Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-885/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća, te Rajka Kipkea i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog PH, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: K-493/2024-41 od 18. prosinca 2024., u sjednici održanoj 31. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog PH.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08) po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP/08 protiv optuženog PH produljio istražni zatvor.

2. Protiv tog rješenja je optuženi ĐH osobno i putem braniteljice po službenoj dužnosti Ane Matijašec, odvjetnice, pravovremeno podnio žalbe zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, „odluke o visini kazne“ i „povrede čl. 5.3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda“, s prijedlogom da vijeće Županijskog suda u Varaždinu „ukine ili podredno preinači pobijano rješenje o produljenju istražnog zatvora“.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-1021/2024 od 30. prosinca 2024. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Ponajprije valja konstatirati da su obje predmetne žalbe razmatrane i obrazložene kao jedna jedinstvena cjelina, jer su sadržajno komplementarne.

5. Žalba nije osnovana.

6. Iz sadržaja žalbe dade se iščitati da optuženik smatra da prvostupanjski sud nije dostatno obrazložio svoj stav o neprihvaćanju polaganja jamstva, čime zapravo upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08. Međutim, suprotno takvom žalbenom stajalištu, sud prvog stupnja je u točki 7.2. obrazloženja osporenog rješenja iznio razloge zbog kojih drži da institut jamstva u konkretnom slučaju nije adekvatna mjera. Izloženi razlozi nisu na razini uopćene formulacije, kako ističe žalitelj, već su određeni i konkretni te kao takvi dostatni za meritorno ispitivanje, tako da nema govora o postojanju bitne postupovne povrede iz naprijed naznačene zakonske odredbe, slijedom čega žalba optuženika iz ove žalbene osnove nije prihvaćena.

7. U sklopu žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik prigovara ispravnosti pravne oznake kaznenog djela za koje je u ovom kaznenom postupku nepravomoćno proglašen krivim, kao i odluci o kazni, međutim ove žalbene primjedbe su u konkretnom slučaju irelevantne jer se zapravo odnose na nepravomoćnu presudu kojom je optuženik proglašen krivim i kažnjen za predmetni delikt, a ne na rješenje o produljenju istražnog zatvora. Drugim riječima, pitanje je li inkriminirano kazneno djelo ispravno pravno označeno kao kvalificirani oblik kaznenog djela iz čl. 326. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11 ili pak se radi o osnovnom djelu iz čl. 326. st. 1. KZ/11, kao i pitanje primjerenosti odluke o kazni, rješavat će se u eventualnom žalbenom postupku protiv naprijed spomenute nepravomoćne presude.

8. Osporavajući istražno-zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP/08 (opasnost od bijega) optuženik se poziva na svoju dosadašnju kaznenu neosuđivanost i činjenicu da je surađivao s policijom, nadležnim državnim odvjetništvom i sudom tijekom čitavog trajanja ovog kaznenog postupka.

9. Unatoč okolnostima istaknutim u prethodnoj točki sud prvog stupnja je pravilno zaključio da u ovom slučaju i dalje egzistira objektivna, realna i razumno predvidiva opasnost od optuženikova bijega koju taj sud ispravno nalazi u nepobitnim činjenicama da je ovdje riječ o osobi – stranom državljaninu koji nema nikakve osobne, obiteljske ili poslovne povezanosti s Republikom Hrvatskom, a u koju je prema osnovanoj sumnji došao s namjerom počinjenja predmetnog kaznenog djela koje se svodi na krijumčarenje migranata iz koristoljublja. Ta opasnost je dodatno povećana činjenicom da je optuženik u ovom kaznenom postupku nepravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, što je pojačani motiv da napusti Republiku Hrvatsku, a s obzirom na prirodu i značaj predmetnog delikta osnovano je očekivati da su mu poznati modaliteti ilegalnog prelaska državne granice. Naposljetku, okolnost da je optuženik otac četvoro malodobne djece, na što se također poziva u žalbi, isto je tako samo dodatni motiv za njegovo napuštanje teritorija Republike Hrvatske. Stoga žalba optuženika niti u tom dijelu nije uvažena.

10. Suprotno stavu žalitelja sud prvog stupnja nije postupio protivno čl. 5.1. st. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u žalbi se pogrešno navodi čl. 5.3. Konvencije), budući da ta odredba govori o fakultativnoj mogućnosti, a ne obvezi primjene instituta jamstva, što drugim riječima znači da je primjena ove mjere questio facti, tj. ovisi o konkretnim okolnostima svakog pojedinog slučaja, a sud prvog stupnja je u ovom slučaju pravilno utvrdio da u postojećoj situaciji, što uključuje ozbiljnost, prirodu i značaj inkriminiranog kaznenog djela, čiji broj je u Republici Hrvatskoj u kontinuiranom porastu, jamstvo iz čl. 102. ZKP/08 ne pruža dovoljno sigurnu i pouzdanu garanciju u prevenciji istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP/08.

11. Slijedom iznijetih razloga valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, s time da je pobijano rješenje ispitano i u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, pri čemu nisu uočene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti.

U Varaždinu 31. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko