REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: 83 Pn-557/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Blaženki Butigan Matić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Zečeviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Z1 Televizija d.o.o., Ljudevita Posavskog 48, OIB: 93559902375, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. lipnja 2024. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Une Zečević Šeparović, odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženika SHG, odvjetničkog vježbenika, dana 31. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I./Nalaže se tuženiku Z1 TELEVIZIJA d.o.o.Zagreb, Ljudevita Posavskog 48, OIB: 93559902375, da isplati tužitelju SH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 3.981,68 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 15.07.2020.g pa do isplate i to do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da naknadi parnični trošak od 2.836,26 EUR sa zateznim kamatama počev od 31. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u roku od 15 dana.
II./ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.
Obrazloženje
1. Tuženik je kao nakladnik koji emitira emisiju BUJICA, koje je producent, autor i vlasnik Bujica Media j d.o.o. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], publicirao neistinite i uvredljive informacije a uz koje je neovlašteno i objavio fotografije sa liturgija, kojima implicira da su od tužitelja. Objavom (dez) informacija iz programskog sadržaja emisije Bujica tužitelju su veoma grubo i teško povrijeđena prava osobnosti u smislu odredbe čl.19. Zakona o obveznim odnosima i to kumulativno pravo na tjelesno i duševno zdravlje, pravo na ugled, čast i dostojanstvo, pravo na dobro ime, pravo na osobnost i pravo na vlastitu sliku (lik). Navedena prava osobnosti tužitelju su povrijeđena slijedećim tvrdnjama nalazećim u emisiji Bujica od dana 15.04.2020. godine, koju je tuženik publicirao a koju su zajedno kao autori stvorili novinari ĐH i JH, u minutaži emisije od 42 minute do 46 minute, objavili i za tužitelja iznijeli neistine i to A) JH dana 15. travnja.2020 godine, na press konferenciji Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, koja je uživo prenošena na mnogim nacionalnim TV postajama i Internet portalima, kao novinarka emisije BUJICA, postavila pitanja ministru unutarnjih poslova [adresa], DH, te izjavila, prenijela i iznijela neistinitu tvrdnju u odnosu na tužitelja: “ Hoće li nadležne institucije podnijeti kaznene i prekršajne prijave protiv daruvarskog svećenika Pravoslavne crkve, SH, zato što je prije nekoliko dana održavao mise u [adresa] u [adresa], uz prisutnost naroda, protivno odluci Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, a zatim je izjavila kao drugo pitanje koje je bilo potkrijepljeno isto tako neistinitom tvrdnjom i to: …daruvarski svećenik Pravoslavne crkve, SH je najavio održavanje misa za pravoslavni Uskrs, koji se slavi 19. travnja 2020 godine, protivno odluci Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, te kako to da za don SHG vrijede jedna pravila a za sveštenika SH druga. B) ĐH koji je voditelj u emisiji BUJICA, koja se emitira na Z1 televiziji i drugim lokalnim televizijama, prenio snimak press konferenciji Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske na kojoj je JH iznijela neistine prema tužitelju, te na omalovažavajući i uvredljiv način komentirao te za tužitelja iznio uz prikazivanje nekog pismena na ćirilici….fotografije koje ste vidjeli u prilogu su iz [adresa] ,a fotografije iz crkve u [adresa] su uklonjene, ali imam ovdje poziv iz [adresa] u kojem se vidi da svešteno lice SH osim što ima obrede najavljuje i obrede za Vaskrs, to smo mi skinuli, mogu oni to skidati……….svašta bi moglo biti za Vaskrs, ublažavaju li mjere za nedjelju da bi pupovčevi mogli ići za Vaskrs u crkvu …. Uz koje neistinite i uvredljive izjave članaka protiv tužitelja su neovlašteno objavljene fotografije koje nisu od tužitelja, nego fotografije sa liturgije, koje su se koristile kao ilustracija u video prilogu uz neistinite činjenične tvrdnje, sa liturgije u selu Uljaniku od 15.3. 2020. koju je služio Episkop slavonski S , a tužitelj je bio u Beogradu, a druga fotografija u prilogu prikazuje svećenika GH, njegovu suprugu i maloljetno dijete – koja nema veze sa tužiteljem i njegovom parohijom. . Citiranim tvrdnjama autora emisije, sadržajno uvredljivim i neistinitim, a dostupnim mnogobrojnom građanstvu i javnosti u Republici Hrvatskoj a i šire u regionu , tužitelju je pričinjena neimovinska šteta povredom prava njegove osobnosti, rezultat kojeg su teška trauma i stres, dodatno potencirani time što je publikacija citiranih neistinitih odnosno klevetničkih i uvredljivih informacija šokirala i potresla kako članove njegove obitelji, tako i prijatelje, poznanike i kolege te cjelokupnu vjersku zajednicu u kojoj obavlja vjersko crkvene poslove. Naime, tužitelj je zaposlen na radnom mjestu paroh daruvarski u pravoslavnoj crkvi [adresa] u [adresa]. Objavljene (dez) informacije u emisiji nemaju informativnu vrijednost, nego tužitelja izlažu preziru okoline,tj. javnosti, uopće i očito sadržavaju omalovažavanje i vrijeđanje sa teškim negativnim kvalifikacijama vezane za moralne kvalitete tužitelja kao čovjeka privatne osobe kao i za njegovu profesionalnu djelatnost. Ovakvim objavljenim neistinama se zapravo radi o umanjenju socijalne i moralne vrijednosti, društvenog ugleda i reputacije, poniženja, tako da umanjuje mogućnost obavljanja poslova i življenja tužitelja. Objavljeno u emisiji su ga šokirali i prouzročili mu velike probleme, kako zdravstvene tako i u društvu, sugrađani kao i članovi vjerske i drugih vjerskih zajednica, ga znani i neznani propitkuju, sumnjiče, smatraju ga krivim, ima psihičkih posljedica, te osjeća sram, poniženost, ljutnju, povrijeđenost. Reakcije na sporne neistine su se najteže odrazile u njegovoj obiteljskoj, životnoj i radnoj sredini gdje je poznat, te se morao pravdati pred obitelji, rodbinom, prijateljima, znancima, vjernicima što mu još uvijek predstavlja nelagodu. Emisija Bujica je jedna od najgledanijih tv emisija u RH, naročito one koje se odnose na pravoslavne vjernike, što je kvalifikatorna okolnost koju sud mora uzeti u obzir pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade. Statistički podaci o prosjeku gledanosti emisije „Bujica“ iznose oko 910.000 ljudi po emisiji, dok web portale a i druge TV kuće, posjeti oko 1.000,000 jedinstvenih posjetitelja mjesečno. Tužitelj naknadom želi postići da dokaže neistinitost objavljenih informacija, I ne želi samo tako pustiti da prođe javno blaćenje bez adekvatne reakcije, te se