Republika Hrvatska

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

P- 70/2024-18

U  I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Općinski sud u Vukovaru po sucu Ivica Grubišić u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za socijalni rad, OIB:52966791065, Županijska 13, Vukovar zastupanog po punomoćniku Boris Hlatki odvjetniku u Vukovaru, protiv tuženika SM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Tomislav Filaković, radi Obvezno - isplata, nakon javno održane i zaključene glavne rasprave 25. studenog 2024. u prisustvu punomoćnika parničnih stranaka, 31. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja te se nalaže tuženoj SM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Hrvatski zavod za socijalni rad, OIB:52966791065, Županijska 13, Vukovar isplati iznos od 20.521,95 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. studenog 2014. do isplate do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. U preostalom dijelu odbija se tužitelj:

- za iznos od 1.200,08 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 3. prosinca 2003. pa do isplate po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stopom zatezne kamate koja je iznosila 15% godišnje do 31. 12.2007. godine, od 01. siječnja 2008. godine do 31. prosinca 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- za iznos od 4.457,42 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 4. prosinca 2003. pa do isplate po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stopom zatezne kamate koja je iznosila 15% godišnje do 31. 12.2007. godine, od 01. siječnja 2008. godine do 31. prosinca 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženoj SM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju Hrvatski zavod za socijalni rad, OIB:52966791065, Županijska 13, Vukovar naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.895,23 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 31. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba u dijelu tužbenog zahtjeva za isplatom zatezne kamate na dosuđeni iznos od 20.521,95 eura od 02. srpnja 2003. pa do 5. studenog 2014.

Obrazloženje

1. Tužitelj tužbom od 22. siječnja 2016. zahtijeva od tužene povrat iznosa od 363.283,46 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 02.07.2003. uz naknadu parničnog troška.

1.1. Tužba se obrazlaže navodom da su parnične stranke vodile spor u kojem je po presudi ovog suda oznake P-334/99 od 17. siječnja 2002. kojom je utvrđeno da je odluka poslodavca o otkazu ugovora o radu od 05.03.1999. nezakonita, te naloženo vraćanje tužiteljice ovdje tužene na rad i isplatu plaće sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka što sve da je isplaćeno punomoćniku tužiteljice. Međutim, poslodavac da je nakon toga uložio reviziju protiv presude Županijskog suda u Vukovaru Gž-916/02 od 29.01.2003. koju je VSRH prihvatio ukinuo obje niže stupanjske presude i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovo odlučivanje.

1.2. Novom presudom ovog suda broj P-524/14 od 11.03.2015. odbijena je tužena sa tužbenim zahtjevom u dijelu koje se odnosi na utvrđenje o nezakonitosti odluke tužitelja o otkazu ugovora o radu, te isplatu plaće za isto razdoblje, dok je drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Vukovaru Gžx-17/2015 od 09.10.2015. potvrđena točka jedan prvostupanjske presude, a preinačena točka dva, te je SM u cijelosti odbijena sa tužbenim zahtjevom. Tužitelj smatra da je na opisani način otpao pravni osnov u kojem je izvršena isplata tuženoj utuženog iznosa 363.283,44 kuna.

1.3. Napominje se i da se tužitelj obratio tuženoj 04. studenog 2015. radi mirnog rješenja spora, a radi povrata isplaćenog iznosa na koji dopis da tužena nije odgovorila.

1.4. Tužitelj smatra da je tužena bez osnova stekla utuženi iznos.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan iz razloga što tuženici predmetni novčani iznos nije isplaćen temeljem presude ovog suda br. P-334/99 nego na temelju izvansudske nagodbe koju su stranke sklopile 30. 09.2003., smatra da u konkretnom slučaju osnova na temelju koje je tužena primila novčani iznos nije otpala zato što predmetna izvansudska nagodba još uvijek egzistira neovisno što je VSRH ukinuo nižestupanjsku presudu. U tužbi se navodi da nije primila novac na ime navedenih ukinutih presuda iz kojeg razloga da tužitelj nema pravo na stjecanje bez osnove.

2.1. Po tuženiku nagodba koju su stranke sklopile predstavlja ugovor u smislu čl. 150. ZOO kojim stranke takvog ugovora uređuju svoja uzajamna prava i obveze.

