Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Povrv-289/2022-22

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Jadranki Orlović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika Raiffeisenbank Austria d.d. OIB: 53056966535, Zagreb, Petrinjska 59, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Glamuzina&Grošeta u Zagrebu, protiv tuženika/protutužitelja UZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], U 285, zastupanog po punomoćnici Ireni Pikija, odvjetnici u Odvjetničkom društva Mihalić&Pikija u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja-protuženika EOS MATRIX d.o.o. iz Zagreba, Horvatova 82, OIB 76674680107, zastupanog po punomoćniku Majni Rajić, odvjetnici u radi isplate, utvrđenja ništetnosti te zabrane korištenja i povrata mjenice, izvan ročišta, 31. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je protutužba tuženika-protutužitelja UZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], U 285, protiv tužitelja-protutuženika Raiffeisenbank Austria d.d. OIB: 53056966535, Zagreb, Petrinjska 59, radi utvrđenja ništetnosti te zabrane korištenja i povrata mjenice, podnesena 12. studenoga 2018. u ovom predmetu povučena.

II. Nalaže se tužitelju/protutuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. OIB: 53056966535, Zagreb, Petrinjska 59 da tuženiku-protutužitelju UZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], U 285 nadoknadi troškove parničnog postupka nastalih u povodu tužbe u iznosu od 57.608,98 EUR (slovima: pedeset sedam tisuća šesto osam EUR i devedeset osam centi EUR) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja ovog rješenja, 31. prosinca 2024 do isplate, u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tuženika/protutužitelja za naknadu parničnih troškova od 84.646,11 EUR odbija.

III. Nalaže se tuženiku/protutužitelju UZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], U 285 da tužitelju/protutuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. OIB: 53056966535, Zagreb, Petrinjska 59 nadoknadi troškove parničnog postupka nastalih u povodu protutužbe u iznosu od 11.375,00 EUR (slovima: jedanaest tisuća tristo sedamdeset pet EUR) u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja ovog rješenja, 31. prosinca 2024 do isplate, u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tužitelja/protutuženika za naknadu parničnih troškova od 103.725,00 EUR odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj/protutuženik je Tužitelj/protutuženik Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb je podnio ovršni prijedlog javnom bilježniku u Varaždinu Lani Melaniji Duić protiv ovršenika, ovdje tuženika/protutužitelja UZ radi naplate potraživanja u iznosu od 1.754.872,63 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom. Javni bilježnik je usvojio prijedlog tužitelja te je doneseno rješenje o ovrsi broj Ovrv-1/13 od 14. siječnja 2013. kojim je naloženo ovršeniku da plati ovrhovoditelju mjenični iznos od 1.754.314,26 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 1.272.837,77 kuna od 30.11.2012. godine do isplate u visini stope određene člankom 29. ZOO-a i to prema eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za 5 postotnih poena, da mu naknadi troškove protesta u iznosu od 5.500,00 kuna te da mu naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 22.237,50 kuna, kao i na te troškove plati zatezne kamate u visini stope određene člankom 29. ZOO-a i to prema eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za 5 postotnih poena tekuće od dana donošenja rješenja o ovrsi do namirenja ovrhovoditelja, a sve to u roku od 3 dana od dana dostave ovog rješenja, te se radi naplate tražbine ovrhovoditelja ujedno određuje ovrha općenito na imovini ovršenika. Protiv tog rješenja o ovrsi tuženik/protutužitelj je podnio pravovremeni prigovor kojim se pobija predmetno rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave i odluka o trošku, a osporavala se osnova i visina predmetne tražbine, pa je osporeno Rješenje ovrsi stavljeno van snage te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. Tuženik/protutužitelj je tijekom postupka u podnesku od 12. studenoga 2018. podnio protutužbu radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu br. 07318020200 i njegovih Dodataka te ništetnost vlastite trasirane mjenice serije A br. 05663456 izdane 13.12.2007. od strane tuženika te popunjene od strane tužitelja na iznos od 1.754.872,63 kuna sa dospijećem na dan 29.11.2012. te uskratu njena korištenja, zabrane prijenosa i naplate novčane tražbine iz vlastite trasirane mjenice serije A br. 05663456 izdane dana 13.12.2007. od strane tuženika te popunjene od strane tužitelja na iznos od 1.754.872,63 kuna sa dospijećem na dan 29.11.2012.

