Poslovni broj: Usž-205/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak kao zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Marija Palić, odvjetnica u Zagrebu, Jordanovac 15, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi sudske pristojbe, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1706/2023-18 od 16. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1706/2023-18 od 16. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja istog suda, poslovni broj: UsI-1706/2023-16 od 28. studenog 2024., kojim je tužiteljici naloženo plaćanje sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 eura, presudu u iznosu od 66,36 eura i žalbu protiv prvostupanjske presude u iznosu od 66,36 eura, ukupno u iznosu od 185,81 eura, prema članku 28. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18. i 51/23. – dalje: ZSP).
2. Tužiteljica je protiv citiranog rješenja podnijela žalbu navodeći u bitnom da prilikom podnošenja tužbe i žalbe nije pozvana na plaćanje pristojbe, pa je onemogućena koristiti pravo na uplatu pristojbe u iznosu od polovice propisanog iznosa, koji propust suda ne može biti na njezinu štetu. Ističe da joj rješenje o pristojbi od 28. studenog 2024. ne daje pravo na plaćanje pola iznosa pristojbe, jer se ta odredba ne odnosi na rješenja o pristojbi, već na plaćanje pristojbe putem informacijskog sustava kao što je to prilikom podnošenja tužbe. Stoga smatra pogrešnim tumačenje Upravnog suda u Zagrebu i poziva se na stajalište drugih sudova koje se odnosi na mogućnost plaćanja u polovici iznosa pristojbe. Navodi da u rješenju nije jasno istaknuto da joj je ostavljena mogućnost plaćanja pola pristojbe u roku od 3 dana od dana dostave rješenja o pristojbi. Nadalje navodi da roditelji koji imaju status roditelja odgojitelja spadaju u kategoriju osoba iz članka 10. ZSP-a, jer iznos pristojbe ne mogu podmiriti bez štetnih posljedica za sebe i svoju obitelj. Ističe da je majka sedmero maloljetne djece, koja je kao nezaposlena osoba primala financijsku pomoć putem mjere roditelj odgojitelj, pa nije bilo osnove da joj se odredi plaćanje pristojbe. Smatra da navodi, odnosno stav suda da nije ovlašten odlučivati o oslobođenju od plaćanja pristojbe, pored iznesenih okolnosti, predstavlja pretjerani formalizam, a što je suprotno shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske prema kojem su nadležna tijela dužna tumačiti i primjenjivati mjerodavno pravo, uvijek i bez izuzetka, u svjetlu osobitih okolnosti svakog konkretnog slučaja. Ukazuje da je jedini način kojim je mogla zatražiti pravnu zaštitu u odnosu na odluku tijela javne vlasti bilo upravo podnošenje tužbe pred upravnim sudom te da se obvezivanjem na snašanje troška sudske pristojbe ozbiljno ugrožava pravo na pristup sudu osoba čije su životne okolnosti takve da je utvrđeno kako ostvaruju pravo na financijsku pomoć. Navodi i da iz rješenja o naplati pristojbe nije jasno na koji način je iznos pristojbe odmjeren niti obrazloženo zašto joj nije omogućeno pravo na plaćanje pola iznosa pristojbe u roku od 3 dana. Predlaže da ovaj Sud pobijano rješenje ukine te da ju oslobodi obveze plaćanja pristojbe ili joj omogući plaćanje polovine iznosa.
3. Žalba nije osnovana.
4. Iz podataka spisa razvidno je da je presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1706/23-7 od 26. veljače 2024. odbijen tužbeni zahtjev za poništenje točke II. izreke rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, klasa: UP/II-551-06/23- 014/659, urbroj: 251-02-01/001-23-3 od 14. ožujka 2023. i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora, a presudom ovoga Suda, poslovni broj: Usž- 1310/2024-2 od 2. svibnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena navedena presuda prvostupanjskog upravnog suda. Slijedom navedenog, pravilno je rješenjem istog suda, poslovni broj: UsI-1706/2023-16 od 28. studenog 2024. naloženo tužiteljici plaćanje sudske pristojbe sukladno odredbi članka 22. ZSP-a i to za tužbu, prvostupanjsku presudu i žalbu protiv prvostupanjske presude u iznosima određenim prema Tar. br. 29. stavak 1. i 5. i Tar. br. 30. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi koja je prilog Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 37/23.).
5. Tužiteljica u žalbi u bitnome ponavlja navode iznesene u prigovoru na rješenje o pristojbi, koje je prvostupanjski sud pravilno ocijenio neosnovanima, te je za svoju odluku dao dostatne i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj Sud. S obzirom da je odredbom članka 22. stavka 1. ZSP-a propisano da se pristojbe u upravnom sporu plaćaju samo ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu, iz čega proizlazi da je obveza plaćanja pristojbe nastala pravomoćnim dovršetkom upravnog spora, tužiteljica pogrešno smatra da propustom suda nije pozvana na plaćanje pristojbe prilikom podnošenja tužbe i žalbe, odnosno donošenja presude.
6. Također, tužiteljica neosnovano smatra da pozivanje prvostupanjskog suda na Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći ("Narodne novine", broj: 143/13. i 98/19.) predstavlja pretjerani formalizam. Naime, uvjeti i postupak za ostvarivanje pravne pomoći uređeni su navedenim Zakonom, prema kojem se oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi, koje spada u sekundarnu pravnu pomoć, može odobriti samo u upravnom postupku koji se pokreće podnošenjem zahtjeva nadležnom upravnom tijelu, pod uvjetima propisanim tim posebnim Zakonom (članak 12. do 17. Zakona). Stoga sud nije nadležan za donošenje odluke o oslobađanju od plaćanja sudske pristojbe prema članku 10. stavku 1. ZSP-a, kojim je propisano da stranka koja nije u mogućnosti platiti sudsku pristojbu bez štetnih posljedica za uzdržavanje sebe i svoje obitelji može podnijeti zahtjev za oslobođenje od plaćanja pristojbe sukladno posebnim propisima. Napominje se također da nadležnost upravnog suda za odlučivanje o oslobođenju od plaćanja sudske pristojbe ne proizlazi niti iz odredaba Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.).
7. Također, prema stajalištu ovoga Suda, sudske pristojbe u upravnom sporu u smislu članka 7. stavka 1. i 2. ZSP-a (za podneske i odluke u elektroničkom obliku) plaćaju se u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom sudskih pristojbi ako su uplaćene u roku od 3 dana od dana primitka naloga za plaćanje pristojbe, te je tužiteljica imala mogućnost postupiti po točki II. izreke rješenja o pristojbi od 28. studenog 2024.
8. Slijedom iznesenog, navodi tužiteljice nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke, odnosno na zakonitost pobijanog rješenja kojim je pravilno odbijen njezin prigovor na rješenje kojim je određeno plaćanje sudske pristojbe.
9. Stoga je na temelju odredbe članka 29. stavka 4. ZSP-a riješeno kao u izreci.
U Zagrebu, 13. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
