Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: K-380/2019-124

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Manon Juravić, kao sutkinji pojedincu uz sudjelovanje Ivane Botica Stanić kao zapisničarke u kaznenom predmetu protiv okrivljenika RZ zbog kaznenog djela iz članka 149. stavak 1. Kaznenog zakona, u vezi članka 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 142/12, 56/15, 61/15, 101/17-dalje u tekstu: KZ/11), povodom privatne tužbe privatnog tužitelja CZ, nakon javne rasprave održane 30. prosinca 2024. u prisutnosti privatnog tužitelja CZ, te branitelja okrivljenika Igora Bezjaka, odvjetnika iz [adresa], **.**.2024. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenik DZ, bez nadimka, sin R i C, rođene D, rođen u [adresa], s mjestom stanovanja u [adresa], rođen **.**.1975., državljanin Rusije, po zanimanju diplomirani pravnik, po zvanju privatni poduzetnik, OIB [osobni identifikacijski broj], zaposlen, vlasnik tvrtke Silvan d.o.o. sa sjedištem u [adresa], s mjesečnim primanjima od cca. 3.500,00 kuna / 464,53 eura[1] , VSS, oženjen, otac jednog punoljetnog djeteta i četvero mlt. djece, bez vojnog čina, neodlikovan, lošeg imovnog stanja, nije vlasnik nekretnine, vlasnik osobnog automobila BMW 2015. godište, kazneno neosuđivanog, protiv narečenog se ne vodi postupak za drugo kazneno djelo,

k r i v  j e

što je

- 31. siječnja 2019. u večernjim satima, oko 18:20 sati bez ikakve najave pristupio u odvjetnički ured Marčan i Partneri d.o.o. na adresi [adresa] u [adresa] i to u prisustvu nepoznate muške osobe, kojom prilikom je zatekao u uredu odvjetnika OZ te mu je povišenim tonom govorio da je CZ varalica, da ga je prevario i da mu je ukrao novce i naglasio mu je: „ OZ, moraš znati da radiš za prevaranta i lopova, pa ti sam odluči da li ćeš raditi za takvog lopova ili nećeš,“

- 1. veljače 2019. oko 13:00 sati ispred odvjetničkog ureda, zaustavio odvjetnicu Valentinu Smoković i to opet u prisustvu nepoznate muške osobe, kojoj je povišenim tonom više puta rekao da je odvjetnik CZ prevarant; da odvjetnik OZ i odvjetnica Valentina Smoković rade za lopova te da je odvjetnik CZ prevarant;

dakle, iznio neistinite činjenične tvrdnje koje mogu škodi časti i ugledu privatnog tužitelja,

pa je time počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda-klevetom iz članka 149. stavak 1. KZ/11 u vezi članka 52. KZ/11.

II. Na temelju članka 149. stavka 1. KZ/11 okrivljenik se

o s u đ u j e

na novčanu kaznu u visini 45 (četrdeset pet) osobnih prosječnih dnevnih iznosa od 5,16 eura (pet eura i šesnaest centi), što iznosi 232,20 eura (dvije stotine trideset

.

dva eura i dvadeset centi)

III. Na temelju članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11 okrivljeniku se izriče

u v j e t n a  o s u d a

pa se izvršenje izrečene novčane kazne odlaže za vrijeme od 1 (jedne) godine, te se izrečena novčana kazna neće izvršiti ako okrivljenik u tom roku ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 158. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24-dalje u tekstu: ZKP/08) privatni tužitelj CZ se s imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

V. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točke 1., 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12- Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24- dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljenik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 2.000,00 eura (dvije tisuće eura), te nužne izdatke privatnog tužitelja, kao i nužne izdatke i nagradu njegovog opunomoćenika, o čemu će biti odlučeno posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Privatni je tužitelj putem svog opunomoćenika pravodobno podnio privatnu tužbu ovom sudu 24. travnja 2019., uređenu 6. svibnja 2024. (stranica 198-199) protiv okrivljenika zbog kaznenog djela navedenog u izreci presude, time da je sud, iz razloga što je privatni tužitelj očitom omaškom navedeno propustio učiniti, iako je u privatnoj tužbi jasno naznačio da se, kako u odnosu na događaj od 31. siječnja 2019. tako i onaj od 1. veljače 2019., radi o jednom kaznenom djelu protiv časti i ugleda-klevetom iz članka 149. stavak 1. KZ/11, navedeno pravno označio na način da se radi o jednom produljenom kaznenom djelu iz članka 52. KZ/11, ne dirajući time u identitet same privatne tužbe.

2. Pozvan na kaznenu odgovornost okrivljenik je iskazao da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret privatnom tužbom.

3. U tijeku dokaznog postupka ispitani su privatni tužitelj CZ kao svjedok (stranica 71-72), te svjedoci UZ (stranica 69-70), OZ (stranica 72- 73), TZ (stranica 84-86), AZ (stranica 86-87 te 92-93), JZ (ranije Smoković) (stranica 93-94) i FZ (stranica 102-103), pročitan je izvadak iz KE za privatnog tužitelja (stranica 328), te je kao zadnji dokaz pročitan izvadak iz KE za okrivljenika (stranica 390-391).

3.1. Iz iskaza privatnog tužitelja CZ ispitanog kao svjedoka proizlazi da je 31. siječnja 2019. okrivljenik banuo u kancelariju i tamo ga kao odvjetnika počeo vrijeđati, navodeći da je lopov i da je prevarant. Nakon toga je istu stvar ponovio pred Valentinom Smoković s time da je nju zaustavio kako bi počeo sa svojim vrijeđanjem. Dakle, nisu se oni slučajno sreli nego ju je on zaustavio budući da Valentina Smoković nikakvu komunikaciju s njime nema, kao što nemaju niti oni iz ureda. Nakon navedenog okrivljenik je telefonski zvao AZ i ponovio sve te iste stvari, s time da je tu sad dodao da ona ne može njega preporučiti kao odvjetnika, da joj to zabranjuje i tražio je informacije o njegovom sinu. Radi se o nizu događaja i nakon toga je odlučio svemu tome stati na kraj. Odvjetničko društvo je tužilo firme u kojima su okrivljenik i žena suvlasnici, isti je direktor i dugovali su im iznos za pravne usluge koje nisu platili, pa su ih tužili. Valentina Smoković i OZ bili su u to vrijeme odvjetnici u njegovom uredu i to kao partneri. Nakon što su podnijeli tužbu, tvrtke okrivljenika i njegove supruge platile su sva svoja dugovanja prema njima. Na upit okrivljenika da li je nudio seks njegovoj supruzi, svjedok je iskazao da naravno da nije.