3. U ovoj pravnoj stvari ovaj sud je 5. siječnja 2022. donio presudu poslovni broj Povrv-477/2016-65 kojom je:

- u točki I. izreke ukinuo u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u Varaždinu Melanije Duić poslovnog broja OVRV-1/13 od 14.01.2013. godine,

- u točki II. izreke usvojio je tužbeni zahtjev tužitelja kojim se nalaže tuženiku da trećoj osobi EOS Matrix d.o.o. namiri tražbinu u iznosu od 1.754.314,26 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama,

- u točki III. izreke odbio dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim traži da tuženik trećoj osobi EOS MATRIX d.o.o. isplati iznos od 22.237,50 kuna na ime troškova ovršnog postupka poslovni broj Ovrv-1/13 sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama,

- u točki IV. izreke odbio je protutužbene zahtjeve tuženika kojima se traži utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu br. 07318020200 i njegovih Dodataka, zabranu tužitelju i svakoj trećoj osobi da naplati i koristi u pravnom prometu vlastitu trasiranu mjenicu serije A br. 05663456 te da se naloži tužitelju da tuženiku vrati vlastitu trasiranu mjenicu serije A br. 05663456 i naknadi tuženiku troškove parničnog postupka.

- u točki V. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 293.900,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom dok je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška od 514.312,50 kuna odbijen.

4. Dana 29.11.2022. godine Županijski sud u Zagrebu donio je presudu poslovni broj Gž-660/2022-3 kojom se preinačuje prvostupanjska presuda od 5.1.2022. u dijelu pod točkom II. izreke te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja kojim se nalaže tuženiku da trećoj osobi EOS Matrix d.o.o. namiri tražbinu u iznosu od 1.754.314,26 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-660/2022-3 od 29.11.2022. godine ukida se prvostupanjska presuda od 5.1.2022. godine u dijelu kojim je odbijen jedan od tri protutužbena zahtjeva, i to onaj usmjeren na utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu br. 07318020200 i njegovih Dodataka te u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka i u tom dijelu je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Nakon toga je tuženik/protutužitelj tijekom ponovnog prvostupanjskog postupka u podnesku od 30. siječnja 2024. povukao protutužbu u odnosu na koju je prvostupanjska presuda ukinuta, a u dostavljenim podnescima tvrdi da ima pravo na naknadu parničnih troškova kako u povodu tužbe, tako i u povodu protutužbe budući da je tužbeni zahtjev tužitelja/protutuženika pravomoćno odbijen, pa kako je dakle tužitelj/protutuženik u cijelosti izgubio spor, tuženik/protutužitelj nema više pravni interes isticati odnosno ustrajati kod protu tužbenog zahtjeva. Pri tome se poziva na članak 158. stavak 2. Zakona o parničnom postupku kojim je propisano da ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik. Stoga stoga tuženik/protutužitelj uz zahtjev za naknadu troškova postavljen u podnesku od 11.1.2024. godine postavlja i zahtjev za naknadu troškova postupka u odnosu na protutužbu prema troškovniku kojeg dostavlja u prilogu a koji troškovi su zatraženi prema Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN-138/2023) u svezi s Tbr. 52. koji propisuje da odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u vrijeme dospijeća odvjetničke nagrade i vrijednost boda koji se obračunava prema vrijednosti boda u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade te predlaže sudu da rješenjem naloži tužitelju da mu predmetne troškove naknadi.

