cijelosti prihvaća.
15. Stoga žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u predmetnoj upravnoj stvari.
16. Odluka o trošku utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. S obzirom na ishod žalbenog postupka nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
17. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i 147. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 5. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
