REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2975/2019-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Ivani Požar, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov u pravnoj stvari tužitelja mldb. OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po zakonskom zastupniku, ocu BČ, oboje zastupani po punomoćniku Ognjenu Krznariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krznarić & Alitović iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Mislavu Biočiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. studenoga 2024. u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja BČ, zamjenika punomoćnika tužitelja ĐČ, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Krznarić & Alitović i punomoćnik tuženika Mislava Biočića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, 31. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., isplatiti tužitelju OČ iznos od 1.965,00 eura sa zateznom kamatom koja teče od 11. srpnja 2018. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja OČ za isplatom iznosa 1.865,00 eura (od zatraženog iznosa od 3.830,00 eura do dosuđenog iznosa od 1.965,00 eura) kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., naknaditi tužitelju OČ trošak parničnog postupka u iznosu od 199,08 sa zateznom kamatom koja teče od 31. prosinca 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe od 23. kolovoza 2023.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 20. prosinca 2017. u [adresa] došlo do prometne nezgode u kojoj su sudjelovali RČ, vozač osobnog automobila reg. oz. [registarska oznaka] i tužitelj kao putnik u osobnom vozilu reg. oz. [registarska oznaka] kojim je upravljao BČ. Za navedenu prometnu nezgodu postoji podijeljena odgovornost RČ koji je zbog ne držanja potrebitog razmaka među vozilima prednjim dijelom vozila udario u stražnji dio vozila u kojem se kao putnik nalazio mldb. tužitelj. Tužitelj, neovisno o samoj odgovornosti za nastanak nezgode, dodatno ističe kako je neutemeljen prigovor tuženika prema kojem je otklonjen odštetni zahtjev tužitelja iz razloga nekorištenja sigurnosne sjedalice. Vozilo reg. oz. [registarska oznaka] u kojem se kao putnik nalazio tužitelj osigurano je kod tuženika po osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti policom broj [broj police]. U opisanoj prometnoj nezgodi tužitelj je zadobio tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji. Slijedom navedenog, tužitelj ovom tužbom potražuje naknadu neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Tužitelj je pretrpio i imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege druge osobe u obavljanju svakodnevnih aktivnosti zbog pojačane potrebe za brigom i njegom. Slijedom navedenog, tužitelj potražuje na ime pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu iznos od 11.500,00 kn (1.526,31 EUR) i na ime novčane naknade za pretrpljenu imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege daljnji iznos od 600,000 kn (79,63 EUR) sve sa zateznim kamatama koje teku od 11. srpnja 2018. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje kao neprijepornu činjenicu da se 20. prosinca 2017. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti. Priznaje i činjenicu da je mldb. tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi sudjelovao u svojstvu putnika u vozilu reg. oz. [registarska oznaka] kojim je upravljao BČ i vršio radnju nepropisnog skretanja u lijevo kojom prilikom je u njegovu lijevu stranu udarilo vozilo reg. oz. [registarska oznaka] kojim je upravljao RČ, a koje je vršilo radnju pretjecanja. Tuženik spori osnovu i visinu tužbenog zahtjeva jer se mldb. tužitelj kao putnik na dan štetnog događaja prevozio na prednjem sjedištu bez sigurnosne sjedalice. Postupajući protupravno roditelji i zakonski zastupnik mlt. tužitelja pristali su na rizik takve vožnje i nastupanje posljedica, čime su doprinijeli nastanku i visine štete u omjeru od 50% za koji omjer tuženika valja osloboditi odgovornosti. Tuženik se u svakom slučaju, a neovisno o naprijed navedenom, protivi visini tužbenog zahtjeva budući mldb. tužitelj u predmetnoj nezgodi nije zadobio ozljede, niti je u toj nezgodi pretpio strah koji bi doveo do povrede osobnosti oštećenika u takvom stupnju da prema okolnostima slučaja to opravdava dosudu novčane naknade. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Nakon provedenog vještačenja po vještaku medicinske struke, tužitelj je podneskom od 23. kolovoza 2023. preinačio tužbu na način da je povisio tužbeni zahtjev te tako s osnova pretrpljenih fizičkih bolova potražuje iznos od 500,00 eura (uračunat doprinos od 20%), za pretrpljeni straha potražuje iznos od 3.200,00 eura, dok s osnova imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege potražuje iznos od 130,00 eura sve sa zateznim kamatama koje teku od 11. srpnja 2018. do isplate.

