Poslovni broj: P-794/2024-12

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7, 31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

31550 Valpovo, K.P. Krešimira IV br. 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zdravku Mamiću, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužiteljice ŠI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po pun. Ani Šutalo, odvjetnici u Valpovu, protiv tuženika AI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Tomislavu Bogdanu, odvjetniku u Osijeku, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave, dana 11. prosinca 2024., u nazočnosti stranaka osobno i njihovih punomoćnika, a na ročištu za objavu presude, 31. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

l. Nalaže se tuženiku PI, [adresa], s boravištem u [adresa] (kod ĆI), da tužiteljici ŠI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 7.932,47 eur, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koja:

- na iznos od 894,50 eur teče od 07.12.2023.god.,

- na iznos od 5.500,00 eur teče od 02.01. 2024.god.,

- na iznos od 897.97 eur teče od 19.03.2024.god.,

- na iznos od 100,00 eur teče od 19.02.2024. god.

- na iznos od 50,00 eur teče od 26.02.2024. god.,

- na iznos od 47,98 eur teče od 10.02.2024.god.,

- na iznos od 47,98 eur teče od 10.03.2024.god. - na iznos od 47,98 eur teče od 10.03.2024.god.

- na iznos od 47,98 eur teče od 10.03.2024.god.

- na iznos od 250,00 eur za polovni namještaj od 01.04.2024.god. sve do isplate, sve u roku od 15 dana.

ll. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročen parnični trošak u iznosu od 1.212,54 eura, zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja po istoj stopi kao u točki I. teče od dana presuđenja, 31. prosinca 2024. do konačne isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dana 20. rujna 2024. podnijela ovome sudu tužbu radi isplate, a uz tužbu i prijedlog za određivanjem privremene mjere protiv protivnika osiguranja.

2. Tužiteljica navodi da su ona i tuženik nakon kraće ljubavne veze u prosincu 2023.god., odlučili započeti zajednički život u tuženikovom stanu te je tuženik nagovorio tužiteljicu, znajući da raspolaže ušteđevinom od cca 8.000,00 eur, da mu, jer je njegov račun blokiran, pozajmi novac za opremanje stana u kojem su trebali živjeti zajedno, iznos od 5.500,00 eur, koji mu je nedostajao za kupnju motornog vozila M1, marke AUDI A4 2,0 TDI, godina proizvodnje 2014, broj šasije [broj šasije], reg oznake OS568PU, da mu uplati na njegov račun 150,00 eur i svojom kreditnom karticom plati odijelo za svadbu njegova sina, što je tužiteljica i učinila na način da je:

- novcem koji je dana 24.11.2023.god. podigla sa svog računa platila račun u trgovini YJSK u iznosu od 894,50 eur, za koji iznos je kupljen madrac, ormar za cipele, vješalica, deka, ukrasni jastuci, kupaonski tepih, kućni ogrtač, ručnici i dr., sve specificirano na računu br. 11257/V607/10106 od 07.12.2023.god.,

- tuženiku dana 02.01.2024.god.predala iznos od 5.500,00 eur, koji mu je nedostajao za kupnju motornog vozila, a koji je prethodno podigla sa svog računa dana 02.01. 2024.god., i to 4x po 150,00 eur i jednokratno 4.900,00 eur,

-dana 19.03. 2024.god. platila račun u Primi, u iznosu od 897,97 eur, za kutnu garnituru koja je taj dan isporučena, a naručena još u siječnju 2024. god.,

- na tuženikov račun uplatila ukupno 150,00 eur, i to 19.02. 2024. iznos od 100,00 eur i 26.02.24. iznos od 50,00 eur,

- svojom karticom u trgovačkoj radnji Jeordie platila tuženikovo odijelo 240,00 eur, obročno na pet rata po 47,98 eur.

3. Osim navedenog, tužiteljica je dala novac za kupnju polovnog regala/mosta u spavaćoj sobi u iznosu od 100,00 eur, te je prodala tuženiku svoj stolić za dnevni boravak i komodu za cijenu od 150,00 eur, tako da joj duguje najmanje 7.932,47 eur.

