Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pr-215/2017-29

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz OD Rački i Kolege iz Zagreba, protiv tužene Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane, OIB:52634238587, Zagreb, Sarajevska 7, OIB:66486182714, zastupano po ODO-u Karlovac, radi isplate razlike plaće, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 13. listopada 2021. u nazočnosti zamjenika punomoćnika Deana Radičića, odvjetnika iz OD Rožman & Oredić iz Karlovca, te zz. tuženika UŽ, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, po objavi 31.prosinca 2024.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587-za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714 isplatiti tužitelju ĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom i na ime bolovanja za utuženo razdoblje od 30. lipnja 2011.g. do 17. svibnja 2017.g. iznos od eura iznos od 148,11 EUR bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi na ime razlike:

-za prosinac 2012.g. na iznos od 9,07EUR / 68,31kn počev od 16. siječnja 2013.g. do isplate

-za svibanj 2013.g. na iznos od 34,88EUR / 262,81kn počev od 16. lipnja 2013.g. do isplate

-za lipanj 2013.g. na iznos od 21,64EUR / 163,07kn počev od 16. srpnja 2013.g. do isplate

-za listopad2013.g. na iznos od 4,01EUR / 30,25kn počev od 16. studenog 2013.g. do isplate

-za siječanj 2014.g. na iznos od 16,13EUR / 121,56 kn počev od 16. veljače 2014.g. do isplate

-za ožujak2014.g. na iznos od 33,13EUR / 249,64kn počev od 16. travnja2014.g. do isplate

-za travanj 2014.g. na iznos od 29,25EUR / 220,42kn počev od 16. svibnja 2014.g. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB- a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015.g., od 01. kolovoza 2015.g. do 31.12.2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3%-tna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587- za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714 isplatiti tužitelju ĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od dana 30. lipnja 2011.g. do 17. svibnja 2017.g. iznos od 2.519,23EUR bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

-za listopad 2012.g. na iznos od 1.076,45EUR / 8.110,53kn počev od 16. studenog 2012.g. do isplate

-za prosinac 2012.g. na iznos od 574,92EUR / 4.331,75kn počev od 16. siječnja 2013.g. do isplate

-za siječanj 2013.g. na iznos od 29,62EUR / 233,17kn počev od 16. veljače 2013.g. do isplate

-za srpanj 2013.g. na iznos od 53,80EUR / 405,39kn počev od 16. kolovoza 2013.g. do isplate

-za kolovoz 2013.g. na iznos od 10,84EUR / 81,70kn počev od 16. rujna 2013.g. do isplate

-za prosinac 2013.g. na iznos od 39,67EUR / 298,90kn počev od 16. siječnja 2014.g. do isplate

-za travanj 2014.g. na iznos od 13,47EUR / 101,49kn počev od 16. svibnja 2014.g. do isplate

-za lipanj 2014.g. na iznos od 93,70EUR / 706,00kn počev od 16. srpnja 2014.g. do isplate

-za srpanj 2014.g. na iznos od 38,02EUR / 286,49kn počev od 16. kolovoza 2014.g. do isplate

-za prosinac 2014.g. na iznos od 29,26EUR / 220,44kn počev od 16. siječnja 2015.g. do isplate

-za siječanj 2015.g. na iznos od 71,37EUR / 537,73kn počev od 16. veljače 2015.g. do isplate

-za kolovoz 2015.g. na iznos od 128,17EUR / 965,72kn počev od 16. rujna 2015.g. do isplate

-za prosinac 2015.g. na iznos od 30,00EUR / 226,05kn počev od 16. siječnja 2016.g. do isplate

-za siječanj 2016.g. na iznos od 54,77EUR / 412,63kn počev od 16. veljače 2016.g. do isplate

-za svibanj 2016.g. na iznos od 10,45EUR / 78,77kn počev od 16. lipnja 2016.g. do isplate

-za kolovoz 2016.g. na iznos od 130,01EUR / 979,55kn počev od 16. rujna 2016.g. do isplate

-za prosinac 2016.g. na iznos od 42,87EUR / 322,98kn počev od 16. siječnja 2017.g. do isplate