6. Tužitelju je dostavljena obavijest o povlačenju protutužbe. Isti se o tome očitovao u podnesku od 15. veljače 2024. u kojem navodi da se ne protivi povlačenju protutužbe te podnosi zahtjev za naknadu troškova postupka po protutužbi, sukladno odredbi čl. 158. st. 1. ZPP-a, a u svezi s odredbom čl. 164. st. 8. ZPP-a u iznosu od ukupno 115.100,00 EUR. Napominje da je u odgovoru na protutužbu od 11.2.2019. prigovorio vrijednosti predmeta spora koju je tuženik naznačio u protutužbi, te je predložio da se vrijednost predmeta spora odredi u iznosu od 5.219.014,57 kn odnosno u iznosu od 692.682,27 EUR. Ističe i da je neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka po protutužbi, obzirom se u ovoj pravnoj situaciji ima primijeniti odredba čl. 158. st. 1. ZPP-a, a ne odredba čl. 158. st. 2. ZPP-a kako to pogrešno smatra tuženik. Naime, tuženikovo povlačenje protutužbe nije prethodilo ikakvom udovoljenju protutužbenog zahtjeva od strane tužitelja (navedeno nije ni moguće obzirom na deklaratorne protutužbene zahtjeve), a niti je isto izvršeno zbog razloga koji se mogu pripisati tužitelju. Zuženik u svojem podnesku od 30.1.2024. brka dva različita pojma „pravni interes“ i „ekonomski interes“. Tuženik je možda pravomoćnim odbijanjem tužbenog zahtjeva izgubio ekonomski interes za nastavkom spora po protutužbenom zahtjevu, ali nesumnjivo nije izgubio pravni interes za nastavkom spora po protutužbi radi utvrđenja ništetnosti ugovora. Međutim, navodi tuženika iz podneska od 30.1.2014. zapravo razotkrivaju prave razloge radi kojih je tuženik podnio protutužbu, ne zato što smatra da je predmetni ugovor o kreditu ništetan kako bi se iz pravnog prometa eliminirao nevaljan pravni posao, već kako bi tužitelja onemogućio u namirenju tražbine. Navedeno nesumnjivo predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja od strane tuženika, koje postupanje podliježe sankciji propisanoj odredbom čl. 10. st. 2. ZPP-a. Sijedom svega navedenog, tužitelj predlaže sudu da donese rješenje kojim će utvrditi da je tuženik povukao protutužbu te naložiti tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak po protutužbi u iznosu od 115.100,00 EUR uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću na navedeni iznos od dana donošenja rješenja o trošku do isplate u visini stope određene člankom 29. ZOO-a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