rehabilitirati u svojoj privatnoj, životnoj i društvenoj (užoj i široj) sredini. Dakle, publiciranom emisijom opisanim pod točkom 1. ove tužbe, tužitelj je u minutaži prozvan kao „svećenik“, koji ne poštuje pozitivne zakonske propise RH odnosno očito se radi o pretpostavki novinara u vezi tužiteljeve svećeničke djelatnosti koji je tužitelja oslikao kao svećenika koji poziva svoje vjernike na liturgiju, a što nije istina i takav prikaz tužitelja kao svećenika ne odražava njegovo ponašanje kao svećenika. Tužitelj kao daruvarski svećenik Pravoslavne crkve, uopće nije održavao liturgije u [adresa] u [adresa],(zadnju je održao 7.3.2020 godine), budući da u [adresa], a niti u Republici Hrvatskoj nije boravio u periodu od 10.3. do 15.5.2020 godine, stoga je tvrdnja da je održavao mise potpuno netočna. Bogosluženja za Uskrs u [adresa], tužitelj je najavio putem obavijesti na FB stranici crkve (na latinici i ćirilici) u kojoj je jasno navedeno da će se ista održavati pridržavajući se odredbi o okupljanju, bez okupljanja vjernika (odluka Stožera od 19. ožujka 2020.). Isto tako nije ugrozio zdravlje ljudi ni na koji način, niti ga je itko optuživao za nesavjesno obavljanje svećeničkih poslova. Dakle, tužitelj nije imao pogreške u obavljanju svećeničkih poslova niti „održavao mise u [adresa] u [adresa], uz prisutnost naroda, protivno odluci Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, niti je najavio održavanje misa za pravoslavni Uskrs, koji se slavi 19. travnja 2020 godine, protivno odluci Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske,.“ koje bi dovele do nezakonitih posljedica na način kako je to objavio tuženik. Nadalje u emisiji opisanom pod 1.ove tužbe, tužitelj je opetovano nazvan pogrdno a i cjelokupna vjerska zajednica kojoj pripada, što je direktna uvreda zbog općepoznate činjenice i uvriježenog izričaja za nešto krajnje negativno i predstavlja nepoštivanje i nepriznavanje vrijednosti tužitelja kao svećenika srpske pravoslavne crkve i ocjenu njegovih moralnih, etičkih i profesionalnih osobina, tako da je navedena kvalifikacija prešla sve granice pravila novinarskog zanimanja i etike. Nadalje se u emisiji ističe „da svešteno lice GH osim što ima obrede najavljuje i obrede za Vaskrs, to smo mi skinuli, mogu oni to skidati….svašta bi moglo biti za Vaskrs, ublažavaju li mjere za nedjelju da bi pupovčevi mogli ići za Vaskrs u crkvu ……. “,čime je na neistinit i uvredljiv način publicirana informacija samo kako bi se vrijeđala čast, ugled i dostojanstvo tužitelja. U odnosu na sve što je izneseno u emisiji tužitelj ističe da nije točna informacija da se radi o činjenju tužitelja jer isti sve plakate- obavijesti objavljuje na FB stranici crkve, u paru, dvojezično ili samo latinično te nikada nije odgovarao niti prekršajno niti kazneno za ono što su ga teretili novinari u emisiji Bujica. Sve navedene neistine koji su iznijeli u emisiji, a koje suštinski glase kako tužitelj kao paroh Pravoslavne crkve u Daruvaru, SH služi liturgije unatoč zabrani mjerodavnih, su prenesene putem mnogih TV postaja i portala, koja vijest je i nakon emisije osvanula na mnogim portalima, društvenim mrežama i sl.,te komentari koji se nalaze ispod objava o svećeniku SH nerijetko su prožeti nacionalnom i vjerskom mržnjom do koje su doveli okrivljenici svojim izjavama u emisiji. Ono što jeste činjenica i istina je da je tužitelj posljednju liturgiju imao u [adresa] 7.3.2020, naravno sa narodom i tada to nije bilo zabranjeno. Dakle, novinari su sami utvrdili sve navodne radnje tužitelja, a da u emisiji čak nije nigdje izrečena ili umetnuta riječ SUMNJA ili NAVODNO, s obzirom da tuženi prenosi informaciju da je tužitelj činio ,to se u ovoj emisiji tužitelj teško optužuje i nanosi mu nesagledivu štetu jer se isti temelje na činjenicama bez dokaza i na krivnji bez suđenja unatoč ustavnom načelu da „je svatko nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja“. Tužitelj ističe da se u skladu s odredbom čl. 22.st.2 Zakona o medijima, dana 12.5.2020.g. obratio preporučenom pošiljkom- dopisom glavnom uredniku Z1 televizije i tuženiku sa Zahtjevom za ispravak i odgovor na objavljenu informaciju. Tuženik je u svom dopisu od 14.05.2020. neobrazloženo obavijestio tužitelja o nemogućnosti objavljivanja ispravka odnosno odgovora, ali se obvezao kao nakladnik da će zahtijevati objavu ispravka. Po saznanju tužitelja nikada nije došlo do objave ispravka informacije. Ujedno je tužitelj dana 15.07.2020.g. podnio i privatnu tužbu pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu protiv novinara emisije Bujica, JH i ĐH zbog počinjenja kaznenih djela protiv časti i ugleda i to kazneno djelo klevete. Tužitelj ovom tužbom potražuje od tuženika naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti opisano u točki 1.tužbe, a sve temeljem: - čl.10.st.1.toč.2 Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljenih sloboda: „Svatko ima pravo na slobodu izražavanja. Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili radi javnog reda i mira, radi sprečavanja nereda i zločina, radi zaštite zdravlja i morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih…“ - čl. 35. Ustava Republike Hrvatske:“ Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobna i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda, časti.“ - odredbi Zakona o medijima i to čl.7. :“Svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti.“, čl.16.: “Mediji su dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana.“ Čl.21.: „Nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi. Šteta je umanjenje nečije imovine ili sprečavanje njezina povećanja(materijalna šteta) te nanošenjem drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta)“.Čl.22:“Nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava. Pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.“ - odredbi Zakona o obveznim odnosima i to čl.8.:“Svatko je dužan suzdržati se od postupka kojim se može drugom prouzročiti šteta.“.Čl. 19.:“Svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.“ Čl.1045: „Tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Predmnijeva se obična nepažnja“.Čl.1046: “Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).Čl.1047:“Svatko može zahtijevati od drugoga da ukloni izvor opasnosti od kojeg prijeti znatnija šteta njemu ili drugome, kao i da se suzdrži od djelatnosti od koje proizlazi uznemiravanje ili opasnost štete, ako se uznemiravanje ili šteta ne mogu spriječiti odgovarajućim mjerama.