REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-8811/2023-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari prvo tužiteljice CU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], drugo tužitelja FU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], treće tužiteljice CUE, OIB: [osobni identifikacijski broj], četvrto tužiteljice BU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], peto tužitelja DU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], šesto tužiteljice LU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i sedmo tužitelja ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Toni Vukičević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika MU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojegg zastupa punomoćnik Ljubomir Vuković, odvjetnik u Zagrebu, radi uklanjanja i prestanka uznemiravanja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i treće tužiteljice osobno te punomoćnika tuženika i tuženika osobno, dana 12. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku PU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da u roku od 15 dana ukloni montažnu drvenu kućicu u dvorištu zgrade tužitelja položenom na kat. čest. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te da se u budućnosti kani istih ili sličnih radnji ometanja njihova vlasništva.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim se navodi da je tuženik postavio montažnu drvenu kućicu u dvorištu zgrade tužitelja položenom na kat. čest. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan u odnosu na prvo tužiteljicu CU.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi drugo do sedmo tužiteljima trošak ovog postupka u iznosu od 207,41 eura sa zateznim kamatama koje teku od 12. ožujka 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su uknjiženi suvlasnici kat. čest. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u naravi predstavljaju etažirani stanovi u zgradi i pripadajuće dvorište koje se nalaze u Zagrebu na adresi [adresa]. Da je tuženi bio vlasnik stana u navedenoj zgradi, kojeg je u međuvremenu prodao, a što se jasno razvidi iz priloženog vlasničkog lista koji se odnosi na već spomenutu česticu. Navode kako je tuženik u trenutku dok je stan bio u njegovom vlasništvu u dvorište koje pripada svim suvlasnicima postavio drvenu montažnu kučicu, međutim u trenutku prodaje njegova stana izgubio je to pravo. Usprkos toj činjenici, od koje je do ovog trenutka proteklo četiri godine, tuženik još uvijek u dvorištu spomenute zgrade drži drvenu montažnu kučicu, a za što nema suglasnost ni odobrenje tužitelja kao vlasnika stanova i tog dvorišta, a čemu se oni protive. Iz tog razloga tuženik je u više navrata bio upozoren usmenim putem, a i pismenim putem da sa predmetne nekretnine ukloni navedenu kućicu na što se oglušio pa predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nikad nije bio vlasnik stana u stambenoj zgradi u [adresa] pa time ni vlasnik drvene kućice slijedom čega ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u zk izvadak (listovi 12-13), dopis tužitelja od 29,. prosinca 2022, (listovi 7-8), povijesni zk izvadak (listovi 30-38), potvrdu MUP-a PU Zagrebačke, IV. PP Zagreb od 24. listopada 2022. (list 23) te je izveo dokaz saslušanjem treće tužiteljice CUE (list 43) te tuženika (listovi 43-44). Sud nije izveo dokaz saslušanjem preostalih tužitelja budući da su isti odustali od navedenog saslušanja na ročištu 22. siječnja 2025.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), sud je utvrdio da je zahtjev drugo do sedmo tužitelja djelomično osnovan, dok je u cijelosti neosnovan tužbeni zahtjev u odnosu na prvo tužiteljicu CU.

5. Predmet spora u ovom predmetu jest zahtjev tužitelja kao suvlasnika nekretnine na adresi [adresa], pobliže opisane u petitu, za uklanjanje montaže kućice koja se nalazi u dvorištu predmetne zgrade odnosno prestanak uznemiravanja tužitelja od strane tuženika.

6. Prema shvaćanju ovog suda u konkretnom se slučaju treba primijeniti odredba čl. 167. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje ZVDSP) kojom je propisano da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

7. Prema tome u konkretnom postupku je valjalo utvrditi jesu li tužitelji suvlasnici predmetne nekretnine na kojoj se nalazi montažna drvena kućica te uznemirava li tuženik suvlasnike u izvršavanju njihovih suvlasničkih ovlasti postavljanjem i korištenjem sporne kućice te s tim u vezi ima li tuženik pravo imati u posjedu i koristiti spornu kućicu.