3.2. Iz iskaza svjedoka GZ u bitnome proizlazi da osobno ne poznaje kako privatnog tužitelja CZ, tako niti Valentinu Smoković te OZ. Bila je jedna prilika kada je otišao u odvjetnički ured Marčan jer ga je njegov prijatelj, odnosno okrivljenik pozvao jer je bio uzrujan zbog jednog događaja, pili su kavu i rekao mu je ako ide s njim jer ga je žena nazvala i bila je vidno uzrujana jer je nekome od njih bio blokiran račun, a okrivljenik se bojao da ako ona ode u ured da bi moglo doći do malo emotivnije situacije, pa su otišli do tog ureda jer je okrivljenik htio razgovarati sa svojim bivšim odvjetnikom. Bilo je nekih emocija, zašto, gdje, kako, a okrivljenik je tada razgovarao s OZ, ne zna koju je funkciju on obavljao u tom uredu, tamo nije bilo odvjetnika CZ, kojom je prilikom osobno bio ispred ureda. Ne može se točno izjasniti koliko je trajao razgovor između okrivljenika i OZ, moguće do 10 minuta. Okrivljenik je tada htio razgovarati s CZ, a OZ mu je rekao kako je mogao nazvati na telefon, da je slao mailove, da privatnog tužitelja tamo nema, time da nije bilo nikakvih prijetnji, okrivljenik je bio uzrujan i glasnije je razgovarao i nije bilo ništa strašno, a bilo je svega i svačega. Iako je iskazao da je tada bilo svega i svačega, ipak to povlači jer bi se moglo krivo interpretirati. Naime, bilo je toga da je okrivljenik rekao: "recite neka nazove", pa povuci potegni. Također, sjeća se da je s okrivljenikom išao na kavu, kada su sreli Valentinu Smoković, isti je s njom razgovarao i koliko se sjeća nije ništa čuo od tog razgovora. Nije više prijatelj s okrivljenikom, ne druže se kao tada, a od tog događaja je proteklo zaista dosta vremena. Nastavno, taj razgovor trajao je kao i obično kao onaj koji se vodi u prolazu kad se nekoga sretne, a koliko se sjeća nije bilo povišenih tonova, nešto oko suda, njegova pretpostavka. Koliko se sjeća okrivljenik nije rekao OZ i Valentini Smoković da je CZ lopov i prevarant, u stvari misli da nije. Kada su došli u kancelariju CZ i partneri bilo je poslijepodne, ali ne može se izjasniti kada, ne može se sjetiti da li je bio mrak ili dan, a ne sjeća se niti samog datuma kada je to bilo. Ne zna da li je okrivljenik zvao kancelariju kako bi se najavio. Pretpostavlja da je okrivljenik tražio od njega da ode s njim u taj ured samo kao svjedok, obzirom da je isti pravnik, odnosno isti se vjerojatno bojao da će tamo već biti njegova žena, a htio je razgovarati s privatnim tužiteljem. Ne zna zbog čega je trebao biti tamo kao svjedok ako je okrivljenik trebao razgovarati s privatnim tužiteljem. Okrivljenik mu je rekao da je račun od žene ili djece bio blokiran, ali ne zna više ništa o tome. Misli da se radilo o slučajnom susretu s Valentinom Smoković, obzirom da okrivljenik živi u istom kompleksu u kojem se nalazi i sporni ured.

3.3. Iz iskaza svjedoka OZ u bitnome proizlazi da je taj dan bio u uredu, imao je nekog hitnog posla za napraviti, oko 18:20 sati navečer netko je pozvonio na vrata ureda, budući da imaju automatsko otvaranje ureda, stisnuo je tipku jer je smatrao da se kolega vratio i da je nešto zaboravio, pa kada se spustio u prizemlje budući im je ured na prvom katu, odmah je vidio da su ušli okrivljenik i nepoznata muška osoba s tim da može potvrditi da se radi o prethodno ispitanoj osobi kao svjedoka. Rekli su da su došli razgovarati s odvjetnikom CZ te su htjeli mimo njega krenuti na gornji kat gdje se nalazi ured odvjetnika CZ, ali im je rekao da stanu jer da on nije tamo i da je ostao sam u uredu te da to nije vrijeme kada primaju stranke, no oni su inzistirali da obave taj razgovor, na što im je rekao da nije u uredu i da nemaju s kim razgovarati. Sve se odvijalo jednim povišenim i može reći prijetećim tonom od strane okrivljenika, dok je muška osoba gestikulirala rukom i sve vrijeme pokazivala da će oni razgovarati i da na tome inzistiraju. Kada je pružio ruku NN osobi i zatražio da se predstavi jer prije nije bila u uredu niti ju je okrivljenik ranije spominjao, ta osoba je to odbila učiniti, a okrivljenik je potvrdio takvo njegovo ponašanje da je to u redu da se isti ne predstavi. Nakon toga okrivljenik je povišenim tonom rekao da će sada razgovarati s njim i objasniti mu neke stvari i te je derući se izjavio da je CZ varalica, da ga je prevario i da mu je ukrao novce i naglasio mu: " OZ moraš znati da radiš za prevaranta i lopova, pa ti sam odluči da li ćeš raditi za takvog lopova ili nećeš." Zamolio je iste da napuste ured jer da nemaju o čemu razgovarati, a ako smatraju da imaju nekakvih pravnih problema, da to mogu učiniti pred sudom. No, okrivljenik i NN muška osoba su tad suglasno počeli izjavljivati kako je odvjetnik CZ prevario i druge ljude, te su spominjali i neku prijevaru u Kostreni, a kada je zatražio istoga da se izjasni o čemu se tu radi, samo je rekao da je CZ obični prevarant, nakon čega su napustili ured. Navedeni je svjedok napomenuo da mu je odvjetnica Valentina Smoković nakon tog događaja spomenula da je i nju osobno zatekao okrivljenik i neka nepoznata muška osoba te da je vrijeđao privatnog tužitelja nazivajući ga lopovom i prevarantom i da ona radi za lopova. Kada je okrivljenik s NN osobom došao u odvjetnički ured nije pitao da li je tamo ČZ, a nije s okrivljenikom rješavao ono zbog čega je došao, jer je inzistirao da razgovara s CZ i samoinicijativno je otišao na gornji kat.

