Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pn-52/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Buljan Gržetić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., V. Jagića 33, zastupanog po punomoćnici ĐA, dipl. iur. (Su 524/00), nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 14. studenog 2024. u nazočnosti pun. tužitelja Maje Buljan Gržetić, odvjetnice iz Rijeke, a u nenazočnosti uredno pozvanog tuženika, po objavi 31. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, da na ime naknade štete isplati tužitelju ČA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.400,32EUR / 33.154,22 sa pripadajućim zakonskim kamatama koje teku:

- na iznos od 4.340,04 EUR / 32.700,00 kn na ime neimovinske štete, tuđe pomoći i njege, pojačane ishrane, prijevoznih troškova i troškova liječenja počem od podnošenja izvansudskog odštetnog zahtjeva 23. prosinca 2016. pa do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a nastavno od 1. siječnja 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- na iznos od 60,29 EUR / 454,22 kn na ime izgubljene zarade počem od završetka bolovanja 28. listopada 2016. pa do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a nastavno od 1. siječnja 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, da tužitelju ČA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos od 1.592,67 EUR / 12.000,00 kn koje teku počem od podnošenja izvansudskog odštetnog zahtjeva 23. prosinca 2016. pa do isplate 10. travnja 2019. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, da tužitelju ČA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 3.067,53 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj trošak počem od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

IV: Odbija se tužitelj za dio potraživanja izgubljene zarade u iznosu od 1.359,36 EUR / 10.242,11kn sa zakonskom zateznom kamatom kao s neosnovanim dijelom potraživanja.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao zaposlenik trgovačkog društva Europal Vrbovsko d.o.o. dana 26. travnja 2016. doživio tešku ozljedu na radnom mjestu prerađivača drva, radeći svoj uobičajeni posao na stroju "štuceru" kod postavljanja daske na transportnu traku. Opisuje da je jedan komad prethodno prepiljene daske u jednom trenutku iskočio iz svog mjesta i poletio prema njemu te ga snažno udario u prste lijeve šake, kada je doživio pravi šok. Šaka je bila krvava i rukavica rastrgana te je trpio jake bolove, pa je odvezen u Ambulantu u Vrbovskom gdje su rukavicu razvezali, ranu isprali i zamotali, a potom ga odvezli na Prvu pomoć u Ogulin. Tamo je pregledan i učinjen je RTG lijeve šake, šivane su razderotine na kažiprstu i srednjem prstu, te mu je stavljena longeta preko oba prsta i zamotani preostali prsti. Otpušten je na kućnu njegu uz preporuku previjanja svaki drugi dan u bolnici u Ogulinu. Nastavno dodaje da je na previjanjima bio 8 puta pa je nakon toga slijedila fizikalan terapija 10 dana u Ambulanti Vrbovsko, koju je kako dalje navodi završio 25. 10.2016. u Ogulinu. Pri tom ističe da je tijekom 6 mjeseci trpio intenzivne fizičke boli i da su mu nakon završenog liječenja zaostale određene trajne posljedice, u vidu boli u zglobovima lijeve šake i dr. kako već iznosi pod tom stavkom. Također je doživio šok i strah, te da mu je oko 4 mjeseca bila potrebna tuđa pomoć i njega, kao i pojačana ishrana za cijelo vrijeme bolovanja, a uz to je ostalo jače nagrđenje lijeve šake. Slijedom toga tužitelj na ime naknade štete potražuje neimovinsku štetu u iznosu od 48.000,00 kn obzirom na kriterije fizičke boli, trajne posljedice, strah i nagrđenje, nadalje potražuje iznos od 7.000,00 kn na ime tuđe pomoći i njege, pa iznos od 1.500,00 kn za pojačanu ishranu, zatim iznos od 2.500,00 kn na ime prijevoznih troškova koje je kako tvrdi imao zbog 26 odlazaka na terapije i preglede u [adresa] i [adresa]. Nadalje na ime troškova liječenja potražuje 200,00 kn (za lijekove protiv bolova Brufen, Lekadol, Neofen…), te na ime izgubljene zarade u razdoblju bolovanja od 26.4. 2016. do 28.10. 2016. potražuje ukupni iznos od 10.696,33 kn. Napominje da je povodom štetnog događaja podnio dana 23. prosinca 2016. tuženiku kao osiguravatelju svoga poslodavca izvansudski odštetni zahtjev, te je tuženik priznao odštetnu odgovornost i isplatio mu dana 10. svibnja 2017. 14.500,00 kn, pa za taj iznos umanjuje tužbeni zahtjev. Slijedom toga, potražuje u tužbenom zahtjevu u tužbi da mu tuženik isplati ukupno 55.396,33 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama; i to 44.700,00 kn na ime neimovinske štete, tuđe pomoći i njege, pojačane ishrane, prijevoznih troškova i troškova liječenja s kamatom od podnošenja izvansudskog odštetnog zahtjeva pa do isplate, a na ime izgubljene zarade iznos od 10.696,33 kn s kamatom od dospijeća mjesečnih iznosa razlike plaće do isplate, sve to uz troškove parničnog postupka i zakonsku zateznu kamatu na troškove postupka.

1.1. Nakon provedenih vještačenja po medicinskom vještaku i vještaku financijsko knjigovodstvene struke, te utuženja naknadne isplate dijela potraživanja u iznosu od 12.000,00 kn, precizira tužbeni zahtjev i u podnesku od 27.siječnja 2022. pozivom na „najnovije“ Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, potražuje da mu tuženik isplati naknadu štete u ukupnom iznosu od 43.396,33 kn s pripadajućim zakonskom zateznim kamatama na iznos od 32.700,00 kn za neimovinsku štetu, tuđu pomoć i njegu, pojačanu ishranu, prijevozne troškove i troškove liječenja, od dana podnošenja izvansudskog odštetnog zahtjeva 23.prosinca 2016. pa do isplate, a za iznos izgubljene zarade od 10.696,33 kn s tijekom kamate od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa razlike plaće pa do isplate. U preciziranom tužbenom zahtjevu sukladno naprijed navedenom posebno potražuje da mu tuženik isplati zakonsku zateznu kamatu na daljnje isplaćeni iznos od 12.000,00 kn, s tijekom zatezne kamate od dana podnošenja izvansudskog odštetnog zahtjeva 23.prosinca 2016. do isplate tog iznosa (dana 10.travnja 2019.), sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Uz to kao i ranije potražuje trošak postupka i zakonsku zateznu kamatu na trošak kao ranije.