7. Tuženik/protutužitelj u podnesku od 19. veljače 2024. navodi je tražbina po tužbi novčana, a po protutužbi nenovčana, pa se stoga za određivanje vrijednosti predmeta spora za tužbu i protutužbu primjenjuju različiti zakonski članci i to za VPS tužbe- novčana tražbina istaknuta u petitu, 1.754.872,63 kuna/232.911,62 EUR koliko je tužitelj tražio u petitu prijedloga za ovrhu 9.1.2013., odnosno kasnije tužbenog zahtjeva sukladno podnesku od 21.3.2018. godine. S obzirom da je tražbina tužitelja novčana, relevantan je iznos glavnog zahtjeva istaknutog u petitu sukladno članku 35. stavak 1. ZPP-a. Tužitelj/protutuženik je u dostavljenom troškovniku od 30.1.2024. naveo da VPS tužbe iznosi 1.272.837,77 kuna/168.934,60 EUR, što je protivno odredbi članka 35. stavak 1. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da se kao vrijednost predmeta spora uzima u obzir vrijednost glavnog zahtjeva. Vrijednost glavnog zahtjeva u ovom predmetu predstavlja iznos koji je tužitelj naveo u petitu svojeg zahtjeva a to je iznos od 1.754.872,63 kuna/232.911,62 EUR. Navedeni je iznos tužitelj potraživao od tuženika te je upravo o navedenom glavnom zahtjevu sud odlučio presudom, te je u konačnici s tim iznosom glavne tražbine tužitelj-protutuženik u cijelosti pravomoćno odbijen. Slijedom navedenog, vps tužbe iznosi 1.754.872,63 kuna/232.911,62 EUR, a prema kojem vps-u je tuženik/protutužitelj zatražio trošak u podnesku od 11.1.2024. godine. Budući da je tužitelj-protutuženik u cijelosti izgubio spor u odnosu na tužbu, to isti nema pravo na naknadu troškova za radnje navedene u dostavljenom troškovniku od 30.1.2024. godine već je tužitelj-protutuženik slijedom odredbe članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku dužan naknaditi troškove parničnog postupka tuženiku-protutužitelju i to prema troškovniku koji je tuženik- protutužitelj dostavio u prilogu podneska od 11.1.2024. godine. VPS protutužbe, nenovčana tražbina istaknuta u petitu te iznosi 201.000,00 kuna/26.677,28 EUR koliko je tuženik naznačio vrijednost prilikom postavljanja protu tužbenog zahtjeva. Budući da je tražbina tuženika/protutužitelja nenovčana tražbina, to je mjerodavan iznos koji je tuženik-protutužitelj naznačio kao vrijednost predmeta spora sukladno članku 40. stavak 2. ZPP-a. U dostavljenom troškovniku od 30.1.2024. godine i u podnesku od 15.2.2024. tužitelj/protutuženik naznačuje kao VPS protutužbe iznos od 5.219.014,57 kuna/692.682,27 EUR, što je protivno odredbi članka 40. st. 2. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi. U prigovoru na naznačenu vrijednost predmeta spora sadržanom u podnesku od 13.2.2019. tužitelj/protutuženik je prigovorio naznačenoj vrijednosti predmeta spora ne dajući valjane razloge za isto, a sud takav prigovor nije prihvatio,te je pravomoćno odlučeno o glavnoj stvari bez usvajanja prigovora tužitelja. Smatra da je neosnovan bio zahtjev tužitelja/protutuženika da se vrijednost predmeta spora različito odredi u odnosu na svaku točku protu tužbenog zahtjeva. Premda se je protu tužbenim zahtjevom tražila ništetnost ugovora o kreditu koji se u okviru odnosi na svotu od 3.464.141,94 kuna/459.770,64 EUR isti iznos nikako ne može predstavljati vrijednost predmeta spora jer tuženik nije tražio isplatu novčane svote, predmetni ugovor je u većem dijelu izvršen i isplaćen te niti tužitelj niti tuženik nemaju tražbinu u navedenom iznosu te sve kad bi i postojala određena novčana tražbina korisnika kredita-dužnika prema navedenom ugovoru nakon što se isti utvrdi ništetnim, ta tražbina ne bi bila tražbina tuženika/protutužitelja već tražbina korisnika kredita društva M.A.B.A. d.o.o. Ovdje se dodatno napominje da je u međuvremenu od kada je donijeta prvostupanjska presuda došlo do namirenja društva EOS Matrix kao treće osobe kojoj je