Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-750/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Gradska sigurnost Šimac i sin d.o.o., OIB: 16003380887, Split, Kroz Smrdečac 45, zastupano po direktoru IG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po Jeri Matiću, odvjetniku u OD Matić & Poljak d.o.o., protiv tužene VG, OIB: [osobni identifikacijski broj]. [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2165/2022-30 od 23. svibnja 2024. u sjednici vijeća dana 31. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2165/2022-30 od 23. svibnja 2024. u dijelu pod toč. I izreke kojim se nalaže isplata iznosa od 533.55 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21. listopada 2022. g. do isplate, kao i pod toč. II izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke djelomično se usvaja tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 533.55 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21. listopada 2022. g. do isplate, dok se za više zatraženu kamatu, za razdoblje od 01. srpnja 2022. do 21. listopada 2022., tužbeni zahtjev tužitelja, odbija se kao neosnovan. Pod toč. II nalaže se isplatiti tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.031,25 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), bez određenog žalbenog prijedloga.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

5. U žalbi tuženik navodi kako je kod tuženika radila bez ikakve naknade. Od 11 mj 2021 pa sve do 5 mj 2022 tvrdi kako je bila aktivna i sudjelovala u programu, što je obuhvaćalo vožnje u streljani [adresa], predavanja u sjedištu tvrtke, odlaženje u zračnu luku Split u [adresa] i to sve o svome trošku, putnih troškova, amortizacije, obroka i satnica, dok je s tvrtkom Gradska sigurnost uspjela naći kompromis da plati troškove za edukaciju te je dogovoreno plaćanje 7.500 eur u četiri rate tako da je prvu ratu 15. srpnja 2022 uplatila 1.875 kn a posljednju ratu 15. listopada 2022 kada tvrdi da je uplatila 5.625,00 kn za preostale tri rate tako da nije platila mjesećno četiri puta po 1.875,00 kn već sve tri rate zajedno.

6. Međutim, pravilno u pobijanoj odluci sud prvog stupnja utvrđuje kako je među strankama zaključen Ugovor o troškovima stjecanja licence za zaštitne preglede i licence za zaštitara, kojim se ugovor tužitelj obvezao snositi troškove edukacije tužene, -nije bilo sporno da je tužitelj za trošak edukacije tužene uplatio iznos od 11.520,00 kn/1.528,97 eura, te je dana 31. svibnja 2022. tužena odustala od daljnje edukacije, pa je 21. lipnja 2022. tužena potpisala Izjavu kojom se obvezala tužitelju uplatiti umanjeni iznos, tj. iznos od 7.500,00 kn/995,42 eura, i to u 4 obroka od po 1.875,00 kn/248,86 eura, čod čega je 15. srpnja 2022. uplatila iznos od 1.875,00 kn/248,86 eura, a 07. listopada 2022. tužena na račun tužitelja uplatila iznos od 5.625,00 kn/746,57 eura.

7. Sporna je glavnica od 4.020,00 kn/533,55 eura, koji iznos predstavlja razliku između ukupnog duga tužene i iznosa kojeg je ova podmirila pa sud primjenjuje čl. 65. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) prema kojem je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjenje obveze u cijelosti, dok je vjerovnik obvezan obvezu izvršiti u cijelosti. Pri tome predmetnim je ugovorom ugovorena obveza tužene tužitelju naknaditi troškove tečajeva i ispita koji su nastali do trenutka odustajanja a prema izjavi od 21. lipnja 2022. utvrđeno je da je tužena sukladno dogovoru s poslodavcem iskazala da će tuženiku s osnova troškova licence isplatiti iznos od 7.500,00 kn u 4 obroka, od po 1.875,00 kn od čega je isplatila ukupan iznos od 7.500,00 kn (dana 15. srpnja 2022. 1.875,00 kn i dana 10. listopada 2022. 5.625,00 kn) pri čemu je samo prvu isplatu izvršila dana 15. srpnja 2022. (unutar utvrđenog roka) po izdanoj izjavi, dok preostale iznose od po 1.875,00 kn nije podmirila u ugovorenom roku dana 16. kolovoza 2022. i 16. rujna 2022., pa pravilno sud utvrđuje kako tužitelj ima pravo utuženi iznos potraživati od tužene, te dosuđuje iznos od 533,55 eura s pripadajućim kamatama i troškom postupka. Na navode žalbe pri tome valja reći kako tužena ne dokazuje troškove koje navode u istoj u smislu čl. 221.a ZPP a niti je iste istakla kao kakav određeni kompenzacijski zahtjev, odnosno prigovor radi prebijanja prijebojem, pa stoga pravilno sud iste tvrdnje tužene nije prihvatio.

8. Stoga je, budući da je i odluka o troškovima pravilna i zakonita u smislu čl. 154. i 155. ZPP (jer je trošak dosuđen prema odvjetničkoj tarifi važećoj u vrijeme donošenja odluke i za sve radnje koje su bile potrebne za vođenje parnice), temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo podnesene žalbe protiv presude odbiti i njima pobijanu presudu potvrditi, te odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 31. prosinca 2024.

Sudac

Josip Grubišić