-za siječanj 2017.g. na iznos od 43,72EUR / 329,44kn počev od 16. veljače 2017.g. do isplate

-za travanj 2017.g. na iznos od 48,10EUR / 362,38kn počev od 16. svibnja 2017.g. do isplate,

III. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587- za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714 isplatiti tužitelju ĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike neisplaćenog terenskog dodatka za utuženo razdoblje od 30. lipnja 2011. do 1. lipnja 2014.iznos od 29,86 EUR neto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

-za listopad 2013.g. na iznos od 29,86EUR / 225,00kn počev od 16. studenog 2013.g. do isplate,

IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 912,47EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužitelj za dio potraživanja neisplaćene razlike plaće za prekovremeni rad s dodacima u iznosu od 3.541,63EUR, za dio neisplaćene razlike plaće za godišnji odmor od 464,07EUR i za dio neisplaćenog terenskog dodatka u iznosu od 78,97EUR, sve sa zakonskom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik kod tuženika Ministarstva obrane, Zagreb, Trg kralja P. Krešimira IV br. 1, kao pripadnik Hrvatske kopnene vojske (HKoV- a), Gardijske oklopno-mehanizirane brigade, na poslovima djelatne vojne osobe, na ustrojbenom mjestu strijelca s bacačem granata, s ustrojbenim činom vojnika i mjestom službe u Našicama. Nadalje navodi da je u vremenskom razdoblju od 30. lipnja 2011. do podnošenja tužbe 17. svibnja 2017. imao pravo na uvećanu plaću i dodatke na plaću za rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i drugim neradnim danima, također rad u smjenama, turnusima, prekovremeni rad, rad na terenu (vojne vježbe, pripreme za misije od listopada 2011. do siječnja 2012., mirovna misija u Afganistanu od veljače do rujna 2012., pomoći u humanitarnim akcijama, obavljanje počasnih straža na pogrebima i sav drugi rad na terenu. Pored toga obavljao je stražarsku službu, dežurstvo i požarnu dužnost, a imao je pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora sukladno Zakonu o radu, Kolektivnom ugovoru i Pravilniku u visini prosječne plaće isplaćene u prethodna 3 mjeseca. Stoga tvrdi da je uskraćen u svojim materijalnim pravima u navedenom razdoblju od 06. listopada 2011. do 07. siječnja 2012. za mjesečni iznos od 156,33 kn bruto, odnosno za ukupan iznos od 11.100,00 kn bruto. Zbog neplaćanja naknade plaće za godišnji odmor tvrdi da je u istom razdoblju oštećen za 1.200,00 kn godišnje ili ukupno 6.000,00 kn. Napominje je podnio zahtjev za mirno rješenje spora Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku, o kojem se Općinsko državno odvjetništvo nije očitovalo, pa prethodno predlaže naložiti tuženoj Republici Hrvatskoj da dostavi svu dokumentaciju o radu tužitelja, a potom donese presudu kojom će se naložiti tuženiku da mu na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za sav naprijed navedeni rad, te na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati neutvrđene iznose naknade koje će precizirati nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, sve to uz trošak parničnog postupka i zakonsku zateznu kamatu na glavno potraživanje i trošak postupka.

1.2. Nakon izrade Nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka u podnesku od 14.svibnja 2021. precizira tužbeni zahtjev i potražuje isplatu razlike plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad i dr. prema prvoj varijanti izračuna iz Nalaza i mišljenja vještaka u ukupnom iznosu od 27.800,36 kn bruto, a na ime razlike plaće za godišnji odmor potražuje ukupnu razliku naknade plaće iznosu od 22.463,30 kn bruto, odnosno sveukupno 51.083,66 kn kako naznačuje (ali ispravno je reći 50.263,66 kn koliko preostaje za isplatu kada se naznačeni iznos umanji za dio naknadae koji mu je već isplaćen za godišnji odmor), uz zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini mjesečni iznos razlike plaće i troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom. Napominje se da odluka iz opravdanog razloga nije objavljena u zadanom terminu, pa tužitelj do objavljivanja id. odluke precizira to isto potraživanje u eurima kao službenoj valuti Republike Hrvatske od 01.siječnja 2023. i dostavlja u podnesku od 02.listopada 2024.godine.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se po ODO-u u Karlovcu u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu, navodeći da su se na tužitelja kao djelatnu vojnu osobu glede radnog vremena, isplate plaće i dodataka na plaću u utuženom razdoblju primjenjivali podzakonski akti doneseni na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, koji zakon i podzakonski akti doneseni na temelju njega predstavljaju propise lex specialis u odnosu na opće propise o radu. U tom smislu tuženik upućuje na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revr 1845/12, Revr- 1902/12 i Revr-1795/12, u kojima je izneseno stajalište da propisi doneseni temeljem Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske imaju prednost u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima, opće propise o radu odnosno Kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima.

