Poslovni broj: Usž-4143/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ČE iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, radi nedonošenja odluke po prigovoru, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-424/2024-5 od 11. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 9. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-424/2024-5 od 11. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba tužiteljice i odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora.
2. Tužiteljica je protiv pobijanog rješenja podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga iz Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS). Poziva se na odredbe članka 122. i 156. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), te osporava zaključak suda, koji je prihvatio pravno shvaćanje tuženika, da se nije obratila nadležnom pročelniku kao čelniku tijela i nije nakon toga izjavila pravni lijek (žalbu) na njegovu odluku uslijed čega nije bila ovlaštena izjaviti niti tužbu zbog nepostupanja. Ističe da pročelnik upravnog odjela nije rukovodilac organa (čelnik upravnog tijela), budući da je upravni odjel u smislu članka 56.a. stavka 1. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi samo odjel jedinice lokalne samouprave, koji se osniva za obavljanje upravnih poslova iz samoupravnog djelokruga jedinice lokalne samouprave i poslova državne uprave prenijetih na nju, kako je to navedeno u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-1636/01-2 od 22. svibnja 2002. Pojašnjava ulogu pročelnika upravnih ureda, uređenu važećim Zakonom o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", broj: 33/01. – 144/20. – dalje: ZoLP(R)S), te smatra da je samo arbitrarnim tumačenjem moguće utvrditi da bi pročelnik bilo kojeg upravnog ureda preuzeo ulogu čelnika tijela te time bio stvarno nadležno tijelo za odlučivanje o prigovoru. Citira odredbu članka 18. stavka 1. i 2. ZUP-a o postupanju javnopravnog tijela po podnesku, te navodi da je tuženik zaprimio neposredno prigovor i naplatio upravne pristojbe, a da nije osporio svoju nadležnost ili ju uputio na neko drugo tijelo. Smatra da je na taj način tuženik prihvatio da se ima primijeniti a članak 122. stavak 4. ZUP-a, te da rizik da ne postupi po članku 18. stavku 1. i 2. ZUP-a ne može pasti njoj na teret. Poziva se na shvaćanje Europskog suda za ljudska prava u presudi Čakarević protiv Hrvatske, u predmetu Gashi protiv Hrvatske, te Skorits protiv Mađarske, po kojemu javnopravna tijela posljedice svog propusta ne mogu prenijeti na stranku. Poziva se i na shvaćanje vezano za postupanje po pravnom lijeku izjavljenom temeljem članka 122. ZUP-a nenadležnom tijelu (UsI-3581/2021-8 od 13. studenoga 2021.), te smatra da je rješenje u suprotnosti i sa pravnim shvaćanjem suda iznijetog u presudama, poslovni broj: UsI- 3795/2022, Usi-3829/2022, UsI-3807/2022. Zaključno navodi da je tužba bila dostavljena na odgovor tuženiku, te da se donošenjem odluke bez rasprave postupak pretvara na donošenje meritorne odluke. Smatra mjerodavnom i Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-4066/2021, te smatra da je o prigovoru trebalo odlučiti neovisno o tome je li posebno propisan za neko postupanje ili nepostupanje, u kojem se primjenjuje ZUP. Navodi da je, posljedično iznesenom, rješenje nezakonito i u dijelu u kojem je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova spora. Predlaže da ovaj Sud pobijano rješenje poništi i predmet vrati na ponovno postupanje. Potražuje i naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 1.562,50 eura.
3. Tuženik nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužiteljice.
4. Žalba nije osnovana.
5. Odredbom članka 38. stavak 5. ZUS-a propisano je da se spor može pokrenuti nakon što je iscrpljena svaka druga zakonom propisana pravna zaštita.
6. Odredbom članka 46. stavak 1. točka 1. ZUS-a propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako je tužba podnesena nepravodobno ili prijevremeno.
7. Prema ocjeni ovoga Suda žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka nije osnovan, jer je prvostupanjski upravni sud u konkretnom slučaju suprotno tvrdnji tužiteljice pravilno primijenio odredbe ZUS-a.
8. Nije sporno da je tužiteljica predmetni upravni spor pokrenula tužbom u kojoj je tražila da Sud naloži tuženiku da u roku od 8 dana od dana donošenja presude donese odluku o zaprimljenom prigovoru tužiteljice. Iz navoda tužiteljice i dokumentacije priložene uz tužbu razvidno je da je tužiteljica 6. prosinca 2023. Gradskom uredu za obrazovanje, kulturu i sport, Grada Zagreba podnijela zahtjev za izdavanje potvrde izvršnosti na rješenje istog tijela, klasa. UP/I-551-06/16-013/2196, urbroj: 251-10-01-16-2 od 27. prosinca 2016., te da je 22. prosinca 2023. podnijela prigovor tuženiku, gradonačelniku Grada Zagreba, na temelju članka 156. i članka 12. stavka 3. ZUP-a, zbog toga što nije riješeno o njenom zahtjevu za izdavanje tražene potvrde.
9. Prvostupanjski je sud, odlučujući o tužbi, razmotrio relevantne činjenice i predmetnu pravnu situaciju, te je pravilno utvrdio da u konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke za vođenje spora. Pozivajući se na mjerodavne odredbe ZUS-a i ZUP- a, koje citira, u obrazloženju rješenja dao je valjane razloge za zaključak da je tužba podnesena prijevremeno, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.
10. I prema ocjeni ovoga Suda, kako je zahtjev za izdavanje potvrde izvršnosti podnesen prvostupanjskom tijelu, to je prigovor zbog nepostupanja odnosno neizdavanja potvrde trebao biti podnesen čelniku prvostupanjskog tijela, što jasno proizlazi iz sadržaja odredbe članka 122. stavka 4. ZUP-a. Suprotno navodima tužiteljice, položaj čelnika upravnih tijela koja, u pravilu, rješavaju upravne stvari u jedinicama lokalne i područne samouprave, u smislu ZUP-a ima pročelnik upravnog tijela (članak 53.a stavak 1. ZoLP(R)S). Nadalje, u slučaju nedonošenja rješenja od strane pročelnika prvostupanjskog tijela postojala je mogućnost podnošenja žalbe nadležnom drugostupanjskom tijelu.
11. Kako tužiteljica nije iscrpila navedeni pravni put prije podnošenja tužbe upravnom sudu, odnosno nije zahtijevala donošenje odluke o prigovoru od čelnika prvostupanjskog tijela, već je isto zahtijevala od gradonačelnika Grada Zagreba, niti je dokazala da je podnijela žalbu nadležnom drugostupanjskom tijelu, predmetna tužba pravilno je odbačena na temelju članka 46. stavka 1. točke 1. ZUS-a.
12. Odluka prvostupanjskog suda ne temelji se na sudskoj praksi već na mjerodavnim propisima u konkretnom slučaju, te navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na rješavanje predmetne stvari. Napominje se da tužiteljica ima mogućnost zahtjev odnosno prigovor podnijeti nadležnom upravnom tijelu, te postupanjem odnosno eventualnim propustima koje ističe u žalbi, kao i donošenjem pobijanog rješenja suda, nije onemogućena tražiti i ishoditi potvrdu izvršnosti.
13. Kako ne postoje razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsko rješenje, niti razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je temeljem članka 135. stavka 1. i članka 128. stavka 4. ZUS-a žalbu odbiti i prvostupanjsko rješenje potvrditi (točka I. izreke).
14. Kako je žalba tužiteljice odbijena, zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a.
U Zagrebu, 9. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Snežana Horvat-Paliska