4. Punomoćnik tuženika se usprotivio preinaci tužbe te je istaknuo prigovor zastare za preinačeni dio.

5. Odlučujući o prigovoru tuženika u odnosu na preinaku tužbe valja navesti da je odredbom čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023, dalje ZPP) u svezi s odredbom čl. 190. st. 2. istog zakona, određeno da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Kako je u konkretnom predmetu prethodni postupak zaključen 11. svibnja 2020., što je vidljivo iz zapisnika koji se nalazi na listovima 48. i 49. spisa, to tužitelj ne bi mogao podneskom od 23. kolovoza 2023. preinačiti tužbu. Međutim, odredbom čl. 190. st. 2. ZPP-a predviđena je iznimka takvog pravila prema kojoj se tužba može preinačiti do zaključenja glavne rasprave ako tužitelj bez svoje krivnje istu nije mogao preinačiti do zaključenja pripremnog ročišta. Slijedom navedenog, preinaka bi iznimno bila dopuštena ako bi se nakon zaključenja prethodnog postupka ustanovilo postojanje činjenica koje opravdavaju takvu preinaku, a za koje stranke nisu mogle znati ranije bez svoje krivnje, primjerice da je vještak u nalazu i mišljenju ustanovio znatnije odstupanje od činjenica koje su se mogle utvrditi temeljem same dokumentacije. I u takvoj situaciji preinaka ne bi automatizmom bila dopuštena već bi valjalo provesti test razmjernosti, odnosno korisnosti pravne norme o nedopuštanju objektivne preinake tužbe u javnom interesu, kako ne bi došlo do povrede odredbe čl. 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10). Kako su u konkretnom slučaju po provedenom vještačenju utvrđeni elementi koji su od utjecaja i opravdavaju povećanje tužbenog zahtjeva u pogledu potraživanja s osnova neimovinske štete, to je takva preinaka dopuštena, stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

6. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja navesti da je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: SU-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024. zauzet stav da u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične i pravne osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP-a) zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

7. Slijedom navedenog, prigovor tuženika sud je utvrdio neosnovanim.

8. U tijeku postupku sud je pročitao potvrdu PP Ogulin od 16.01.2018. (list 9-10 spisa), presudu Prekršajnog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, posl. br. Pp P-181/18 od 26.03.2018. (list 11-15 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 16-22 spisa), fotodokumentaciju PP Ogulin u preslici (list 67-78 spisa), provedeno je kombinirano prometno –sudskomedicinsko vještačenje po vještaku Peri Todoroviću (list 92-96 spisa) i vještaku Davoru Mayeru (list 98-99 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Maji Novak-Roje (list 123-125 spisa), saslušana je dr. Maja Novak Roje (list 148 spisa) te je saslušan svjedok i zakonski zastupnik tužitelja BČ (list 152-153 spisa).

9. Danje dokaze stranaka sud je utvrdio nepotrebnim provoditi jer pored utvrđenja koje je sud stekao u ovom postupku ne bi doveli do drugačije odluke o glavnoj stvari.

10. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je našao tužbeni zahtjev djelomično osnovanim do visine u izreci presude.

11. Među strankama je nesporan nastanak štetnog događaja i da je mlt. tužitelj bio putnik u vozilu reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao otac mlt. tužitelja DČ.

12. Sporna je osnova tužbenog zahtjeva, je li tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljede i u kojem obimu, slijedom čega je sporna i postavljena visina tužbenog zahtjeva kao i tijek zateznih kamata. Također, sporno je postoji li doprinos nastanku štetnog događaja od strane oca mlt. tužitelja te ako postoji, u kojem postotku.

13. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz kombiniranim prometnim sudsko-medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima Peri Todoroviću i Davoru Mayeru.