4. Međusobni odnosi stranaka, očekivano, poremetili su se nekoliko dana nakon što je isporučena kutna garnitura iz Prime, tako da je tužiteljica u posljednjem tjednu mjeseca ožujka 2024.god. bila prinuđena napustiti tuženikov stan. Prije faktičnog čina iseljenja stranke su se sporazumjele da će tuženik, jer mu je račun u blokadi, a nema drugog načina da tužiteljici vrati dug, prodati naprijed opisano motorno vozilo i tužiteljici vratiti novac koji mu je dala na zajam i s tim ciljem je objavio oglas za prodaju vozila, no očito bez stvarne namjere da vozilo proda jer to do danas nije učinio, unatoč većem broju potencijalnih kupaca koji su se na oglas javili.

5. U pisanom odgovoru na tužbu od dana 23. listopada 2024. (str. 32-33 spisa) tuženik ističe kako su navodi iz predmetne tužbe neistiniti. Naime, nije točno da je tuženik tužiteljici (svojoj bivšoj intimnoj partnerici) prezentirao kako je isti „u blokadi“, odnosno kako nema dostatnih financijskih sredstava za opremanje stana u smislu zajedničkog života, ili kako mu je potrebna pozajmica za kupnju novog automobila.

6. Tuženik nasuprot navodima iz tužbe raspolaže sasvim adekvatnim financijskim sredstvima još od 11.09.2023. god. tj. nakon uspjeha u sporu protiv OTP banke d.d. (uplata u iznosu od 23.952,11 EUR na njegov tekući račun, koji uzgred rečeno u razdoblju na koje se odnosi potraživanje tužiteljice uopće i nije bio blokiran), a uostalom, svakomjesečni iznos uplate mirovine na njegov tekući račun u iznosu od cca. 1.300,00 do 1.400,00 EUR također nije zanemariv.

7. Dakle, automobil Audi koji se spominje u tužbi je kupljen dijelom od tih sredstava, a dijelom od prodaje „starog“ automobila tuženika, Seata, pri čemu je znakovito kako tužiteljica u tužbi ne spominje prijašnje vozilo tuženika niti koja je bila njegova sudbina prije pribavljanja predmetnog vozila. Dakle, nije došlo ni do kakve pozajmice u iznosu od 5.500,00 EUR, niti za isto postoje bilo kakvi dokazi. Dapače, tuženik je mišljenja kako su isti iznosi koje je tužiteljica podigla sa svog računa bili potrebni njoj za njene životne potrebe (hrana, piće, cigarete, režije, odjeća, obuća, higijenske potrepštine i sl.) te za novčanu pomoć njenom sinu koji je u nemalim financijskim problemima. Što se tiče iznosa za kutnu garnituru i ostalih pokretnina koje potražuje tužiteljica, također je neistina da je ona podmirila kupovinu navedenoga, a ni za to ne postoje bilo kakvi adekvatni dokazi.

Što se tiče odijela koje se spominje, isto je tužiteljica doista kupila tuženiku kao dar, u znak zahvale što je financijski potpomogao njenog sina više puta, s obzirom da je isti konstantno u novčanim problemima. Osim toga, za napomenuti je i kako je platnih lista za 19.02.2024. god. (100,00 EUR) i 26.02.2024. god. (50,00 EUR) koje je tužiteljica dostavila uz tužbu u rubrici „opis plaćanja“ izričito navedeno kako je ista uplata poklon, dakle ista je navedene novčane iznose darovala tuženiku, isto kao i gore spomenuto odijelo.

8. Također, za pojasniti je kako je nedugo nakon prekida intimne veze između tužiteljice i tuženika (prekida kojeg je on inicirao) isti zasnovao novu ljubavnu vezu s drugom osobom s kojom sad i zajednički živi, a što bi objasnilo motive tužiteljice za ovako eklatantne neistine u smislu pokušaja osvećivanja tuženiku radi neispunjenih očekivanja u smislu zajedničke budućnosti.