tužitelj prodao svoje potraživanje po Ugovoru o kreditu koji je predmet ovog postupka. Stoga niti dug u bilo kojoj varijanti više ne iznosi novčanu svotu na koju je popunjena mjenica, jer je glavni dužnik društvo M.A.B.A. d.o.o. isplatio dug unovčenjem nekretnina na kojima je postojalo založno pravo. Iz svega iznijetog evidentno proizlazi da tuženik/protutužitelj nema nikakvu novčanu tražbinu prema Ugovoru o kreditu utvrđenje čije ništetnosti je isti tražio, već je njegova tražbina isključivo nenovčana. Interes tuženika/protutužitelja da se Ugovor o kreditu utvrdi ništetnim proizlazio je iz pravne pozicije u kojoj tužitelj- protutuženik nema pravo na naplatu po mjenici kao izdanom sredstvu osiguranja, a što je uostalom i u cijelosti prihvaćeno u sudskoj odluci donesenoj u ovom predmetu povodom samog tužbenog zahtjeva. U odnosu na navode tužitelja/protutuženika iz podneska od 15.2.2024. ističe se kako se pravni interes tuženika/protutužitelja ogleda u činjenici da se tužitelj/protutuženik ne može naplatiti iz ništetnog pravnog posla, međutim sada se tužitelj/protutuženik ne može naplatiti iz predmetnog ugovora i bez tog utvrđenja. Pravni interes tuženika/protutužitelja kao treće osobe u odnosu na ugovor o kreditu vezan je uz mjenicu, jer je jedino mjenicom tuženik povezan s tim ugovorom. Kako je međutim otpala naplata po mjenica, to tuženik nema više pravni interes ustrajati s protu tužbenim zahtjevom, a sadržaju pravnog interesa udovoljeno je odlukom o tužbenom zahtjevu koji je odbijen. Tražbina tuženika/protutužitelja koja se odnosila na povrat mjenice jednako je tako nenovčana tražbina, jer tuženik nije tražio isplatu, već je tražio zabranu tužitelju i trećoj osobi da naplati i koristi u pravnom prometu vlastitu trasiranu mjenicu te da predmetnu mjenicu vrati tuženiku. Niti iz navedene tražbine ne proizlazi nikakav novčani zahtjev usmjeren prema tužitelju- protutuženiku, već isključivo nenovčani zahtjev na predaju. Stoga takav zahtjev nema novčanu vrijednost u visini od 1.754.872,63 kuna/232.837,51 EUR jer navedeni iznos tuženik ne potražuje od tužitelja. Ovdje se dodatno napominje da je u međuvremenu od kada je donijeta prvostupanjska presuda došlo do namirenja društva EOS Matrix kao treće osobe kojoj je tužitelj prodao svoje potraživanje po Ugovoru o kreditu koji je predmet ovog postupka. Stoga niti dug u bilo kojoj varijanti više ne iznosi novčanu svotu na koju je popunjena mjenica jer je glavni dužnik društvo M.A.B.A. d.o.o. isplatio dug unovčenjem nekretnina na kojima je postojalo založno pravo. Dodatno se ističe da je postupak u odnosu na točku II. i III. protutužbenog zahtjeva pravomoćno okončan, pa stoga sud nije ovlašten odlučivati o prigovoru na vrijednost predmeta spora u odnosu na točku II. i III. protutužbenog zahtjeva dok o prigovoru na vrijednost predmeta spora u odnosu na točku I. protutužbenog zahtjeva sud nije ovlašten odlučivati, jer je tuženik-protutužitelj povukao protutužbeni zahtjev, a tužitelj/protutuženik se s povlačenjem usuglasio. Kao što je ranije objašnjeno takav prigovor je u svakom slučaju i neosnovan budući da je u točki I. protutužbe postavljen deklaratorni zahtjev pa je mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tuženik- protutužitelj naznačio u protutužbi. Takvo stajalište potvrđuje mnogobrojna sudska praksa, primjerice Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi Pž-4379/2018 od 13.11.2019. i Županijski sud u Varaždinu u odluci Gž-1626/2018-2 od 23.5.2019. Dakle prema odredbi članka 40. stavak 2. Zakona o parničnom postupku mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tuženik/protutužitelj naznačio u protutužbi odnosno VPS protutužbe iznosi 201.000,00 kuna/26.677,28 EUR. Te svoje navode tuženik/protutužitelj dodatno obrazlaže i u podnesku od 2. listopada 2024.