14. Prometni vještak dipl. ing. Pero Todorović je u svom nalazu naveo da je primarni kontakt u sudaru uspostavljen između prednjeg lijevog vrha kamiona teretnog vozila i stražnjeg lijevog vrha vozila osiguranika tuženika. Mjesto sudara se nalazilo na lijevoj prometnoj traci (gledano u smjeru kretanja vozila). Mjesto sudara i sudarni položaj vozila predočeni su na slici 5. Neposredno ranije i u trenutku sudara, teretno vozilo je bilo u pretjecanju i kretalo se po sebi lijevoj prometnoj traci. U trenutku sudara vozilo osiguranika tuženika je bilo u lijevom skretanju na kolni ulaz, te prepriječeno preko sebi lijeve prometne trake. Vozio osiguranika tuženika je u sudaru bilo izloženo trenutačnoj promjeni (porastu) brzine od 15 km/h. Tužitelj je kod sudara imao tendenciju pomaka tijelom nešto prema natrag, te dominanto u lijevu stranu. Tužitelj u kritično vrijeme nije bio vezan na tehnički propisan način. Naime, tužitelj (5 godina) je bio putnik u vozilu osiguranika tuženika. Dijete od 5 godina u prosjeku je visoko 100-115 cm i ima masu od oko 20 kg. Prema potvrdi policije, tužitelj je koristio sigurnosni pojas, ali nije koristio dječju auto-sjedalicu/postolje. Dijete se ove visine ne smije prevoziti na prednjem sjedalu vozila. Smije se prevoziti isključivo na stražnjim sjedalima, ako koristi posebnu dječju auto-sjedalicu/postolje, koja je vezana sigurnosnim pojasom vozila.

15. Iz nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. sc. Davora Mayera, spec. sudske medicine proizlazi da je mlt. tužitelj (u vrijeme događaja dječak u dobi od 5 godina) stradao u prometnoj nesreći kao putnik na mjestu suvozača u osobnom vozilu- kombiju na čiji stražnji lijevi vrh je naletjelo teretno vozilo. U trenutku sudara tijelo tužitelja je imalo tendenciju prisilnog polijetanja dominanto ulijevo i nešto prema natrag. Uslijed tog polijetanja, tužitelj je lijevom stranom glave udario u čvrstu prepreku u unutrašnjosti kabine lijevo od mjesta sjedenja pri čemu je nastala ozljeda. Pema tome, ozljeda tužitelja stoji u uzročnoj posljedičnoj vez s predmetnom prometnom nesrećom. Pri načinu na koji se prevozio (na sjedalu suvozača, bez korištenja dječje auto sjedalici), tužitelj je mogao zadobiti ozljedu glave iznad uške neovisno o tome je li bio vezan sigurnosnim pojasom ili nije. Naime, pojas nije mogao zaštiti gornji dio tijela tužitelja od polijetanja u stranu i udara glavom. Međutim da je tužitelj kritične zgode bio prevožen na tehnički ispravan način s obzirom na svoju dob, tj. da se nalazio vezan u ispravno pričvršćenoj dječjoj auto sjedalici, bio bi spriječen udar glavom o čvrstu prepreku, što znači da bi izostala i ozljeda koju je on zadobio.

16. Stranke nisu imale primjedbi na nalaze i mišljenja vještaka, a iste i sud u cijelosti prihvaća kao stručne, objektivne i neprostrane.

17. Sud je iz provedenog prometnog i sudskog-medicinskog vještačenja utvrdio da je mlt. tužitelj, koji je u vrijeme štetnog događaja imao 5 godina i bio visine oko 100- 115 cm, sjedio na prednjem sjedištu vozila, da nije sjedio u auto sjedalici, a slijedom čega nije bio niti vezan na tehnički propisan način.

18. Člankom 163. stavkom 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: Narodne novine 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015 i 108/2017 dalje u tekstu ZSPN) propisno je da vozač motornog vozila za prijevoz osoba koje osim sjedala za vozača ima još najviše 8 sjedala i vozila za prijevoz tereta u kojima su ugrađeni sigurnosni pojasevi ne smije u takvim motornim vozilima prevoziti djecu nižu od 150 centimetara ako nisu smještena u posebnoj sigurnosnoj sjedalici/postolju koja su za vozilo pričvršćena sigurnosnim pojasom vozila ili posebnim kopčama u vozilu i suprotno načinu koji je odredio proizvođač posebne sigurnosne sjedalice.