2.2. Tužitelj kao stranka koja je pravomoćno izgubila spor nije bila dužna sklopiti nagodbu, već joj je obveza bila jedino isplatiti tražbinu iz ovršne isprave, a što tužitelj nije učinio. Kada je tužitelj sklopio nagodbu sa tuženom tada je odlučio urediti svoje odnose neovisno o odluci VSRH koji u to vrijeme nije još odlučio o izjavljenoj reviziji. Tužena smatra da ugovor o nagodbi stranke modificiraju opseg postojećeg prava i obveza, tako da temelju nagodbe nastaje novi obvezno pravni odnos koji ima konstitutivni značaj i da predmet nagodbe može biti i potraživanje o kojem je već pravomoćno odlučeno. Tužena predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem: dokumentacija koja prileži spisu a to je izračun tužitelja od 25.4.2003. str. 4, temeljnica str. 5 spisa, nagodba od 26.9.2003. između CZSS Vukovar i tužene str. 6 spisa, presuda OS u Vukovaru P- 334/99-16 od 17.1.2002., presuda ŽS u Vukovaru Gž-916/02 od 29. siječnja 2003., rješenje VSRH Revr-488/13 od 9.7.2014., presuda OS u Vukovaru P-524/14 od 11.3.2015. presuda ŽS u Vukovaru Gž-17/2015 -6 od 9.10.2015. , revizija SM, obavijest o isplati str. 30, preslik naloga za prijenos str. 31., pregled prometa po računu str. 38-39, očitovanje banke i pregled prometa po računu str. 46-47, izvadak br. 58 str. 49-50, očitovanje PBZ-a str. 79 i 83, pismeni nalaz i mišljenje vještak Krešimira Strmotić str. 140-143, usmeni nalaz i mišljenje s rasprave od 25.11.2024.

4. Predmet spora je povrat isplaćenog iznosa od 20.521,95 eura, novčanog iznosa od 1.200,08 eura i novčanog iznosa od 4.457,42 eura.

5. Sporno je da li postoji obveza vraćanja i kojeg iznosa.

6. Čitanjem presude ovog suda posl. oznake P-334/99-16 od 17. siječnja 2002. suđeno je u točki 2. da tuženik tužiteljicu vrati na rad da joj prizna sva prava iz radnog odnosa i po osnovu rada za razdoblje nezakonitog udaljenja s posla od 13.04.1999. pa do povratka na rad, zatim da joj isplati na ime naknade plaće iznos od 94.271,55 kuna sa zateznom kamatom i parničnim troškom od 7.442,00 kuna. Županijski sud u Vukovaru presudom oznake Gž-916/02 od 29. siječnja 2003. odbio je žalbu tuženog Centra za socijalnu skrb Vukovar i potvrdio prvostupanjsku presudu. Međutim, rješenjem VSRH oznake Revr-488/13-2 od 09. srpnja 2014. prihvatio je reviziju tuženika i ukinuo obje nižestupanjske presude i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Potom je Općinski sud u Vukovaru presudom P-524/2014 od 11. ožujka 2015. odbio tužiteljicu sa zahtjevom da se utvrdi da je nezakonita tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu i da tužiteljici nije prestao radni odnos, te je naloženo tuženiku da tužiteljicu vrati na rad, te da joj prizna sva prava iz radnog odnosa i po osnovu rada, a točkom 2. usvojen je dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje da je tužena temeljem pravomoćne i ovršne presude br. P-344/99 od 17.01.2002. koja je postala pravomoćna 29.01.2003. vratila na rad tužiteljicu, te da je temeljem narečene presude i izvansudske nagodbe od 26.09.2003. izvršila isplatu neisplaćenih plaća za razdoblje od 13.04.1999. pa do povratka na 15. travnja 2003. Županijski sud u Vukovaru presudom Gžx-17/2015 od 09. listopada 2015. odbio je žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u točki 1. izreke, a prihvatio žalbu tuženika osnovanom i preinačio točku 2. izreke tako da se u tom dijelu tužba odbacuje, te je naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka. Tužiteljica je protiv potonje odluke izjavila reviziju o kojoj Vrhovni sud Republike Hrvatske još nije donio odluku.

8. Odredbom čl. 1111. st. 3. ZOO propisano je da obveza vraćanja odnosno naknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Budući da je VSRH svojim rješenjem Revr-488/13-2 od 09. srpnja 2014. prihvatio reviziju CZSS Vukovar i ukinuo presudu ovog suda posl. br. P-334/99 od 17. siječnja 2002. i presudu Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž-916/02 od 29. siječnja 2003. očigledno da je osnova po kojoj je tuženoj isplaćen utuženi iznos otpala, te je isti dužna vratiti tužitelju.

