Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3087/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2 tužiteljice TM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupane po ZOU Janković&Burazin iz Karlovca protiv tuženika ŠM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Borisu Grgurić, odvjetniku iz Ogulina, Josipa bana Jelačića 8, Ogulin, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Psp-26/2023-18 od 24. travnja 2024., dana 31. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Psp-26/2023-18 od 24. travnja 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak, a odluka o troškovima postupka povodom žalbe ostavlja se za odluku o glavnoj stvari.

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom utvrđuje se kako je tuženik smetao tužiteljice u suposjedu hodnika i tavana u [adresa], time što je dana 26. srpnja 2023.g. promijenio bravu na ulaznim vratima kojima se dolazi u hodnik, a iz hodnika na tavan, te na taj način onemogućio tužiteljicama pristup u hodnik i tavan, te suposjedovanje istih, pa mu se zabranjuje svako takovo ili slično smetanje, nalaže se uspostava prijašnjeg suposjedovnog stanja vraćanjem ranijeg cilindra brave na ulazna vrata hodnika ili predaja u posjed tužiteljicama primjerak ključa od novopostavljenog cilindra brave, i omogući tužiteljicama nesmetano suposjedovanje hodnika i tavana, a ujedno je tuženik dužan tužiteljicama solidarno naknaditi parnični trošak isplatom iznosa od 600,27 EUR uz zakonsku zateznu tekuću od 24. travnja 2024. do isplate.

2. Protiv rješenja žali se tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.) - dalje: ZPP) sa prijedlogom da se pobijana odluka preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno ukine i predmet vrati na ponovan postupak.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljice se protive navodima žalbe i predlažu istu odbiti te potvrditi njome pobijanu odluku uz naknadu troškova psotupka povodom žalbe.

4. Žalba je osnovana.

5. Sud prvog stupnja temeljem iskaza svjedoka IM, VM i RM utvrđuje kako su prije tuženikove promjene brave i ključa na ulaznim vratima u hodnik ključeve spornih vrata imali svi stanari odnosno tužiteljice, sestra IM te MM napose da svjedok IM navodi da je brava na vratima za ulazak u hodnik promijenjena, ali da on ima ključ od te brave, jer mu ga je dao tuženik premda nije bio suglasan da se brava mijenja, ali kada je tuženik to odlučio tada mu je tuženik i dao ključ, jer nije u dobrim odnosima sa tužiteljicama odnosno nije se sa njima mogao dogovoriti, te time tužiteljice više nemaju ključ od spornih vrata, dok svjedok ŽM da ističe kako je jedan dimnjačar zvao službu da ne može izaći na tavan i očistiti dimnjak, jer ga tužiteljica nije mogla pustiti, pa mu je tuženik otvorio vrata. Tuženik tvrdi kako je predao ključ nove brave upravitelju zgrade Inksatoru d.o.o. no svjedok ŽM je kao referent upravitelja za zgradu naveo da je tuženik bio ranije kod njega te nudio da ostavi ključ, ali ga ovaj nije htio niti smio preuzeti iz čega sud utvrđuje kako se ključ ne nalazi kod upravitelja i nije dostupan tužiteljicama, dok na navode tuženika kako tužiteljice uopće ne koriste tavanski prostor dok imaju mogućnost ulaska u hodnik i kroz vrata iz svog stana sud temeljem iskaza svjedoka IM i VM - majke tužiteljica - utvrđuje da se kroz zakovana vrata na zidu stana tužiteljica nikada nije prolazilo na tavan, već su tužiteljice prije tuženikove promjene brave imale mogućnost odlaska na tavan te bile u suposjedu pristupa hodniku i tavanu kao i svi ostali stanari.

6. U žalbi tuženik međutim navodi kako je štitio prostor od neovlaštenog pristupa trećih osoba, jer da tužiteljice tavanski prostor nisu koristile radi stanovanja, odlaganja stvari ili nekih drugih potreba, već je posjed ključa vrata bio potreban samo radi prolaza dimnjačara i servisnih službi kod održavanja krovišta i dimnjaka, a same tvrde u tijeku postupka kako se ključ tavanskih vrata „uvijek nalazio na okviru ulaznih vrata za tavan te da je svatko mogao doći na tavan uslijed čega je i bio oštećen alat kojeg je tuženik koristio kod adaptacije te .

oštećenje ormarića za struju u tom hodniku. Stoga tuženik tvrdi kako nipošto nije postupao u namjeri onemogućavanja pristupa tužiteljicama, tako da je odmah po pozivu nadležnih osoba omogućio odlazak dimnjačara na tavan i čišćenje dimnjaka u više navrata, dok je novi ključ odmah predao suvlasniku IM. Dalje tuženik tvrdi kako tužiteljice i nisu koristile sporni prostor te na tavanskom prostoru nema nikakvih stvari već da se radi o otvorenom neuređenom prostoru koji da se koristio isključivo za potrebe održavanja, pa da uopće nije jasno u čemu se sastoji ometanje suposjeda hodnika i tavanskog dijela kada ga tužiteljice uopće obzirom na nekorištenje nisu niti faktično imale, a ne trpe nikakvu stvarnu štetu time što nisu u posjedu ključa dok je tuženik izrazio spremnost na predaju ključa tužiteljicama ukoliko se dogovore oko načina ulaska u dio hodnika ispred n egovog stana, te je spreman ključ predati ovlaštenoj osobi

j u tvrtki Inkasator d.o.o. no ne pristaje da ključ bude dostupan neovlaštenim osobama koje u svakom trenutku mogu ući prostor, jer i sama svjedokinja VM tvrdi kako je prostor gdje se nalazi nedovršeni WC u hodniku pored stepenica koje vode na tavan i prije služio kao sanitarni čvor za stan ŠM.

7. Imajući prednje u vidu, pravilno žalitelj tvrdi kako izvođenjem dokaza u tijeku postupka sud, koji istim rukovodi, saslušava stranke i svjedoke i postavlja im pitanja radi razjašnjenja spornih okolnosti, nije u dovoljnoj mjeri utvrdio u čemu se sastojao suposjed kojeg su tužiteljice imale u odnosu na sporni prostor, na koji način se isti izvršavao, gdje je stajao sporni ključ i tko je sve u tom pravcu imao mogućnost pristupa u prostor.

8. Na opisani način, zbog navedenog pogrešnog pravnog stava suda prvog stupnja, niti ovaj sud nije u mogućnosti postupiti u smislu čl. 373.a ZPP i ponovno ocijeniti već izvedene dokaze, jer je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, pa se ista odluka ne može ispitati, te je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP istu valjalo ukinuti.

9. U ponovljenom će postupku sud prvog stupnja imati u vidu sve okolnosti na koje je ukazano ovom odlukom, pa će potom moći povodom predmetnog zahtjeva tužitelja donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

U Zagrebu 31. prosinca 2024.

Sudac

Josip Grubišić