3.4. Iz iskaza svjedoka ŽZ u bitnome proizlazi da nije bio prisutan događajima koji bi se zbili kritičnih zgoda. Odvjetnika Marčana poznaje kao odvjetnika njihove obitelji i bio je prisutan sastancima s istim, bili su u više navrata svi zajedno na večerama, isti je zastupao kako njihovu firmu tako i njega osobno kao i članove njegove obitelji. Taj dogovor je uključivao da se Marčan plača paušalno na mjesečnoj bazi, te da će biti dostupan 24/7 i to svima njima. Kada je zatražio njegovu pomoć za jedan prometni prekršaj, isti mu je rekao da će mu napisati prigovor i da će otići na sud, što se u konačnici i dogodilo, te je dobio odluku s ublaženom kaznom. Kada je istoga nazvao da li je nešto dužan za taj prigovor, rekao mu je da mu nije ništa dužan, da je to sve u onom paušalnom mjesečnom iznosu. Sjeća se datuma, odnosno da se radilo o 24. siječnju 2019., kada je prije odlaska na fakultet išao kupiti nešto za pojesti, pa kada je htio platiti bila mu je blokirana kartica te se pojavilo označeno Ovr, što se dogodilo i njegovoj majci, zbog čega je otišao na FINA-u te je došao ispis ovrhe od CZ da je dužan oko 3.500,00 kuna, a bio je blokiran račun i njegove majke. Prvo je od GZ čuo da je otac pokušao kontaktirati CZ da bi s njim popričao o svemu odnosno zašto su računi bili blokirani, a kasnije mu je o svemu tome ispričao i sam otac, dakle prije nego što je terečen od strane privatnog tužitelja. GZ mu je ispričao da kada su išli popričati nije bilo nikakve dernjave niti vrijeđanja, a zna da nisu tamo našli niti CZ, već su pričali s tim nekim OZ koji je radio kod CZ. AZ poznaje iz viđenja i zna da im je ona preporučila Marčana kao odvjetnika, a kada su se počeli pojavljivati svi ti računi ranije navedeni, otac ju je zamolio da popriča s CZ što se događa, a sve iz razloga jer ga je ona preporučila. Nije čuo da je njegov otac CZ nazvao lopovom u razgovoru s AZ, a GZ mu prilikom razgovora nije spominjao da bi njegov otac rekao da je CZ lopov.

3.4.1. Nakon što je okrivljenik upitao navedenog svjedoka da li zna da je privatni tužitelj seksualno maltretirao njegovu majku, isti je iskazao da je bilo događaja kojima je bio prisutan gdje su bile neke šale, insinuacije prema njegovoj majci, a sve dok je trajala njihova suradnja. Obzirom da njegova majka nije reagirala na navedeno, smatra da je razlog ove privatne tužbe upravo navedeno, da se radi o odmazdi prema njima. Majka mu je jednom prilikom rekla da ju je isti pitao da li je za seks, ali da misli kako se šalio. Isto se dogodilo tijekom njihove suradnje, ali se ne može izjasniti o godini. Misli da nije bio prisutan kada je ugovor o zastupanju bio zaključen, vidio je sadržaj ugovora, ali ga se ne sjeća. Zna što u tom ugovoru piše, ali se ne sjeća da li je u istome navedeno da će zastupanje za bilo kojeg člana njegove obitelji biti besplatno, time da je o tom paušalnom iznosu čuo na raznim sastancima. Rečeno mu je da je njegov otac kod privatnog tužitelja došao kako bi ga pitao zašto su ispostavljeni računi za firme, a između ostalog i zbog majke.

3.5. Iz iskaza svjedokinje AZ proizlazi da nije bila prisutna niti jednom događaju koji se zbio 2019. u odvjetničkom uredu kao i ispred odvjetničkog ureda Marčan i partneri d.o.o., [adresa], jer se u tom vremenskom razdoblju nalazila u Španjolskoj, odnosno u Madridu. Okrivljenik ju je telefonskim putem nazvao ne samo u veljači i ožujku 2019. već i u listopadu iste godine, kada je govorio da je nezadovoljan uslugama odvjetnika CZ, da nije pošten i da je vampir. Između njih je bila prepiska putem aplikacije Viber koju je okrivljenik izbrisao. Sjeća se da joj je poslao fotografiju iz nekog glasila PGŽ i pitao da li je na toj slici sin CZ, na što mu je odgovorila da vjerojatno je, da bi ju potom pitao da li je organizirala odnosno pomogla odlazak sina CZ u [adresa], a i te poruke putem Vibera je okrivljenik izbrisao, uz napomenu da se prepiska odvijala dok je bila u Madridu. Okrivljenika i njegovu obitelj poznaje dosta dugo. Jednom ju je okrivljenik nazvao da mu preporuči odvjetnika, pa mu je između ostalih preporučila i CZ za kojeg su ljudi samo pozitivno pričali. Nakon tri do četiri godine srela je obitelj TZ na Korzu, bili su ČZ, okrivljenik i netko od djece, te su joj rekli da su nezadovoljni uslugama CZ, pa im je sugerirala da ako je tako neka to rješavaju putem odvjetničke komore i državnog odvjetništva i sl.. Okrivljenik joj nije rekao kako Marčanu nije plaćao duže vrijeme, te da im je isti zbog toga blokirao račune i da je zbog toga u stvari nastao konflikt, te ju je zaista zasmetalo što joj okrivljenik nije rekao kako nisu platiti potraživanja prema Marčanu. U proljeće 2019. okrivljenik je vikao i prijetio joj da ne smije više preporučivati odvjetnika CZ, da je odgovorna i da joj zabranjuje da ga preporuča. Zbog navedenog je nazvala službu općeg kriminaliteta u Rijeci, gdje su joj rekli da može napisati prijavu protiv okrivljenika, što nije učinila zbog njegove djece. Dakle, prvo je bio susret na Korzu, a onda je bio telefonski poziv te poruke putem vibera od strane okrivljenika. S privatnim tužiteljem je u poslovnom odnosu, te je znatno pomogao njihovom društvu Avrora d.o.o., a surađuju od 2010. Zbog proteka vremena nije u potpunosti sigurna da li ju je okrivljenik telefonskim putem nazvao baš u veljači i ožujku 2019., ali zna da je sigurno bila u Madridu u veljači 2019. do sredine veljače kada se vratila u Rijeku, pa je po tome povezivala mjesece u odnosu kada ju je okrivljenik zvao na mobitel. U siječnju 2019. bila je u Madridu, zbog čega nije mogla otići na policiju odnosno u službu općeg kriminaliteta kako bi prijavila okrivljenika za lažne prijave. Da okrivljenik nije privatnom tužitelj plaćao račune duže vrijeme saznala je kada je nakon susreta s okrivljenikom i njegovom suprugom na Korzu nazvala CZ i pitala ga o čemu se radi i kako bi se sve skupa moglo riješiti na miran način, kada joj je isti objasnio ranije navedeno.