19. Stavkom 5. istog članka propisano je da vozač motornog vozila koje osim sjedala za vozača ima još najviše 8 sjedala i u kojem su ugrađeni sigurnosni pojasevi smije na sjedalima koja nisu prednja prevoziti djecu nižu od 150 cm, a visoku barem 135 cm, koja nisu smještena u sigurnosnoj sjedalici/postolju, ukoliko su ona pravilno vezana sigurnosnim pojasom za odrasle osobe.

20. Člankom 92. i 93. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj: 103/2015) propisano je da u sadržaj roditeljske skrbi ulazi pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu te da su roditelji dužni i odgovorni čuvati i njegovati dijete i skrbiti za njegove potrebe.

21. Sukladno čl. 1067. st. 3. ZOO-a propisana je mogućnost da se vlasnik opasne stvari oslobodi djelomično odgovornosti ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

22. Sukladno čl. 1051. st. 1. u vezi s čl. 1056. st. 1. ZOO-a maloljetnik do navršene sedme godine života ne odgovara za štetu. Člankom 1056. st. 1. ZOO-a propisano je da roditelji odgovaraju za štetu koju prouzroči drugom njihovo dijete do navršene sedme godine života, bez obzira na svoju krivnju.

23. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mr. sc. dr. Maji Novak-Roje, spec. neurolog iz kojeg proizlazi da je mlt. tužitelj u prometnoj nesreći zadobio natučenje glave i psihički stres. Datum zadnjeg nalaza je 1.02.2019. što je ujedno i dan završetka liječenja. Vještakinja je u svom nalazu i mišljenju navela da je mlt. tužitelj trpio jaku bol koja je trajala 1 dan, srednje jaku bol koja je trajala 3 dana i manju bol koja je trajala još 14 dana. Primarni strah koji se javlja u trenutku štetnog događaja trajao 1 dan, sekundarni strah u vidu akutne reakcije na stres je trajao još 4 tjedna, nakon istog se nadovezuje kasni strah koji se javlja u situacijama koji podsjećaju na štetni događaj i u manjem intenzitetu je trajao još 5 mjeseci. Tuđa pomoć i njega bila je potrebna za pojačan nadzor nad traumatiziranim djetetom u trajanju od 18 dana i to 2 sata na dan. Smanjenje životne aktivnosti nema, a nema ni naruženja. Okolnost vezivanja na ispravan način: da je mldb. tužitelj bio vezan u auto sjedalici ne bi zadobio udarac u glavu pa bi izostala bol (kao kvalifikatorna okolnost), međutim strah bi ostao nepromijenjen kao i druge navedene kvalifikatorne okolnosti.

24. Na nalaz i mišljenje vještakinje tuženik je imao primjedbi koje su se u bitnome odnosile na ocjenu pretrpljenog straha. Također, tuženik je prigovorio i duljini trajanja straha te je naveo da je liječenje tužitelja trajalo manje od 2 mjeseca, da je zadnji pregled psihologa bio 12. veljače 2018., a da vještakinja Maja Novak - Roje navodi da je datum zadnjeg nalaza 1. veljače 2019. Ističe kako nalaz od 1. veljače 2019. tužitelj nije dostavio do zaključenja prethodnog postupka, stoga predlaže da ga sud ne uzme u obzir. Ovdje valja navesti da je predmetni nalaz od 1. veljače 2019. tužitelj dostavio još uz tužbu, a nalazi se na listu 22 spisa, stoga je prigovor tuženika sud u tom dijelu odbio kao neosnovan.