2.1. Tuženik nadalje obrazlaže da je u naslovnom predmetu potrebno razlikovati dva razdoblja; i to prvo od 01.listopada 2009. do 01.lipnja 2014. u kojem se primjenjivala Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (evidentno misli se na NN 118/09 i 118/12), te Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (evidentno NN 118/09), koja oba propisa su stupila na snagu 01.listopada 2009.god. Nastavno iznosi da je navedena Odluka propisivala raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske, te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u druge neradne dane, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstva i stražarsku službu, dok je Pravilnik regulirao pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu koju je tužitelj ostvario i koja su mu isplaćena u utuženom razdoblju. U pitanju drugog razdoblja tuženik ističe da je dana 26.lipnja 2013.g. stupio na snagu novi Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske kojim je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Člankom 139. stavkom 1 id. Zakona propisano je da su dodaci na plaću oni dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe, dok dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada. Stavkom 6 istog članka propisano je da ministar obrane Pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka kao i deficitarna zanimanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak. Glede radnog vremena tuženik ističe da je člankom 153. Zakona propisano da je služba u Oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan dok raspored radnog vremena Odlukom određuje ministar obrane. Također je člankom 155. Zakona izričito propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba. Upravo su temeljem navedenih odredaba Zakona o službi u Oružanim snagama RH doneseni podzakonski propisi kojima je u cijelosti uređeno pitanje radnog vremena, oblika organiziranja rada te prava na dodatke i iznos dodataka na plaću za pojedine oblike rada način i to Odlukom o rasporedu radnog vremena i naprijed navedenim Pravilnikom koji su stupili na snagu 01.lipnja 2014.g. Točkom IV Odluke iz 2014. također je propisano da djelatnoj vojnoj osobi ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na plaću djelatnih vojnih osoba odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014.g. Kako su navedeni Pravilnik i Odluka iz 2014. doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama RH, to imaju prednost pred propisima o državnim službenicima i namještenicima te općim propisima o radu odnosno Kolektivnim ugovorima sklopljenim u skladu s njima.

2.2. Tuženik se uz to očituje i u odnosu na naknadu plaću za vrijeme korištenja godišnjeg odmora te navodi da su u spornom razdoblju uvjeti i način korištenja godišnjeg odmora, kao i pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora tužitelja kao djelatne vojne osobe, bili regulirani Pravilnikom o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika. Obrazlaže da je člankom 4. id. Pravilnika bilo propisano da se djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u istom iznosu kao da radi. Dopunom iste odredbe koja je stupila na snagu 25.lipnja 2011.god. propisano je da djelatnoj vojnoj osobi čija je narav službe takva da mora raditi prekovremeno ili noću, nedjeljom, blagdanom i zakonom predviđene neradne dane, pripada naknada plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca. Nadalje tuženik ističe da je 26.lipnja 2013.g. stupio na snagu novi Zakon o službi u oružanim snagama, koji u čl. 142. propisuje da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Temeljem tog zakona donesen je Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, (evidentno se misli na Pravilnik objavljen u NN 54/14), kojim je određen raspored radnog vremena. Završno ističe, kako je Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske lex specialis u odnosu na Zakona o radu i upravo je na temelju id. Zakona o službi u OSRH donesen spomenuti podzakonski propis koji uređuje uvjete i način korištenja godišnjeg odmora, kao i pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, isti ima prednost u odnosu na opće propise o radu odnosno Kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njim. Stoga, po tuženiku tužitelju ne pripada pravo na naknadu plaće u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca za razdoblje nakon stupanja na snagu posebnih propisa kojima je uređeno to pravo za djelatne vojne osobe. A propo, očituje se u odnosu na Božićnicu smatrajući taj dio zahtjeva neosnovanim, jer se Božićnica sukladno Dodacima I. i II. Kolektivnog ugovora (evidentno NN 2/12, 104/13 i 150/13) ne isplaćuje djelatnicima Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske od 2012.godine nadalje. No, zahtjev za takvo potraživanje tužitelj nije ni stavio. Podredno još ističe prigovor zastare za sva potraživanja dospjela prije 07.kolovoza 2011., te slijedom navedenog predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu troška prouzročenog troška parničnog postupka tuženiku. Kasnije još u podnesku od 16.kolovoza 2018. precizira prigovor zastare za sva potraživanja nastala prije 17.svibnja 2012., dakle za potraživanja nastala 5 godina prije podnošenja tužbe.