1.2. U ponovljenom postupku tužitelj iskazuje ranije potraživanje samo u eurima kao službenoj valuti Republike Hrvatske od 01.siječnja 2023. i precizira zakonsku zateznu kamatu sukladno pozitivnim propisima.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje štetni događaj i pasivnu legitimaciju, jer je kako navodi tuženikov poslodavac Europal Vrbovsko d.o.o. bio osiguran kod tuženika. Međutim, tuženik ističe da sukladno zaključenoj polici osiguranja odgovara po štetnom događaju do iznosa od 200.000,00 kn u koji su uključene kamate i troškovi, te da je za osiguranje od odgovornosti prema djelatnicima ugovorena odbitna franšiza u iznosu od 4.000,00 kn. Predlaže da se konkretno pribave dokazi kako već iznosi u odgovoru, što je a propo tijekom postupka i učinjeno, te pored toga ističe prigovor podijeljene odgovornosti. Tuženik nadalje osporava visinu zatražene naknade štete u tužbenom zahtjevu i potraživanje tužitelja s osnove pojačane ishrane, te tvrdi da tužitelj nije zadobio takve ozlijede koje bi zahtijevale posebnu ishranu, tim više što tako nešto ne proizlazi iz medicinske dokumentacije priložene uz tužbu. Tuženik uz to osporava potraživanje s osnove izgubljene zarade, jer je kako navodi povreda zadobivena na radu, u kojem slučaju tužitelj po Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju ima pravo na puni iznos plaće, koji mu nije isplaćen. U tom smislu osporava da bi tužitelj uopće imao izgubljenu zaradu, a osporava i troškove prijevoza jer navodi kako tužitelj nije dokazao da bi uopće imao troškove prijevoza, te kada su, kako i u kojem iznosu nastali takvi troškovi. Tuženik posebno osporava tijek zateznih kamata za potraživanje koje se odnosi na tuđu pomoć i njegu, jer po navodu tuženika nije dokazao sukladno čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima da mu je šteta nastala i da je istu plaćao. Nesporno pak potvrđuje da je tužitelju u izvansudskom postupku isplaćen iznos od 14.500,00 kn, pa slijedom svega navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i tuženiku dosuditi trošak parničnog postupka.

3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio je uvid u Prijavu ozlijede na radu za tužitelja na listu 4-6 spisa, u Zapisnik Inspektorata rada Ministarstva rada i mirovinskog sustava Republike Hrvatske, u zahtjev za mirno rješenje spora i Ponudu nagodbe upućenu punomoćniku tužitelja, u Povijest bolesti i drugu medicinsku dokumentaciju priloženu uz tužbu, uvid u podnesak Doma zdravlja Vrbovsko na listu 164-166 spisa, uvid u Predračun br. 1 HŽPP-a, uvid u podnesak tužitelja na listu 268 spisa i Troškovnik tužitelja predan na završnom ročištu. Pored toga pročitao odgovor na tužbu s prilozima u privitku, podnesak tužitelja od 06.10.2017. i kojim obavještava o adresama predloženih svjedoka, podnesak Inspektorata rada Ministarstva rada i mirovinskog sustava Republike Hrvatske od 24.11.2017. sa Zapisnicima id. tijela i fotografijama u prilogu, podnesak Doma zdravlja Vrbovsko s preslikom osobnog zdravstvenog kartona tužitelja, podnesak tužitelja od 22.01.2018. i 12.03.2018. s dodatnom medicinskom dokumentacijom u privitku, iskaz svjedoka UA i OA te tužitelja osobno, podnesak tužitelja od 06.09.2018., Nalaz i mišljenje med. vještaka prim. dr. sc. Želimira Korać od 06.02.2019., podnesak tužitelja od 22.07.2019., pismeno očitovanje med. vještaka dr. Želimira Korać od 26.09.2019., podnesak tuženika od 01.10.2019., podnesak tužitelja od 15. 10.2019. podnesak tužitelja od 19.02.2020., Nalaz i mišljenje financijskog vještaka Damira Karin iz RKR d.o.o. od 17.11.2020., podnesak tuženika od 09.02.2021. s prilogom u privitku, podnesak tužitelja od 11.02.2021., Dopuna nalaza i mišljenja financ. vještaka od 05.05.2021., podnesak tužitelja od 11.06.2021., očitovanje financijskog vještaka 18.01.2022., te podnesak tužitelja od 27.01.2022., 04.10. 2022. i 11.11.2024. godine.

4. Vezano uz nastanak štetnog događaja, a obzirom na izneseni prigovor podijeljene odgovornosti između tužitelja i njegovog poslodavca osiguranog kod tuženika, kojeg je tuženik istaknuo u odgovoru na tužbu, tijekom postupka saslušani su svjedoci ZA i PA te tužitelj osobno, a pored toga je napose izvršen uvid u zapisnike Inspektorata rada Ministarstva rada i mirovinskog sustava Republike Hrvatske, Prijavu ozljede na radu, ali i sve druge dokaze u spisu.

5. Svjedok ZA iskazala je da je kritične zgode radila s tužiteljem na istom stroju na način da je on štucao daske, a ona ih je slagala. Navodi da se na tom stroju inače svaki dan izmjenjivao drugi radnik, već prema potrebi posla, jer je najčešće radnik koji je radio jedan dan morao drugi dan preuzeti neki drugi posao pa je uskakao drugi radnik i odrađivao posao na stroju, koji je kako tvrdi, bio neispravan. Štoviše, tvrdi da su svi znali da je taj stroj neispravan, ali se nije marilo napose od strane poslodavca, već se naprotiv vršio pritisak da se što više napravi. Opisuje da je stroj „štekao“ i da se po 20-tak puta na dan ugasio prilikom rada, a gazda je to znao i dolazio kod stroja, ali bi rekao idemo dalje, idemo, raditi se mora, kamioni čekaju. Posao se obavljao u sjedištu poduzeća Europal u [adresa], u kojem je u jednoj smjeni znalo raditi po 15 ljudi. Posebno ističe da taj stroj u dijelu gdje se vrši prerezivanje drvnog materijala nema zaštite, pa se znalo događati da daska padne po nogama onoga koji vrši rezanje ili se zaglavi u nekom dijelu stroja. Čak je bilo slučajeva da su morali motorkom vadili komade drveta koji bi upali u stroj, a posljedično navodi da su kod rada redovno strahovali oni koji su sudjelovali na rezanju i slaganju daski na drugom kraju. Nadalje, vezano uz ovaj događaj iznosi da je kritične zgode u trenutku nezgode šef PA stajao blizu stroja, a stroj je „u jednom trenutku stao“, te se tužitelj kako misli primio za lijevu ruku i rekao stroj mi je uhvatio ruku. Odnosno, daska ga je udarila a oni su odmah svi bili u strci i pokušali mu pomoći, te ga je šef odvezao na hitnu pomoć. Na pobliži upit punom. tuženika odgovara da je kritične zgode „dijelila“ stroj s tužiteljem, pa nije vidjela sam trenutka kada se daska vratila i uhvatila tuženikovu ruku, ali opetuje kako se odmah znalo da se nešto dogodilo čim stroj zastaje, jer su dakle svi znali da je stroj neispravan. Dakle, sam trenutak kada je tužitelj ozlijeđen nije vidjela, jer joj je stroj priječio pogled, iako je u tom trenutku bila udaljena od tužitelja svega 1,50 m – 2 m.