3.6. Iz iskaza svjedokinje JZ (ranije Smoković) proizlazi da je 1. veljače 2019. oko 13:00 sati izašla iz ureda zbog poslovnih obveza u gradu, kada ju je vani na stepenicama zaustavio okrivljenik koji je bio u društvu nepoznate muške, visoke, krupne osobe. Okrivljenik joj je tada rekao glasno govoreći, a što je ponovio više puta, da je CZ prevarant, da radi za lopova, zbog čega se svega prestrašila jer nije znala što će joj napraviti, te se jednostavno uputila prema gradu. Tom se prilikom radilo o bliskom kontaktu s okrivljenikom, uopće se nije upustila u razgovor s istim, već je odmah otišla. U to je vrijeme bila zaposlena u odvjetničkom društvu Marčan i partneri kao odvjetnik, da bi poslije postala partner u društvu, a kod istoga je odradila i vježbenički staž. Samu privatnu tužbu na temelju koje se vodi ovaj postupak pisala je upravo ona. Muška osoba koja je bila s okrivljenikom je tom prilikom stajala, a okrivljenika poznaje iz razloga jer je njihov ured s istim surađivao. Tom se prilikom radilo o slučajnom susretu. Odvjetnica je postala u mjesecu studenom 2018., a kao partner je upisana u srpnju 2019. U odnosu na navedeno OZ i ona su se samo konzultirali s CZ što napraviti povodom izgovorenih riječi. O u navedenom uredu je CZ, iako su svi oni članovi društva.

3.7. Iz iskaza svjedokinje FZ proizlazi da poznaje okrivljenika obzirom da je zaposlena u fitnesu Zagrad, čiji su vlasnici okrivljenik i njegova supruga ČZ, a zna što se dogodilo 31. siječnja 2019. Tog dana ĆZ je pokušala uplatiti račun putem internet bankarstva, kada su bile u uredu, dakle ona kao administrator, kada je otkrila da nema novaca na računu. Otišle su potom u Addiko Bank, gdje su im rekli da su sredstva uzeta s računa, ali im nisu rekli razlog, zbog čega su otišle u FINA- u i saznale da je bila ovrha, a ovršitelj je bio odvjetnik CZ. Zbog navedenog je ĆZ bila izvan sebe, obzirom da nije znala razlog ovrhe, te je nazvala svog supruga DZ i rekla da će njih dvije ići kod odvjetnika. Uputile su se kod odvjetnika CZ koji svoj ured ima u zgradi do, bilo su dosta usporene obzirom da je ĆZ imala sa sobom malog sina u kolicima. Taman su izašle na trg iz garaže, kada su naišli DZ i gospodin GZ, a bili su smireni i samo su tražili njih dvije, dakle GZ je pitao gdje su, rekao je da su bili u uredu Marčana i nisu htjeli da one odu tamo jer je ĆZ bila uzrujana, zbog čega su se predomislile te nisu otišle u ured CZ. Kada su krenule prema odvjetniku CZ, a obzirom da su bile s kolicima, liftom su se spustile dolje do parkirnog prostora kako bi provjerile da li je njegov auto tamo, pa su vidjele da je auto parkiran. Okrivljenik i GZ ispričali su im što se dogodilo, da su došli u ured, te da njih tražili, a tamo je bio neki zamjenik, odnosno odvjetnik, ne zna točno tko, a koji je rekao da njih nema. Nisu spomenuli da bi tom prilikom bilo vike, ružnih riječi, a one nisu stigle do ureda CZ jer su bile usporene iz ranije navedenih razloga. AZ i oni se svi međusobno poznaju, dakle AZ, okrivljenik i privatni tužitelj, obzirom da je privatni tužitelj bio bivši odvjetnik okrivljenika i njegove supruge. Poslije raskida ugovora s gospodinom CZ, došli su neki računi koji su bili iznenađenje za U, a što je komentirala ĆZ, jer je bio dogovor oko paušala, nakon čega su počeli dolaziti računi kojih nije trebalo biti. Kao administratorica nije vidjela ništa od navedenog, ali zna da su počeli stizati računi od CZ putem maila, a neki su došli i poštom, pa zna da je ĆZ bila zbog svega toga iznenađena, dakle nije osobno vidjela te račune, ali je vidjela kako je ista gledala u njih i komentirala. Kada su srele potom okrivljenika i GZ na trgu istu nisu komentirali da je CZ, lopov i prevarant, jer su zapravo tražili njih. Kod FINA-e su došle pred kraj radnog vremena FINA-e, odnosno 5 minuta do 18:00 sati.

3.8. Iz izvatka iz KE za privatnog tužitelja CZ proizlazi da je isti kazneno neosuđivana osoba.

3.9. Iz izvatka iz kaznene evidencije za okrivljenika proizlazi da je isti kazneno neosuđivana osoba.

3.10. Zadnje ročište u ovom kaznenom predmetu od 09. prosinca 2024. održano je bez prisutnosti okrivljenika na temelju rješenja (stranica 393) da će se ročište održati, obzirom da je okrivljenik na ročištu održanom 25. lipnja 2024. (stranica 235-236) bio upozoren da se rasprava može održati bez njegove prisutnosti ukoliko je uredno pozvan, a ne pristupi na iduće ročište, a isti se prethodno očitovao o optužbi, te je ocijenjeno da njegova prisutnost nije nužna, iz razloga što su u međuvremenu ispitani svi predloženi svjedoci, osim svjedokinje HZ, supruge okrivljenika, a na istom je ročištu u konačnici bio prisutan njegov branitelj, time da navedeno upozorenje po članku 404. stavak 5. ZKP/08 u skladu s aktualnom sudskom praksom važi za cijelo vrijeme trajanja prvostupanjskog postupka, čak i u situaciji ukoliko rasprava zbog proteka roka od 3 mjeseca od zadnjeg ročišta, iznova počinje.

3.10.1. Obzirom da iz stanja spisa proizlazi kako okrivljenik za vrijeme cjelokupnog trajanja ovog kaznenog postupka opstruira ne samo upravo po prijedlogu obrane ispitivanje svjedokinje HZ, već poglavito iznošenje svoje obrane, a koje je postupanje očito usmjereno na nastup zastare kaznenog progona koji je trebao nastupiti 31. siječnja 2025., sud je cijenio da je isti na taj način iskazao svoju volju da ne želi iznositi svoju obranu, te da se želi koristiti svojim pravom na obranu šutnjom. Upravo iz razloga što je okrivljeniku u niz navrata tijekom trajanja ovog kaznenog postupka omogućeno da iznese svoju obranu, a isti je to svojevoljno izbjegavao, te je na taj način zajamčeno mu pravo na obranu doveo do granice apsurda, ocijenjeno je da se na taj način ne povrjeđuje to njegovo pravo u ovom kaznenom postupku.

3.10.2. Navedeno naročito iz razloga što je okrivljenik tako, iako je primio poziv za ročište 30. studenog 2023. no isto je odgođeno na njegov zahtjev radi pripreme obrane jer je opunomoćio odvjetnika za zastupanje, te je zakazano iduće ročište 19. veljače 2021., za koje je okrivljenik opet zatražio odgodu zbog bolesti, uz dostavu potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad okrivljenika, što mu je i odobreno. Stoga je iduće ročište zakazano za 9. travnja 2021., no okrivljenik ponovno dostavlja zahtjev za odgodu, uz drugu potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad. Nadalje, okrivljenik je osobno pristupio na ročište 2. srpnja 2021. kada je održana prva rasprava, te je druga rasprava održana 27. rujna 2021., a za 13. prosinca 2021. je bilo zakazano ročište za nastavak rasprave, no isto je odgođeno, uz treće opravdanje okrivljenika s potvrdom o privremenoj nesposobnosti za rad obzirom da se išao cijepiti. Nastavno, 6. travnja 2022. održana je treća rasprava, a na kojoj je između ostalog trebala biti saslušana supruga okrivljenika, no iako je njezino saslušanje bio dokazni prijedlog obrane, tek se na raspravi utvrdila potreba za prisutnost tumača iz razloga što ista ne priča dobro hrvatski, uslijed čega je rasprava odgođena te ista zakazana za 29. lipnja 2022., kada je okrivljenik osobno pristupio, no na istu nije pristupila njegova supruga kao svjedok, a od branitelja okrivljenika je dostavljeno izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad zbog bolesti djeteta. Nadalje, peta rasprava je održana 23. rujna 2022., ali je privatni tužitelj zatražio angažiranje drugog tumača od onog koji je pristupio u sudnicu, stoga je iduća rasprava zakazana 29. studenog 2022., no supruga okrivljenika je ponovno dostavila opravdanje zbog privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti djeteta, te je rasprava odgođena. Rasprava zakazana za 17. travnja 2023. odgođena je zbog neodazivanja okrivljenika, koji je u spis dostavio avionske karte kao opravdanje za putovanje u SAD zbog bolesti oca. Stoga je iduće ročište zakazano za 6. rujna 2023., no isto je odgođeno zbog bolesti okrivljenika, kojom prilikom dostavlja četvrtu potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad. Nadalje, i ročišta 4. prosinca 2023., 2. veljače 2024. i 9. travnja 2024. su sva odgođena zbog bolesti okrivljenika, koji je kao opravdanje dostavio potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad. Slijedom navedenog, zatražen je zdravstveni karton okrivljenika te je 30. travnja 2024. zatraženo vještačenje po vještaku sudskomedicinske struke o mogućnosti pristupa okrivljenika na raspravu određenu za 22. svibnja 2024. te iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. sc. Valtera Stemberge od 2. svibnja 2024. proizlazi kako je okrivljenik s obzirom na svoje zdravstveno stanje u mogućnosti aktivno sudjelovati na sudskim ročištima. Međutim, navedena rasprava je odgođena, ponovno zbog bolesti okrivljenika, uz dostavljanje osme potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad. Stoga je za iduće ročište 25. lipnja 2024. izdan dovedbeni nalog za okrivljenika, te je rasprava održana, no na istu ponovno nije pristupila supruga okrivljenika, dostavljajući opravdanje zbog privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti djeteta. Nadalje, na ročište 24. srpnja 2024. nisu pristupili ni okrivljenik ni njegova supruga, već su u spis ponovno dostavili potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad. Stoga je za oboje za iduće ročište 17. rujna 2024. izdan dovedbeni nalog te su isti pristupili, no na navedenom ročištu je okrivljenik isticao zahtjev za izuzeće uređujuće sutkinje, predsjednika Općinskog suda u Rijeci, zamjenika predsjednika Općinskog suda u Rijeci, predsjednika Županijskog suda u Rijeci i zamjenika predsjednika Županijskog suda u Rijeci. Nakon što su svi zahtjevi za izuzeće odbijeni, zakazana je rasprava za 27. studenog 2024., a na koju ponovno nisu pristupili kako okrivljenik, tako ni njegova supruga, a kojom prilikom je branitelj okrivljenika naveo kako je okrivljenik otišao u Ameriku zbog bolesti oca, te se obvezao dostaviti u spis dokaz o navedenom putovanju u roku od osam dana, a što nije učinio u danom roku, već tek prilikom održavanja ročišta radi određivanja istražnog zatvora, dok je u odnosu na suprugu okrivljenika naveo kako ista nije primila poziv iako se nalazi u Hrvatskoj, time da je u odnosu na istu izdan dovedbeni nalog.

3.10.3. Također, nije naodmet napomenuti da je rješenjem (stranica 396-397) odbijen zahtjev branitelja okrivljenika za izuzeće kako ove sutkinje tako i predsjednika suda, predloženo upravo na zadnjem ročištu 30. prosinca 2024., sve iz razloga što je isto već ranije bilo predloženo, a o čemu je odlučivano na svim instancama, pa tako i onoj Vrhovnog suda RH, zbog čega je ocijenjeno da je takav zahtjev za izuzeće ponovno usmjeren na odugovlačenje ovog kaznenog postupka, te da se radi o očiglednoj zlouporabi prava na podnošenje zahtjeva za izuzeće (VSRH I Kž-Us-40/19), a sve imajući u vidu i ukupnost ponašanja okrivljenika u tijeku trajanja ovog kaznenog postupka.

4. Analizirajući rezultate cjelokupno provedenog dokaznog postupka, cijeneći iskazanu volju okrivljenika da ne želi iznositi svoju obranu, te da se odlučio braniti šutnjom, kao i cijeneći pojedine dokaze zasebno i u svojoj ukupnosti, sud je zaključio da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se privatnom tužbom stavlja na teret.

4.1. Nije sporno da je okrivljenik 31. siječnja 2019. zajedno s NZ pristupio u odvjetnički ured Marčan i Partneri d.o.o. u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse 2, pa kada tamo nije zatekao privatnog tužitelja obratio se odvjetniku istog ureda OZ, kao što nije sporno da se isti 1. veljače 2019. ispred navedenog odvjetničkog ureda obratio odvjetnici JZ (ranije Smoković), kojom je prilikom ponovno s okrivljenikom bio njegov tadašnji prijatelj UZ. Također, nije sporno da je odvjetničko društvo privatnog tužitelja obavljalo pravne usluge za okrivljenika odnosno njegove tvrtke, tako i članove njegove obitelji. Sve navedeno proizlazi iz provedenih dokaza tijekom ovog kaznenog postupka.