9. Slijedom svega navedenog, tuženik smatra kako se iz provedenog postupka neće moći dokazati navodi tužiteljice, niti u činjeničnom smislu niti u pravnom smislu, stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz dosudu troška ovog parničnog postupka tuženiku.

10. Tijekom dokaznog postupka sud je saslušao kao svjedoke: EI, tužiteljičinog sina, propisno upozorenog u smislu odredbi čl. 238.st. 1. ZPP-a, zatim svjedoka CI te tužiteljicu i tuženika kao stranke na okolnosti iz tužbe i tužbenog zahtjeva, odnosno odgovora na tužbu, a osim toga, izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu spisu, i to: uvjerenje Policijske postaje Belišće na str. 4, detalje prometa računa na str. 7-14, promet po računu na str. 26 – 30 spisa te u ugovor o kupoprodaji motornog vozila na str. 34-36 spisa.

11. Nakon provedenog cjelokupnog dokaznog postupka, ocjenjujući izvedene dokaze, odnosno iskaze ispitanih osoba, po svom uvjerenju, međusobno ih uspoređujući i analizirajući, kao i na temelju rezultata svih izvedenih dokaza, a s obzirom na načelo o teretu dokazivanja, odnosno da je svaka strana u postupku dužna dokazati one tvrdnje koje iznosi tijekom postupka, odnosno tužiteljica svoje tvrdnje iz tužbe, a tuženik tvrdnje i navode iz odgovora na tužbu, sud nalazi da je tužiteljica do dovršetka rasprave pred ovim sudom uspjela dokazati sve činjenične navode iz tužbe i tužbenog zahtjeva kao točne i istinite, dok nasuprot tome, tuženik koji se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu, tvrdeći da tužiteljica ne govori istinu, svoje tvrdnje nije mogao ničim dokazati, a svoj iskaz nije mogao potvrditi niti jednim valjanim, ili barem uvjerljivim dokazom.

12. Suprotno tome, odnosno suprotno iskazu tuženika, tužiteljica je po ocjeni suda, iskazivala uvjerljivo, logično, razložno i životno, a njen je iskaz u cijelosti podudaran sa svim ostalim izvedenim dokazima, kako onim materijalnim, dakle, priloženim računima, tako i onim personalnim, odnosno iskazima svjedoka EI i CI, koji su, kao i tužiteljica, iskazivali opširno, detaljno i okolnosno, o činjenicama o kojima imaju neposredna saznanja.

13. Stoga je, potpuno logičan zaključak suda, da tuženik u svom iskazu, iako ga je sud na to upozorio, nije iskazivao istinu. Ovo je više nego razvidno, posebice kad se analizira njegov iskaz glede bitnih činjenica vezanih za sve navedene pozajmice koje on potpuno negira, pritom upadajući u očite kontradikcije koje je lako utvrditi i analizirati. Tako npr. tuženik tvrdi da je imao dovoljno svog novca za kupnju spornog automobila marke Audi, a odmah nakon toga u svom iskazu potvrđuje da je upravo ona, odnosno tužiteljica, nakon što je sjela u auto, odvezla ga pred svoj stan te je imala rezervni ključ kojim je mogla upravljati autom kada je trebala, navodno prema njihovom dogovoru. Također, potpuno je neuvjerljiv dio iskaza tuženika da je namjeravao auto koji je platio 11.000,00 eura prodati za 12.000,00 eura, dakle, na njemu još zaraditi, a ne prodati ga za 10.000,00 eura, za koliko je tužiteljica našla kupca, tako da je očito da je tuženik, dižući cijenu automobilu, opstruirao pokušaj tužiteljice da se auto proda kupcu kojeg je ona pronašla kako bi ona dobila povrat svojeg novca koji je pozajmila tuženiku za kupnju tog istog automobila. Već iz navedenog, potpuno je razvidno da tuženik, premda prima solidnu mirovinu (1.300,00 eura), kao galantan čovjek koji u ugostiteljskim objektima časti svoje prijatelje i poznanike kad raspolaže potrebnom gotovinom, jer mu je tekući račun blokiran, vrlo brzo ostane bez novaca od mirovine, tako da je vrlo brzo nakon primitka mirovine ponovno bez sredstava pa je stoga bio prinuđen novac pozajmljivati od svoje tadašnje bivše partnerice koja je u odnosu na njega imala ozbiljne namjere, odnosno namjeravala je u njihovu vezu uložiti svoja sredstva, ali je od toga odustala, odnosno traži povrat sredstava koja mu je pozajmila dok je ta veza trajala.