8. Radi utvrđenja jesu li tužitelji suvlasnici predmetne nekretnine na adresi [adresa], sud je izvršio uvid u zk izvadak na listovima 30-38 spisa sa stanjem na dan 22. srpnja 2024. iz kojeg proizlazi da su kao suvlasnici predmetne nekretnine upisani tužitelji i to CU, NU, FUE, BU, EU, LU i ČU. Sud je ujedno cijenio i iskaz treće tužiteljice koja je navela da CU više nije vlasnica stana u zgradi jer ga je prodala koncem prošle godine i sada imaju novog suvlasnika. Slijedom navedenog, kako je treće tužiteljica prilikom saslušanja navela da je u međuvremenu prvo tužiteljica CU prestala biti suvlasnica predmetne nekretnine te imaju novog suvlasnika, to je u odnosu na prvo tužiteljicu CU valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

9. Uvidom u povijesni u zk izvadak na listovima 30-38 spisa utvrđeno je da tuženik nije bio upisan kao suvlasnik predmetne nekretnine već njegova supruga UU.

10. Iz iskaza treće tužiteljice CUE proizlazi da je tuženik imao u vlasništvu stan u suterenu koji je prodao ĆU, negdje 2018. U trenutku prodaje stana dovezena je sporna montažna kućica na sadašnju lokaciju. Riječ je o montažnoj kućici koja se nalazi na betonskom dijelu dvorišta. Ona nije ničime pričvršćena i zapravo je riječ o vrsti montažne kućice koja se može kupiti u Bauhausu. ZU joj je rekla, kada joj je tuženik prodao stan, da je navedena montažna kućica njegovo vlasništvo kao i dvorište. 2022. kad ih je tuženik prijavio Policiji da mu je netko provalio u montažnu kućicu, isti je tvrdio da je montažna kućica njegovo vlasništvo a ona je tada bila prisutna. Došla je Policija i napravila uviđaj. Tuženik je rekao da smo mi provalili u kućicu, ali ne zna tko je provalio, makar su u to vrijeme imali radnike u dvorištu. Tom prilikom je vidjela da se u kućici nalaze daske. Kućica se još uvijek nalazi na istoj lokaciji, a tuženika nije vidjela nakon navedene prijave, vjerojatno zbog toga što su nakon adaptacije napravili ogradu. Ne zna je li tuženik prije prijave Policiji ili kasnije dolazio do montažne kućice. Njima navedena kućica smeta jer ne mogu urediti dvorište. U trenutku kada su podnosili ovu tužbu, svi suvlasnici su dali punomoć za zastupanje odvjetniku upravo kako bi se maknula navedena kućica. Ne poznaje suprugu tuženika samo zna da je gospodin UU dolazio do kućice. Tuženik nikada nije dobio suglasnost suvlasnika za postavljanje kućice. Navodi da tamo živi od 2004. pa bi znala da je takva suglasnost dana.