9. Na prijedlog tužitelja sud je odredio knjigovodstveno financijsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku Krešimir Strmotić dipl. ekonomisti iz Vinkovaca iz čijeg nalaza i mišljenja je sud utvrdio:

- Sukladno iskazanom u Tabeli 2, na temeljem uvida u izvadak s računa Ministarstva rada i socijalne skrbi kod Hrvatske narodne banke br. 58 od 02.07.2003. g., od ukupno isplaćenih 363.283,46 kn tužena nije primila 208.660,86 kn i to: - 99.648,36 kn poreza na dohodak - 31.109,22 kn doprinosa za mirovinsko osiguranje iz plaće - 25.321,46 kn doprinosa za mirovinsko osiguranje na plaću - 2.459,80 kn doprinosa za zapošljavanje iz plaće - 2.459,80 kn doprinosa za zapošljavanje na plaću - 26.044,93 kn doprinosa za zdravstveno osiguranje iz plaće - 20.257,17 kn doprinosa za zdravstveno osiguranje na plaću - 1.360,12 kn doprinosa na plaću za ozljedu na radu.

-na račun tužene je 02.07.2003. g. isplaćeno 154.622,60 kn i to: - 94.271,55 kn neto plaća za razdoblje 13.04.1999. -30.11.2001. g. - 1.725,27 kn jubilarna nagrada - 34.128,96 kn neto iznos oporezivih zateznih kamata - 1.000,00 kn božićnica 1999. g. - 16.054,82 kn neoporezive zatezne kamate - 7.442,00 kn parnični trošak. - tužena je vraćena na rad 15. travnja 2003., te joj za razdoblje od 1. prosinca 2001. do 15. travnja 2003 isplaćen neto iznos od 42.626,43 kn što se navodi u nagodbi od 26. rujna 2003. koji iznos je isplaćen na kunsku knjižicu tužene kod PBZ broj 10170111569 tako što je uplata izvršena na račun PBZ broj 2340009- 1000000072 poziv na broj odobrenja 814008-10170111569 uz opis "naknada plaće po sklopljenoj nagodbi za SM", te je uplaćeno 9.041,97 kn/1.200,08 eura dana 3. prosinca 2003. i 33.584,46 kn/4.457,42 eura dana 4. prosinca 2003.

- da je po presudi ovog suda br. P-334/99 odnosno presudi ŽS u Vukovaru Gž- 916/02 od 29. siječnja 2023. koje su ukinute rješenjem VS RH Revr-488/13-2 od 9. srpnja 2014. uplaćeno tuženoj na kunsku knjižicu kod PBZ iznos od 197.249,03 kn /26.179,45 eura.

10. Tužitelj je inicijalnom tužbom od 22. siječnja 2016. zahtijevao povrat iznosa od 363.283,46 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 2. srpnja 2003. i kako je Vrhovni sud zauzeo pravno shvaćanje na prvoj sjednici Građanskog odjela održanoj 27. veljače 2023. da je radnik dužan iz naknade plaće vratiti poslodavcu uplaćene neto iznose i zakonsku zateznu kamatu, te da radnik nije pasivno legitimiran još i na vraćanje obveznih doprinosa poreza i prireza koje nije neposredno primio, ukinute su nižestupanjske odluke i u nastavku postupka je određeno predmetno vještačenje kako bi se utvrdio neto iznos koji je tužena primila. Navedenim vještačenjem sud je utvrdio da je tužena od navedenog iznosa 363,283,46 kn primila neto iznos 02. srpnja 2003. od 154.622,60 kn /20.521,95 eura pa je tužitelju sud i dosudio na njegov zahtjev upravo taj iznos. Na održanom ročištu 25. studenog 2024. tužitelj je predao u spis i za suprotnu stranu tužbeni zahtjev po kojem pored navedenog iznosa zahtijeva od tužene isplatu iznosa od 1.200,08 eura sa zateznom kamatom od 3. prosinca 2003., te novčani iznos od 4.457,42 eura sa zateznom kamatom od 4. prosinca 2003. Osim toga i usmeno je obrazložio da iznos od 5.657,50 eura (1.200,08 eura + 4.457,42 eura) je zatražen u prvotnom tužbenom zahtjevu koji je isplaćen temeljem izvansudske nagodbe.