25. Vještakinja dr. Maja Novak - Roje u svom je usmenom očitovanju navela da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja te da je nalaz i mišljenje sačinjen po pravilima struke. Na posebno pitanje pununomoćnika tuženika je li ovlašteni sudski vještak za vještačenje mldb. djece vještakinja je navela da u ovom predmetu nije bilo trajnih posljedica, a okolnost procjene je bio strah što je inače u domeni vještačenja i neurologa. Stoga je zadatak vještaka bio u domeni kompetencije njene struke. Nadalje ja navela da je u svom nalazu procjenjivala i okolnost boli s obzirom da je mldb. tužitelj zadobio vrlo blagu ozljedu glave, a koja se dovodi u pitanje s obzirom na okolnost vezivanja sigurnosnim pojasom na ispravan način tako da smatra da zbog jednostavnosti medicinske situacije može temeljem opće medicinskog znanja i znanja vještaka procijeniti i bol u ovom predmetu. Tuđa pomoć i njega je bila određena radi traumatizacije djeteta najviše akutne reakcije na stres. Vještakinja je navela da je prije specijalizacije radila u Klinici za dječje bolesti na klinici za Pedijatriju tijekom 4 godine kada je i magistrirala iz područja dječje neurologije.

26. Nakon saslušanja vještakinje OČD, tuženik je i nadalje ostao kod prigovora iz podneska od 30. kolovoza 2023. te je predložio provođenje novog vještačenja po dječjem neurologu i dječjem pedijatru.

27. Sud je prijedlog tuženika odbio jer je mišljenja da u nalazu i iskazu vještaka nema proturječnosti niti nejasnoća i da nisu ispunjeni uvjeti za novo vještačenje propisani odredbom čl. 261 st. 2. i 3. ZPP-a. Naime, vještakinja medicinske struke koja je ujedno neurolog sa stažem u Klinici za dječje bolesti i magisterijem iz područja dječje neurologije argumentirano se i stručno očitovala na sve tuženikove prigovore i u potpunosti ih je otklonila. Stoga je sud nalaz i mišljenje vještakinje prihvatio u cijelosti kao stručan, obrazložen i sačinjen u skladu sa dostupnom dokumentacijom u spisu, dugogodišnjim iskustvom vještakinje i po pravilima znanosti i struke.

28. Slijedom provedenih dokaza sud je utvrdio da je zakonski zastupnik tužitelja postupio protivno čl. 163. st. 4. i 5. ZSPN kada je prevozio tužitelja na prednjem sjedalu vozila i uz to bez korištenja sigurnosne sjedalice, čime je doprinio nastanku i visini štete u omjeru od 50%. Sud je prilikom odmjeravanja visine doprinosa uzeo u obzir nalaz sudsko-medicinskog vještaka iz kojeg proizlazi da u situaciji da je tužitelj bio prevožen na tehnički ispravan način, bio bi spriječen udar glavom u čvrstu prepreku što znači da bi izostala i ozljeda koju je zadobio. Također, sud je imao na umu i da je zakonski zastupnik tužitelja prekršajno kažnjen zbog postupanja protivno čl. 43. st. 2. ZSPC-a i čl. 163. st. 4. ZSPC-a. U odnosu na pretrpljeni strah, notorna je činjenica da bi dijete, da se vozilo na zakonom propisani način, ispravno vezan u autosjedalici, na stražnjem sjedalu vozila, pretrpio znatno manji strah. Autosjedalice su tako napravljene da naslon autosjedalice apsorbira sile sudara, glava djeteta zadržava se unutar autosjedalice, a leđni dio autosjedalice štiti dijete od udarca u dijelove vozila prilikom sudara. Slijedom navedenog, da je tužitelj sjedio u autosjedalici, njegova bi reakcija na strah bila znatno manja iz kojeg razloga je sud utvrdio da je doprinos za nastanak štetnog događaja u visini 50% potrebno uzeti u obzir prilikom ocjene svih vidova štete, a ne samo za fizičke boli kako to tužitelj pogrešno smatra.