8. Prema čl. 158. st. 1. ZPP-a tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci naknaditi parnične troškove. Prema st. 2. tog članka Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik. S obzirom na to da je tužitelj/protutuženik pristao na povlačenje tužbe, sud je na temelju čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku donio ovo rješenje kojim se utvrđuje da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena. Stoga je sud na temelju čl. 193. st. 2. zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023- dalje u tekstu ZPP) donio ovo rješenje kojim se utvrđuje da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena.

9. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku prema kojem je stranka koja izgubi parnicu u cijelosti dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Prema stavku 2. tog članka omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Nadalje, prema st. 48 tog članaka sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Sud je tužitelju/protutuženiku dosudio troškove nastale mu u povodu protutužbe budući da je protutužbeni zahtjev većim dijelom pravomoćno odbijen, a u manjem povučen, dok je tuženiku/protutužitelju dosudio troškove nastale mu u povodu tužbe, budući da je tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen s tim sud im je u skladu s čl. 155. Zakona o parničnom postupku dosudio samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice. Tužitelj/protutuženik postavljenim tužbenim zahtjevima od tuženika potražuje iznos od 1.272.837,77 kn, i taj iznos je u prijedlogu za ovrhu naznačio kao vrijednost predmeta spora, a tuženik/protutužitelj je u protutužbi kao vrijednost predmeta spora naznačio iznos od 201.000,00 kn. Tužitelj/protutuženik je prigovorio u protutužbi naznačenoj vrijednosti predmeta spora te predložio da se kao vrijednost predmeta spora po protu tužbenom zahtjevu odredi iznos od 5.219.014,57 kn, ali sud u povodu tog prijedloga nije odredio tu vrijednost predmeta spora u odnosu na postavljene protu tužbene zahtjeve. Prema čl. 40 st. 2 Zakona o parničnom postupku u slučajevima kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio, pa kako se protu tužbeni zahtjevi ne odnose na novčane svote, već se njima zahtijeva utvrđenje ništetnosti ugovora te zabrana raspolaganja i povrat mjenice, a u protutužbi je kao vrijednost predmeta spora naznačen iznos od 201.000,00 kn, sud nije odredio veću vrijednost spora u pogledu protu tužbenog zahtjeva. Vrijednost predmeta spora po tužbi po stavu suda nije iznos od 1.272.837,77 kn koji je tužitelj/protutuženik u prijedlogu za ovrhu, koji je kasnije postao tužba, već je u ovom slučaju prema čl. 35. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, kojim je propisano da se kao vrijednost predmeta spora uzima u obzir vrijednost glavnog zahtjeva, a to je iznos od 1.754.872,63 kuna/232.911,62 EUR, koji je tužitelj/protutuženik i potraživao od tuženika/protutužitelja te je upravo o tom njegovom glavnom zahtjevu sud odlučio presudom, a taj tužbeni zahtjev je u cijelosti pravomoćno odbijen. Dakle do dana podnošenja protutužbe je VPS po tužbi 232.911,62 EUR (1.754.872,63 kn), a nakon toga je VPS po tužbi 232.911,62 EUR, a po protutužbi 26.677,28 EUR (201.000,00 kuna), pa odvjetnicima koji zastupaju parnične stranke u ovom sporu za poduzete radnje pripada nagrada s obzirom na te vrijednosti predmeta spora, a ne s obzirom na iznose koje je kao vrijednosti predmeta spora tužitelj/protutuženik naznačio u svom troškovniku (1.272.837,77 kn za tužbu i 5.219.014,57 kn za protutužbu). Sukladno citiranom propisu, kako je parnicu po tužbi izgubio tužitelj/protututuženik, isti je obvezan nadoknaditi tuženiku/protututužitelju nastale mu troškove u povodu tužbe. Po stravu ovog suda tuženik/protutužitelj u parnici vođenoj u povodu protutužbe također nije uspio u cijelosti budući da su njegovi tužbeni zahtjevi usmjereni na zabranu raspolaganja i povrat vlastite trasirane mjenice pravomoćno odbijeni, a protu tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu i dodataka tog ugovora je povučen. Kako je dakle protu tužbeni zahtjev u većem dijelu odbijen, a u manjem povučen, ali ne zbog toga što je tužitelj/protutuženik tom protu tužbenom zahtjevu udovoljio, a protivno stavu tuženika/protutužitelja sud smatra da protutužba u tom kao što je već rečeno manjem dijelu nije povučena zbog razloga koji se mogu pripisati tužitelju/protutuženiku, budući da taj protutužbeni zahtjev da je i usvojen, a u prvostupanjskom postupku je odbijen, ne bi bio zapreka za naplatu tražbine tužitelja/protutuženika s naslova izdane vlastite trasirane mjenice kao što je to detaljno obrazloženo u prvostupanjskoj presudu, već je zapreka bila to što je tužitelj/protutuženik tu tražbinu prenio na drugu osobu, EOS Matrix d.o.o., zbog čega je njegov tužbeni zahtjev u konačnici i odbijen. Tuženiku/protutužitelju je priznat trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika od 3.508,00 EUR na temelju tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika - u daljnjem tekstu OT (NN br. 138/2023), trošak zastupanja na ročištu 4.6.2013. od 3.508,00 EUR na temelju tbr. 9/1 OT, trošak zastupanja na ročištu 23.9.2013. od 3.508,00 EUR na temelju tbr. 9/1 OT, trošak sastava podneska od 18.10.2013. od 3.508,00 EUR na temelju tbr. 8/1 OT, trošak sastava podneska od 29.11.2013. od 3.508,00 EUR na temelju tbr. 8/1 OT, trošak zastupanja na ročištu 29.11.2013. od 3.508,00 EUR na temelju tbr. 9/1 OT, trošak sastava podneska od 22.12.2014. od 3.508,00 EUR na temelju tbr. 8/1 OT, trošak sastava podneska od 5.3.2015. od 3.508,00 EUR na temelju tbr. 8/1 OT, trošak sastava podneska od 12.5.2015. od 50,00 EUR na temelju tbr. 8/3 OT, trošak sastava podneska od 22.9.2015. od 50,00 EUR na temelju tbr. 8/3 OT, trošak sastava podneska od 18.12.2015. od 50,00 EUR na temelju tbr. 8/3 OT, trošak sastava podneska od 21.03.2016. od 50,00 EUR na temelju tbr. 8/3 OT, trošak sastava podneska od 27.2.2018. od 200,00 EUR na temelju tbr. 8/2 OT, trošak zastupanja na ročištu 28.2.2018. od 3.508,00 EUR na temelju tbr. 9/1 OT, trošak sastava podneska od 27.3.2018. od 200,00 EUR na temelju tbr. 8/2 OT, trošak zastupanja na ročištu 28.3.2018. od 3.508,00 EUR na temelju tbr. 9/1 OT, trošak sastava podneska od 30.12.2019. od 200,00 EUR na temelju tbr. 8/2 OT, trošak sastava podneska od 17.5.2021. od 200,00 EUR na temelju tbr. 8/2 OT, trošak sastava podneska od 21.10.2021. od 200,00 EUR na temelju tbr. 8/2 OT, trošak sastava podneska od 10.11.2021. od 200,00 EUR na temelju tbr. 8/2 OT, trošak sastava podneska od 3.12.2021. od 200,00 EUR na temelju tbr. 8/2 OT, trošak sastava podneska od 6.12.2021. od 200,00 EUR na temelju tbr. 8/2 OT, trošak sastava podneska od 13.12.2021. od 200,00 EUR na temelju tbr. 8/2 OT, trošak sastava žalbe od 4.385,00 EUR na temelju tbr. 10/1 OT, trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije od 3.508,00 EUR na temelju tbr. 8/1 OT, trošak sastava podneska od 11.1.2024. od 200,00 EUR na temelju tbr. 8/2 OT, sve to uvećano za 25% PDV-a od 15.703,25 EUR na temelju tbr. 46 OT, trošak sudske pristojbe na presudu od 313,22 EUR, trošak sudske pristojbe na žalbu od 663,61 EUR i trošak sudske pristojbe na odgovor na prijedlog od 165,90, što daje ukupno dosuđeni trošak od 57.608,98 EUR. Tuženiku/protutužitelju nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 20.10.2014. od 50,00 EUR kojim se traži povrat pogrešno uplaćenih novčanih sredstava kao i trošak podneska od 10.12.2014. od 50,00 EUR kojim se traži produljenje roka za očitovanje na nalaz vještaka, jer su ti troškovi nastali krivnjom punomoćnika tuženika/protutužitelja, kao i trošak podneska od 23.2.2015. od 3.508,00 EUR, jer iz stanja spisa ne proizlazi da je taj podnesak podnesen. Nije mu priznat niti trošak zastupanja na ročištu 14.5.2015., jer to ročište nije niti održano, odgođeno je prije zakazanog termina, a nisu mu priznati niti troškovi zastupanja na ročištima održanima nakon podnošenja protutužbe koja je podnesena 12. prosinca 2018. jer se na tim ročištima raspravljalo o tužbi i protutužbi, a protu tužbeni zahtjev je u većem dijelu odbijen, a u manjem povučen, pa kako tuženik/protutužitelj s protutužbenim zahtjevima u ovom sporu nije uspio, nema pravo na naknadu troškova zastupanja na ročištima na kojima se raspravljalo o tužbi i protutužbi. Nije priznat ni trošak