5.1. Svjedok PA iskazao je da se više ne sjeća kada se točno dogodila nezgoda u kojoj je tužitelj zadobio ozljedu ruke, ali je osobno tom prilikom „bio negdje na sredini pogona koji je dugačak oko 30 m, možda i više“. Stoga nije vidio samu nezgodu u trenutku kada se dogodila, već je nakon nezgode vidio da tužitelj ima polomljene prste i krv na ruci, pa ga je odvezao na hitnu jer je bio nadređena osoba tužitelju. U nastavku iznosi da se „inače na tom stroju nisu događale neke krupnije nezgode, već možda samo nešto sitnije u vidu udaraca u ruku“. A propo, potonji dio iskaza ocijenjuje se spornim imajući u vidu iskaze drugih svjedoka i tužitelja te spomenute zapisnike Inspektorata rada. Naime, svjedok štoviše iznosi da je taj stroj poslije nezgode pregledao inspektor i misli kako je inspektor rekao da je stroj u redu „jedino bi trebalo nešto nabaviti odnosno osigurati stroj“. Svjedok također dodaje da se radi o starom stroju „koji je dosta otvoren, dok je novi stroj zatvoren pa teže može doći do ozljeda. Uz to na upit punom. tužitelja odgovara da je tužitelj kritične zgode imao sva zaštitna sredstva koja su potrebna za rad na stroju i da se nije radilo ni o kakvim posebnim zaštitnim sredstvima, već samo rukavicama koje je morao imati na rukama uz cipele sa zaštitnom kapicom na prstima i kombinezon. Također se očituje kako se tom prilikom tužitelj uobičajeno ponašao na poslu i uobičajeno obavljao navedene poslove, a izrijekom potvrđuje i da je bio poslovođa tužitelju. Na upit suca dodaje da djelatnici „znaju taj stroj kao takav“, te su više prigovarali zbog prašine koja se stvarala kod rada na tom stroju i ne sjeća se da bi se tražila posebna zaštita stroja u nekom drugačijem vidu. Također se ne sjeća da bi se tužitelj kritične zgode žalio na stroj tj. na rad stroja i poteškoće u radu na stroju. Najzad unatoč iskazu naprijed osobno iznosi da je stroj „znao štekati i prestajati s radom tijekom radnog dana, te se zavisno od vrste kvara popravljao stroj od strane djelatnika ako su oni mogli otkloniti kvar, a ako nisu onda su se zvali vanjski djelatnici“. Slaže se i da bi svakako trebala nekakva zaštita na stroju, ali objašnjava da se radi o takvoj vrsti stroja kod kojeg se teško može ugraditi zaštita da se daske ne vraćaju prilikom izrezivanja. Inače, na samom stroju postoji nekakva hauba koja se može spuštati prema cirkularu, ali čim je daska neravna odmah takva zaštita smeta, pa se zaštita podigne da ne zapinju daske.

5.2. Imajući u vidu ovakav iskaz svjedoka, a napose dijelove u kojima suprotno iskazu prvog svjedoka negira postojanje opasnosti prilikom rada na stroju, njegov iskaz ocjenjuje se dijelom pristranim u korist poslodavca za kojeg radi, a na štetu tužitelja. No, čak i unatoč tome iz ovakvog njegovog iskaza ipak proizlazi da su u radu ovog stroja svakako postojala određene poteškoće ili da su iste barem postojale u vrijeme štetnog događaja, što napose potvrđuje tužitelj u svom iskazu.

5.3. Tužitelj naime opisuje da je toga dana kada se dogodila nezgoda, redovno došao na posao i pristupio radu na tom stroju koji je, kako navodi, bio neispravan i dodaje „što su svi znali a gazda po imenu B govorio je da će stroj popraviti“. No, kako dalje svjedoči, to se nije dogodilo sve dok on nije nastradao na tom stroju, pa se tek nakon dolaska inspektora rada vršio popravak stroja. Tužitelj iznosi da je rad na tom stroju sada „donekle sigurniji, ali još uvijek nije siguran“ i dodatno obrazlaže da je stroj u vrijeme događaja svako toliko štekao i da se to redovno događalo, te se nakon prerezivanja daske daska vraćala prema radniku koji vrši rezanje, a što se i njemu dogodilo. Opisuje da je do trenutka nezgode radio u drugoj smjeni oko jedan sat i da je „svako toliko“ trebalo popravljati stroj kako bi uopće funkcionirao. Inače je na tom stroju znao dnevno raditi po 8 sati. Kada se u jednom momentu daska povratila i polomila mu prste, vidio je izderanu rukavicu i osjetio udarac i bol, te se uhvatio za lijevu ruku. Nije htio više ništa komentirati, jer se tako nešto moglo očekivati u radu na stroju koji je neispravan. Tužitelj svjedoči i kako je „gazdi“ više puta rečeno od svih njih da taj stroj nije ispravan i da se boje raditi na njemu, te je jednom prilikom i sam reagirao kada je gazda bio blizu tog stroja. Međutim, gazda je tada rekao da će se nešto poduzeti te popraviti stroj i staviti zaštita, ali se to nije dogodilo, već se i dalje zahtijevalo da se radi na id. stroju te je tužitelj posljedično „doista ružno nastradao“, kako iznosi. Ruka mu je bila polomljena, čak je nakon ozljede došlo do vađenja nekih kostiju koje su bile smrskane i zna da su mu vadili „neke kosti na prstima i vršili šivanje“, te su mu ostale trajne posljedice. Dodaje da više ne može raditi s tom rukom i da mu ruka trne te „štekaju zglobovi“, osjeća bolove i napose tu ruku kada je hladno, ili ako nešto pokuša nositi u njoj. Dodaje i da u oštećenoj ruci „ne može pravo ni držati cigaretu“, a završno u vezi stroja i okolnosti da je stroj zahtijevao popravak svjedoči njegov daljnji izričaj kako se dakle nakon ove njegove nezgode stroj popravljao i „sada je sigurniji za rad nego ranije, ali još uvijek nije siguran“, što doslovno navodi i iznosi da se stroj zove „štucer“.

