Poslovni broj: Usž-1933/2023-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Monel d.o.o., Zagreb, Ilica 128, kojeg zastupa opunomoćenica Maja Križ Romek, odvjetnica u Zagrebu, II Vrbik 14, protiv tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Zagreb, Miramarska cesta 22, radi postupanja javnopravnog tijela, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Uszp-14/21-6 od 1. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Uszp-14/21-6 od 1. ožujka 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/I-910-04/19-02/745, URBROJ: 538-05-2-2- 2/557-21-26 od 18. svibnja 2021. (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporavanim rješenjem tuženika od 18. svibnja 2021. u točki I. izreke odbijen je prigovor tužitelja izjavljen na postupanje Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u postupku provjere i potvrđivanja troškova prema zahtjevima za nadoknadu sredstava i na postupanje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja u postupku izvršenja plaćanja po provedenoj provjeri zahtjeva za nadoknadu sredstava. Točkom II. izreke odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog postupka.
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredbi postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da u točki 7. obrazloženja pobijane presude prvostupanjski sud, između ostalog, navodi da je tuženik naveo razloge zbog kojih odbija žalbu, iako u osporenom rješenju nema navoda o izjavljenoj žalbi, niti sud navodi odluku protiv koje je tužitelj podnio žalbu, radi čega je obrazloženje presude nerazumljivo te je počinjena bitna povreda pravila sudskog postupka iz članka 66. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), u vezi s člankom 60. stavkom 4. ZUS-a. Navodi da je nejasno na koje navode tužitelja se prvostupanjski sud poziva i u kakvoj je vezi s izrekom točka 8. obrazloženja pobijane presude. Nadalje se poziva na rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-II-5157/2005 i dr. od 5. ožujka 2012., u kojem se navodi da se općim aktom smatraju eksterni i interni opći akti donositelja navedenih u članku 3. stavku 2. ZUS-a, iz kojeg proizlazi da odluku o zakonitosti općih akata (kao što su u konkretnom slučaju Smjernice primijenjene kao osnova za izricanje korekcija) donosi Visoki upravni sud Republike Hrvatske. S tim u vezi ističe da se u obrazloženju pobijane presude ne navodi na temelju kojeg propisa Europske unije ili Republike Hrvatske se donose Smjernice, tko je donositelj Smjernica, način njihovog donošenja, jesu li one uredba, direktiva ili opći akt te tko su adresati Smjernica, pa je obrazloženje nerazumljivo, čime je počinjena bitna povreda pravila postupka. Nadalje navodi da sud u obrazloženju pobijane presude ne daje razloge zbog kojih smatra da su Smjernice valjani izvor prava. Ističe da se u točki 12. obrazloženja pobijane presude navodi kako je pravni temelj za donošenje uputa Upravljačkog tijela propisan člankom 5. stavkom 3. točkom 10. Uredbe o tijelima u sustavima upravljanja i kontrole korištenja Europskog socijalnog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda, u vezi s ciljem „Ulaganje za rast i radna mjesta“ („Narodne novine“, 107/14., 23/15., 129/15., 15/17., 18/17., 46/21. i 49/21. – dalje: Uredba) iz koje je razvidno da Upravljačko tijelo između ostalog daje naputke posredničkim tijelima za provedbu delegiranih funkcija kojima se osigurava da operacije doprinose ostvarenju specifičnih ciljeva i rezultata relevantnih prioritetnih osi te nadzire provedbu navedenih funkcija. Pojašnjava da je iz preambule Uredbe razvidno da je Uredbu donijela Vlada Republike Hrvatske na temelju članka 7. stavka 7. podstavka 1. Zakona o uspostavi institucionalnog okvira za provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u financijskom razdoblju 2014. - 2020. („Narodne novine“, 92/14. - dalje: Zakon). Ističe da iako je tim člankom Zakona određeno da će Vlada Republike Hrvatske uredbama razraditi dužnosti pojedinih tijela u okviru pojedinog Sustava upravljanja i kontrole, u smislu Uredbe (EU) br. 1303/2013 u skladu s njihovim zakonski propisanim djelokrugom, ovisno o specifičnostima pojedinog programa, da je to protivno članku 83. stavku 2. i članku 88. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14.), radi čega je povrijeđen članak 31. ZUS-a jer na razloge ništetnosti sud pazi po službenoj dužnosti. Predlaže da ovaj Sud poništi presudu i usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova spora. Traži naknadu troškova žalbe i sudske pristojbe.
4. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
7. Iz utvrđenih činjenica, koje nisu sporne, proizlazi da je tužitelj 16. siječnja 2018. s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, kao posredničkim tijelom 2 i Ministarstvom graditeljstva i prostornog uređenja, kao posredničkim tijelom 1 sklopio ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za projekt „Energetska obnova višestambene zgrade na adresi: [adresa], referentne oznake: KK.
04.2.2.01.0156., da je podnio ukupno pet zahtjeva za naknadu sredstava posredničkom tijelu 2, da mu je isplaćeno 809.134,53 kuna. Ugovorom o dodjeli bespovratnih sredstava bila je određena isplata iznosa od 959.414,00 kuna, a nije mu isplaćen iznos od 150.279,47 kuna, radi čega je 3. rujna 2019. podnio prigovor tuženiku radi ne postupanja po zahtjevima za nadoknadu sredstava.
8. Tužitelj prvenstveno smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka zbog toga što nije primijenio, odnosno nepravilno je primijenio članak 60. stavak 4. ZUS-a i to u dijelu koji se odnosi na obvezu suda da se izjasni o svim navodima stranaka, odnosno tužitelja te da presuda bude obrazložena sukladno navedenoj odredbi.
9. Pravilno je prvostupanjski sud u obrazloženju presude istaknuo da se u konkretnom slučaju, suprotno tužbenim navodima, nije radilo o utvrđenju počinjenja nepravilnosti u provođenju postupka nabave u okviru projekta, već o postupanju posredničkih tijela po zahtjevima tužitelja za nadoknadu sredstava, a u okviru kojeg je pojašnjena isplata umanjenog iznosa isplate. Tuženik je, rješavajući o prigovoru tužitelja, detaljno obrazložio umanjeni iznos isplate za svaki od podnesenih pet zahtjeva, pozivajući se na članak 17. stavak 1. Dodatka 1.2. Općih uvjeta Ugovora, navodeći da neki troškovi nisu ocijenjeni prihvatljivim, kao i na članak 18. stavak 7. Dodatka 1.2. Općih uvjeta Ugovora, prema kojem korisnik pristaje da mu posredničko tijelo 2 odredi financijske korekcije zbog (ranije) utvrđenih nepravilnosti. S tim u vezi, ističe se da je predmet ovog spora ocjena zakonitosti postupanja javnopravnih tijela iz područja upravnog prava protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redovan pravni lijek sukladno članku 3. stavku 1. točki 2. ZUS-a, a ne ocjena zakonitosti općeg akta iz članka 3. stavka 2. ZUS-a. Predmet ovog spora nije niti ocjena suglasnosti Uredbe s Ustavom i zakonom, jer je za to nadležan Ustavni sud, radi čega su takvi prigovori tužitelja bespredmetni.
10. Ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno protumačio i primijenio mjerodavno postupovno i materijalno pravo, postupak proveo sukladno zakonu te svoju odluku dostatno i razumno obrazložio pri tome prihvaćajući razloge koje je iznio tuženik u osporenom rješenju kojim je odbio prigovor tužitelja kao neosnovan. Pri tome valja reći da je prvostupanjski sud očitom omaškom u točki 7. obrazloženja pobijane presude naveo da je tuženik odbio žalbu umjesto prigovor, o čemu će sud donijeti rješenje o ispravku presude sukladno članku 64. stavku 1. ZUS- a.
11. Tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao. Pravilno je odlukom prvostupanjskog suda odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a jer je tužitelj izgubio spor u cijelosti.
12. Budući da ovaj Sud nije utvrdio osnovanost žalbenih razloga kao ni razloge ništavosti na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.
13. Sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).
U Zagrebu 29. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Radmila Bolanča Vuković