“ Čl.1100 :“U slučaju povrede prava osobnosti, sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju ,dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, pa slijedom navedenog, a prema konačnom zahtjevu iz podneska od 20.09.2023. potražuje od tuženika isplatu pravične novčane naknade neimovinske štete od 3.981,68 EUR sa zateznom kamatom od utuženja do isplate, kao i trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako emisija Bujica ne predstavlja programski sadržaj tuženika, već ju tuženik, kako je tužitelj i sam naveo u svom zahtjevu za ispravak i ispriku, emitira kao i niz drugih lokalnih televizija. Producent i autor emisije Bujica je vlasnik trgovačkog društva Bujica Media d.o.o. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], g. ĐH. Stoga tuženik prvenstveno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženika. Tuženik mora ukazati na odredbu članka 21. Zakona o medijima i to stavak 4. po kojemu nakladnik, između ostalog ne odgovara za štetu ako j informacija kojom je šteta učinjena-utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri. S obzirom na niz javnih objava na raznim Internet portalima u navedenom periodu kao i s obzirom na činjenicu da je cjelokupna hrvatska javnost bila zaokupljen situacijom oko pojave koronavirusa, time u postupnosti dolazi do primjene navedene odredbe čl. 21 Zakona o medijima po kojima je nakladnik oslobođen odgovornosti za štetu. Tako prvenstveno tuženik će izdvojiti samo neke od objava na Internet portalima koje su objavljivane u navedenom periodu. Primjerice na portalu www.braniteljski- portal.com dana 14.4.2020. objavljen je tekst pod naslovom "Pravoslavna crkva u [adresa] najavila mise za vrijeme Uskrsa" sa podnaslovom "Crkva svetih Otaca Prvog Vaseljenskog Sabora u [adresa] imat će redovno bogosluženje za veliki petak i Vaskrs". na Internet portalu www.tjedno.hr dana 16.4.2020. objavljen je članak naslova "Pop SH iz [adresa] i pop SH iz [adresa] oba prekršitelji". Na Internet portalu www.vecernji.hr dana 15.4.2020. objavljen je članak pod naslovom " DH:
Nadležni će izvršiti uvid u slučaj održavanja liturgije u Daruvaru". Tuženik napominje da ovo nisu jedine objave na Internet portalima koje se tiču tužitelja i održavanja misa kao i namjere najviših nadležnih tijela da prikupe informacije o navedenom događaju- Stoga nitko ne može prigovoriti autoru emisije Bujica da sve o da sporna informacija nije utemeljena na točnim činjenicama, zasigurno se radi o činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti. Nadalje notorno je da za navedeni događaj postoji ogromni interes javnosti. Naime, u spornom periodu životi svih građana Republike Hrvatske su bili svedeni na brigu i zaštitu od zaraze koronavirusom. Dakle, radilo se tada o najvažnijoj stvari cjelokupne hrvatske javnosti i to gotovo bez iznimke. Stoga je i taj uvjet ispunjen, a s obzirom da je zadaća svih medija u to vrijeme bila sukladno preporuci Agencije za elektroničke medije, usmjerena na korektno i obazrivo izvještavanje o korona virusu kao i korištenje svakog mogućeg utjecaja koji se u domeni medija na osvještavanje građana te tako i posljedično preveniranje širenja zaraze, nitko ne može poreći niti da su navedene informacije dane u dobroj vjeri. U odnosu nas upite novinarke emisije Bujica JH ministru unutarnjih poslova [adresa] DH, dana **.**.2020. na press konferenciji Stožera civilne zaštite, tuženik ističe kako navedena novinarka niti je zaposlenica niti suradnica tuženika te tuženik ni na koji način ne može utjecati na njezin pristup obavljanju novinarskog posla. Štoviše niti joj na bilo koji način može sugerirati koja pitanja će ista postaviti na press konferencijama, pa isto tako i na ovoj od dana 15.4.2020. Tužitelj u tužbi navodi kako su novinari sami utvrdili sve navodne radnje tužitelja, a da u emisiji čak nije nigdje izrečena ili umetnuta riječ sumnja ili navodno, s obzirom da tuženik prenosi informaciju što je tužitelj činio pa se tako u spornoj emisiji tužitelj teško optužuje i nanosi mu se nesaglediva šteta jer se navodi temelje na činjenicama bez dokaza i na krivnji bez suđenja unatoč ustavnom načelu da je svatko nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćno sudskom presudom ne utvrdi krivnja. Iz navedenih navoda tužitelja razvidno je da tužitelj sam priznaje da tuženik prenosi informacije, da novinarski posao nije utvrđivanje krivnje i provođenje istrage kako bi se o određenim događajima od prvorazrednog značaja informirala javnost već je to posao drugih nadležnih tijela a koja su baš u konkretnom slučaju i izjavila kako će napraviti potrebne izvide, da se ustavno načelo o nedužnosti svake osobe odnosi na kaznena djela te da isto je nespojivo sa obavljanjem novinarskog posla jer bi u suprotnom o svim događajima mediji mogli izvještavati tek nakon pravomoćne sudske presude. Tužitelj u tužbi navodi kako su mu navodi sporne emisije prouzročilo velike probleme kako zdravstvene tako i u društvu, sugrađani kao i članovi drugih vjerskih zajednica propitkuju, sumnjiče smatraju ga krivim ima psihičkih posljedica te osjeća sram, poniženost ljutnju povrijeđenost. Također navodi kako reakcije na sporne neistine su se najteže odrazile u njegovoj obiteljskoj, životnoj i radnoj srediti gdje je poznat te se morao pravdati pred obitelji rodbinom, prijateljima vjernicima što mu još uvijek stvara nelagodu. Međutim za iste navode tužitelj ne pruža nikakve dokaze u tom smislu koji bi dokazali da bi istome nastala šteta u vidu povrede prava osnovnosti već samo gore navedene tvrdnje iznosi paušalno. Tako je vrlo neobično ukoliko je tužitelj imao zdravstvene između ostalog i psihičke probleme da ne dostavlja niti jedan liječnički nalaz u prilog svojih tvrdnji a što upućuje da isti nije niti posjetio liječnika radi tegoba koje spominje. Štoviše, tek naknadno u tužbi traži da se provede medicinsko vještačenje koje se nema ni na čemu temeljiti osim na samim izjavama tužitelja. Također je neobično da se tužitelj morao opravdati pred svojom obitelji, a čiji članovi su zasigurno bili upoznati sa činjenicom d ali je ili nije održao sporne mise. Tuženik nadalje ukazuje kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti jačine i trajanja povrede iz čl. 1100. zakona o obveznim odnosima. Predmetnom odredbom propisano je da će sud ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu. Sve ostale navode tužbe, tuženik u cijelosti osporava.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u spisak portala na kojima je objavljena sporna press konferencija (list 8 spisa), presliku Zahtjeva za objavom ispravka informacija u emisiji Bujica 15.04.2020., od 12.05.2020. sa povratnicama (list 9-17 spisa), presliku privatne tužbe od 15.07.2020. (list 18-21 spisa); izvod iz novinskih članaka (list 22-26, 38-43 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 47-48 spisa), izvod iz sudske praske (list 56-131 spisa).