sastava podneska od 3.1.2022. od 3.508,00 EUR jer se u tom podnesku obrazlažu samo navodi iz protutužbe, a ne sadrži očitovanje na tužbu i podneske tužitelja/protutuženika. Nisu priznati niti troškovi podnesaka od 27.1.2022. i 28.2.2022., za svaki po 50,00 EUR, jer je jedan od tih podnesaka prigovor protiv rješenja o pristojbi te se isti ne može dosuditi na teret tužitelja/protutuženika, a drugi je zahtjev za plaćanje više plaćene pristojbe koji se također ne može dosuditi na teret tužitelja/protutuženika. Nije mu priznat niti trošak sastava podneska od 30.8.2023. jer iz stanja spisa proizlazi da taj podnesak nije podnesen. Budući da prema tbr. 8/1 OT odvjetniku koji zastupa stranku u postupku u prvostupanjskom postupku pripada nagrada za 4 obrazložena podneska, a za ostale podneske mu pripada 50% nagrade, ali ne više od 100 bodova, tuženiku/protutužitelju je priznat puni iznos nagrade(3.508,00 EUR) samo za 4 obrazložena podneska dok mu je za sve ostale podneske priznata nagrada od 100 bodova odnosno 200,00 EUR. Tuženiku/protutužitelju nije priznat niti zatraženi trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi, koja u stvari predstavlja odgovor na tužbu, jer tu pristojbu nije niti platio, a koja se prema čl. 4. st.2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/2018, 51/2023) plaća po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Slijedom navedenog obveza plaćanja te pristojbe nastaje tek po pravomoćnom okončanju ovog postupka i to za onu stranku koja je parnicu izgubila ili za obje stranke razmjerno uspjehu u sporu u smislu, pa kako je parnicu u povodu tužbe izgubio tužitelj/protutuženik, isti je dužan platiti tu pristojbu na što je i pozvan rješenjem suda poslovni broj: Povrv-289/2022-10 od 15. prosinca 2023. Tužitelju/protutuženiku su priznati troškovi nastali u povodu protutužbe, jer su protutužbeni zahtjevi tuženika/protutužitelja u većem dijelu odbijeni, a prvi je povučen, pa u parnici u tom pogledu nije uspio, slijedom čega je dužan tužitelju/protutuženiku nadoknaditi nastale troškove u vezi s protutužbom. Tužitelju/protutuženiku je priznat trošak odgovora na protutužbu od 1.000,00 EUR na temelju tbr. 7/1 OT, trošak 3 obrazložena podneska od 17.1.2020., 13.12.2021. i 15.2.2024., za svaki po 1.000,00 EUR na temelju tbt. 8/1 OT, trošak zastupanja na ročištima održanima 23.1.2020., 26.5.2021., 16.9.2021., 17.11.2021. i 14.12.2021. za svako ročište po 1.000,00 EUR na temelju trb. 9/1 OT i trošak zastupanja na ročištu za objavu presude od 100,00 EUR na temelju tbr. 9/3 OT, sve to uvećano za 25% PDV-a od 2.275,00 EUR na temelju tbr. 46 OT, što daje ukupno dosuđeni trošak od 11.375,00 EUR. Napominje se da je trošak tužitelja/protutuženika obračunat prema vrijednosti predmeta spora naznačenoj u protutužbi koja iznosi 201.000,00 HRK, odnosno 26.677,28 EUR, a ne prema vrijednosti predmeta spora od 692.682,27 EUR kako ga je obračunao tužitelj/protutuženik u dostavljenom troškovniku, jer sud tijekom postupka nakon što je tužitelj/protutuženik prigovorio vrijednosti predmeta spora naznačenoj u protutužbi, nije utvrdio novu vrijednost predmeta spora već je prihvatio vrijednost predmeta spora naznačenu u protutužbi, a sve u skladu s čl. 40 stavak 2, Zakona o parničnom postupku. Na sve dosuđene troškove je sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu također prema stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a tekućom od dana donošenja ove odluke, a to u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku prema kojoj parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, o čemu sud odlučuje na zahtjev stranke, koji je u ovom slučaju podnesen.

U Varaždinu, 31. prosinca 2024.

Sutkinja

Jadranka Orlović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Rokovi za žalbu iz stavka 1. ovoga članka ne teku od 1. do 15. kolovoza (čl. 348.st.4. ZPP-a)

Dostaviti:

1.) Tužitelju/protutuženiku po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina&Grošeta u Zagrebu,

2.) Tuženiku/protutužitelju po punomoćnici Ireni Pikija, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mihalić&Pikija u Zagrebu

3.) Umješač EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82