5.4. Na upit svog punom. odgovara da se prije njega na tom stroju dogodila nezgoda 4-5 mjeseci ranije i da je za vrijeme nezgode imao od zaštitne opreme; rukavice, radno odijelo i cipele, te čepove za uši, a ne slušalice jer su ga slušalice stezale i smetale. Također iznosi da je navedene zgode vršio uobičajene radnje te su u pogonu kritične zgode bili „danas“ saslušani svjedoci t.j. svjedoci saslušani na ročištu kad i on. Na upit punom. tuženika odgovara da i nakon nezgode radi kod istog poslodavca, ali na drugom radnom mjestu gdje treba okretati daske, te si u tom radu pomaže nogom jer lijevom rukom teže može zahvatiti dasku, a to mu je napose teško činiti u predjelu zgloba i šake. Na dodatni upit još svog punom. navodi da je nakon nezgode 4-5 mjeseci bio na bolovanju i da su mu u svim poslovima za vrijeme dok nije mogao koristiti ruku pomagali sin i snaha. Na ruci je 4-5 mjeseci imao longetu, te išao na preglede i kontrole u Ogulin, a potrošio je kako navodi minimalno 2.000,00 kn. Na terapije je, kako dalje navodi, išao 10 dana a na preglede sveukupno oko 30 puta samo u Ogulin. Pored toga je odlazio u ambulantu u [adresa], morao kupovati lijekove Lekadol i dr. kako je već indicirano, te je trošio lijekove protiv bolova koje je plaćao po 20 do 25 kn, a takve lijekove protiv bolova koristi i danas kada osjeti tegobe i bolove. Osim toga, svaki dan mora po preporuci i liječnika minimalno stavljati ruku u slanu vodu i vježbati s rukom, a njegov iskaz vezano uz nezgodu i postupanje poslije potvrđuje se kroz nalaz Inspektorata rad u Zapisnicima koji prileži na listu 45 – 50 spisa.

6. U zapisnicima sastavljenima na dan nezgode odnosno naknadno u srpnju 2016. između ostalog se navodi, da je tužitelj kritične zgode koristio svu propisanu opremu i bio osposobljen za rad na siguran način, dok se u točki 5. prvog Zapisnika pobrajaju utvrđeni nedostaci na stroju i izdaje Usmeno rješenje kojim se poslodavcu tužitelja zabranjuje uporaba stroja Višelisne kružne pile s četiri cirkulara tzv. Đ“ dok se ne otkloni prevelik razmak zaštite iznad cirkulara i transportnih lanaca s elementima za guranje dasaka, kako se doslovno navodi u prvom dijelu cit. Usmenog rješenja. U točki II. poslodavcu se naređuje u roku 3 dana postaviti sigurnosne znakove sukladno članku 92. stav 1 podstav 8., odnosno dokumentaciju iz člana 62. stav 1 Zakona, i to upute i oznake za rukovanje na id. radnom stroju tako da budu uočljive. U točki 7. posljedično je sadržano da je po izrečenom usmenom rješenju poslodavac zabranio rad sa strojem Višelisnom kružnom pilom s četiri cirkulara (Č“), te je radnike preraspodijelio na druge poslove. Za napomenuti je da su utvrđeni propusti zabilježeni i u točki 11. daljnjeg Zapisnika od 08.srpnja 2016., što sve posljedično vodi ka utvrđenju da sadržaj id. zapisnika u svakom slučaju otklanja dvojbu da bi se radilo o podijeljenoj odgovornost odnosno suodgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja i štetnih posljedica. Uostalom, tuženik u odgovoru na tužbu priznaje povredu na radu i pravo tužitelju na puni iznos naknade plaće zbog povrede na radu, pa se slijedom toga zaključuje da postoji isključiva odgovornost tuženika. Nasuprot tome, nije utvrđeno da bi na strani tužitelja postojao neki propust ili greška koja bi doprinijela nastanku predmetne nezgode.

7. Analogno tome, a vezano uz postojanje povrede prava osobnosti i težine povrede, te napose osnovanosti visine potraživanja zbog nastalih štetnih posljedica na strani tužitelja u ovom štetnom događaju valjalo je provesti medicinsko vještačenje. Isto je provedeno po stalnom sudskom vještaku prim. dr. sc. Želimiru Korać, spec. kirurgu i traumatologu, koji se u cilju ekonomičnosti postupka očitovao o svim kvalifikatornim okolnostima predloženima u tužbi.

7.1. U Nalazu i mišljenju od 06.veljače 2019.godine id. vještak, nakon pregleda spisa i priležeće medicinske dokumentacije u spisu te osobnog pregleda tužitelja, konstatira koje su sve radnje izvršene tijekom liječenja tužitelja, te koje je preglede i kontrole tužitelj imao prema medicinskoj dokumentaciji u spisu. Prvenstveno iznosi podatke o nezgodi kakvi su zabilježeni u medicinskoj dokumentaciji prilikom prijema tužitelja, pa tako navodi da je prilikom pregleda kirurga u Općoj bolnici Ogulin zabilježeno prignječenje dva prsta lijeve šake, kažiprsta i srednjeg prsta, na distalnoj falangi kažiprsta s oštećenjem nokta, te srednjoj falangi trećeg prsta. Bilježi da je učinjena toaleta, primarna obrada, ordinirano cjepivo protiv tetanusa, antibiotici i postavljena imobilizacija.