4. Đ proveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 144-145 spisa), te svjedoka OH (list 213-214 spisa) i RH (list 246-247 spisa).
5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja prema tuženiku radi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, a koju je tužitelj pretrpio usred objavljenog snimka press konferencije u emisiji Bujica od dana 15.04.2020. godine na kojoj press konferenciji je novinarka JH dana 15. travnja.2020 godine, kao novinarka emisije BUJICA, postavila pitanja ministru unutarnjih poslova [adresa], DH, te izjavila, prenijela i iznijela neistinitu tvrdnju u odnosu na tužitelja: “ Hoće li nadležne institucije podnijeti kaznene i prekršajne prijave protiv daruvarskog svećenika Pravoslavne crkve, SH, zato što je prije nekoliko dana održavao mise u [adresa] u [adresa], uz prisutnost naroda, protivno odluci Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, a zatim izjavom: …daruvarski svećenik Pravoslavne crkve, SH je najavio održavanje misa za pravoslavni Uskrs, koji se slavi 19. travnja 2020 godine, protivno odluci Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, te kako to da za don SHG vrijede jedna pravila a za sveštenika SH druga, te uz koje neistinite i uvredljive izjave članaka protiv tužitelja su neovlašteno objavljene fotografije koje nisu od tužitelja, nego fotografije sa liturgije, koje su se koristile kao ilustracija u video prilogu uz neistinite činjenične tvrdnje, sa liturgije u selu Uljaniku od 15.3. 2020. koju je služio Episkop slavonski S, a tužitelj je bio u Beogradu, a druga fotografija u prilogu prikazuje svećenika GH, njegovu suprugu i maloljetno dijete – koja nema veze sa tužiteljem i njegovom parohijom.
6. Odredbom članka 21. stavka 1. ZM-a propisano je da je nakladnik koji informacijom objavljenom u medijima prouzroči drugome štetu dužan tu štetu nadoknaditi, a prema odredbi članka 21. stavka 4. podstavka 3. ZM-a nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupao u dobroj vjeri.
7. Pravo na tužbu za naknadu štete oštećenik ima tri mjeseca od saznanja za objavu informacije kojom mu je šteta prouzročena (članak 23. ZM-a). Riječ je o prekluzivnom subjektivnom roku koji je u konkretnom slučaju ispoštovan.
8. Odredbe ZM-a i ZOO-a, kojim je općenito uređeno pitanje naknade štete, valja primjenjivati i tumačiti sukladno Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99., 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06., 13/17., dalje: Konvencija), kako je uostalom izričito propisano člankom 1. stavkom 2. ZM-a, odnosno sukladno judikaturi Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) te Ustavnog suda Republike Hrvatske (dalje: Ustavni sud). U konkretnom slučaju radi se o konkurenciji dvaju ljudskih prava - prava na slobodu izražavanja zaštićenu člankom 10. Konvencije i člankom 38. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14., dalje: Ustav) i prava na poštivanje privatnog života (kroz kojega se štiti i pravo na čast i ugled) zajamčenog člankom 8. Konvencije i člankom 35. Ustava.
9. ESLJP je u nizu odluka izrazio pravno shvaćanje da sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Kako ostvarivanje te slobode obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanima zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni. Ta ograničenja moraju biti strogo tumačena, a potreba za njima mora biti uvjerljivo utvrđena.
10. Prema članku 10. stavku 2. Konvencije ograničenje slobode izražavanja dopušteno je samo ako su kumulativno ispunjena tri uvjeta: a) da je ograničenje propisano zakonom (načelo legaliteta); b) da je ograničenje propisano radi zaštite legitimnog cilja (načelo legitimiteta) i c) da je ograničenje neophodno u demokratskom društvu (načelo nužnosti, uključujući načelo razmjernosti). I odredbom članka 3. stavka 3. ZM-a propisano je da je slobode medija dopušteno ograničiti samo kada je i koliko je to nužno u demokratskom društvu radi, između ostaloga, zaštite ugleda ili prava drugih. Prema članku 7. stavku 1. ZM-a svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti.
11. Test nužnosti u demokratskom društvu zahtijeva da sud pred kojim se nađe „zahtjev“ za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge. U okolnostima u kojima sporna izjava utječe na ugled, čast, dostojanstvo ili prava drugih, „sukob“ dvaju prava potrebno je rješavati vaganjem relevantnih čimbenika koji se odnose na dvije zaštićene vrijednosti: s jedne strane, pravo na slobodu izražavanja, i s druge strane, pravo na poštovanje osobnog života drugih. Riječ je o pravima koja zaslužuju jednaku zaštitu te je zadatak sudova postići pravičnu ravnotežu tih prava.