3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u Odluku o rasporedu MORH-a, Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske, HKoV-a, Gardijska oklopno-mehanizirana brigada od 27.svibnja 2014., uvid u zahtjev za mirno rješenje spora upućen Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu s dostavnicom u privitku, uvid u podnesak vještaka D&S d.o.o. i Ručević vještačenje d.o.o. na listu 113, 311-313 i 314 spisa, te uvid u Troškovnik tužitelja. Pored toga pročitao je odgovor na tužbu s dokumentacijom o radnoj angažiranosti tužitelja u privitku, podnesak tužitelja od 27.12.2017. i kojim izvješćuje o uplati predujma, podnesak tuženika od 16.08. 2018., 03. 04.2019. i 05.12.2018. s dokumentacijom u privitku, Nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka D & S d.o.o. od 11.03.2021., podnesak tužitelja od 14.05.2021. s prilozima u privitku , a potom i njegov naknadno dostavljeni podnesak od 02.10. 2024. godine.

4. Obzirom se tuženik protivio tužbi i osporavao potraživanje tužitelja iz tužbe i tužbenog zahtjeva, na prijedlog tužitelja provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje, i to po stalnom sudskom vještaku po izboru suda D & S d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja, Karlovac, Kralja Tomislava 10a, radi utvrđenja napose visine potraživanja u postavljenom tužbenom zahtjevu, a time i sukladnog utvrđenja postojanja osnove za priznanje prava tužitelja na potraživanje iz postavljenog tužbenog zahtjeva.

5. Prethodno je utvrđeno prema Odluci o rasporedu izdanoj od strane MORH-a, Glavni stožer OSRH-a, HKoV-a, Gardijsko oklopno-mehanizirana brigada od 27.05.2014. kao na listu 3 spisa, koju je tužitelj pridonio uz tužbu, da je tužitelj HŽ prvenstveno u razdoblju od 01.06.2014. do 31.12.2016.godine bio raspoređen u ustrojbenu jedinicu HKoV-a, Gardijsko oklopno mehanizirane brigade, 2. mehanizirana bojna „Pume“, 3. mehanizirana satnija, 2. mehanizirani vod, 2. Desetina, na ustrojbeno mjesto strijelca s bacačem granata. U navedenoj Odluci sadržane su sastavnice za plaću u razdoblju od 01.lipnja 2014. prema osobnom činu razvodnika i ustrojbenom činu vojnika, uz dodatak A, A02 19 %, uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Pri tom je navedeno da radni staž tužitelja na dan 01.06.2014. iznosi 17-6-0, što znači 17 godina i 6 mjeseci. No, prema id. odluci bilo je razvidno da je tužitelj i u vremenu do tada bio raspoređen u istu ustrojbenu jedinicu i na isto ustrojbeno mjesto strijelca s bacačem granate, kako je identično navedeno i u tužbi. Uostalom, raspored i radni angažman tužitelja bio je vidljiv i iz drugih pridonesenih dokaza u spisu.