7.2. Vještak nadalje pobliže navodi koje je sve brojne preglede i kontrole tužitelj imao kod kirurga i fizijatra, kao i RTG snimanje, te preporučena operacijska liječenja u smislu spongioplastike 3. prsta i redressmenta IP i MCP zgloba, a do tada razgibavanje. Poziva se na posljedična stanja i najzad konstatira da je tužitelj u štetnom događaju zadobio slijedeće ozlijede i posljedična stanja; višeiverni otvoreni prijelom srednjeg članka trećeg prsta lijeve šake s defektom kosti i otvoreni prijelom završnog članka kažiprsta s oštećenjem nokta.

7.3. Osobnim pak pregledom tužitelja vještak nalazi da je tužiteljev treći prst lijeve šake deformiran u srednjem dijelu i zakrivljen u stranu. Navodi da je prisutan ožiljak s vanjske strane, te limitiranost kretnji u gornjem i donjem zglobu između članka kažiprsta i trećeg prsta, te da postoji nemogućnost potpunog savijanja i zatvaranja šake, kao i slabiji stisak ruke.

7.4. Vještak nadalje konstatira da posljedično kod tužitelja postoji trajno smanjenje životnih aktivnosti, koje je posljedica smanjene pokretljivosti zglobova kažiprsta i srednjeg prsta lijeve šake, zbog čega će tužitelj i ubuduće morati ulagati pojačane napore kod aktivnosti koje su vezane uz rukovanje alatima, gdje je potrebna snaga i stisak. Nastavno tome iznosi stručno mišljenje da je kod tužitelja nastalo trajno smanjenje životnih aktivnosti na razini od 5%, što potvrđuje i u podnesku od 26. rujna 2019. kojim se očitovao na prigovore tužitelja vezano uz navode iznesene u temeljnom Nalazu i mišljenju. Naime, vještak se u id. podnesku očitovao da u cijelosti ostaje kod ranijeg nalaza i mišljenja te je pobliže obrazložio da je trajno smanjenje životnih aktivnosti tužitelja utvrđeno slijedom recentne sudsko medicinske literature Hrvatskog društva sudskih vještaka, Hrvatskog liječničkog zbora, obzirom je pokretljivost zgloba između članka 3. prsta vrednovano s 1-1,5% smanjene životne aktivnosti, a kažiprsta 1,5-2%. Valorizirajući objektivno utvrđeno stanje tužitelja po predmetnoj ozlijedi, vještak štoviše nalazi da je navedena procjena od 5% smanjena, ali i da točno opisuje smanjenje životnih aktivnosti, te je time potvrdio da je ranije procijenjeno smanjenje životnih aktivnosti od 5% korektno utvrđeno i upravo odgovarajuće iskazano. Vještak se također očitovao i ustrajao kod ranije danih navoda da vezano uz zadobivenu ozljedu tužitelj nije imao veći gubitak tjelesnih tekućina niti da je bio onemogućen u uobičajenom unosu hrane, nalazeći i dalje da nije postojala posebna potreba za pojačanom prehranom koja bi djelovala na način da liječenje bude uspješnije.

7.5. Završno je vještak u temeljnom nalazu iznio mišljenje da je obzirom na zadobivene ozlijede tužitelj trpio kumulativne fizičke bolove; jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 20 dana te bolove slabog intenziteta u trajanju od 3 mjeseca ili da je dakle ukupno trpio bolove u trajanju od 90 dana. Pored toga je, kako navodi, trpio razne nelagodnosti u vidu obrade i šivanja rane, cijepljenja protiv tetanusa, previjanja rane, odstranjivanja šavova, nošenja imobilizacije, RTG snimanja, fizikalne terapije, preglede i kontrole izvršene od strane liječnika.

7.6. Vještak je uz to u nalazu zabilježio ono što je tužitelj izrazio tijekom pregleda, pa tako navodi da se tužitelj prilikom pregleda žalio da mu posljedično nakon štetnog događaja smeta hladnoća, da ne može potpuno zatvoriti ozlijeđenu šaku, da povremeno osjeća bolove u ozlijeđenoj šaci i ima poteškoće kod težih fizičkih poslova, te da mu je ruka slabija, što sve vještak nije odricao već naprotiv potvrdio odnosno dopustio da tužitelj ima sve te posljedice i posljedična stanja a napose i nadalje povremene bolove, pa je sve to valjalo vrednovati u okviru postojanja povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje kako je sukladno naveo i proizlazi iz nalaza uredujućeg vještaka.

7.7. Vještak se nastavno očitovao kako opisani deformiteti prsta i zaostali ožiljak daju elemente za posljedično utvrđenje naruženja. Ipak, analizirajući sve okolnosti nalazi da se u ovom slučaju radi o naruženju malog stupnja, koje je međutim stalno vidljivo trećim osobama. Stoga se obzirom na tako izneseno mišljenje vještaka svakako nalazi da i ovakva posljedica te posljedično stanje pridonosi utvrđenju elemenata za postojanje povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje nastalo kod tužitelja u ovom štetnom događaju.

7.8. U dijelu kvalifikatorne okolnosti pretrpljenog straha vještak se nastavno očitovao da je tužitelj trpio strah tijekom štetnog događaja i liječenja. Pobliže je pak iznio da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta u trajanju od nekoliko minuta, što bi značilo da je strah jakog intenziteta pretrpio za vrijeme ozljeđivanja i štetnog događaja. Potom je tužitelj po mišljenju vještaka trpio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od jedan dan, do okončanja obrade i prihvaćanja saznanja o opsegu ozljeda. Zatim je slijedeća tri tjedna trpio strah srednjeg intenziteta, sve dok po mišljenju vještaku nije bilo razvidno da se ne razvijaju teže komplikacije, odnosno dok se tužitelj nije uvjerio da je tijek liječenja očekivan. Sekundarni strah slabog intenziteta, uključujući i zabrinutost za ishod liječenja, trajao je kako vještak dalje navedi iduća tri mjeseca, pri čemu vještak ne nalazi da bi pretrpljeni strah ostavio trajne posljedice kod tužitelja. Međutim, iako se ovakvo postojanje straha manifestiralo u nevelikom obimu i trajanju, imajući u vidu sve druge značajke i kvalifikatorne okolnosti ovog slučaja, ocjena je suda da je i ovakva kvalifikatorna okolnost doprinijela povredi prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, koja opravdava dosudu zatraženog iznosa naknade štete u okviru neimovinske štete. To bi značilo da je opravdano tužitelju priznati za fizičke boli 12.000,00 kn, za trajne posljedice do 20.000,00 kn, za nagrđenje 10.000,00 kn i za strah 6.000,00 kn, sve sada u protuvrijednosti u eurima, a kako je sukladno potraživao tužitelj, te sve razmjerno umanjeno za nesporni iznos plaćene naknade od strane tuženika.