12. Pri ocjenjivanju razmjernosti/nužnosti miješanja u pravo na slobodu izražavanja treba uzeti u obzir prirodu i ozbiljnost nametnute sankcije. Dosuđivanje naknade štete oštećenoj osobi mora biti u razumnom odnosu razmjera s pretrpljenim narušavanjem ugleda (Narodni list d.d. protiv Hrvatske, zahtjev broj 2782/12, presuda od 8. studenoga 2018..; Europapress holding d.o.o. protiv Hrvatske, zahtjev broj 25333/06, presuda od 22. listopada 2009.).
13. Za razliku od privatnih osoba, svećenik je neizbježno i svjesno otvoreniji za pomno ispitivanje svake njegove riječi i djela i sukladno tome mora iskazivati veći stupanj tolerancije.
14. Ovome valja dodati da i ZOO u članku 1100. stavku 1. propisuje da u slučaju povrede prava osobnosti sud može oštećeniku dosuditi pravičnu novčanu naknadu ako težina povrede i druge okolnosti slučaja to opravdavaju, dakle ne u svakom slučaju povrede prava osobnost.
15. U ovom postupku tužitelj opisuje pretrpljenu neimovinsku štetu u vidu povrede ugleda i časti, te da je publiciranom emisijom opisanim u historijatu tužbe, tužitelj prozvan kao „svećenik“, koji ne poštuje pozitivne zakonske propise RH jer je održavao liturgiju protivno pravilima Stožera za suzbijanje corona virusa i time ugrozio zdravlje ljudi, odnosno da se očito radi o pretpostavci novinara u vezi tužiteljeve svećeničke djelatnosti koji je tužitelja oslikao kao svećenika koji poziva svoje vjernike na liturgiju, a što nije istina i takav prikaz tužitelja kao svećenika ne odražava njegovo ponašanje kao svećenika, dok je sve objavljeno u emisiji za njega bilo šokantno i prouzročilo mu velike probleme, kako zdravstvene tako i u društvu, sugrađani kao i članovi vjerske i drugih vjerskih zajednica, ga znani i neznani propitkuju, sumnjiče, smatraju ga krivim, ima psihičkih posljedica, te osjeća sram, poniženost, ljutnju, povrijeđenost. Reakcije na sporne neistine su se najteže odrazile u njegovoj obiteljskoj, životnoj i radnoj sredini gdje je poznat, te se morao pravdati pred obitelji, rodbinom, prijateljima, znancima, vjernicima što mu još uvijek predstavlja nelagodu. Također navodi da se u skladu s odredbom čl. 22.st.2 Zakona o medijima, dana 12.5.2020.g. obratio preporučenom pošiljkom-dopisom glavnom uredniku Z1 televizije i tuženiku sa Zahtjevom za ispravak i odgovor na objavljenu informaciju. Tuženik je u svom dopisu od 14.05.2020. neobrazloženo obavijestio tužitelja o nemogućnosti objavljivanja ispravka odnosno odgovora, ali se obvezao kao nakladnik da će zahtijevati objavu ispravka
16. Smatra da je tuženik postupio protivno članku 21. Zakona o medijima i to stavak 4. po kojemu nakladnik, između ostalog ne odgovara za štetu ako j informacija kojom je šteta učinjena-utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupao u dobroj vjeri, a što tuženiku konkretnom slučaju nije učinio.
17. Slijedom svega navedenog tužitelj tvrdi kako je opisanim nezakonitim postupanjem tuženik prvenstveno povrijedio odredbe Zakona o medijima zbog čega je tužitelju nastala neimovinska štete uslijed povrede prava osobnosti u utuženoj visini imajući u vidu da je tužitelj svećenik, te da obavlja dužnost od javnog interesa.
18. S druge pak strane tuženik ističe kako je s obzirom na niz javnih objava na raznim Internet portalima u navedenom periodu kao i s obzirom na činjenicu da je cjelokupna hrvatska javnost bila zaokupljen situacijom oko pojave koronavirusa, time u postupnosti dolazi do primjene navedene odredbe čl. 21 Zakona o medijima po kojima je nakladnik oslobođen odgovornosti za štetu, te se ne može prigovoriti autoru emisije Bujica da sve o da sporna informacija nije utemeljena na točnim činjenicama, zasigurno se radi o činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti. Budući su u spornom periodu životi svih građana Republike Hrvatske su bili svedeni na brigu i zaštitu od zaraze koronavirusom, a s obzirom da je zadaća svih medija u to vrijeme bila sukladno preporuci Agencije za elektroničke medije, usmjerena na korektno i obazrivo izvještavanje o korona virusu kao i korištenje svakog mogućeg utjecaja koji se u domeni medija na osvještavanje građana, te tako i posljedično preveniranje širenja zaraze, nitko ne može poreći niti da su navedene informacije dane u dobroj vjeri. Također navodi da obzirom na niz javnih objava na raznim Internet portalima u navedenom periodu kao i s obzirom na činjenicu da je cjelokupna hrvatska javnost bila zaokupljen situacijom oko pojave koronavirusa, time u postupnosti dolazi do primjene navedene odredbe čl. 21. Zakona o medijima po kojima je nakladnik oslobođen odgovornosti za štetu
19. Kao prvo što se tiče prigovora pasivne legitimacije tuženika ovaj sud je utvrdio da je prigovor neosnovan , a to obzirom na to da se naknada štete odnosi zbog objavljene snimke press konferencije i fotografija tužitelja vezano za informaciju da je održavao mise u [adresa] u [adresa], uz prisutnost naroda, protivno odluci Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, te da je najavio održavanje misa za pravoslavni Uskrs, koji se slavi 19. travnja 2020 godine, također protivno odluci Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, a što je objavio tuženik, i što je upravo objavom tog članka tužitelju nanesena šteta, a da se isti prije objave članka nije sa tekstom upoznao, što je tuženik imao obvezu sukladno odredbi članka 21. Zakona o medijima ( „Narodne novine“ br. 59/04 , 84/11 i 81/13).