14. Kad se ovako analizira iskaz tuženika, potpuno je logičan zaključak da on ne govori istinu kada kaže da i dan danas traži kupca za automobil, ali da ga, eto, ne daje ispod 12.000,00 eura, jer da on toliko i vrijedi, s obzirom da je očito da tuženik uopće ne želi prodati auto, jer mu je potreban, a nema više nikakvih sredstava da može kupiti auto, pa čak niti polovan, a osim toga, očito je da tuženik na taj način izbjegava tužiteljici vratiti novac koji je od nje primio, dakle, polovicu potrebnog iznosa za kupovinu tog auta, a kako bi izbjegao prodaju auta, ozbiljne potencijalne kupce odbija previsokom cijenom, sve s ciljem da auto zadrži u cijelosti za sebe.

15. Osim toga, djeluje cinično iskaz tuženika da je novac od povrata banke vezano za spor u švicarcima držao kod sebe u stanu, trošeći ga po potrebi, a što je navodno znala i sama tužiteljica, videći gdje novac stoji, kada se usporedi s iskazom tužiteljice, koja je svoj iskaz u tom smislu dokazala materijalnim dokazima, odnosno da mu je slala na njegov zahtjev pozajmice od 100,00 eura, odnosno 50,00 eura, i to nakon njegova rođendana 14. veljače, kada je tuženik, očito, trošio više nego inače, časteći povodom rođendana u kafićima svoje prijatelje i poznanike, a što je činio očito i prije, odnosno učestalo, o čemu je iskazivao svjedok CI, čijem iskazu sud također vjeruje, jer je ovaj svjedok bio i ostao u dobrim odnosima s oboje stranaka te su mu osobno poznate okolnosti proizašle iz kratkotrajne veze parničnih stranaka.

16. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno ocjene ključnih činjenica u vezi donošenja presude u ovoj parnici, a primjenom odgovarajućih odredbi Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 16/21), koji se odnose na zajam, sud je, nalazeći tužiteljičin tužbeni zahtjev u cijelosti dokazanim i osnovanim, donio ovu presudu s izrekom kojom se taj tužbeni zahtjev u cijelosti i dosuđuje.

17. Budući da je tužiteljica, čiji je tuženi zahtjev u cijelosti usvojen, uspjela u ovoj parnici, također u cijelosti, a budući da je imala punomoćnika – odvjetnika, to je tuženik koji se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu, dužan taj trošak tužiteljici i naknaditi, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a koji je po ocjeni suda bio nužan za pravilno vođenje ove parnice.

Tužiteljici je dosuđen trošak za sastav tužbe te za sastav jednog obrazloženog podneska (od 5.11.2024.), kao i za zastupanje na dva ročišta na kojima se odlučivalo o meritumu spora (od 20.11.2024. i 11.12.2024.), sve od po 200,00 eura, čemu valja dodati PDV od 25% u istom iznosu, tako da ukupan trošak zastupanja iznosi 1.000,00 eura, čemu valja dodati i trošak plaćene pristojbe na tužbu s prijedlogom za određivanje privremene mjere u iznosu od 91,09 eura te trošak dužne pristojbe na presudu u visini od 121,45 eura, tako da ukupan tužiteljičin trošak iznosi 1.212,54 eura, sukladno odredbama Odvjetničke tarife i Zakona o sudskim pristojbama, a prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora od 7.500,00 eura.

18. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Valpovu 31. prosinca 2024.

S U D A C

ZDRAVKO MAMIĆ

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana objave presude.

Dostaviti:

1. Tužiteljici putem punomoćnika

2. Tuženiku putem punomoćnika