7.9. Što se tiče troškova prijevoza koje je tužitelj imao zbog odlazaka na preglede i terapije, a o kojima vještak govori u nalazu kao troškovima liječenja, vještak konstatira da je u spisu dokumentirano 18 odlazaka na preglede u Opću bolnicu Ogulin i 50 odlazaka tužitelja na fizikalnu terapiju u Dom zdravlja Vrbovsko, te uz to 5 odlazaka na preglede fizijatru također u Dom zdravlja Vrbovsko. Tužitelj je u iskazu sam potvrdio da je imao brojne odlaske na preglede i terapije, s time da on navodi da se radilo o 10- tak odlazaka na terapije i sveukupno oko 30 odlazaka „samo“ na preglede u Ogulin, što bi ukazivalo da je bilo i drugih pregleda koje je obavljao u [adresa], a koje spominje i vještak. U tom smislu se svakako nalazi opravdanim prihvatiti potraživanje tužitelja i u tom dijelu te mu na ime troškova prijevoza naknaditi zatraženu štetu u paušalnom iznosu od 2.500,00 kn, ne samo za putovanje već i dodatne troškove prilikom svakog putovanja bilo u vidu moguće potrebe za konzumacijom hrane ili pijenjem kave i drugih napitaka za vrijeme čekanja na preglede i terapije, a koje ne bi imao da je bio kod kuće. Pri tom dakle treba imati u vidu velik broj odlazaka na terapije i preglede izvan mjesta prebivališta te izloženost dodatnim troškovima, na relativno većoj udaljenosti na kojoj je tužitelj putovao i bio odsutan iz mjesta prebivališta za vrijeme putovanja.

7.10. Isto tako, za istaći je da je tužitelj u okviru troškova liječenja morao kupovati lijekove Lekadol, brufen, neofen i dr. kako je već indicirano, te je iste lijekove koristio protiv bolova, a tvrdi da ih po potrebi koristi i danas kada osjeti tegobe i bolove. Iste je plaćao po cijeni od 20 do 25 kn, kako je naveo, te svaki dan morao stavljati ruku u slanu vodu po preporuci liječnika i vježbati tom rukom, pa se nalazi da je i u tom dijelu opravdan njegov zahtjev da mu se na ime troškova liječenja (minimalno) prizna zatraženi trošak liječenja u iznosu od 200,00 kn, a za koji trošak zasigurno nije mogao i ne može biti u cijelosti namiren.

7.11. Također se nalazi opravdanim priznati tužitelju zatražene troškove koje potražuje na ime tuđe pomoći i njege, obzirom id. medicinski vještak navodi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega na razini dva mjeseca po 2 sata dnevno i tri mjeseca na razini po jedan sat dnevno. Obrazlaže da mu je u prvom razdoblju tuđa pomoć bila potrebna kod održavanja osobne higijene, zatim kod oblačenja, pripremanja hrane i slično, a kasnije više za teže poslove u domaćinstvu, te pripremu i nošenja ogrijeva odnosno slične poslove. Prema navodu vještaka takvu pomoć mogao je pružiti netko od ukućana, pa se obzirom na takvo očitovanje vještaka, a imajući u vidu porast troškova života ne samo danas, nego i u vremenu kada je tužitelju pružana takva pomoć, opravdanim nalazi prihvatiti tužiteljev zahtjev u tom dijelu i dosuditi mu zatraženu naknadu troška zbog tuđe pomoći i njege u iznosu od 7.000,00 kn, sada u eurima za dakle ukupno 210 sati koliko je ukupno vještak našao da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega.

7.12. Štoviše, nalazi se opravdanim prihvatiti i tužiteljev zahtjev za dosudom zatraženog troška koji se odnosi na pojačanu ishranu. To unatoč odričnom očitovanju vještaka koji drži da za takvim nečim nije bilo medicinskog opravdanja, a imajući u vidu da je tužitelj tijekom cijelog postupka tvrdio i ustrajao kod id. potraživanja ovakvog troška. Naime, u takvim okolnostima se nalazi da je tužitelj evidentno imao navedeni trošak obzirom je ulagao novčana sredstva za bolju prehranu i brži oporavak. Pri tom se nalazi da je od manjeg utjecaja je li isti trošak opravdan ili neopravdan s medicinskog stajališta, obzirom se radi o ulaganju za koje je tužitelj vjerovao da će mu donijeti brži oporavak. Stoga se radi o stvarnom trošku koji je tužitelj imao, a što potvrđuje svojim ustrajnim potraživanjem id. naknade, pa je za utvrditi je da je dakle tužitelj imao takav stvarni trošak za pojačanu ishranu, vjerujući da će mu bolja ishrana i kvalitetnije konzumiranje hrane, koju inače ne bi i nije koristio, odnosno koju je moguće u manjoj mjeri koristio ili uopće nije koristio, donijeti brži oporavak nakon zadobivenih štetnih posljedica. Dakle, kako se radi o njegovom objektivnom trošku kojeg je imao za vrijeme liječenja, a kojeg u uobičajenim i normalnim okolnostima života ne bi imao, kao opravdan prihvaćen je ovakav njegov stvarni trošak u iznosu od 1.500,00 kn, uz sve druge zatražene troškove i sve razmjerno umanjeno za ukupno uplaćeni nesporni iznos štete po tuženiku. Tuženik je naime tijekom postupka u dva navrata izvršio uplate po njemu nespornog iznosa štete; i to iznosa od 14.500,00 kn isplaćenog tužitelju dana 10.svibnja 2017. i naknade štete u iznosu od 12.000,00 kn isplaćenog dana 10.travnja 2019., a koje iznose je tužitelj imao u vidu i za iste umanjio svoje potraživanje po ovom štetnom događaju.