20. U ovom postupku iz provedenih dokaza proizlazi kako je u emisiji Bujica od dana 15.04.2020. godine objavljena snimka press konferenciji na kojoj je novinarka JH dana 15. travnja.2020 godine, postavila pitanja ministru unutarnjih poslova [adresa], DH: “ Hoće li nadležne institucije podnijeti kaznene i prekršajne prijave protiv daruvarskog svećenika Pravoslavne crkve, SH, zato što je prije nekoliko dana održavao mise u [adresa] u [adresa], uz prisutnost naroda, protivno odluci Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, a zatim izjavila: …daruvarski svećenik Pravoslavne crkve, SH je najavio održavanje misa za pravoslavni Uskrs, koji se slavi 19. travnja 2020 godine, protivno odluci Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske, te kako to da za don SHG vrijede jedna pravila a za sveštenika SH druga, te da su u istoj emisiji objavljene fotografije koje nisu od tužitelja, nego fotografije sa liturgije, koje su se koristile kao ilustracija u video prilogu uz neistinite činjenične tvrdnje, sa liturgije u selu Uljaniku od 15.3. 2020. koju je služio Episkop slavonski S.
21. Iz preslike Zahtjeva za objavom ispravka informacija objavljenih u spornoj emisiji proizlazi da je tužitelj istri zahtjev podnio Bujica media za Z1 televiziju, n7r urednika ĐH u kojem traži ispravak netočnih informacija sukladno čl. 41. i 42. Zakona o medijima.
22. Sporno je da li su predmetne informacije iz članka točne, da li je tužitelj pretrpio štetu objavom sporne informacije i fotografija, da li postoji odgovornost nakladnika obzirom je ista informacija objavljena i na drugim portalima u vrijeme pandemije korona virusom za koju je autor imao razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, te visina tužbenog zahtjeva.
23. Sukladno odredbi čl. 21. st. 6. Zakona o medijima tužitelj u postupku mora dokazati postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu dokazuje tuženik.
24. Slijedom svega navedenog tužitelj je u ovom postupku bila dužan dokazati opće pretpostavke odgovornosti za štetu i to štetnu radnju, štetu, uzročno posljedičnu vezu između štetne radnje i štete te protupravnost
25. U pogledu navedenih činjenica, a isto tako u pogledu manifestirane štete koja je tužitelju nastala zbog povrede prava osobnosti izazvane prethodno opisanim postupanjima tuženika sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedoka 26. U svom iskazu tužitelj navodi kako inače živi na relaciji [adresa], da je prije sporne konferencije i spornog događaja prethodno proveo 30 dana u karanteni u Beogradu. Toga dana kada je bila ta preskonferencija, kontaktirao ga je prijatelj koji je protestanski biskup u Osijeku te ga je pitao što se događa, te mu je rekao da je novinarka Z1 Televizije CH u direktnom prijenosu pitala ministra DH da li će pravoslavni daruvarski svećenik SH biti kažnjen zato što je bogoslužio protivno mjerama stožera. Naravno to je bila neistina, jer u periodu za koje se tvrdi da je održano bogosluženje nije bio prisutan u Republici Hrvatskoj, već se nalazio u Beogradu. Posljednje bogosluženje koje je ja održao u [adresa] je bilo početkom ožujka 2020. kada još nisu bile donijete mjere. Ta ista novinarka je potom sačinila priču temeljem informacija sa spomenute preskonferencije, a koju je u svojoj emisiji Bujica prikazao ĐH. Emisija Bujica je počela dezinformacijama da je bogoslužio u [adresa] u periodu kada je to bilo zabranjeno te da je najavio da će biti održana bogosluženja na Veliki petak i pravoslavni Uskrs, te je tijekom reportaže gospodin ĐH mahao papirom, a koji je bio pisan na ćirilici, i isto tako stavio navedeno u kontekst da tužitelj potencira ćirilično pismo, a da je izostavio latinicu, što u praksi nije točno. Navodi kako uređuje župsku facebook stranicu na kojoj za vjernike objavljuje sve informacije o župskim događanjima, a koji se ističu i na hrvatskom i na srpskom jeziku, odnosno na oba pisma. Ove informacije koje su iznijete na konferenciji su kasnije prenijeli i drugi mediji kao istinitu informaciju, te je svima njima kao i tuženiku te gospodinu ĐH uputio mail u kojem je tražio ispravak te netočne informacije. Većina ih je objavila demanti, osim tuženika i gospodina ĐH. Za njega je ovo bila vrlo neugodna situacija, na svojim misama više nije imao toliki broj vjernika, a veliki broj njih ga sada promatra u negativnoj konotaciji, a zbog čega psihički osjeća uznemirenost, poniženost te je nakon isteka karantene zatražio psihološku pomoć. To je uznemirilo cijelu njegovu obitelj, a osobito suprugu koja je tada bila u visokom stupnju trudnoće, te nije bilo lako pravdati se pred obitelji, rodbini, prijateljima te znancima, kao i kolegama u Hrvatskoj. Čak su na Veliki petak, ispred crkve u [adresa] bila stacionirana četiri policijska vozila sa načelnikom općine i policije, a kako bi se spriječilo njegovo navodno najavljeno bogosluženje sa narodom protivnom odlukama stožera. Njega je kao svećenika pogodila kolektivna paranoja koja je zavladala temeljem lažnih informacija, a što se drastično odrazilo na njegovo psihološko stanje. Odgovor ministra DH na pitanje novinarke je bio da će provjeriti njezine navode. U emisiji je bio jedan prilog koji je ilustrirao njegove slike koje ne datiraju iz vremena zabrane, nego ranije, kao i slike sa bogosluženja u drugim gradovima.
27. Svjedok OH u svom iskazu navodi kako je zaposlena u tuženiku od 2017.g. na radnom mjestu direktorice programa, a tuženik prezentira opće sadržaje iz svakodnevnih života na svom TV kanalu. Poznato joj je da je u vrijeme "covida" od gledatelja u redakciji tuženika zaprimljene fotografije tužitelja kao i screenshotovi sa društvenih mreža o održavanju mise i poziva tužitelja u vrijeme dok su na snazi bile "covid" mjere, u crkvi u [adresa]. Redakcija nije provjeravala vjerodostojnost i autentičnost zaprimljenih fotografija, te je na održanoj preskonferenciji tadašnjeg stožera njihova novinarka NH javno postavila pitanje "kako je moguće da se u vrijeme strogih mjera održava misa u crkvi u [adresa], ako je to zabranjeno". Uslijedio je odgovor ministra DH" znam za taj slučaj i još jedan i to ćemo provjeriti". Nakon toga novinarka nije postavljala nikakva pitanja, te je potom objavljeno postupanje njihove novinarke i odgovor ministra što su objavili drugi portali. Nakon održane preskonferencije nisu proučavali istinitost navedene informacije, niti objavljivali ikakav demantij. U emisiji "Bujica" objavljen je isječak sa preskonferencije o postavljenom pitanju novinarke i odgovoru ministra DH. Voditelj te emisije novinar ĐH u toj emisiji prokomentirao je da se kritizira katolički svećenik koji održava mise u Splitu ili okolici dok se ne kritizira tužitelj kao pravoslavni svećenik koji održava mise u [adresa]. Prije emisije nisu kontaktirali tužitelja.