29. Sud je proveo dokaz saslušanjem oca i zakonskog zastupnika tužitelja koji je u svom iskazu naveo da ga je sin (ovdje tužitelj) predmetnog dana nakon samog štetnog događaja vidio da je prekriven krvlju što je tužitelja dodatno uznemirilo, tresao se i vikao. Naveo je da je tužitelj zadobio udarac u glavu od alata koji ga je pogodio prilikom sudara. Nakon štetnog događaja tužitelj je bio agresivan, plakao je, skakao, nije spavao. Istaknuo je da navedeno traje još i sada, da ima bolove u glavi i često mu potekne krv na nos. Sve navedeno pojavilo se nakon predmetnog događaja. Prije toga tužitelj nije imao nikakve agresivne reakcije niti je zaostajao u psihofizičkom razvoju, a od štetnog događaja primijetio je promjene, u školu ide po prilagođenom programu. Često izbiva iz škole zbog glavobolja, boji se sjesti u auto, kada vidi kamion, trese se. U vrijeme štetnog događaja, tužitelj je išao u vrtić i nikada nije ostajao sam kod kuće nego su s njim bili žena i njegova tri brata. Na upit suda svjedok je naveo da je tuđu pomoć i njegu mldb. tužitelju pružala majka mlt. tužitelja.

30. Sud je povjerovao iskazu svjedoka i zakonskog zastupnika tužitelja u dijelu u kojem opisuje strah i reakciju mlt. tužitelja neposredno nakon štetnog događaja te dugo nakon štetnog događaja, a što je u skladu i sa nalazom i mišljenjem vještakinje O koja je kasni slabiji strah procijenila u trajanju od 5 mjeseci. Dio iskaza svjedoka u kojem opisuje posljedice koje dijete i danas trpi, sud nije mogao prihvatiti jer navedeno ne potkrijepljuje medicinska dokumentacija dostavljena tijekom postupka niti proizlazi iz drugih provedenih dokaza, slijedom čega nije moguće utvrditi jesu li opisane tegobe u uzročno-posljedičnoj vezi sa samim štetnim događajem. Navedeno je u skladu i sa utvrđenjem vještakinje OČD iz čijeg nalaza proizlazi da nema trajnih posljedica niti smanjenja životne aktivnosti tužitelja. Također, sud nije povjerovao iskazu svjedoka u dijelu u kojem navodi da je mlt. tužitelj zadobio udarac u glavu od alata koji je pao na njega prilikom sudara jer se navedeno ne spominje nigdje u materijalnoj dokumentaciji, a ne proizlazi niti iz nalaza i mišljenja prometnog i sudsko-medicinskog vještaka.

31. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je zadobivenim ozljedama povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje čime je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19 st. 2 u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje u tekstu ZOO). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju stoga i dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100 st. 1 ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je zato pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje su navedene u tužbi, i to fizičke bolove i strah. One su u smislu čl. 1100. st. 2 ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

32. Sud je na temelju čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a utvrdio pravičnu novčanu naknadu na ime pretrpljene neimovinske štete za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 3.800,00 eura. Pritom je posebno cijenio utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet duševnih i fizičkih bolova, mjesto povrede, dužinu i način liječenja, vrstu i oblik medicinskih intervencija, kao i vrstu i intenzitet pretrpljenog straha. Također je sud posebno cijenio činjenicu životne dobi tužitelja od svega pet godina, rođenog **.**.2012. te je imao u vidu da će se zadobivenih ozljeda, odnosno samog štetnog događaja još dugo sjećati, da je dijete te dobi proživjelo traumu s kojom se ne zna nositi i vidi prijetnju i opasnost u situacijama u prometu te će one predstavljati ograničenje u svakodnevnom životu djeteta. Sud je mišljenja da su djeca s pet godina osjetljiva, da je životno logično da dijete osjeća strah s obzirom da je zapamtilo emociju i brigu koju je osjećalo u trenutku nesreće,da je mlt. tužitelj vidio ozlijeđenog oca što ga je dodatno uplašilo, stoga je sud posebno imao na umu dob djeteta prilikom odmjeravanja primjerene i pravične novčane naknade. U smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a svrha pravične novčane naknade jest ublažiti i osjećaj neugode koju oštećenik trpi te donekle pridonijeti naknadi izgubljenog zadovoljstva u ljudskom životu, pa je sud uzeo u obzir i cijenio da je nedvojbeno nelagodno odlaziti liječniku, čekati u čekaonicama, ne moći obavljati poslove i aktivnosti na koje je osoba navikla te biti ovisan o pomoći drugih osoba. Također, sud je vodio računa da se dosuđenom novčanom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Stoga sud nalazi da sve rečene činjenice i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje iznosa od 3.800,00 eura kao pravične novčane naknade.

33. Nadalje, prema nalazu i mišljenju vještakinje O tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega od ukupno 36 sati. Tužitelj je za jedan sat tuđe pomoći zatražio 3,61 eura, odnosno ukupan iznos naknade od 130,00 eura, koji se svakako ukazuje primjerenim i s obzirom na cijene na tržištu, pa je tužitelju u smislu odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a dosuđen zatraženi iznos od 130,00 eura u cijelosti.

34. Dakle, gore utvrđenoj neimovinskoj šteti od 3.800,00 eura valjalo je pridodati i imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 130,00 eura, što sveukupno iznosi 3.930,00 eura.

35. Međutim, sud je od navedenog utvrđenog iznosa od 3.930,00 eura oduzeo 50% u kojem omjeru je utvrdio doprinos zakonskog zastupnika tužitelja za nastanak štetnog događaja, slijedom navedenog, sud je utvrdio da tužitelju pripada naknada štete u ukupnom iznosu od 1.965,00 eura.

36. Na ovako utvrđeni iznos štete tužitelj je zatražio kamatu od 11. srpnja 2018. kao idućeg dana od podnošenja pisanog izvansudskog zahtjeva za naknadom štete u prilog čemu je priložio odštetni zahtjev i odgovor tuženika (list 7 i 8 spisa), a što ovaj sud nalazi u cijelosti osnovanim.

37. Naime, prilikom donošenja odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud je dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09), kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (Rev-373/22) 38. Na dio zahtjeva za tuđu pomoć i njegu također je dosuđena kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a s obzirom da je prema nalazu vještaka u to vrijeme potreba za tuđom pomoći već prestala. Naime, u smislu čl. 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, a tuđa pomoć i njega izvorno je novčani imovinski zahtjev koji kao novčana obveza dospijeva danom prestanka potrebe za tuđom pomoći i njegom, pa tuženik upravo od toga dana kasni s ispunjenjem svoje obveze. Nadalje, odredba čl. 12 st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje ZOOP) propisuje postupak i rokove osiguravatelja - tuženika za rješavanje odštetnih zahtjeva (14 dana) te pravo oštećene osobe na podnošenje tužbe, što također upućuje na opravdanost dosuđivanja oštećeniku kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva (tako i VSRH Rev-934/14, Rev-550/14 i Rev-2791/17).

39. Budući da se tužitelj obratio tuženiku u mirnom postupku s zahtjevom za naknadu štete prije podnošenja tužbe, to joj na temelju odredbe čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu u ukupnom iznosu od 1.965,00 eura tužitelju pripadaju kamate od 11. srpnja 2018. do isplate.

40. Slijedom navedenog, sud je utvrdio osnovanim zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.965,00 eura s osnova neimovinske i imovinske štete, a kako je odlučeno u točki I. izreke presude.

41. Sud je utvrdio neosnovanim zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.865,00 eura (razlika između utuženog iznosa od 3.830,00 eura i dosuđenog iznosa od 1.965,00 eura), a kako je navedeno u točki II. izreke presude.

42. Odluka o stopi zateznih kamata određena je sukladno čl. 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22).

43. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. i II. izreke presude.

44. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a pa kako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, kako po osnovi tako i visini, odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka koji se odnose na troškove zastupanja punomoćnika odvjetnika.

45. Međutim, tužitelju je valjalo priznati trošak predujma vještačenja po vještaku medicinske struke u iznosu od 199,08 eura bez obzira na uspjeh u parnici s obzirom da je isti bio potreban za dokazivanje osnove tužbenog zahtjeva, tako i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev 994/21 od 14. rujna 2021.

46. Slijedom navedenog, konačno utvrđeni trošak tužitelja koji mu je tuženik dužan podmiriti iznosi 199,08 eura, kako je odlučeno u točki III. izreke presude.

U Zagrebu 31. prosinca 2024.

Sutkinja

Ivana Požar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u četiri primjerka za sud i protivnu stranu. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku