Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-1081/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Erste&Steiermärkische Bank d.d., OIB: 23057039320, sa sjedištem u [adresa], zastupano po odvjetniku Zvonimiru Buterinu iz Odvjetničkog društva Buterin & partneri d.o.o. protiv ovršenika IIS, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], zastupana po odvjetnicima Nikolina Fistrić Štefok i Filip Piškulić, oboje u Odvjetničkom društvu Suić & Škunca d.o.o., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 1703/2023-16 od 16. prosinca 2023., dana 31. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana van žalbenog razloga iz čl. 50. toč. 1. čl. 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20) dalje OZ i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1703/2023-16 od 16. prosinca 2023..

II. Odbija se zahtjevi ovrhovoditelja za dosuđenjem troškova postupka povodom žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom određuje se ovrha u ovoj pravnoj stvari i to temeljem ovršne isprave zadužnice od 4. lipnja 2012. potvrđene 12. lipnja 2012. po javnom bilježniku Alemki Gajski iz Zagreba pod poslovni broj: OV-9172/2012 koja tražbina proizlazi iz Ugovora o solidarnom jamstvu broj 5107484923 od 4. lipnja 2012. kojim ovršenik solidarno jamči za obveze glavnog dužnika, društva DOBAR DAN d.o.o., iz Ugovora o dugoročnom kreditu broj [broj kredita] od 4. lipnja 2012. i to za glavnicu 86.806,68 CHF uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od CHF 86.806,68 od 17. lipnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za osam postotnih poena te - redovne kamate u iznosu od CHF 9.154,33 i to na nekretninama ovršenika upisanim u - zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k.o. Remete 348/3582 idealnog suvlasničkog dijela k. č. br. [katastarska čestica], u naravi obiteljska stambena zgrada i dvorište u [adresa], površine 93 čhv neodvojivo povezano s vlasništvom dvosobnog stana sa nusprostorijama na II (drugom) katu ravno ukupne površine 57,88 čm u nacrtu označeno oznakom S-9, od kojih je u suvlasništvu ovršenika 1/3 idealnog suvlasničkog dijela - zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama, utvrđenjem vrijednosti nekretnina i prodajom predmetnih nekretnina te namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom upisano u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Trošak ovrhovoditelja određen je sa 2.332,72 eur / 17.575,88 kuna[1] .

2. Protiv rješenja žali se ovršenik iz žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. , u vezi sa čl. 36. st. 1. OZ sa prijedlogom da se pobijana odluka ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana van žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ.

4. Pobijana odluka u svemu sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti na koje se upire, pa prvostupanjski sud nije počinio apsolutno bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP), ili koju od povreda pravila o postupku na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema čl. 365. st. 2. ZPP sve u vezi sa čl. 46. i 19. OZ.

5. Ovrhovoditelj u tijeku postupka navodi kako prilikom provođenja testa razmjernosti teret dokazivanja okolnosti iz kojih bi proizlazila vjerojatnost da je narušena pravična ravnoteža između interesa stranaka na ovršeniku, koji mora sudu dostaviti podatke iz kojih će proizlaziti vjerojatnost da je narušena pravična ravnoteža. Pri tome OZ ne propisuje da je pokretanje postupka na drugom predmetu ovrhe preduvjet za pokretanje postupka ovrhe na nekretninama, već sud određuje ovrhu nad nad sredstvom i predmetima ovrhe koji su navedeni u prijedlogu za ovrhu, pa je ovrhovoditelj slobodan izabrati sredstvo i predmet ovrhe. Konačno, tvrdi ovrhovoditelj, osim što je odredbom čl. 214. st. 7. OZ propisano da zadužnica ima svojstvo ovršne isprave temeljem koje se ovrha može provesti i na drugim predmetima ovrhe, isto proizlazi i iz same zadužnice kojom je ovršenik izričito pristao da se temeljem iste može provesti ovrha na njegovoj cjelokupnoj imovini.

6. U žalbi ovršenik tvrdi kako je u čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina pa kako je novčana tražbina osigurana zadužnicom od 4. lipnja 2012. godine, potvrđenom 12. lipnja 2012. po javnom bilježniku Alemki Gajski iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-9172/2012, a koja proizlazi iz Ugovora o solidarnom jamstvu broj 5107484923 od 4. lipnja 2012. kojim ovršenik solidarno jamči za obveze glavnog dužnika, društva DOBAR DAN d.o.o. iz Ugovora o dugoročnom kreditu broj [broj kredita] od 4. lipnja 2012. godine, to je sukladno citiranoj zakonskoj odredbi predmetna tražbina zastarjela jer je prijedlog za ovrhu podnesen dana 29. lipnja 2023. godine (dakle, nakon proteka više od deset godina), te ovršenik predlaže ili ovršenika uputiti u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, sve sukladno članku 52. stavku 1. OZ, odnosno da žalbu ovršenika prihvati, ukine provedene radnje i obustavi ovrhu.

7. Ovršenik se također poziva i na odredbu čl. 80. b OZ prema kojoj sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja“, dok je u st 3. istog članka propisano da pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža iz st 2. sud mora u obzir okolnosti slučaja, a osobito: - je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu, - je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri, - služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji, - ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga, - je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine.

8. Ovršenik stoga tvrdi kako sud prilikom donošenja predmetnog rješenja o ovrsi nije ispitao ispunjenje navedenih pretpostavki jer najotegotniji predmet ovrhe za ovršenika predstavlja nekretnina budući se ista koriste za stanovanje ovršenika i drugih osoba te izravno narušava i ugrožava njegovu odnosno egzistenciju ostalih ukućana, tako da sud nije uzeo u obzir niti da predmetna nekretnina predstavlja jedinu nekretninu u vlasništvu IIS koja služi za stanovanje iste i njezine obitelji, a što znači da bi gubitak iste u potpunosti uništio egzistenciju navedenih osoba što bi sve prouzročilo i nepotrebne i nerazmjerno visoke troškove.

9. Konačno, tvrdi žalitelj, prema čl. 36. t. 1. Ovršnog zakona, uz prijedlog za ovrhu nije podnesena ovršna isprava u izvorniku već su ovršeniku dostavljeni u preslici umjesto u izvorniku pa prijedlog za ovrhu treba odbaciti.

10. Ovrhovoditelj tvrdi kako je dostavom zadužnice poslovni broj OV-9712/2012 Financijskoj agenciji 20. ožujka 2014. prekinuo zastaru za do tada dospjele, a neplaćene iznosa rata te da je dostavom zahtjeva od 18. srpnja 2016. Financijskoj agenciji prekinuo i tijek zastare za sve neplaćene iznose rata koji su dospjeli od dana obračuna dugovanja priloženog uz prvi zahtjev za aktivaciju koji je dostavio Financijskoj agenciji do dana navedenog u obračunu dostavljenom uz zahtjev za aktivaciju te je konačno i aktiviranjem predmetne zadužnice 28. ožujka 2022. ovrhovoditelj prekinuo tijek zastare za cjelokupni iznos preostalog potraživanja, o čemu će sve u smislu odredbe čl. 52. OZ biti moguće odlučivati u parnici u kojoj se raspravlja o žalbenom razlogu iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ.

11. Sud prvog stupnja već je zaključkom poslovni broj Ovr-1703/2023 od 28. srpnja 2023. pozvao ovrhovoditelja na očitovanje u smislu čl. 80.b. OZ te je potom sud pravilno donio rješenje o ovrsi, jer ocjenu da je narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja ovršni sud može dati tek nakon što ovršenik izjavi žalbu, a da bi sud mogao izvršiti procjenu pravične ravnoteže između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, ovršenik mora sudu dostaviti podatke iz kojih će proizlaziti vjerojatnost da je narušena pravična ravnoteža pri čemu ovršenik nije učinio vjerojatnim na bilo koji način da bi provedbom ovrhe došlo do povrede pravične ravnoteže između interesa ovrhovoditelja i ovršenika niti je dostavio bilo kakve dokaze, pri čemu je ovrhovoditelj dokazao da je svoju tražbinu pokušao naplatiti i na drugim predmetima ovrhe, i to dostavom zadužnice posl.br. OV- 9172/2012 Financijskoj agenciji radi provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika još u ožujku 2014., a ujedno je temeljem pravomoćnog rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. St-3279/2016 od 22. veljače 2018. glavni dužnik brisan iz sudskog registra, tako da ovrhovoditelj više nema mogućnost namirivati svoju tražbinu od istog.

12. Ovršenik dalje u žalbi ne tvrdi niti dokazuje da u svom vlasništvu ima druge imovine iz koje bi ovrhovoditelj mogao namirivati svoje potraživanje, niti je dokazao da se radi o jedinim nekretninama u njegovu vlasništvu te ovršenik nije dokazao niti postojanje ostalih razloga iz čl. 80. b OZ, dok se sam potpisom zadužnice posl.br. OV-9172/2012 u svojstvu jamca platca suglasio da se temeljem predmetne isprave kao ovršne isprave može provesti ovrha i na drugim predmetima ovrhe, dakle i nekretninama. Dalje, pravilno ovrhovoditelj tvrdi kako je ovjerenu presliku zadužnice posl.br. OV-9172/2012 uputio poštom prvostupanjskom sudu pa nije povrijeđena odredba čl. 36. st. 1. OZ.

13. Stoga je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi sa čl. 21. OZ valjalo podnijetu žalbu odbiti i njome pobijanu odluku potvrditi te odlučiti kao u izreci ovog rješenja, te u smislu čl. 166. ZPP a u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ odbiti i zahtjev ovrhovoditelja za dosuđenjem troškova postupka povodom žalbe koji nisu bili potrebni za vođenje postupka.

U Zagrebu 31. prosinca 2024..

Sudac

Josip Grubišić