8. Završno je za istaći da je slijedom iznesenog nalaza i mišljenja medicinskog vještaka, koji se očitovao o svim kvalifikatornim okolnostima koje u smislu članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ulaze u osnovu za utvrđenje postojanja i dosudu nematerijalne štete, utvrđeno kod tužitelja postojanje povrede prava osobnosti koja opravdava dosudu ukupno zatražene neimovinske štete, kroz dosudu pojedinih vidova neimovinske štete, ali i dosudu druge zatražene i specificirane štete zbog korištenja tuđe pomoći i njege, pojačane ishrane, troškova prijevoza i troškova liječenja. Sve te navedene okolnosti ponaosob i u svojoj ukupnosti, kako je već naprijed sukladno izraženo, daju osnova za utvrđenje da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te mu je opravdano priznati pojedinačno i poimenično zatražene naknade u dosuđenim iznosima kao naprijed. U svakom slučaju kod neimovinske štete to se očituje i proizlazi iz vrste i težine ozlijede tj. zadobivenih povreda, kao i intenziteta i duljine trajanja bolova, straha, proživljenih nelagodnosti koje je tužitelj trpio za vrijeme liječenja i koje trpi još i danas, a uz to je zaostalo trajno smanjene životne aktivnosti koje će tužitelj morati trpiti u ostalom dijelu života. Također je zadobio i zaostalo je naruženje koje je vještak ocijenio malim stupnjem, ali će isto uvijek biti vidljivo trećim osobama te zasigurno stvarati nelagodu kod tužitelja u njegovom preostalom dijelu života, pa su sve te posljedice vrednovane naknadom koja se dosuđuje obzirom da je utvrđen nastanak povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te je osnovano tužiteljevo potraživanje imovinske i neimovinske štete u preostalom neisplaćenom iznosu od 32.700,00 kn tj. u eur-ima kao u dijelu točke I. izreke presude, a uvažavajući do sada od tuženika isplaćeni nesporni iznos, te uvažavajući u međuvremenu donesene Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2020.godine, a kako je sukladno zatraženo i obrazloženo u podnesku tužitelja od 27.siječnja 2022.godine.

8.1. Pri tom se uopće konstatira kako Zakon izričito određuje da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanim fizičkih boli i duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, te o tome da se naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojeve s njezinom naravi i društvenom svrhom, a jačina i trajanje povredom izazvanih fizičkih i duševnih bolovima, kao i straha su one kvalifikatorne okolnosti koje je potrebno utvrđivati. Vještaci pak vještače u skladu s pravilima struke, medicinske znanosti, prema osobnim kliničkom iskustvima stečenim radom uz mogući klinički pregled tužitelja i raspoloživu medicinsku dokumentaciju, pa je sud slijedom ovakvog nalaza vještaka utvrdio kao naprijed da je tužitelj zadobio povrede koje uz navedene okolnosti iz nalaza vještaka opravdavaju dosudu naknade kao u ovom slučaju. Uz to se posebno napominje da je prednost zaštite prava osobnosti kako je uređena prema Zakonu o obveznim odnosima, NN/05 i dr., mnogostruka i raznovrsna te se ponajprije odnosi na individualnu sferu čovjeka i štiti njegova osobna svojstva, kao i posebnosti u odnosima prema okolini i njegovim javnim, gospodarskim i službenim djelovanjima. Stoga se u navedenim predmetu primijenila zaštita kako to određuju čl. 19. i 1100. ZOO-a iz 2005.godine, tim više što po prigovorima tuženika nije osporeno ništa od onog što je vještak iznio u danom Nalazu i mišljenju od 06.veljače 2019.godine, a potom i Očitovanju od 29.rujna 2019.godine.

9. Tužitelju je uz glavno potraživanje kao u točki I. izreke presude dosuđena predložena kamata počev od podnošenja izvansudskog odštetnog zahtjeva pa do isplate. Sukladno članku 1103. Zakona o obveznim odnosima neimovinska šteta dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, pa je dakle ista priznata od podnošenja izvansudskog odštetnog zahtjeva. Kamata pak za izgubljenu zaradu dosuđena je od predloženog vremena završetka bolovanja kao vremena dospijeća takvog iznosa štete, ali ne za cjelovito zatraženi iznos takve štete, već za iznos koji je najzad izračunao financijsko knjigovodstveni vještak RKR d.o.o. u posljednjem Očitovanju i Dopuni nalaza od 18.siječnja 2022.godine. Napominje se da od 1. siječnja 2023. do isplate se kamata isplaćuje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a što je tužitelj sukladno precizirao u ponovljenom postupku na način kako je sadržano u izreci presude.

10. Tužitelju dakle nije mogla biti priznata jednino zatražena naknada za izgubljenu zaradu u punom iznosu koji je potraživao u dijelu točke I. preciziranog tužbenog zahtjeva. Naime, na temelju nalaza financijsko knjigovodstvenog vještaka koji je izrađen na temelju dokumentacije u spisu, nije nađeno da bi tužitelju nastala stvarna šteta u visini koju potražuje, već šteta u drugoj visini koju je vještak izračunao i definirao u posljednjoj Dopuni vještačkog nalaza.

10.1. Naime, potonji vještak Ručević vještačenje d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja očitovao se više puta o izgubljenoj zaradi, s time da je najprije razliku izgubljene zarade u Nalazu i mišljenu od 17. studenog 2020. utvrđivao obzirom na prosječnu bruto plaću iskazanu za razdoblje prije nezgode od 1.1. do 26.4.2016. koju je utvrdio u visini od 5.352,49 kn, te obzirom na prosječnu bruto plaću iskazanu za razdoblje od 29.10. do 31.12.2016. (razdoblje nakon nezgode) za koju je našao da iznosi -654,32 kn. Slijedom toga, a obzirom na tako iskazanu prosječnu bruto plaću iz razdoblja kada je tužitelj radio u 2016. (zbrojeno razdoblje prije i poslije nezgode), utvrdio je da razliku tj. izgubljenu zaradu u tužiteljevoj plaći u iznosu od 3.224,09 kn.

10.2. No, takav Nalaz i mišljenje valjalo je dopuniti na prijedlog obje stranke izračunom izgubljene neto zarade, što je vještak učinio u Dopuni nalaza i mišljenja od 5. svibnja 2021.god. U toj Dopuni vještak utvrđuje izgubljenu neto zaradu tužitelja u razdoblju bolovanja uzimajući u obzir neto primanja tužitelja od 1. siječnja 2016 do ozljede 26. travnja 2016. te mjesečne iznose naknade plaće koje je tužitelj primao za vrijeme bolovanja. Sukladno takvom prijedlogu stranaka i izračunu na temelju prosječnih neto primanja tužitelja iskazanih u navedenom razdoblju 2016. prije i poslije nezgode, vještak prije svega nalazi da je tužitelj za vrijeme bolovanja primio ukupno 32.286,61 kn, od čega na ime regresa isplatitelja Europal d.o.o. 3.229,29 kn, a na ime naknade plaće za vrijeme bolovanja od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje iznos od 27.057,32 kn. Slijedom toga, vještak nalazi da je ukupni primitak tužitelja za vrijeme bolovanja bio veći od primitka izračunatog temeljem prosjeka prije bolovanja, i to za iznos od 2.775,07 kn.