28. Svjedok RH u svom iskazu navodi kako ne poznaje tužitelja ali su se sreli u sudskim procesima u drugim predmetima. Bila je zaposlenik tuženika na radnom mjestu novinara, a radno mjesto je napustila prije cca 5 god. U svezi SH može reći da sam je u spornom razdoblju bila od strane svog uredništva poslana na presskonfereciju civilnog stožera koji je tada davao dnevne informacije o pandemiji Covida koja je tada vladala. Na toj konferenciji je postavila pitanje Ministru DH da li je upoznat sa slučajem SH na što joj je on potvrdno odgovorio rekavši da se nadležne institucije tim slučajem bave. Njezin urednik je objavio ovaj komentar Ministra DH u emisiji Bujica, a što su prenijeli i ostali mediji i portali. U to vrijeme se vodio spor protiv svećenika katoličke vjeroispovijesti, ne sjeća se kojeg, na području Splitsko-dalmatinske županije jer je održavao mise u vrijeme dok su na snazi bile Covid mjere, a što je u to vrijeme bilo zabranjeno, te je tužitelj po naputku njezinog urednika putem društvenih mreža pozivao vjernike na pristup misi, no ne zna gdje, te je na toj press konferenciji Ministra DH pitala da li će za tužitelja bit iste reperkusije kao i za tog svećenika i tako je nastala cijela ova priča. Nije imala uvid u te pozive tužitelja vjernicima, već je o tim pozivima saznala od urednika, no i sama izjava Ministra je potvrdila da slučaj nije izmišljen, što joj nije stvaralo nikakvu komplikaciju sve dok tužitelj u medijima nije javno tražio ispriku uz niz uvreda koje joj je uputio. Tužitelju nije nikada uputila bilo kakvu javnu ispriku, jer smatra da za to nema razloga. Urednik se zove ĐH. Prije pressice nije kontaktirala tužitelja. Na upit da li je provjerila istinitost informacije koju je prenijela u medije navodi da je o tome postavila pitanje Ministru DH
29. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao logične, životne i suglasne koji su na jasan i iscrpan način opisao posljedice objave spornog članka na privatan i društveni život tužitelja i njegove obitelji, dok s druge strane iz iskaza svjedoka OH i RH jasno proizlazi da su u redakciji tuženika prema navodima svjedoka zaprimljene fotografije upravo tužitelja kao i screenshotovi sa društvenih mreža o održavanju mise i poziva tužitelja u vrijeme dok su na snazi bile "covid" mjere, u crkvi u [adresa] za koje redakcija nije provjeravala vjerodostojnost i autentičnost zaprimljenih fotografija, da je spornoj press konferenciji postavljeno pitanje Ministru DH da li je upoznat sa slučajem SH, da je tužitelj u medijima javno zatražio ispriku, a da istinitost informacija koje su iznijeti na press konferenciji nisu prethodno provjeravane, već je provjera vršena na samoj press konferenciji kroz postavljena pitanja ministru DH.
30. Odlučujući o odgovornosti tuženika valja prvo utvrditi da li su sporne informacije podobne povrijediti nečije dostojanstvo, ugled i čast, jer samo one informacije koje mogu izazvati prijekor, prezir ili poniženje podobne su povrijediti nečija zaštićena dobra. Kada je netko prozvan kao „svećenik“, koji ne poštuje pozitivne zakonske propise RH te prikaz tužitelja kao svećenika srpske pravoslavne crkve uz negativnu ocjenu njegovih moralnih, etičkih i profesionalnih osobina, onda je takva neprovjerena informacija sasvim podobna povrijediti dostojanstvo, ugled i čast tužitelja. S obzirom na činjenicu da je tužitelj u vrijeme sporne emisije obavljao svećeničku službu koja je od javnog interesa, da nakon objave sporne pressice na svojim misama više nije imao toliki broj vjernika, a veliki broj njih ga sada promatra u negativnoj konotaciji, daje cijeli događaj uznemirio cijelu njegovu obitelj, a osobito suprugu koja je tada bila u visokom stupnju trudnoće, da ga je kao svećenika pogodila kolektivna paranoja koja je zavladala temeljem lažnih informacija, a što se drastično odrazilo na njegovo psihološko stanje, ovaj sud smatra da jakost bolova i straha koju je tužitelj osjećao nakon objavljene press konferencije opravdava dosudu pravične novčane naknade.
31. S druge strane, u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz odredbe čl. 21. st. 4. Zakona o medijima, budući autor članka nije poduzeo sve potrebne mjere za provjeru informacije i objava nije bila u javnom interesu.
32. Samo navođenje tuženika da je tuženik oslobođen od odgovornosti po odredbi članka 21. st. 4. t. 3 Zakona o medijima iz razloga što je objavljena informacija utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovni razlog povjerovati da su točne te da je poduzeo sve potrebite mjere za provjeru njihove točnosti, a da je postojalo zanimanje javnosti za objavu te informacije i da je postupao u dobroj vjeri ne proizlazi iz iskaza tužitelja, a i samog svjedoka RH.
32. Čl. 21. st. 4. Zakona o medijima (NN 59/04, 84/11, 81/13) propisano je kada nakladnik ne odgovara za štetu, međutim u konkretnom slučaju tuženik nije predložio niti jedan valjani dokaz na okolnost eskulpacije svoje odgovornosti već se poziva na objavu iste informacije na drugim portalima i to dana 14.4., 15.4. i 16.4.2020. u odnosu na tužitelja.