11. Iz iskaza tuženika proizlazi da nikad nije bio vlasnik stana u [adresa], već je to bila njegova supruga UU i to od 1967. do prodaje koja je bila otprilike prije 3-5 godina. Povremeno je živio sa suprugom u tom stanu s tim da je u tom stanu negdje do prodaje živio AU, njegov poslovođa. Tamo je počeo dolaziti 1981., i čini mu se da je tamo već tada bila ta montažna kućica. Navodi kako je povremeno koristio obje njihove šupe te je u tu drvenu šupu prebacio određene stvari za lokal a prije se unutra nalazilo neko smeće koje je pripadalo njegovoj supruzi. I dalje koristi kućicu u kojoj drži stvari potrebne za adaptaciju lokala, tamo nisu daske, nego vrata po narudžbi, zaštita za radijatore i slično. Oduvijek su tu postojale šupe, zapravo je riječ o dvije parcele, na prvom dijelu se nalazi kuća i preko puta te kuće svaki stan ima svoju zidanu šupu, uključujući i njihovu zidanu šupu, koja je prodana zajedno sa stanom. Na drugom dijelu parcele nalazi se zaštitna ograda i u tom dijelu dvorišta se nalazi druga montažna drvena šupa. Čak misli da se ona nalazi na drugoj katastarskoj čestici. Riječ je o dijelu dvorišta kojeg su svi bili korisnici odnosno riječ je o zajedničkom dijelu nekretnine. Ne zna tko je navedenu montažnu šupu postavio i kada, ali ona se već dugo tu nalazi. Napravljena je od drveta i željeza i pripada njegovoj ženi koja mu je dala i ključeve od te šupe. Ne zna je li ona postavila tu šupu, ali zna da ju je ona koristila, valjda oduvijek. Kada su prodavali stan u sam ugovor o kupoprodaji nije ušao taj drugi dio dvorišta, odnosno montažna šupa, tako da ona nije bila predmetom prodaje iz razloga što je čekao adaptaciju lokala pa je tamo držao svoje stvari. Radnik kojeg su angažirali suvlasnici mu je rekao da su upravo oni potrgali šupu, odnosno da je stvari iznosila neka žena iz Splita za koju misli da je suvlasnik. Te stvari su bile dugo vani na kiši i propale su, a zatim ih je netko vratio nazad unutra. Ne zna ništa o tome je li njegova žena dobila suglasnost drugih suvlasnika za postavljanje ili korištenje montažne šupe. Navodi kako i dalje dolazi do te kućice i nitko drugi ju ne koristi, čak ni njegova supruga koja je sada teško bolesna. Kada ga se pita za sadržaj potvrde MUP-a na listu 23 spisa, u kojem piše da je prodao svoj stan na adresi u [adresa], navodi da potvrda nije dobro sastavljena i da to ne odgovara pravom stanju stvari. Navodi da osnova za korištenje navedene montažne kućice proizlazi iz prava njegove supruge koja je bila u njenom posjedu preko 50 godina, pa ako njegova supruga ima pravo onda ima i on. Kada ga se pita je li predmetni stan bio u vlasništvu Grada Zagreba, navodi da je stan bio nacionaliziran pa je postupak povrata jako dugo trajao, nakon čega se konačno njegova supruga upisala kao vlasnica. Kada ga se pita za potvrdu sa lista 23 spisa, u dijelu u kojem piše da je naveo da je provaljeno u prostor za ostavu iz kojeg ništa nije otuđeno, pojašnjava da u trenutku kada je potvrda sastavljena odnosno kada su vršeni izvidi, nije se moglo vidjeti što je otuđeno ali sada može reći da nedostaje nekoliko vrata. Navodi da ne zna kada se njegova supruga UU konačno upisala kao vlasnik stana u suterenu.

12. Sud je prihvatio iskaz tuženika u dijelu u kojem navodi da on nikad nije bio suvlasnik stana u zgradi na adresi [adresa], s obzirom da je iskaz tuženika u tom dijelu sukladan povijesnom izvatku iz poslovnih knjiga iz kojeg proizlazi da je kao suvlasnik predmetne nekretnine bila upisana njegova supruga UU. Međutim, valja reći da navedeno nije odlučno s obzirom da su vlasnici, suvlasnici ili zajedničari ovlašteni zahtijevati prestanak uznemiravanja u odnosu na treću osobu koja ih bespravno uznemirava u smislu odredbe čl. 167. ZVDSP-a. Slijedom navedenog nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije. Prema tome, sud nije posebno ni cijenio sadržaj potvrde MUP-a od 24. listopada 2022., čiju sadržaj spori sam tuženik, budući da su odlučne činjenice utvrđene na temelju ostalih izvedenih dokaza.

13. U odnosu na sporno pitanje uznemirava li tuženik suvlasnike u izvršavanju njihovih suvlasničkih ovlasti postavljanjem sporne kućice, valja reći da su iskazi stranaka oprečni u pogledu osobe koja je postavila montažnu kućicu, dok treće tužiteljica navodi da je istu postavio tuženik negdje 2018. godine, tuženik sasvim suprotno navodi kako se ta kućica nalazi u dvorištu zgrade vjerojatno još od 1981. godine kada je počeo dolaziti na predmetnu nekretninu. S obzirom da se na temelju dokaza izvedenih u postupku ne može utvrditi tko je postavio spornu montažnu kućicu to je sud zaključio da tuženik nije postavio navedenu kućicu primjenom pravila o teretu dokazivanja sukladno odredbi čl. 221.a ZPP-a, slijedom čega je u navedenom dijelu sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

13.1. U odnosu na sporno pitanje uznemirava li tuženik suvlasnike u izvršavanju njihovih suvlasničkih ovlasti korištenjem sporne kućice, valja reći da iz iskaza samog tuženika proizlazi da su on i njegova supruga oduvijek koristili predmetnu kućicu te da mu je supruga predala ključeve te da on i dalje dolazi do te kućice i nitko drugi ju ne koristi, čak ni njegova supruga koja je sada teško bolesna. Iz navedenog sud zaključuje da tuženik koristi spornu montažnu kućicu.

