REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U PAZINU
52000 PAZIN, Dršćevka 1
P-271/2024-130
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Tijani Licul, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Kristine Pauletić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju OJ, protiv tuženika HRVATSKE ŠUME d.o.o., OIB 69693144506, Zagreb, Uprava šuma Buzet, Naselje Goričica 2, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju OJU, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene 6. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnica po zaposlenju tužitelja i tuženika, 31. prosinca 2024. objavio je i
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Tuženik HRVATSKE ŠUME d.o.o. Uprava šuma Buzet, Naselje Goričica 2, OIB: 69693144506, dužan je isplatiti tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE Zagreb, Mihanovićeva 3. OIB: 84397956623, svotu od 10.464,03 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14.06.2019. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, te platiti trošak parničnog postupka, sve u roku od 8 dana.“
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika 19. srpnja 2019. podnio tužbu radi naknade štete u iznosu 21.045,69 eura (ranije 158.568,77 kuna[1] ). U obrazloženju tužbe navodi kako je rješenjem tužitelja osiguraniku ŠJ, kod kojeg je zbog profesionalne bolesti nastala profesionalna nesposobnost za rad, priznato počevši od 20. prosinca 2010., pravo na invalidsku mirovinu. Postojanje navedene invalidnosti uzrokovane profesionalnom bolešću, utvrđeno je u postupku vještačenja po ovlaštenom vještaku tužitelja, na temelju sveukupne medicinske dokumentacije. Tužitelju da je počinjena šteta time što je isplaćivao, a i nadalje će isplaćivati novčana davanja iz mirovinskog osiguranja na ime invalidske mirovine imenovanom korisniku. U vezi štetnog događaja se pred naslovnim sudom vodio postupak za obračunsko razdoblje od 20. prosinca 2010. do 30. travnja 2012. (pod P-230/2018).
2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio odgovornost tuženika, kao poslodavca, za štetu na koju se poziva tužitelj te je naveo kako je radnik SJ bio osposobljen za rad na siguran način. Istaknuo je prigovor zastare potraživanja za obračunsko razdoblje od 1. svibnja 2012. do 22. srpnja 2016.
3. Trgovački sud u Pazinu u presudi P-370/2019-88 od 23. listopada 2023. je odlučio:
„I. Nalaže se tuženiku HRVATSKE ŠUME d.o.o. Zagreb, da tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE Zagreb, isplati iznos od 10.581,66 eura1 (deset tisuća petsto osamdeset jedan euro šezdeset šest centi) / 79.727,52 kuna (sedamdeset devet tisuća sedamsto dvadeset sedam kuna pedeset dvije lipe), zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 14. lipnja 2019. do isplate, koja se u razdoblju do 31. prosinca 2022. određuje po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od petnaest dana.
II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKO OSIGURANJE Zagreb, za isplatom iznosa od 78.841,25 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 14. lipnja 2019. do isplate.
III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“.
4. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u presudi i rješenju Pž-4088/2023- 2 od 17. srpnja 2024. odbio kao neosnovanu tuženikovu žalbu i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Pazinu P-370/2019-88 od 23. listopada 2023. u točkama I. i III. njezine izreke te je ukinuo presudu u točki II. njezine izreke i predmet u tom dijelu vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Zbog izmjene u sastavu suda raspravljanje je u predmetu počelo iznova (članak 315. stavak 3. Zakona o parničnom postupku, Narodne novine broj 53/91.,91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., dalje: ZPP). Stranke su na ročištu održanom 6. prosinca 2024. izjavile da su suglasne da se koriste dokazi provedeni u dotadašnjem tijeku postupka, odnosno da se umjesto saslušavanja već saslušanih svjedoka i vještaka pročitaju zapisnici o izvođenju tih dokaza.
6. Sud je pročitao dokumentacije u spisu, i to u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 4 – 39 spisa), dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (stranica 44 – 55 spisa), potvrdu o svoti isplaćene mirovine i obračun novčanih davanja (stranica 60 – 64 spisa), dokumentaciju uz podnesak tuženika od 24. siječnja 2020. (stranica 85
–251 spisa), dokumentaciju predanu na ročištu 21. listopada 2022. (stranica 326 – 327 spisa). Pročitan je iskaz svjedoka SJ (stranica 79 – 80 spisa), CJ (stranica 81 spisa), ĐJ (stranica 81 – 82 spisa), RJ (stranica 283 – 284 spisa) i BJ (stranica 284 – 285 spisa). Pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Eola Buića (stranica 302 – 307 spisa), te njegov iskaz dan na ročištu 21. listopada 2022. (stranica 322 – 325 spisa), kao i nalaz i mišljenje vještaka dr. Damira Vodopivca (stranica 335 – 337 spisa).
7. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem financijskog vještačenja, s obzirom na to da visina tužbenog zahtjeva nije sporna u ovoj pravnoj stvari, o čemu se tuženik očitovao na pripremnom ročištu od 8. studenog 2019.
8. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka KJ, s obzirom na to da je tuženik u podnesku od 22. listopada 2021. odustao od navedenog dokaznog prijedloga.
9. U ponovljenom postupku treba odlučiti o zahtjevu tužitelja za isplatu iznosa od 10.464,03 eura (ranije 78.841,25 kuna[2] ) koje je tužitelj isplatio s osnova invalidske mirovine osiguraniku SJ, zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 14. lipnja 2019. do isplate.
10. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
11. Između stranaka nije sporno da je osiguranik tužitelja SJ bio zaposlen u društvu tuženika – Upravi šuma Podružnica Buzet, na radnom mjestu šumskog radnika sjekača, na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme, kao i to da je radnik SJ bio zaposlen kod tuženika i njegovih pravnih prednika, na radnom mjestu šumskog radnika sjekača od 1. ožujka 1973. Između stranaka nije sporna ni visina tužbenog zahtjeva, odnosno nije sporno da je tužitelj svom osiguraniku SJ u razdoblju od 1. svibnja 2012. do 31. ožujka 2019. isplatio iznos od 21.045,69 eura (ranije 158.568,77 kuna), s obzirom na to da je tuženik izričito izjavio na zapisnik s ročišta održanog 8. studenog 2019. kako ne osporava obračune novčanih davanja, kao ni potvrde o svoti isplaćene mirovine.
12. Između stranaka je prvenstveno sporno da li je tužiteljevo potraživanje u iznosu od 10.464,03 eura (ranije 78.841,25 kuna) u zastari. Nadalje, sporna je i uzročno – posljedična veza između štetnog događaja i štete, odnosno sporno je postoji li odgovornost tuženika za nastanak profesionalne bolesti kod osiguranika tužitelja SJ, odnosno je li tuženik, kao poslodavac, primijenio te proveo sve zakonom propisane mjere zaštite na radu.
13. Ukoliko je potraživanje tužitelja koje se odnosi na isplatu invalidskih mirovina kroz razdoblje od 1. svibnja 2012. do uključujući 18. srpnja 2016. u zastari, to je bespredmetno utvrđivati druge sporne činjenice u ovom postupku slijedom čega će sud najprije utvrditi da li je prigovor zastare osnovan.
14. Iz obrazloženja presude naslovnog suda P-370/2019-88 od 23. listopada 2023. proizlazi da se iznos od 10.464,03 eura (ranije 78.841,25 kuna) odnosi na plaćanja koja je tužitelj izvršio u razdoblju koje prethodi 19. srpnja 2016.
15. Odgovor na pitanje da li se na ovu pravnu stvar primjenjuje trogodišnji ili petogodišnji zastarni rok dan je u brojnim recentnim odlukama viših sudova, primjerice u odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-2428/2023-2, od 23. siječnja 2024., Pž-2260/2023-2, od 11. srpnja 2023. i Pž-571/2023-2, od 4. srpnja 2023. te u odluci Vrhovnog suda Republici Hrvatske Rev 205/2023-2, od 17. listopada 2023. koja je donijeta u povodu revizije po dopuštenju. U tom postupku postavljeno je pitanje: „Radi li se o naknadi štete ili regresnom potraživanju u slučaju kada tužitelj (Zavod) temeljem prava na subrogaciju iz obveznog prava ima pravo, zbog određene štetne radnje, na namirenje od štetnika, odnosno kada potražuje novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i neovisno o tome što su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju?“. U navedenoj odluci revizijski sud je, polazeći od odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju, u nizu odluka (odluke broj Rev x-800/12 od 3. srpnja 2013., Rev-110/10 od 16. veljače 2011., Rev x- 639/17 od 10. listopada 2019., Rev-545/08 od 14. siječnja 2009. i dr.) izrazio shvaćanje da se potraživanja Zavoda (tužitelja) po osnovi isplaćenih mirovina, prema osobi odgovornoj za štetu, smatraju naknadom štete te da se na te tražbine primjenjuju zastarni rokovi za naknadu štete, a koji su propisani Zakonom o obveznim odnosima.
16. Iz navedenog slijedi da se na ovu pravnu stvar primjenjuje članak 230. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO) kojim je propisan trogodišnji zastarni rok koji počinje teći od kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila (stavak 1.), s tim da zastara takve štete počinje teći od dana izvršene isplate svakog pojedinog davanja budući da šteta tužitelju nastaje tek isplatom mirovine jer mu se tada imovina umanjuje i tek tada, dakle, tek trenutkom isplate nastaje i dospijeva njegovo potraživanje prema osobi odgovornoj za štetu. Navedene zakonske odredbe o naknadi štete i tijeku zastare zapravo određuju samostalnu pravnu narav pojedine tražbine, stoga u ovom slučaju zastara za takvu isplatu uvijek počinje teći pojedinačno od dana izvršene svake pojedine isplate. U skladu s člankom 241. ZOO podnošenjem tužbe prekida se tijek zastare.
17. Tužba je u ovoj pravnoj stvari podnijeta 19. srpnja 2019. (prema sadržaju štambilja na omotnici koja se nalazi na listu 40 spisa), stoga su u ovoj pravnoj stvari u zastari sva potraživanja koja je tužitelj isplatio svom osiguraniku prije 19. srpnja 2016., odnosno konkretno, sva potraživanja koja su isplaćena od 1. svibnja 2012. do uključujući 18. srpnja 2016.
18. Vezano uz navedenu okolnost, tužitelj je u spis dostavio financijsku dokumentaciju, i to potvrde o svoti mirovine od 22. listopada 2019. te obračune novčanih davanja iz mirovinskog osiguranja od 24. listopada 2019., u kojima je dostavio podatak o iznosima koji su isplaćeni u razdoblju od 22. srpnja 2014. do 31. ožujka 2019. (na listu 60 i 62 spisa, ukoliko se primjenjuje petogodišnji zastarni rok) te u razdoblju od 22. srpnja 2016. do 31. ožujka 2019. (na listu 61 i 63 spisa, ukoliko se primjenjuje trogodišnji zastarni rok). Druge dokaze kojima pobija istaknuti tuženikov prigovor zastare tužitelj nije dostavljao niti predlagao. Stoga je visina iznosa u odnosu na koji je nastupila zastara utvrđena na temelju isprava na listu 61 i 63 spisa budući se primjenjuje trogodišnji zastarni rok. Navedene isprave sud je ocijenio vjerodostojnim s obzirom da tuženik u ovom postupku nije osporio obračune novčanih davanja, kao ni potvrde o svoti isplaćene mirovine. Na temelju tih isprava utvrđeno je da je tužitelj u razdoblju od 22. srpnja 2016. do 31. ožujka 2019. svom osiguraniku isplatio ukupan iznos od 79.511,14 kuna odnosno iznos od 10.552,94 eura[3] , što s druge strane znači da je u razdoblju koji prethodi 22. srpnja 2016. isplatio iznos od 79.057,63 kuna odnosno iznos od 10.492,75 eura[4] (158.568,77 kuna – 79.511,14 kuna). Stoga, kako je u ovom postupku prvenstveno sporno da li je ovdje utuženo potraživanje od 10.464,03 eura (ranije 78.841,25 kuna) u zastari, to je ovaj sud na temelju svega naprijed navedenog utvrdio da je tuženikov prigovor zastare osnovan pa je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.
19. Iz navedenih razloga, također proizlazi da se na ovu pravnu stvar ne primjenjuje tužiteljev pravni stav (iznijet u podnesku od 28. listopada 2019.) da se za svako sljedeće utuženo potraživanje teče novi rok zastare od dana kada je prethodni spor okončan, kako to propisuje članak 245. stavak 3. u vezi s člankom 230. stavak 1. ZOO, a niti je uplatom po ranijoj presudi koja se odnosi na ranije obračunsko razdoblje u odnosu na ovdje utuženo tuženik priznao dug u smislu odredbe članka 241. ZOO zbog čega da bi došlo do prekida zastare.
20. Kako je prigovor zastare tuženika osnovan, to je bespredmetno utvrđivati uzročno – posljedična vezu između štetnog događaja i štete, odnosno da li postoji odgovornost tuženika za nastanak profesionalne bolesti kod osiguranika tužitelja SJ, odnosno da li je tuženik, kao poslodavac, primijenio te proveo sve zakonom propisane mjere zaštite na radu.
21. O zahtjevima za naknadu troškova tužitelja (stranica 364 spisa) i tuženika (stranica 366 spisa) već je odlučeno u presudi Trgovačkog suda u Pazinu P-370/2019- 88 od 23. listopada 2023. (točka III. izreke) što je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrdio u presudi i rješenju Pž-4088/2023-2 od 17. srpnja 2024.
22. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Pazinu 31. prosinca 2024.
Sutkinja
Tijana Licul
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.
DNA:
1. Tužitelj,
2. Tuženik.
