Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4744/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku HP. Odv. u Splitu, protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 82, OIB: 76674680107, zastupan po punomoćniku LP, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3437/2017 od 18. srpnja 2024., dana 31. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3437/2017 od 18. srpnja 2024..

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom odbacuje se tužba od 06. srpnja 2017. kao nepravovremena.

2. Protiv navedene odluke žali se tužitelj iz žalbenih razloga bitne povrede pravila o postupku te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022-dalje: ZPP) sa prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovan postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijana odluka u svemu sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti na koje se upire, pa prvostupanjski sud nije počinio apsolutno bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ili koju od povreda pravila o postupku na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema čl. 365. st. 2. ZPP a sve u vezi sa čl. 99. ZZK.

5. U žalbi tužitelj navodi kako sam sud prvog stupnja u točki 4. obrazloženja pobijanog rješenja ističe da bi na osnovu članka 52. stavak 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje OZ) zaključkom trebalo uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana njegove dostave istom pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga istaknutih u čl. 52. st. 1. OZ. Tužitelj tvrdi kako je u postupku Ovr 5948/16 sud rješenjem (a ne zaključkom) od 15. svibnja 2017. uputio ovršenika da u istom roku pokrene navedeni parnični postupak kojim bi se nedopuštenom proglasila pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku ovrhe na novčanim tražbinama ovršenika koji se vodi kod FINE, temeljem zadužnice br. OV-3607/2008 od 8. veljače 2008. pa da tužitelj nije na odgovarajući način ni u odgovarajućoj formi instruiran na pokretanje ove parnice zbog čega se uopće ne može smatrati da je on prekršio propisani rok i da je u tom pogledu prekludiran za iniciranje ovog predmeta, jer da u odnosu na zaključak ne postoji pravni lijek, a rješenje o upućivanju na parnicu da je pravomoćno s danom podnošenja tužbe u ovom predmetu tako, a žalitelj prethodno nije mogao uložiti tužbu jer u nadležnoj pisarnici suda prvog stupnja nije mogao doći do tog dokaza o pravomoćnosti (već onog dana kada mu je isti, kako tvrdi, bio naručen od strane djelatnika pisarnice), pa prije navedenog datuma nije ni mogao uložiti svoju tužbu.

6. Pravilno međutim sud prvog stupnja utvrđuje kako je tužitelj istom 06. srpnja 2017. podnio tužbu ovome sudu neposredno, protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 82, OIB: 76674680107, radi proglašenja ovrhe nedopušten temeljem Rješenja Općinskog suda u Splitu br. Ovr-5948/2016 od 15. svibnja 2017. koje da je postalo pravomoćno 16. lipnja 2017. te u tužbi navodi kako je Raiffeisenbank Austria d.d. kao ovrhovoditelju putem FINE na teret tužitelja odobrena prinudna naplata novčanog iznosa temeljem dospjelog potraživanja iz nepodmirenog kredita br. [broj kredita] kojega je Ugovorom o cesiji od navedene Banke preuzeo tuženika a koji dug je u momentu preuzimanja iznosio 28.648,88 kn. Tužitelj da je sa tuženikom 19. veljače 2013 sklopio Sporazum o isplati dugovanja na rate, kojim je određen obročni tempo zatvaranje spomenutog duga, a navedenu obvezu tužitelj je u cijelosti podmirio obročnim isplatama no usprkos tome tužitelju da je od njegove plaće ovršnim putem preko FINE skinut i iznos od 5.220,00 kn, na koji način je tuženiku isplaćeno ukupno 33.475,70 kn a što iznosi više nego što glasi dužna tražbina a daljnja pljenidba po navedenom osnovu mu se još uvijek provodi od strane FINE ap tužitelj traži da se prinudna pljenidba proglasi nedopuštenom. tuženik je pak u odgovoru na tužbu naveo da je tuženik otkupio dospjeli dug tužitelja, da su sklopili Sporazum o isplati dugovanja na rate, a kojim je u čl. 1.st.1. 2. određeno u kojim obrocima će tužitelj dug otplatiti, koliki ukupan iznos te dospijeće svake rate i u kojim iznosima dok je tuženik 29. kolovoza 2016. zaprimio dopis punomoćnika tužitelja kojim isti traži informaciju o podmirenom dugovanju jer da će se u suprotnom pokrenuti parnica, a tužitelj da nije dokazao namiru dugovanja, te je neredovito uplaćivao rate po Sporazumom pa je isti raskinut prema čl. 2.st.4. Sporazuma, budući je po istome tužitelj trebao otplatiti dug u 26 rata od po 944,19 kn počevši od 20. veljače 2013. time da je zadnja rata trebala biti otplaćena 20. ožujka 2015., ali se dug namirio tek 15. siječnja 2016. računajući ukupan iznos koji je trebalo platiti prema Sporazumu tj. 24.548,88 kn. Tuženik dakle tvrdi da je Sporazum raskinut te da odredbe istoga ne vrijede pa je tužitelj s danom pisanja odgovora na tužbu dužan tuženiku još iznos od 1.768,94 kn

