Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-1562/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja HEP Elektra d.o.o., OIB: 43965974818, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 37, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima OD Crnkić Gotovac & Erceg, protiv protivnika osiguranja ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Dariju Čehiću, odvjetniku u Poreču, radi naplate, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Poreču- Parenzo poslovni broj Ovr-620/2024-9 od 30. kolovoza 2024., radi isplate, dana 31. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba predlagatelja osiguranja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Ovr-620/2024-9 od 30. kolovoza 2024.

Odbija se zahtjev predlagatelja osiguranja za dosuđenje troškova postupka povodom žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom pod I izreke odbija se prijedlog predlagatelja osiguranja za određivanje prethodne mjere koji glasi: "Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu 14.162,09 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate, a koje na pojedinačne iznose teku kako slijedi: - na iznos 3.554,41 eura od 29. lipnja 2022. do isplate, - na iznos 3.910,92 eura od 22. srpnja 2022. do isplate, - na iznos 6.384,08 eura od 27. kolovoza 2022. do isplate, - na iznos 14,60 eura od 11. lipnja 2022. do isplate, - na iznos 5,31 eura od 11. lipnja 2022. do isplate, - na iznos 1,33 eura od 22. srpnja 2022. do isplate, - na iznos 1,33 eura od 27. kolovoza 2022. do isplate, po kamatnoj stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO), te troškova ovršnog postupka posl. br. Ovrv-6371/2022 u iznosu 533,72 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 27. veljače 2023. pa do isplate, po kamatnoj stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, kao i radi osiguranja troškova ovog postupka osiguranja, određuje se prethodna mjera: 1. Zabranjuje se svim bankama kod kojih se vodi račun ili se nalaze novčana sredstva protivnika osiguranja, a prema osobnom identifikacijskom broju protivnika osiguranja ŽM, nositelj poljoprivrednog gospodarstva [obrt], sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da prema nalogu protivnika osiguranja ili treće osobe s bilo kojeg računa protivnika osiguranja, isplate iznos od 14.162,09 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu, a koja kamata na pojedinačne iznose teče kako slijedi: na iznos 3.554,41 eura od 29. lipnja 2022. do isplate, na iznos 3.910,92 eura od 22. srpnja 2022. do isplate, na iznos 6.384,08 eura od 27. kolovoza 2022. do isplate, na iznos 14,60 eura od 11. lipnja 2022. do isplate, na iznos 5,31 eura od 11. lipnja 2022. do isplate, na iznos 1,33 eura od 22. srpnja 2022. do isplate, na iznos 1,33 eura od 27. kolovoza 2022. do isplate, i to sve prema kamatnoj stopi određenoj sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, kao i iznos 533,72 eura zajedno sa zateznom zakonskom kamatom tekućom na taj iznos od 27. veljače 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, tako što se nalaže Financijskoj agenciji da uputi nalog bankama za izvršenje ovog Rješenja o prethodnoj mjeri, počevši od banke koja vodi najranije otvoreni račun, prema podacima iz Jedinstvenog registra računa. 2. Iznos novčanih sredstava protivnika osiguranja za koji je određena zabrana isplate ne smije se prenijeti s računa protivnika osiguranja dok traje zabrana, osim namirenja osigurane tražbine i troškova postupka. 3. Provedbom prethodne mjere predlagatelj prava stječe založno pravo na novčanim sredstvima protivnika osiguranja za koje je određena zabrana isplate. 4. Provedbu točke 1. izreke ovog Rješenja izvršit će Financijska agencija. 5. Zabrana iz točke 1. izreke ovog Rješenja trajat će najduže do proteka 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu." konačno, pod toč. II izreke pobijane odluke odbija se i zahtjev predlagatelja osiguranja da mu protivnik osiguranja naknadi trošak ovog postupka.

2. Protiv rješenja žali se predlagatelj osiguranja iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. dalje ZPP) u vezi sa čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20), dalje OZ - sa prijedlogom da se pobijana odluka ukine i predmet vrati na ponovni postupak uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijana odluka u svemu sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti na koje se upire, pa prvostupanjski sud nije počinio apsolutno bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ili koju od povreda pravila o postupku na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema čl. 365. st. 2. ZPP sve u vezi sa čl. 46. i 19. OZ.

5. U svojoj žalbi predlagatelj osiguranja poziva se na postojanje načela strogog formalnog legaliteta koje zabranjuje ovršnim sudovima upuštati se u razmatranje materijalne zakonitosti i pravilnosti ovršne isprave na temelju koje se po zakonu može odrediti ovrha, iz razloga jer je vezan za rezultate postupka iz kojeg potječe ovršna isprava. U postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Pazinu, poslovni broj Povrv-101/2023 radi prigovora protivnika osiguranja na rješenje o ovrsi, evidentan je uspjeh predlagatelja osiguranja. Predlagatelj osiguranja je dokazao odnos između stranaka, kao i da je obveza protivnika osiguranja nesporna. Navodi su potkrijepljeni utuženim računima, kao i relevantnom normativnom podlogom, stoga su svi prigovorni navodi protivnika osiguranja paušalni i usmjereni isključivo na odugovlačenje postupka. S obzirom na navedeno, predlagatelj osiguranja smatra da je prvostupanjski sud mogao primijeniti članak 501.a ZPP-a, te na temelju njega odrediti prethodnu mjeru osiguranja novčane tražbine bez obzira na članak 332. OZ jer je prema navedenoj odredbi sud dužan neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere odrediti zabranu isplate s računa tuženika, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

6. Pravilno sud prvog stupnja (koja utvrđenja niti navodima žalbe predlagatelj nije uspio dovesti u pitanje) utvrđuje kako čl. 332. OZ određuje da će sud odrediti prethodnu mjeru na temelju odluke suda koja nije postala ovršna, ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje opasnosti da bi se bez toga osiguranje onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje njegove tražbine, dok je odredbom čl. 333. st. 1. OZ propisano da će se smatrati da opasnost u smislu odredbe članka 332. OZ postoji ako je određivanje prethodne mjere predloženo na temelju platnog naloga, odnosno rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koji su izdani na temelju javne ili javno ovjerovljene isprave, mjenice i čeka, protiv kojih je pravodobno podnesen prigovor, međutim ta se zakonska presumpcija odnosi na situaciju kada je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdano na temelju javne ili javno ovjerovljene isprave, mjenice i čeka. Javna isprava u smislu odredbe čl. 230. ZPP je isprava koju je u propisanom obliku izdao ili potvrdio državni ili drugi ovlašteni organ u okviru svojih ovlasti te ona dokazuje ono što se u njoj potvrđuje ili određuje. Stoga sud pravilno utvrđuje kako je nedvojbeno da rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nije donijeto na temelju javne niti javno ovjerovljene isprave, mjenice niti čeka, jer takvo svojstvo nema izvod otvorenih stavaka predlagatelja osiguranja pa niti njegov račun, pa kako je priloženo rješenje o ovrsi izdano na temelju računa predlagatelja osiguranja koji račun nema svojstvo javne ili ovjerovljene isprave nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 333. st. 1. toč. 1. OZ-a i predlagatelj osiguranja je bio dužan učiniti vjerojatnim i postojanje opasnosti iz. čl. 332. st. 2. OZ-a, a na što se isti u svom prijedlogu za osiguranje niti ne poziva, jer niti ne iznosi tvrdnje, a niti predlaže dokaze u pravcu kojima bi činio vjerojatnim postojanje opasnosti da bi se bez predloženog osiguranja protivnik osiguranja onemogućilo ili znatno otežao ostvarenje njegove tražbine, te predlagatelj osiguranja nije dokazao pretpostavke za određivanje predložene prethodne mjere.

7. Pri tome valja reći i to kako iz sadržaja predmetnog spisa proizlazi da rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nije donijeto na temelju javne niti javno ovjerovljene isprave, mjenice niti čeka, jer takvo svojstvo nema izvod otvorenih stavaka predlagatelja osiguranja pa niti njegov račun. Upravo čl. 230. ZPP određuje kako je samo isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu - javna isprava, te ista dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su, posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama, pa je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

8. Stoga predlagatelj osiguranja u smislu odredbe čl. 333. st. 1. OZ-a ne mora dokazivati opasnost samo ukoliko su platni nalog ili rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdani temeljem točno određenih isprava i to: javne ili javno ovjerovljene isprave, mjenice ili čeka. Iz priloženog rješenja o ovrsi jasno je da je isto izdano na temelju računa predlagatelja osiguranja koji račun nema svojstvo javne ili ovjerovljene isprave, a naravno da se ne radi niti o mjenici ili čeku. Zato je predlagatelj, kao u konkretnom predmetu, u situaciji kada i raspolaže rješenjem o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave protiv kojeg je podnesen pravodobni prigovor, a koje rješenje nije izdano temeljem jedne od isprava iz čl. 333.st.1. toč.1. OZ-a dužan učiniti vjerojatnim i postojanje opasnosti iz. čl. 332.st.2. OZ-a.

9. Prema ocjeni ovog suda pogrešno je pozivanje predlagatelja osiguranja i suda na odredbu čl. 333. st. 1. toč. 3. OZ-a, jer predlagatelj osiguranja za sada ne raspolaže odlukom suda koja nije postala ovršna, a koja bi se morala ovršiti u inozemstvu pa navedena zakonska odredba prema kojoj predlagatelj ne mora učiniti vjerojatnim postojanje opasnosti. iz čl. 332.st.2. OZ-a u konkretnom predmetu nije primjenjiva.

10. Primjerice i Vrhovni sud RH u odluci Rev-162/2010 utvrđuje kako nema zakonskih pretpostavki za određivanje prethodne mjere jer primjerice račun koji odvjetnik izda klijentu za obavljene odvjetničke usluge je vjerodostojna isprava ali ne i javna isprava u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP.

11. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je predlagatelj predložio donošenje prethodne mjere na temelju vjerodostojne isprave i to računa utemeljenog na izvatku iz poslovnih knjiga, dakle, ne javne isprave ili javno ovjerovljene, mjenice ili čeka, dok primjena navedene odredbe dolazi u obzir samo u navedenim slučajevima iz čl. 333. st. 1. toč. 1. OZ, a isto tako, nije dokazano niti da je ispunjena pretpostavka iz odredbe čl. 332. st. 1. OZ, slijedom čega predlagatelj osiguranja nije dokazao pretpostavke za određivanje predložene prethodne mjere.

12. Stoga je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi sa čl. 21. OZ valjalo podnijetu žalbu odbiti i njome pobijanu odluku potvrditi i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 31. prosinca 2024.

Sudac

Josip Grubišić