REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5248/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Vladimir Presečki, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o., OIB 82031999604, Zagreb, Ozaljska 105, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Krajinović, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glavaš, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1678/2024-2 od 16. srpnja 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2610/21-97 od 31. siječnja 2024., na sjednici održanoj 7. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudski prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj broj Gž-1678/2024-2 od 16. srpnja 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2610/21-97 od 31. siječnja 2024.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
4. Postavljenim pitanjima tuženik polazi od suprotnog utvrđenja od onoga što je sud utvrdio u pobijanoj odluci:
- prvo i drugo postavljenim pitanjem, od toga da se tijekom postupka nije moglo utvrditi je li vozač autobusa „baš morao tako jako kočiti ili je kritičnu situaciju zbog koje je kočio mogao izbjeći blažim kočenjem koje ne bi uzrokovalo pad tužiteljice.“,
- treće i četvrto postavljenim pitanjem, od toga da nije moguće osnovano zaključiti da je tuženik dokazao da bi šteta tužiteljici bila uzrokovana „nekim drugim stranim uzrokom“,
- peto postavljenim pitanjem, od toga da čak i u situaciji da se tužiteljica u trenutku štetnog događaja držala sa obje ruke za rukovat, a s obzirom na dob tužiteljice i njezinu nepripremljenost za naglo kočenje autobusa, da bi do njezinog pada uslijed naglog kočenja došlo,
- šesto postavljenim pitanjem, od toga zaključak o postojanju uzročno-posljedične veze nižestupanjski sudovi temelje na rezultatima provedenog kombiniranog- prometno-sudsko-medicinskog vještačenja (po vještacima dr. Davoru Mayeru i ing. Goranu Husincu),
- i konačno, a nastavno na navedeno i sedmo postavljeno pitanjem od toga da je u pobijanoj odluci sud pošao od toga kako je pitanje postojanja uzročno-posljedične veze pitanje medicinske struke.
5. Kako, dakle nije riječ o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, riješeno je kao u izreci pod točkom I. ovoga rješenja.
6. Nadalje, postupajući prema odredbi čl. 385.a ZPP-a, ovaj je sud ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovoga Zakona.
7. Naime, u odnosu na navode tuženika da bi mu pobijanom odlukom bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pošteno suđenje i pravo na obrazloženu odluku, valja navesti da s obzirom da je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci odgovorio na sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, tuženik nije učinio vjerojatnim u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, da mu je u provedenom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili zbog pogrešne primjene materijalnoga prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10).
8. Stoga je, s obzirom na to da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje, pravo na obrazloženu odluku, pravo na jednakost pred zakonom i pravo vlasništva, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije tuženika temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a i odlučiti kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 7. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