14. Konačno je valjalo utvrditi ima li tuženik, koji nije suvlasnik predmetne nekretnine, pravo koristiti spornu kućicu i na taj način ograničavati suvlasnike u ostvarivanju njihovih suvlasničkih ovlasti.

14.1. Iz iskaza treće tužiteljice proizlazi da tuženiku, a ni njegovoj supruzi, nije dana suglasnost suvlasnika za postavljanje kućice, a s obzirom da ista tamo živi od 2004. godine bi znala da je takva suglasnost dana. Dok tuženik u iskazu navodi da osnova za korištenje navedene montažne kućice proizlazi iz prava njegove supruge koja je bila u njenom posjedu preko 50 godina, pa ako njegova supruga ima pravo onda ima i on.

14.2. Kako sam tuženik u iskazu navodi da se sporna kućica nalazi u dvorištu na zajedničkom dijelu nekretnine, to je razvidno da i sam tuženik prihvaća da dvorište pa tako i sporna kućica predstavlja zajedničko vlasništvo koje pripada svim zajedničarima predmetne nekretnine. Slijedom navedenog, za zaključiti je da su ostali zajedničari supruzi tuženika, makar i prešutno, dopustili da u odnosu na zajednički dio dvorišta na kojem se nalazi kućica, samostalno izvršava vlasničke ovlasti u vidu posjeda i korištenja sporne kućice. Međutim, kako je supruga tuženika prestala biti suvlasnica predmetne nekretnine te zajedničar u odnosu na zajedničke dijelove nekretnine, a suvlasnici, kako i sami navode u tužbi, nisu tuženiku dali suglasnost da ima u posjedu i koristi zajednički dio na kojem se nalazi kućica, te su ga i pisanim putem tražili da prestane uznemiravanje (listovi 7-8 spisa), to je zaključak ovog suda da tuženik nema pravo poduzimati radnje kojima uznemirava suvlasnike odnosno zajedničare korištenjem sporne montažne u kućice.

15. Prema tome, prema shvaćanju ovog suda drugo do sedmo tužitelji kao zajedničari, sukladno odredbi čl. 167. st. 1. ZVDSP-a u vezi sa odredbom čl. 62. st. 2. ZVDSP-a imaju pravo tražiti od tuženika kao treće osobe koja ih bespravno uznemirava da to uznemiravanje prestane. U okviru svoga prava da traže prestanak uznemiravanja suvlasnici su ovlašteni tražiti od tuženika da ukloni spornu kućicu kako bi uznemiravanje prestalo.

16. Konačno valja reći da navodi tuženika kojima ukazuje na neuredne punomoći za zastupanje tužitelja valja reći da isti nisu odlučni s obzirom da spisu prileže uredne punomoći za zastupanje svih tužitelja, što je potvrdila i treće tužiteljica u svom iskazu navevši da su u trenutku kada su podnosili ovu tužbu, svi suvlasnici dali punomoć za zastupanje odvjetniku upravo kako bi se maknula navedena kućica. Konačno nedostatke u zastupanju može isticati samo osoba koje se oni tiču, što u konkretnom slučaju nije tuženik.

17. U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i 5. ZPP-a drugo do sedmo tužitelji imaju pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9. i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), a s obzirom da samo u razmjerno neznatnom dijelu nisu uspjeli u svom zahtjevu, a glede kojeg nisu nastali posebni troškovi, prema troškovniku predanom na ročištu održanom 22. siječnja 2025., i vrijednosti predmeta spora. Ovdje treba napomenuti da sud nije posebno odlučivao o prigovoru tuženika u odnosu na označenu vrijednost predmeta spora s obzirom da je navedeni prigovor istaknut nakon upuštanja u raspravljanje (list 40). I to za sastav tužbe u iznosu od 50,00 eura (Tbr.8.1.), za zastupanje po punomoćniku na ročištima 23. srpnja 2024. i 22. siječnja 2025., svaki u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), ukupno 150,00 eura, što uvećano za PDV (25%) iznosi 187,50 eura. Sukladno odredbama Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18, 51/23) tužitelji imaju pravo na trošak sudske pristojbu na tužbu u iznosu od 6,64 eura te na presudu u iznosu 13,27 eura. Slijedom navedenog, tužiteljima je valjalo dosuditi parnični trošak u iznosu od 207,41 eura zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, a po stopi sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki III. izreke.

U Zagrebu, 12. ožujka 2025.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelj po pun.

- tuženik po pun.