7. Prema stanju spisa Ovr 5948/2016. sud pravilno utvrđuje kako je ovršni postupak pokrenuo tužitelj 02. prosinca 2016. prijedlogom o obustavi ovrhe te proglašenju nedopustivim ovršne radnje temeljem zahtjeva za izravnu naplatu uloženog kod FINE o prinudnoj pljenidbi i prijenosu novčanih sredstava ovršenika po svim računima u visini zatraženog iznosa u korist ovrhovoditelja, odnosno kojim će se ograničiti isplata samo na iznos koji je naznačen u Sporazumu o isplati dugovanja na rate od 19. veljače 2013. pa je rješenjem Općinskog suda u Splitu br. Ovr 5948/2016 od 15. svibnja 2017. koje je pravomoćno 14. lipnja 2017. upućen ovršenik ovdje tužitelj u ovoj pravnoj stvari, da u roku od petnaest dana računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja pokrene parnični postupak radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku ovrhe na novčanim tražbinama ovršenika koji se vodi kod FINA na temelju zadužnice broj OV- 3607/2008 od 08. veljače 2008.

8. Prema rješenju od 15. svibnja 2017. na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim sukladno članku 210. st. 2. OZ primjenjuju se odredbe OZ o žalbi protiv rješenja o ovrsi, te ovršenik ističe žalbene razloge iz točke 50. st. 1. t. 9. i 10. OZ a ovrhovoditelj se nije očitovao na dostavljeni prijedlog te stoga sud temeljem čl. 52. st. 3. OZ-a upućuje ovršenika na parnicu.

9. Tužitelj je predmetnu tužbu podnio neposredno 06. srpnja 2017., dakle izvan roka od petnaest dana od pravomoćnosti rješenja o upućivanju u parnicu br. Ovr- 5948/2016 od 15. svibnja 2017., jer je taj rok istekao 29. lipnja 2017. te sud primjenjuje čl. 210. st. 2. OZ-a prema kojemu se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. čl. 210. OZ na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

10. Sud stoga primjenjuje odredbu članka 52. st. 1. OZ prema kojoj - ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. st. 1. točke 7. i točaka 9. do 11. OZ, sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana, a prema st. 3. ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. zbog kojeg je izjavio žalbu. Sud primjenjuje i čl. 21. OZ-a st. 1. prema kojemu se u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP pa da je rok od petnaest dana iz čl. 52. st. 3. OZ-a prekluzivan, uz primjenu odredbe članka 282. st. 1. ZPP - kojom je propisano da će se tužba odbaciti ako se utvrdi da je podnesena nepravovremeno, a posebnim propisima je određen rok za njezino podnošenje, te dovodi do gubitka prava na traženje parnične pravne zaštite, a na koji rok sud vodi računa po službenoj dužnosti.

11. Prema čl. 52. st. 3. OZ-a sud će u povodu žalbe ovršenika koja je izjavljena zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 9. - 11. OZ-a u slučaju spora između stranaka o kojem ovršni sud ne može odlučiti po odredbama OZ-a (čl. 52. st. 4.), donijeti posebno rješenje kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od pravomoćnosti toga rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom a prema odredbi čl. 21. st. 1. OZ-a u ovršnom postupku na odgovarajući se način primjenjuju odredbe parničnog postupka, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Kako odredbama OZ-a nisu regulirane pravne posljedice propuštanja roka za podnošenje tužbe iz čl. 52. st. 3. OZ-a, dolazi doista i po odluci VSRH Rev-477/21 ili Rev-386/17 - do primjene odredba čl. 282. st. 1. ZPP-a, kojom je propisano da će se tužba odbaciti ako se utvrdi da je podnesena nepravodobno i posebnim propisima je određen rok za njezino podnošenje, jer za pokretanje parnice u povodu žalbe uređene odredbom čl. 52. OZ-a, kao i žalbe koju uređuje odredba čl. 55. OZ-a, predviđen je isti rok od petnaest dana koji je doista prekluzivan, što znači da dovodi do gubitka prava na traženje parnične pravne zaštite.

12. Zato je, temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP, jer je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno, valjalo podnijetu žalbu odbiti i njome pobijanu odluku potvrditi, te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 31. prosinca 2024.

Sudac

Josip Grubišić