10.3. Ipak, povodom prigovora i prijedloga tužitelja vezano uz utvrđenje negativnog iznosa primitka od -2.775,07 kuna, tj. primitku za 2.775,07 kn više u odnosu na prosječne primitke u razdoblju prije nezgode, id. vještak je u Očitovanju iz posljednje dopune nalaza od 18. siječnja 2022. pojasnio da je ukupno izračunati primitak tužitelja u razdoblju za vrijeme bolovanja (od 26.04. do 28.10.2016.) uključivao i primitak na ime regresa, koji je dakle doveo do izračuna da je tužitelj za vrijeme bolovanja primio za 2.775,07 kn veći iznos u odnosu na prosječne primitke u razdoblju prije nezgode. Međutim, naveo je ukoliko bi se razlika izgubljene zarade izračunala između naknade plaće bez regresa i prosječnih primitaka u razdoblju prije nezgode, tada bi razlika između ukupne neto plaće za vrijeme bolovanja i neto plaće izračunate prema prosjeku prije bolovanja iznosila 454,22 kune, pa bi tužitelju na ime izgubljene zarade pripadao id. iznos od 454,22 kune. Obzirom da je štetni događaj prekinuo primanje plaće u iznosu do bolovanja, to je tužitelju valjalo priznati potonje izračunati iznos na ime izgubljene zarade, pa je dakle tužitelju na ime izgubljene zarade priznata razlika u navedenom iznosu od 454,22 kn, a ne zatraženi iznos od 10.696,33 kn. Stoga je u preostalom dijelu do zatraženog iznosa od 10.242,11 kn tužitelj odbijen kao s neosnovanim dijelom potraživanja, a kako je sadržano u točki ,,,,,,,,IV. izreke ove odluke.

11. Ujedno je tužitelju dosuđena isplata zakonske zatezne kamate prema preciziranom tužbenom zahtjevu na isplaćeni iznos od 1.592,67 eur[1] / 12.000,00 kn, tj. u EUR-ima i s kamatom počev od podnošenja izvansudskog odštetnog zahtjeva 23. prosinca 2016. godine pa do isplate id. iznosa dana 10. travnja 2019. godine, kako bi se tužitelj zasebno namirio i u tom dijelu, te tim više što se tuženik nije protivio takvom potraživanju tužitelja. Stoga je u tom dijelu donesena odluka o isplati kamate u predloženom roku izvršenja od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, a sve kako je sadržano u točki II. izreke ove odluke.

12. U odnosu na potraživanje u tužbenom zahtjevu tužitelj je uspio u postupku na razini od 80%, pa mu je sukladno izmijenjenom čl. 154. Zakona o parničnom postupku (članak 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 70/19) dosuđen razmjerni trošak parničnog postupka u skladu s Odvjetničkom tarifom (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 ), te potraživanjem u Troškovniku predanom na zaključnom ročištu, uvećan za pripadajući pdv. Uspjeh tužitelja je naime procijenjen na razini 90%, imajući u vidu uspjeh s osnovom i visinom potraživanja (tužitelj je u odnosu na osnovu uspio u cijelosti odnosno na razini od 100%, a imajući u vidu visinu preciziranog tužbenog zahtjeva u odnosu na dosuđeni iznos na razini od 80%, što znači da je njegov uspjeh 100+80=180:2=90). Analogno tome, uspjeh tuženika je na razini 10% (osnova 0 + visina 20%= 20:2=10%), pa je tužitelju konačno priznat 80%-ni trošak postupka. Pri tom je tužitelju kao opravdan priznat trošak sukladno Odvjetničkoj tarifi i Troškovniku na listu 217 spisa, i to; odštetnog zahtjeva, zatim trošak za sastav tužbe i sastav podnesaka od 03.10.2017., 9.03.2018., 11.02.2021., 11.06.2021. i 27.01.2022., te za zastupanja na ročištima od 17.07.2018., 03.10.2019., 04.10.2022. i 14.11.2024., sve u iznosu od po 200,00 EUR za svaku radnju, uz uvećanje za pdv. Za ročište održano 07.11. 2017. priznata mu je 50%-na naknada ili iznos od 100,00 EUR, a za podnesak od 03.09.2018., 09.10.2019., 04.10.2022. i 11.11.2024. (u potonja dva podneska iskazano dvojno potraživanje u eurima i kunama odnosno samo u EUR-ima) pa je dakle priznat iznos naknade od po 50,00 EUR, uz pdv. Ukupno je za navedene radnje priznata tužitelju naknada troška postupka u iznosu od 2.500,00 EUR ili 3.125,00 EUR računajući pdv., odnosno sukladno uspjehu u postupku (80%) priznat je trošak od 2.500,00 EUR. Tužitelju nije priznat kao opravdan jedino trošak za sastav podnesaka od 19.01.2018. i 20.02.2019. jer je tužitelj imao mogućnost očitovati se i iznijeti te navode u drugim podnescima ili na raspravama za koje su mu priznati troškovi zastupanja, pa je dakle takav trošak bio nepotreban. Osim toga je priznat trošak za ionako veći broj obrazloženih podnesaka, a uz ranije navedeni trošak tužitelju je još priznat trošak za medicinsko i financijsko vještačenje (182,63 EUR + 159,27 EUR, ranije 1.376,00 kn + 1.200,00 kn), te trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu (119,45 + 106,18 EUR, ranije 900,00 + 800,00 kn). Sveukupno je tužitelju dosuđen trošak postupka u iznosu od 3.067,53 EUR sa zakonskom zateznom kamatom kao u točki III. izreke presude s tijekom i po stopi kako je navedeno u točki III izreke.

U Karlovcu 31. prosinca 2024.

Sutkinja:

Vesna Gračan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1. Tužitelju po pun. Maji Buljan Gržetić, odvjetnici iz Rijeke.

2. Tuženiku Croatia osiguranje d.d., V.Jagića 33.