4.2. Okrivljenik negira učin djela, braneći se šutnjom.

4.3. Privatni tužitelj CZ ispitan kao svjedok, tvrdi da je 31. siječnja 2019. okrivljenik banuo u kancelariju i tamo ga kao odvjetnika vrijeđao, govoreći da je lopov i prevarant, što je sve ponovio zaustavivši JZ (ranije Smoković), time da privatni tužitelj nije bio prisutan navedenim događajima, već je o svemu navedenom saznao kako od OZ, tako i JZ, odvjetnika u navedenom odvjetničkom uredu. Tako privatni tužitelj tvrdi i da je okrivljenik nakon navedenog telefonski zvao AZ i ponovio sve te iste stvari, govoreći joj da ne može privatnog tužitelja preporučiti kao odvjetnika, da joj to zabranjuje, te je tražio informacije o njegovom sinu, pa obzirom da se radi o nizu događaja u vezi s tim, odlučio je svemu tome stati na kraj, time da je njegovo odvjetničko društvo tužilo firme u kojima su okrivljenik i njegova žena suvlasnici. Nije naodmet napomenuti da je okrivljenik na cjelokupni iskaz privatnog tužitelja imao samo jedno pitanje i to da li je isti nudio seks njegovoj supruzi, na što je privatni tužitelj ustvrdio da naravno da nije.

4.4. Iskazu privatnog tužitelja ispitanog kao svjedoka sud je poklonio vjeru, ne samo iz razloga što je decidiran, već naročito iz razloga što je u suglasju s iskazima svjedoka OZ i AZ, iskazi kojih su cijenjeni vjerodostojnima, jer unatoč činjenici što su isti odvjetnici u odvjetničkom uredu privatnog tužitelja, odnosno članovi su tog društva, dok im je privatni tužitelj principal, te bi se moglo očekivati da će svjedočiti u njegovu korist, sud im je poklonio vjeru ne samo iz razloga što bi iskazujući kao odvjetnici trebali štititi dignitet svoje struke, već naročito iz razloga što su, dakle, iskazivali decidirano, okolnosno te nadasve uvjerljivo.

4.5. Tako su prema kazivanju svjedoka OZ okrivljenik i njemu nepoznata muška osoba, za koju se tijekom ovog postupka utvrdilo da se radi o EZ, kritične zgode došli do odvjetničkog ureda Marčan i partneri d.o.o. u namjeri da razgovaraju s privatnim tužiteljem kojeg tamo tom prilikom nije bilo, te se sve odvijalo jednim povišenim i takoreći prijetećim tonom od strane okrivljenika, dok je UZ gestikulirajući rukom davao do znanja da inzistiraju na razgovoru s privatnim tužiteljem. Prema kazivanju navedenog svjedoka, okrivljenik je povišenim tonom rekao da će onda razgovarati s njim i objasniti mu neke stvari, te je derući se izjavio da je CZ varalica, da ga je prevario, ukrao mu novce i naglasio: „ OZ, moraš znati da radiš za prevaranta i lopova, pa ti sam odluči da li ćeš raditi za takvog lopova ili nećeš“. Tako je navedeni svjedok ustvrdio i da kada je zamolio iste da napuste ured, govoreći im da eventualne pravne probleme mogu rješavati pred sudom, okrivljenik i UZ suglasno su izjavljivali da je odvjetnik CZ prevario i druge ljude, spominjući i neku prijevaru u Kostreni, pa kada je zatražio od okrivljenika da se izjasni o čemu se tu radi, samo je rekao da je CZ obični prevarant, nakon čega su napustili ured. 4.6. S druge strane, svjedok UZ, koji je kritične zgode s okrivljenikom došao do odvjetničkog ureda privatnog tužitelja, tvrdi da je okrivljenik inzistirao da tamo odu, jer se bojao da će u uredu već biti njegova žena i da bi tada moglo doći do emotivnije situacije, obzirom da ga je prethodno nazvala vidno uzrujana, jer da je nekome od njih bio blokiran račun. Iako u navedenom odvjetničkom uredu nisu zatekli privatnog tužitelja s kojim je okrivljenik htio razgovarati, prilikom razgovora s OZ bilo je nekih emocija, zašto, gdje, kako, ali nije bilo prijetnji. Iako isti svjedok prvotno tvrdi da iako je okrivljenik bio uzrujan, te je glasnije razgovarao, ali nije bilo ništa strašno, odmah potom iskazuje da je bilo svega i svačega, neuvjerljivo potom pojašnjavajući da je u stvari mislio kako je okrivljenik rekao: „recite neka nazove“, pa povuci potegni. Također, iako je prvotno iskazao da, koliko se sjeća, okrivljenik nije rekao kako OZ, tako niti JZ da je CZ lopov i prevarant, odmah potom se ispravio iskazujući da u stvari misli da nije. Uzimajući u obzir da je iskaz navedenog svjedoka zbog svega navedenog nedecidiran i neuvjerljiv, te da je isti kao prijatelj okrivljenika, s kojim se prema vlastitom kazivanju više ne druži kao tada, očito svjedočio u njegovu korist, te dakle iskaz navedenog svjedoka sud nije cijenio objektivnim pa tako niti vjerodostojnim.

4.7. Sve navedeno pod prethodnom točkom 4.6. uzeto je u obzir i u odnosu na iskaz svjedokinje JZ, koju je okrivljenik, koji je bio u društvu njoj nepoznate osobe, a očito se radilo o EZ, **.**.2019., zaustavio i glasno joj govoreći rekao, ponavljajući to više puta, da je CZ prevarant, da radi za lopova, pa obzirom da se zbog navedenog prestrašila, jednostavno je otišla prema gradu. Dakle, povezujući iskaz iste svjedokinje s onim GZ u dijelu da kada su je sreli i kada je okrivljenik s njom razgovarao, da ništa nije čuo od tog razgovora, ocijenjeno je životno nelogičnim, obzirom da je bio u društvu okrivljenika te je sasvim sigurno trebao čuti sadržaj tog razgovora, iako po njegovom kazivanju, suprotno tvrdnji svjedokinje JZ, tada nije bilo povišenih tonova. Međutim, odmah potom isti svjedok tvrdi da je čuo kako se tada govorilo nešto u vezi suda, te da, koliko se sjeća, okrivljenik tada nije rekao da je CZ lopov i prevarant, da bi, kao što je to već navedeno pod prethodnom točkom, odmah potom izjavio kako misli da to nije rekao.

4.8. Iskaz privatnog tužitelja u suglasju je i s iskazom svjedokinje AZ, prema kojoj, obzirom da okrivljenika i njegovu obitelj poznaje dulje vrijeme, na njegov upit mu je između drugih odvjetnika preporučila i CZ, za kojeg su ljudi samo pozitivno pričali. Međutim, kada je nakon par godina srela obitelj okrivljenika i kada su joj rekli da su nezadovoljni uslugama Marčana, sugerirala im je neka to rješavaju putem odvjetničke komore i državnog odvjetništva. Međutim, prema kazivanju iste svjedokinje, zasmetalo ju je kada je vrlo brzo saznala da joj okrivljenik tada nije rekao kako privatnom tužitelju nije dulje vrijeme plaćao njegova potraživanja, zbog čega im je isti i blokirao račune, te je između njih i nastao konflikt. Također, ista svjedokinja tvrdi da ju je okrivljenik nazvao u proljeće 2019., kada joj je vičući prijetio da više ne smije preporučivati odvjetnika CZ, da joj to zabranjuje i da je za to odgovorna, zbog čega je nazvala službu općeg kriminaliteta u Rijeci, kada joj je rečeno da može podnijeti prijavu protiv okrivljenika, što nije učinila zbog njegove djece. Tako ista svjedokinja tvrdi i da ju je okrivljeni telefonskim putem nazvao i u veljači te ožujku 2019., žaleći se da je nezadovoljan uslugama Marčana, da nije pošten i da je vampir. Iskazu navedene svjedokinje, koja je opisala pozadinu odnosa okrivljenika i privatnog tužitelja i način ponašanja okrivljenika pri svemu tome, pri čemu se isti zaista i raspitivao o sinu privatnog tužitelja, sud je kao detaljan i okolnosan cijenio kao istinit, te joj je i poklonio vjeru, unatoč ne samo činjenici da je privatni tužitelj pomogao društvu Avrora d.o.o. koje društvo s njim surađuje od 2010. već i činjenici da okrivljenika i njegovu obitelj dugo poznaje, zbog čega je mogla iskazivati kako u korist privatnog tužitelja, tako i u korist samog okrivljenika.

4.9. Tako i prema kazivanju svjedoka ŽZ, sina okrivljenika, koji nije bio prisutan događajima kritične zgode, okrivljenik je kod privatnog tužitelja tom prilikom došao zbog ispostavljenih računa za njihove firme, ali i zbog njegove majke HZ. U odnosu na svoju majku isti je svjedok iskazivao tek nakon postavljenog mu pitanja od strane okrivljenika da li zna da bi privatni tužitelj istu seksualno maltretirao, te je prema kazivanju istog za vrijeme suradnje s privatnim tužiteljem bilo nekih šala i insinuacija prema njegovoj majci, pa obzirom da majka na to nije reagirala, smatra da je razlog privatne tužbe odmazda prema njima, što je ocijenjeno životno nelogičnim, jer upravo suprotno, da je kojim slučajem navedeno točno, privatni se tužitelj u takvoj situaciji sasvim sigurno ne bi podvrgnuo riziku podnošenja privatne tužbe i u postupku pred sudom iznošenja takvih okolnosti.

4.10. S tim u vezi nije naodmet primijetiti da je okrivljenik i prilikom iskazivanja privatnog tužitelja kao svjedoka istome postavio samo jedno pitanje vezano i to ono vezano uz nuđenje seksa njegovoj supruzi, a ne i ono vezano za to da bi se razjasnilo da bi isti bio lopov, prevarant, varalica. Kada se pri svemu tome uzme u obzir iskaz svjedoka GZ u dijelu da se okrivljenik bojao da njegova supruga, koja je bila uzrujana zbog blokiranih računa, ode u ured privatnog tužitelja jer da bi moglo doći do emotivnije situacije, postoji realna mogućnost da je okrivljenik kritične zgode reagirao impulzivno ne samo zbog blokiranih mu računa firmi, već i zbog samo njemu znanih razloga vezanih uz njegovu suprugu.

4.11. Iako je svjedok TZ prvotno ustvrdio da je ugovor o zastupanju sklopljen s privatnim tužiteljem uključivao plaćanje istom paušalno na mjesečnoj bazi, te da će im biti dostupan 24/7, odmah potom je iskazao da iako je vidio sadržaj tog ugovora i zna što u njemu piše, da se ne može sjetiti da li je u samom ugovoru navedeno paušalno plaćanje, time da je o takvom plaćanju čuo na raznim sastancima. U odnosu na paušalno plaćanje, prema kazivanju svjedokinje FZ, zaposlene kao administratorice u fitnesu Zagrad u vlasništvu okrivljenika i njegove supruge ĆZ, poslije raskida ugovora s privatnim tužiteljem, došli su neki računi koji su bili iznenađenje za U, te je ĆZ komentirala da ih nije trebalo biti. Međutim, sud nije povjerovao iskazu navedene svjedokinje u dijelu da osobno nije vidjela te račune, jer je životno logično da ih je kao administratorica u firmi okrivljenika i njegove supruge sasvim sigurno trebala vidjeti, naročito iz razloga jer su računi stizali ne samo elektroničkim putem, već i poštom. Tako je prema kazivanju iste, tog 31. siječnja 2019. supruga okrivljenika saznala da im je ovršen račun, te da je ovršitelj privatni tužitelj, zbog čega je ČZ bila izvan sebe, te je nazvala okrivljenika i rekla mu da njih dvije idu do ureda Marčan, međutim okrivljenik je ipak s NZ prije njih stigao tamo, jer su prema kazivanju iste svjedokinje naišli na njih nakon što su otišli iz navedenog odvjetničkog ureda. Iako navedena svjedokinja tvrdi da su kako okrivljenik, tako i UZ tom prilikom bili smireni, te su im rekli da nije bilo ružnih riječi, isto nije cijenjeno kao uvjerljivo i istinito, već usmjereno na iskazivanje u korist okrivljenika, imajući pri tome u vidu iskaze svjedoka OZ i JZ, koje je sud cijenio vjerodostojnima iz razloga ranije navedenih, ali i činjenicu da je okrivljenik očito bio uznemiren kako zbog blokiranih računa njihovih firmi, te se iz samo njemu znanih razloga bojao da će njegova supruga ČZ doći u odvjetnički ured privatnog tužitelja.

5. Slijedom navedenog zaključuje se, a imajući u vidu ovako utvrđene rezultate provedenog dokaznog postupka, da je okrivljenik kritične zgode ne samo izgovorio riječi odnosno činjenične tvrdnje navedene u činjeničnom optuženju, već je i dobro znao da su činjenične tvrdnje koje je iznio kako u odvjetničkom uredu Marčan i Partneri d.o.o. pred odvjetnikom OZ, tako i one koje je iznio kada je prišao odvjetnici JZ, neistinite, te da se tako radi o klevetničkoj izjavi. Navedeno naročito iz razloga što obrana tijekom dokaznog postupka ničim nije dokazala istinitost navoda izrečenih kritične zgode, a navedenih u činjeničnom optuženju, time da nije na odmet napomenuti kako je provedenim dokazom čitanjem kaznene evidencije za privatnog tužitelja utvrđeno da je isti kazneno neosuđivana osoba. Pri svemu tome nije naodmet napomenuti da, iako je obrana predložila ispitivanje HZ kao svjedokinje, isto je sustavno onemogućavano kroz cijeli ovaj kazneni postupak, a što je detaljno navedeno pod točkom 3.10.2. ovog obrazloženja, time da se završno ističe da su na ročište 17. rujna 2024. kako okrivljenik tako i navedena svjedokinja pristupili po izdanim im dovedbenim nalozima, ali je tada obrana istaknula zahtjev za izuzeće kako uređujuće sutkinje, tako i predsjednika Općinskog suda u Rijeci, njegovo zamjenika, predsjednika Županijskog suda u Rijeci i njegovog zamjenika, te nakon što je isto odbijeno, na novo ročište ponovno nije pristupio ne samo okrivljenik već i navedena svjedokinja.