10.1. Po ocjeni ovog suda tužitelj s obzirom na naprijed navedeno tužbom od 22. siječnja 2016. i zahtjevom za isplatom iznosa od 363.283,46 kn nije utužio i iznos od 1.200,08 eura i iznos od 4.457,42 eura pa te iznose koji su isplaćeni tuženoj po navedenoj nagodbi ne može osnovano zahtijevati iz kojeg razloga je odbijen sa tim tužbenim zahtjevima. Osim toga tuženik se tijekom cijelog postupka s obzirom na odgovor na tužbu i očitovanjima na ročištima protivio povratu onog što je isplaćeno po navedenoj nagodbi.

11. Neosnovani su navodi tuženika da u postupku nije na pouzdan način utvrđeno da je iznos od 154.622,60 kn uplaćeno na račun tužene pa da sud po prijedlogu tužene zatraži dokaz (misli se na izvadak tekućeg računa od 2.7.2003.) da je izvršena uplata. Naime, s obzirom na dokumentaciju koja prileži spisu na koju se vještak pozvao kao i činjenicu da je sud već pribavljao očitovanje Privredne banke Zagreb u kojem se banka (str. 83 spisa) očitovala "Izvješćujemo Vas da su dana 02.07.2003. godine, sredstva u iznosu od 154.622,60 kn, uplaćena na kunsku knjižicu broj 10170111569 vlasnik SM, OIB: [osobni identifikacijski broj]." Stoga je sud prihvatio kao utvrđenu činjenicu da je navedeni iznos sada od 20.521,95 eura zaista uplaćen na štednu knjižicu tužene iz kojeg razloga je tuženu obvezao na povrat tog iznosa budući da je otpala pravna osnova po kojoj je taj iznos primila, a to je presuda ovog suda P- 334/99-16 od 17. siječnja 2002. koja je u konačnici ukinuta.

11.1. Ovu činjenicu potvrđuje i sama tužena u nagodbi od 26. rujna 2003. (list 11 spisa) koju je sačinila tužena, koja u drugom odlomku navodi "a dana 02. srpnja 2003. izvršili ste isplatu po predmetnoj presudi" a u prvom odlomku nagodbe navodi se oznaka te presude br. XI P-334/99-16 od 17 siječnja 2002. Navedeno upućuje na zaključak da je tuženoj po navedenoj presudi isplaćen iznos od 154622,60 kuna i da tu činjenicu tužena priznaje. Naime, predmet nagodbe nije naknada plaće u razdoblju od travnja 1999. do studenog 2001. već period od 01. prosinca 2001. do 15. travnja 2003. u iznosu od 42.626,43 kuna kada je tužena vraćena na rad kod poslodavca, ali navod tužene je identičan sa tvrdnjom tužitelja i navedenom dokumentacijom da je isplata po navedenoj prvostupanjskoj presudi P-334/99-16 od 17. siječnja 2002. isplaćena 02. srpnja 2003.

12. U tužbenom zahtjevu zahtjeva se naknada zatezne kamate od 02. srpnja 2003. Presudom ovog suda P-588/2017 od 16. veljače 2018. u točki 4. izreke odlučeno je Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće od 2.7.2003. do 5.11.2014. na dosuđeni iznos iz točke 1. ove presude. Presudom Županijskog suda u Bjelovaru Gž-41/2018.-3 od 6. prosinca 2018. prvostupanjska presuda u točki 4. nije ukinuta jer je nije nitko niti pobijao, te je Vrhovni sud u rješenju Rev-1190/2019-2 od 23. siječnja 2024. u izreci i naveo da se prihvaća revizija tuženice izuzev u dijelu kojem je odbijen zahtjev tužitelja pod točkom 4. Stoga je očigledno da tužitelj nije bio ovlašten na iznos od 20.521,95 eura ponovo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu od 2. srpnja 2003. do 5. studenog 2014. jer je u tom dijelu riječ o pravomoćno presuđenoj stvari. Slijedom navedenog valjalo je primjenom odredbe čl. 288. st. 2. u vezi sa odredbom čl. 333. st. 2. ZPP-a. rješenjem odbaciti tužbu u dijelu u kojem je pravomoćno presuđeno. Prema odredbi čl. 1115. ZOO/05 kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se platiti zatezne kamate ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je to već navedeno u ne ukinutom dijelu prvostupanjske presude tužena je pošteni stjecatelj jer je utuženi dosuđeni iznos primila 6. studenog 2014. i od tog dana je postala nepoštena , te zatezna kamata na dosuđeni iznos teče od 6. studenog 2014. pa do povrata neosnovano stečenog iznosa. Naime, prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. i 8 ZOO do 31. prosinca 2022., a os 1. siječnja 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

13. Na osnovi ocjene provedenih dokaza temeljem čl.8 ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan i to za utuženi iznos od 20. 521,95 eura, a neosnovan za iznos od ukupno 5.657,50 eura.

14. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.2., i čl. 164. ZPP-a. VPS je 26.179,45 eura.

Obračun troškova prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a odvija se na način da se utvrđuje postotak s kojim je svaka stranka uspjela u sporu, zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela u sporu oduzima se postotak stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu i utvrđuje se razlika postotka. Sud utvrđuje svotu pojedinih radnji i svotu ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u sporu koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka i stranci koja je u većoj mjeri uspjela odmjerit će naknadu dijela ukupnih troškova. Za navesti je da sud nije dužan utvrđivati troškove stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu. Navedeno proizlazi i iz relevantne sudske prakse kad je u pitanju naknada troška kod djelomičnog uspjeha u sporu.

Tužitelj je po pravnoj osnovi spora i po visini uspio u omjeru od 78,38%, a tuženik u omjeru od 21,62 %. Na koncu nužno je postotak uspjeha tužitelja umanjiti za postotak uspjeha tuženika te se dobije postotak od 56,76 % po kojem tužitelj ima pravo na naknadu troška.

Tužitelju zastupanom po punomoćniku pripada naknada parničnog troška sukladno važećoj odvjetničkoj tarifi za sastav tužbe u iznosu od 500,00 eura, za pristup na ročište 01.04.2016. iznos od 500,00 eura, za pristup na ročište 09.06.2016. iznos od 500,00 eura, za pristup na ročište 01.09.2016. iznos od 500,00 eura, za pristup na ročište 09.11.2017. iznos od 500,00 eura, ročište 02.02.2018. iznos 500,00 eura, te pristup na ročište za objavu presude 16.02.2018. iznos od 100,00 eura, za sastav žalbe protiv parničnog troška (VPS 1.493,13 eura) iznos od 200,00 eura, za sastav ostalog podneska od 25.3.2024. iznos od 125,00 eura, ročište 21.5.2024. iznos od 500,00 eura, obrazloženi podnesak od 8.11.2024. iznos od 500,00 eura, ročište 25.11.2024. iznos od 500,00 eura, ročište za objavu presude 31.12.2024. iznos od 100,00 eura, ukupno 5.025,00 eura, PDV 1.256,25 eura, ukupno 6.281,25 eura x 56,76%=3.565,23 eura.

Tužitelju pripada trošak financijskog vještačenja u iznosu od 330,00 eura neovisno o postotku uspjeha u sporu jer bez istog tužitelj bi teže uspio u sporu.

Dakle, tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 3.895,23 eura. Na dosuđeni trošak tužitelju pripada zatezna kamata od dana presuđenja 31. prosinca 2024. temeljem odredbe čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona.

Odgovor na žalbu od 2.3.2018. nije bio nužan te tužitelju ne pripada naknada parničnog troška, a isto se odnosi i na sastav odgovora na reviziju. Sud tužitelju nije priznao trošak obrazloženog podneska od 05.12.2017. jer je tužitelj izvadak bio dužan dostaviti uz tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu i taj trošak nije bio nužan. Za sastav ostalog podneska od 25.3.2024. tužitelju ne pripada trošak jer je istim tužitelj samo ispunio svoju obvezu da točno naznači naziv tužitelja. Tužitelju ne pripada trošak obrazloženog podneska od 25.11.2024. jer je tužitelj urediti tužbeni zahtjev mogao u podnesku od 8.11.2024. pa nije riječ o nužnom trošku, a osim toga priznato mu je zastupanje na ročištu 25.11.2024.

U Vukovaru, 31. prosinca 2024.

Sudac

Ivica Grubišić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Županijski sud. Žalba se podnosi u tri primjerka u roku 15 dana od dana objave presude putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku odvjetniku Boris Hlatki iz Vukovara

2. Tuženiku po punomoćniku odvjetniku Tomislav Filaković odvjetniku iz Osijeka