Poslovni broj: Usž-2654/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice ŽA iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Branimir Brečević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Čohilj i Partneri d.o.o., Pula, Dalmatinova 4, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-258/24-14 od 13. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-258/24-14 od 13. svibnja 2024.

II. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-224-02/19-01/4701, URBROJ: 511-01-203-23-4 od 16. listopada 2023. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

III. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske da u roku od 30 dana od dana dostave ove presude nadoknadi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eura (tri tisuće sedamsto pedeset eura).

IV. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske da u roku od 30 dana od dana dostave ove presude nadoknadi tužiteljici troškove sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 eura (tisuću petsto šezdeset i dva eura i pedeset centi).

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-224-02/19-01/4701, URBROJ: 511-01-203-23-4 od 16. listopada 2023. i usvajanje zahtjeva tužiteljice za primitak u hrvatsko državljanstvo. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 16. listopada 2023. odbijen je zahtjev tužiteljice, rođene **.**.1985. u [adresa], državljanke Bosne i Hercegovine, za primitak u hrvatsko državljanstvo.

3. Tužiteljica žalbom pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga. Ističe da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ponavlja razloge osporavanog rješenja tuženika i navode iznesene tijekom spora o neadekvatnosti dokazne snage izvatka iz matične knjige rođenih i isprave o njezinom članstvu u Hrvatskoj udruzi žena „Mame“, a što nije logički argumentirano i bez osvrta na to da njezino članstvo u hrvatskoj kulturnoj udruzi u inozemstvu, kao uvjet iz članka 16. stavka 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine", 53/91., 70/91., 28/92., 113/93., 4/94., 130/11. i 110/15. - dalje: ZHD), datira još iz 2011. odnosno osam godina prije pokretanja predmetnog postupka. Navodi da s obzirom na objektivne i općepoznate ratne i poratne političke okolnosti u Bosni i Hercegovini nije mogla svoju nacionalnu pripadnost deklarirati više nego što ju je deklarirala, a što se posebno odnosi na obrazovni sustav. Naglašava da je iz uvjerenja Odjela za obrazovanje Brčko Distrikta, broj: 37-80-2/21 od 11. veljače 2021. razvidno da bi evidentiranjem nacionalnosti došlo do povrede pozitivnih pravnih propisa. Ističe da je sud odbio sve njezine dokazne prijedloge te nije uvažio to što su njezina majka i baka (JA i BA) hrvatske državljanke i Hrvatice, a da se i njezin djed (HA) deklarirao kao Hrvat, što je potkrijepljeno ispravama (preslicima osobnih iskaznica, domovnice, vojne knjižice, radne knjižice i dr.) koje u postupku nisu razmatrane, niti analizirane. Navodi da joj se s obzirom na vrijeme rođenja (1985.) odnosno životnu dob ne može predbaciti neizjašnjavanje ili nedovoljno izjašnjavanje pripadnosti hrvatskom narodu u razdoblju do punoljetnosti. Smatra da ispunjava sve zakonske pretpostavke iz članka 6. ZHD-a za primitak u hrvatsko državljanstvo. Ističe da su u osporenom rješenju tuženika djelomično dani pogrešni razlozi, a u preostalom dijelu razlozi su u potpunosti izostali, zbog čega je osporeno rješenje arbitrarno, što je prvostupanjski sud propustio sankcionirati. Navodi da se, suprotno shvaćanju tuženika i prvostupanjskog suda, bavila zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivno je sudjelovala u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu još 2011. , čime se jasno i nedvosmisleno deklarirala kao pripadnica hrvatskog naroda. Smatra da bi suprotno shvaćanje značilo da tuženik u ocjeni ispunjenja pretpostavki iz mjerodavnog propisa ima neograničeno diskrecijsko pravo u zahtijevanju predočenja isprava s deklariranom nacionalnošću po slobodnom izboru u pogledu naravi, sadržaja i vremena izdavanja isprave, pa tako i isprava koje prema pravu države izdavateljice podatak o narodnosti ne mogu sadržavati, čime faktično definirajući nemogući uvjet istovremeno određuje ishod postupka u kojem ispunjenje tog uvjeta ispituje. Takvo shvaćanje tužiteljica smatra nepravičnim i protivnim pravu, a u tom smislu poziva se na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Us-4340/2011- 8 od 12. veljače 2014. Predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu i osporeno rješenje tuženika te usvoji tužbeni zahtjev i obveže tuženika na naknadu troškova upravnog spora. Traži trošak sastava žalbe.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže istu odbiti.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje osnovanim.

7. Postupak u ovoj upravnoj stvari pokrenut je zahtjevom tužiteljice od 13. studenoga 2019. za primitak u hrvatsko državljanstvo.

8. Člankom 16. stavkom 1. ZHD-a propisano je da pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. toga Zakona, dok je člankom 16. stavkom 2. ZHD-a propisano da se pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.

9. Prema članku 8. stavku 1. točki 5. ZHD-u prirođenjem može steći hrvatsko državljanstvo stranac koji je podnio zahtjev za primanje u hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavci da poštuje pravni poredak Republike Hrvatske, da je podmirio dospjela javna davanja te da ne postoje sigurnosne zapreke za njegov primitak u hrvatsko državljanstvo.

10. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica uz zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva priložila životopis, izvod iz matične knjige rođenih od 30. kolovoza 2019. s upisanim podatkom nacionalnosti Hrvatica, presliku uvjerenja o državljanstvu Bosne i Hercegovine, uvjerenje o nekažnjavanju Ministarstva unutarnjih poslova Bosne i Hercegovine, domovnicu majke i bake, presliku vojne knjižice djeda s upisanom narodnosti - Hrvat te odluku o prijemu u Hrvatsku udrugu žena „Mame“ od 8. kolovoza 2011., a iz zamolbe za primitak u Udrugu razvidno je da se izjasnila kao Hrvatica. Nadalje zahtjevu je priložila uvjerenja osnovne i srednje škole kojima se potvrđuje da u matičnoj knjizi, odnosno javnim ispravama i evidencijama koje vode nema rubrike nacionalnosti. Osim toga u spis je dostavila izjavu ovjerenu 27. rujna 2019. u kojoj u bitnom navodi da su njezina majka, baka i djed Hrvati, da je odrasla u sredini u kojoj su se oduvijek poštovali hrvatski običaji i kultura te i sebe smatra pripadnicom hrvatskog naroda. Navodi da je bila maloljetna kada joj je preminuo otac i ne zna je li on izjašnjavao svoju nacionalnu pripadnost.

11. Tuženik je odbio zahtjev tužiteljice s obrazloženjem da je kao dokaz o svojoj nacionalnoj pripadnosti dostavila izvadak iz matične knjige rođenih izdan 30. kolovoza 2019. u kojem je u rubrici nacionalnost upisan podatak Hrvatica te da se radi o ispravi izdanoj neposredno prije podnošenja zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva. Osim toga tuženik je obrazložio da je opće poznato da članovi hrvatskih udruga mogu biti pripadnici drugih naroda te da ta isprava zbog nedostatka drugih relevantnih dokaza ne može biti osnova za donošenje pozitivnog rješenja, a prvostupanjski sud je prihvatio takvo obrazloženje tuženika.

12. Međutim, iz isprava koje prileže spisu vidljivo je da tužiteljica tijekom školovanja nije mogla iskazati svoju pripadnost hrvatskom narodu jer u ispravama nema mogućnosti upisivanja nacionalne pripadnosti, odnosno takve rubrike u dokumentima nisu predviđene, a pristupajući Udruzi izjasnila se da je Hrvatica. U spisu tuženika nema dokaza o tome da bi se tužiteljica nacionalno opredjeljivala kao pripadnica drugog naroda. Ovaj Sud je utvrdio da je prvo i jedino nacionalno opredjeljenje tužiteljice nakon njezine punoljetnosti upravo hrvatsko.

13. Iz spisa proizlazi da je tužiteljica rođena i odrasla u obitelji čiji su članovi dijelom Hrvati koji su prema mišljenju ovog Suda, na tužiteljicu prenijeli osjećaj pripadnosti hrvatskom narodu, pri čemu okolnost da tužiteljica taj osjećaj javno iskazuje treba cijeniti u odnosu na okolinu u kojoj se takva pripadnost iskazuje. Također iz podataka spisa proizlazi da je tužiteljica ranije svoju pripadnost hrvatskom narodu deklarirala u pravnom prometu pristupanjem Udruzi 2011., zbog čega u konkretnom slučaju (ranije) ne navođenje hrvatske narodnosti u pojedinim javnim ispravama nije odlučno za rješavanje predmetnog zahtjeva.

14. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud i tuženik za svoje odluke nisu dali valjane i argumentirane razloge te u tom smislu ovaj Sud upućuje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-4851/19 od 22. prosinca 2020.

15. S obzirom na izneseno, po ocjeni ovoga Suda, povrijeđen je zakon na štetu tužiteljice te je kraj takvog stanja stvari valjalo usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i osporeno rješenje tuženika i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak. U ponovnom postupku tuženik će utvrditi jesu li kumulativno ispunjeni uvjeti za primitak tužiteljice u hrvatsko državljanstvo propisani člankom 16. ZHD-a.

16. Budući da je ovaj Sud poništio pobijanu presudu i rješenje tuženika, tužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu. Stoga ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 79. stavaka 1. i 4. ZUS-a.

17. Tužiteljici je valjalo priznati zatraženi trošak sastava tužbe i obrazloženog podneska od 10. svibnja 2024. prema Tbr. 27/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23.- dalje: Tarifa) u iznosu od 500 bodova za svaku radnju, što uz vrijednost boda od 2,00 eura i PDV-a od 25% iznosi 2.500,00 eura te trošak zastupanja na raspravi prema Tbr. 27/2. Tarife u iznosu od 1.250,00 eura, odnosno ukupno 3.750,00 eura.

18. Tužiteljica je uspjela sa žalbom te joj je sukladno članku 79. stavku 1. ZUS-a i Tbr. 27/3. Tarife, priznat trošak za sastav žalbe u zatraženom iznosu od 1.562,50 eura.

19. Slijedom navedenog, na temelju članka 74. stavka 2. i članka 79. stavaka 1. i 4. ZUS-a, trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 19. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Radmila Bolanča Vuković