5.1. Kada se, dakle, uzme u obzir da je okrivljenik sve navedeno iznio pred navedenim odvjetnicima, koji su izneseno i prenijeli privatnom tužitelju, te se s njime konzultirali što dalje činiti, kako je to iskazala svjedokinja JZ time da je okrivljenik očito bio revoltiran ne samo zbog blokade računa njegovih firmi, već i iz samo njemu znanih razloga što je njegova supruga ČZ krenula s FZ do ureda Marčan i Partneri d.o.o., kako je to iskazao svjedok UZ, može se zbog svega navedenog zaključiti kako je okrivljenik tom prilikom postupao s izravnom namjerom, obzirom da je inkriminirane zgode pronosio neistinite tvrdne, za koje je očito znao da su neistinite i samim tim klevetničke.

5.2. Također, ocijenjeno je da su tvrdnje da je CZ varalica, prevarant, da ga je prevario i ukrao novce, kao i: „ OZ, moraš znati da radiš za prevaranta i lopova, pa ti sam odluči da li ćeš raditi za takvog lopova ili nećeš“ i dr. sasvim sigurno takve naravi da su mogle naškoditi časti i ugledu privatnog tužitelja, pogotovo imajući u vidu da je isti odvjetnik, principal odvjetnicima OZ i JZ odvjetničkog društva Marčan i Partneri d.o.o., a okrivljenik je takve neistinite činjenične tvrdnje pronosio upravo putem odvjetnika iz ureda privatnog tužitelja, što je dakle moglo naškoditi njegovom poslovnom i u konačnici ugledu kao njihovog principala.

6. Provodeći test razmjernosti između postojanja prijeke društvene potrebe koja bi zahtijevala da se pravu privatnog tužitelja na zaštitu njegovog ugleda i časti dade prednost pred pravom okrivljenika na slobodu izražavanja i općeg interesa za zaštitu slobode izražavanja, sud je vodio računa o tome da kada se u konkretnom slučaju radi o odvjetniku, privatnom tužitelju CZ, tada su još dodatno proširene granice prihvatljive kritike. Naime, privatni je tužitelj kao odvjetnik neizbježno i svjesno izložen javnom nadzoru i upravo stoga mora pokazati posebno visok stupanj tolerancije u pogledu zaštite prava njegove osobnosti. Međutim, u ovom je slučaju napad okrivljenika na ugled privatnog tužitelja u svakom slučaju prešao razinu ozbiljnosti, odnosno onaj standard koji je uspostavila judikatura Ustavnog suda RH i Europskog suda za ljudska prava, jer se takvom neistinitom činjeničnom tvrdnjom dovodi u pitanje ne samo osobno uživanje prava na privatni život privatnog tužitelja, već naročito njegov rad kao odvjetnika.

7. Kako ubrojivost okrivljenika u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela nije bila osporena, niti je u bilo kojem trenutku postupka dovedena u pitanje, te uzimajući u obzir sve ranije navedeno, sud smatra da je okrivljenik svojim postupanjem ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela koje mu je privatnom tužbom stavljeno na teret, slijedom čega je i proglašen krivim.

8. Odlučujući o vrsti i visini kaznene sankcije sud je okrivljeniku olakotnim cijenio njegovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost, dok posebno otegotnih okolnosti sud nije našao.

8.1. Cijeneći naprijed navedenu olakotnu okolnost, te u nedostatku onih otegotnih, sud je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu visini preciziranoj u izreci, koja je primjerena okolnostima pod kojima je utuženo kazneno djelo počinjeno te ličnosti i stupnju kaznene odgovornosti okrivljenika, a ujedno podobna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja predviđene u članku 47. KZ/11, te mu je potom izrekao uvjetnu osudu u uvjerenju da će se već samim prijekorom u smislu izricanja kazne bez njezina izvršenja ostvariti sve svrhe kaznenopravnih sankcija propisane zakonom, te mu je odredio rok kušnje od jedne godine kako bi se u tom vremenskom razdoblju utjecalo na istog da se u budućnosti kloni činjenja takvih ili sličnih kaznenih djela.

8.2. Prilikom utvrđivanja novčane kazne uzet je kao jedan prosječni osobni dnevni iznos okrivljenika od 5,16 eura, obzirom da iz podataka u spisu proizlazi da je u vrijeme suđenja okrivljenik imao plaću od 464,53 eura, pa ukoliko se uzme u obzir da istome za životne troškove prema slobodnoj procjeni suda ostaje 2/3 plaće, a imajući u vidu činjenicu da je oženjen, otac jednog punoljetnog i četvero mlt. djece, da nije vlasnik nekretnine, vlasnik je osobnog automobila marke BMW 2015. godište, lošeg imovnog stanja, vlasnik tvrtke Silvan d.o.o. sa sjedištem u [adresa], zbog čega proizlazi da je okrivljenik u mogućnosti podmiriti životne troškove s iznosom od 309,69 eura. Kada se preostali iznos plaće od 154,84 eura podijeli s 30 dana, tada okrivljenikov prosječni osobni dnevni iznos iznosi kao što je ranije navedeno, time da je okrivljenik osuđen na novčanu kaznu od 45 dnevnih iznosa, uzimajući u obzir ranije navedenu olakotnu okolnost, te u nedostatku onih otegotnih.

9. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 privatni tužitelj je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu, jer podaci kaznenog postupka u konkretnom slučaju ne daju pouzdanu osnovu niti za potpuno niti za djelomično presuđenje.

10. S obzirom da je okrivljenik proglašen krivim, na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. ZKP/08 isti je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka s osnova paušalne svote u visini preciziranoj u izreci presude, koji je trošak odmjeren sukladno njegovim imovinskim prilikama te složenosti i duljini trajanja postupka, te je određeno da naknadi nužne izdatke privatnih tužiteljica, kao i nužne izdatke i nagradu opunomoćenika istih, o čemu će biti donesena posebna odluka.

Rijeka, 31. prosinca 2024.

Sutkinja:

Manon Juravić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana ovjerenog primitka iste. Žalba se predaje ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o istoj odlučuje viši sud.

Dostavna naredba:

1. privatnom tužitelju CZ

2. opunomoćeniku privatnog tužitelja OZ, odvjetniku iz [adresa]

3. okrivljeniku MZ

4. branitelju okrivljenika Igoru Bezjaku, odvjetniku iz Rijeke