33. Uvidom u navedene portale utvrđeno je kako tekst na braniteljskom portalu od 14.4.2020. je prijenos obavijesti da će bogosluženja biti u skladu sa odlukom stožera, tekst na tjedno.hr od 16.4.2020. dakle dan nakon spornog priloga prepiska je tvrdnje novinarke RH iz pitanja ministru DH na konferenciji stožera od 15.5.2020.
34. U ovom postupku nesporno je da autori spornih informacija nisu zatražili provjeru istinitosti informacije na relevantnom mjestu i od samog tužitelja, a što jasno u svom iskazu potvrđuje i svjedok OH, da nisu upozoravali otvoreno i kritički na nepravilnosti u pravoslavnoj zajednici i navodne negativne pojave i nepridržavanje propisa u svezi korona virusa.
35. Navedeno potkrjepljuje i tekst ( list 38-39 spisa) u kojem stoji kako za proslavu Uskrsa u crkvi sv. Otaca prvog Vaseljenskog sabora u [adresa] najavljena je misa na Veliki Petak i u nedjelju na sam dan Uskrsa, da će crkva biti otvorena od 8-18 sati za privatne molitve vjernika koji su prilikom ulaska u crkvu dužni držati se svih uputa civilnih vlasti s ciljem sprječavanja širenja bolesti Covid-19 i nemaju simptome respiratornih infekcija, da se uobičajeno poštovanje ikonama u vrijeme korone prakticira samo klanjanjem bez ljubljena ikona, a o čemu je vjernike obavijestio paroh daruvarski SH, iz čega proizlazi kako u postupanju tužitelja nisu nađeni elementi koji bi doveli do nezakonitih posljedica na način kako je to objavio tuženik. 36. S obzirom na navedene zakonske odredbe tuženik nije smio objaviti informaciju u kojoj se tužitelj klasificira kao svećenika koji ugrožava zdravlje ljudi postupajući u održavanju liturgijskih svečanosti protivno pozitivnim zakonskim propisima RH, bez da je prethodno provjerio istinitost svih iznesenih informacija.
37. Glede visine pravične novčane naknade sud je sukladno odredbi čl. 1100., a u svezi sa čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11-dalje ZOO) imao u vidu sve okolnosti bitne za određenje visine naknade štete. U odnosu na stupanj odgovornosti tuženika, valja istaknuti da sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o gruboj nemarnosti nakladnika. Povrijeđena dobra tužitelja vezana su uz njegov privatni život, ali i uz njegovu svećeničku aktivnost. Budući je tužitelj osjećao nelagodu i stres, te anksioznost, na što upućuje i Lekarski izvještaj od 16.04.2020. (list 47 spisa) navedeno i ukazuje na jakost pretrpljenih bolova. Na visinu štete utjecala je i činjenica da se radi o informaciji objavljenoj u vrlo gledanoj emisiji "Bujica", a potom i na različitim portalima, a čime je dostupnost ovog članka čitateljima bila vrlo velika.
38. Slijedom svega navedenog ovaj sud je mišljenja da su opisani događaji, bez obzira na demanti informacije od strane tuženika, kod tužitelja izazvali nastupanje takove težine povrede koje opravdavaju dosudu naknade štete sukladno čl. 1100. ZOO-a budući da su tužiteljici kao javnoj osobi opisanim člankom povrijeđena prava zajamčena Zakonom o medijima, Zakonom o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji, zbog čega joj je povrijeđeno pravo osobnosti sukladno čl. 19. st. 2. ZOO-a i time prouzročena neimovinska šteta.
39. Tome se dodaje kako je prilikom odlučivanja o visini naknade sud imao na umu sve specifičnosti slučaja, cilj kojem služi ta naknada, a vodio je i računa o tome da se ne pogoduje težnjama koje nisu spojene s njezinom naravi i društvenom svrho pa je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu pretrpljene neimovinske štete u visini od 3.981,68 EUR pa je u tom smislu valjalo u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.
36. Temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a u vezi s odredbom čl. 1086. ZOO-a tužitelju je na dosuđene pojedine iznose štete zakonska zatezna kamata dosuđena od utuženja do isplate obzirom je toga dana tuženik mogao utvrditi obujam i visinu svoje obveze budući da iz dokumentacije u spisu ne proizlazi da bi se tužiteljica obratili tuženiku sa eventualnim odštetnim zahtjevom, a u kojem bi iscrpno opisala način nastanka predmetne štete te posljedice koje isti trpe u vidu povrede prava osobnosti i shodno tome priložili eventualne dokaze.
38. Tužitelju je zatezna kamata dosuđena po stopi do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN br. 78/15.), od 01. siječnja 2023. do 30.12.2023. sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br.114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22), a od 31.12.2023. do isplate sukladno čl. 29. st. 2. Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23).
39. Budući da je u sporu uspio u cijelosti tužitelju je sukladno čl. 154. st 1. i čl. 155. ZPP-a u cijelosti priznat zatraženi parnični trošak i to: za sastav tužbe 200,00 EUR, 1.000,00 kn, za sastav podneska od 20.10.2020., 20.09.2023. 200,00 EUR za svaki podnesak, za pristup na ročišta 09.06.2021., 06.12.2021., 03.05.2022., 03.10.2022., 23.11.2022., 21.06.2023., 01.03.2024., 11.06.2024. 200,00 EUR za svaki podnesak, ukupno 2.200,00 EUR, sve uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 550,00 EUR, a na osnovi Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, (NN 91/04, 37/05, 59/07 i 148/09) kao i trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu u iznosu od 43,13 EUR i presudu u iznosu od 43,13 EUR, a sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 74/95, 57/96, 137/02 , 26/03 i 125/11).
40. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednost boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema konačnom zahtjevu iz podneska od 20.09.2023. u iznosu od 3.981,68 EUR.
41. Slijedom navedenog tužiteljici je trošak parničnog postupka dosuđen u ukupnom iznosu od 2.836,26 EUR, dok je tuženik zbog gubitka spora u cijelosti odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška pa je u smislu čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I i II.
42. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužitelja odlučeno je na osnovi odredbe čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 57/96., 29/99., 194/05. i 88/05.) i čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN broj 78/15), a počev od donošenja ove presude, tj. 31. prosinca 2024. do isplate.
U Zagrebu, 31. prosinca 2024.
Sudac:
Blaženka Butigan Matić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave prijepisa iste, u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda na Županijski sud.
DNA:
- pun. tužitelja uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe za presudu-43,13 EUR
- pun. tuženika