6. Vještak je nakon uvida u spis i naknadno dostavljenu dokumentaciju o radnoj angažiranosti tužitelja u spisu o kojoj se pobliže očituje na listu 4-5 vještva, list 320-321 spisa, u Nalazu i mišljenju od 11. ožujka 2021. dao pregled zadatka i navoda stranaka u predmetu postupka, te iznio kako je iz dostavljenih obračuna plaće tužitelja t.j. kartica djelatnika, vidljivo da tuženik nije obračunavao tužitelju prekovremeni rad, rad u dane blagdana, subotom, nedjeljom, noću i u smjenama. Stoga plaće sadržane u analitici, t.j. obračunima sačinjenima po tuženiku, rekapitulira po vrsti i mjesecima u tablici 1 na listu 5-6 vještva, list 321-322 spisa, te obrazlaže na koji je način obračunavao sate rada tužitelju. U tom smislu ističe da je sate rada tužitelja obračunavao prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće NN 118/09, te Zakonu o radu, NN 49/09 i 93/14. Prema cit. Pravilniku, kako dalje navodi, dnevni dodatak za dežurstvo unutarnje službe određivao se u koeficijentu od osnovice za obračun i iznosio je 0,025 za vojnu osobu koja preuzme službu dežurstva u radne dane, a 0,05 za djelatnu vojnu osobu koja preuzme dežurstvo u subotu, nedjelju, na blagdan ili dr. zakonom utvrđeni neradni dan. Djelatnoj vojnoj osobi koja je obavljala stražarsku službu pripadao je dnevni dodatak koji se određivao u koeficijentu od osnovice za obračun i iznosio je 0,025, a utvrđivao se na temelju mjesečne evidencije radnoga vremena u kojoj se prikazuje ostvareni broj dana rada u stražarskoj službi. Pri tom napominje da je u priloženim evidencijama označeno koliko je dana tužitelj proveo u radu na straži i primjerice navodi da je tužitelju za 7 dana koje proveo na straži u siječnju 2013. obračunao stražarski dodatak u iznosu od 536,42 kn. Također napominje kako je iz obračunskih lista razvidno da je tužitelju isplaćivan dodatak za stražarsko osiguranje propisan navedenim Pravilnikom.

7. Vještak nadalje obrazlaže da je obračun neplaćenih sati rada za tužitelja izradio koristeći dnevnu evidenciju radnog vremena koja je iskazana po satima, a iz koje je vidljivo u koje je dane tužitelj radio, koliko je sati radio, koliko je proveo u radu noću, subotom, nedjeljom, te koliko je sati radio prekovremeno. Sate rada iz dostavljene evidencije obračunao je na način da je redovan rad, državne blagdane, godišnji odmor i plaćeni dopust računa u vremenu od 8 sati. U prekovremeni rad na terenu računa sve vrijeme koje je tužitelj radio preko 8 redovnih sati ako je radio u tjednu, a ako je radio za vikend onda uračunava sve sate koje je tužitelj odradio u vikendu. Primjerice, 3.ožujka 2014. (ponedjeljak) tužitelj je radio od 8,00 do 18,00, dakle ukupno 10 sati, pa vještak 8 sati računa u redovni rad a 2 sata u prekovremeni rad. Uz to prilikom izrade nalaza sukladno uputi suda, kako navodi, u obzir uzima specifične oblike terena odnosno sve iskazane sate prekovremenog rada pod oznakom vrste službe RRV, bez oznake vrste službe i sl. U rad na terenu oznake „TR“ uračunava ono radno vrijeme koje je tuženik uz tu oznaku naveo kao vrijeme provedeno u radu. Pregledom evidencije vještak uočava da za dio rada koji se odnosi na rad na terenu za dane vikenda ne postoji točan sat dolaska i odlaska s posla (niti ima oznake da je tužitelj radio 8 sati dnevno, već samo oznaka "TR"). Iz tog razloga vještak u takvim slučajevima nije obračunao prekovremeni rad za te dane, a ako stoji da je tužitelj radio u te dane onda sata rada uključuje u izračun.

8. Međutim, kako tuženik za razdoblje od lipnja 2014. nije dostavio u spis dokumentaciju iz koje bi se bez zadrške i bilo kakve dvojbe moglo utvrditi kada su, u kojem trajanju i za koji prekovremeni rad odobravani pojedini slobodni dani za prekovremeni rad, navodi da nije u mogućnosti od izračuna prekovremenih sati od ostvarenog prekovremenog rada točno odbiti ono što se odnosi na slobodne dane ostvarene baš za prekovremeni rad. Stoga u drugoj varijanti u kojoj od ostvarenog prekovremenog rada oduzima slobodne dane (koji po evidencijama definitivno postoje), oduzima sve slobodne dane koje je tužitelj ostvario, s time da od ukupno ostvarenih slobodnih dana oduzima one dane koje je tužitelj ostvario po osnovu straže i dežurstva. Izračun umanjenja za slobodne dane (za stražu i dežurstvo temelji na propisima kojima se uređuje tužiteljev rad, pa dodaje da isto ne mora nužno odražavati stvarno stanje – umanjenje baš za prekovremeni rad koji je ostvaren u utuženom razdoblju. Naime, ističe da nije moguće odreći da bi se neki od korištenih slobodnih dana odnosili i za razdoblje koje je prethodilo utuženom razdoblju, a potom radi preraspodjelu radnog vremena prema točkama VII i VIII Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 118/09. Prema id. odluci:

A) za razdoblje do lipnja 2014. radi preraspodjelu radnog vremena prema točkama VII i VIII Odluke na način da za dežurstvo u unutarnjoj službi (dežurni i pomoćnik dežurnog) obračunava tužitelju jedan slobodan radni dan za koji ostvaruje pravo na naknadu plaće. U slučaju višednevnog obavljanja stražarske službe obračunava mu višednevni odmor u omjeru 3: 1. Ove slobodne dane potom ne koristi za umanjenje prekovremenih sati jer su ostvareni isključivo za dežurstvo i stražu, a po kojim vidovima rada ne ostvaruje dodatak za prekovremeni rad. Takve dane u tablici prikazuje u stupcima Straža (slobodni dani za stražu 3:1) i Dežurstvo (slobodni dani za dežurstvo 1 : 1), te sukladno ističe da tužitelj u utuženom razdoblju nije obavljao službu dežurstva.

B) za razdoblje od 01.lipnja 2014. nadalje vještak ne obračunava tužitelju prekovremeni rad prema točki IV. Odluke o rasporedu radnog vremena, NN 66/14, već radi preraspodjelu radnog vremena prema točkama XV –XX. Odluke. Obrazlaže da za pet radnih dana boravka u vojnoj lokaciji i građevini ili drugom mjestu rada zbog rada prema posebnom rasporedu, djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na jedan slobodan dan, a za svaki neradni dan jedan slobodan dan. Za sudjelovanje u vojnoj vježbi u terenskim uvjetima djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na jedan slobodan dan za svaka 24 sata sudjelovanja u provedbi vojne vježbe. Za dežurstvo koje se odvija u neprekidnom trajanju od 24 sata, oslobađa se svih obveza u pravilu slijedeći radni dan, te za svakih pet radnih dana straže ostvaruje pravo na jedan slobodan dan, a za svaki neradni dan straže jedan slobodan dan.

9. Obračun razlike neplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 30.lipnja 2011.god. do 07.svibnja 2014.god. vještak računa u visini prosječne mjesečne plaće koja je tužitelju isplaćena u prethodna tri mjeseca, prema prethodnim obračunima (u dvije varijante). Pri tom koristi podatke o godišnjem odmoru obračunskih lista tužitelja, a prema Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 140/02, NN 68/11, čl. 4. st. 2 i st. 3. Satnicu mjeseca u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru i za koji se računa razlika vještak utvrđuje tako da prosječnu plaću koja je tužitelju isplaćena u prethodna tri mjeseca, ili mu je trebala biti isplaćena ako je i u tim mjesecima utvrđena razlika za godišnji odmor, podijeli s fondom sati tog mjeseca.

10. Obračun razlike neisplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 08.svibnja 2014. do 17.svibnja 2017. računa na temelju satnice koja je utvrđena na način da se plaća ostvarena u mjesecu u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru, a koja obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja s osnova plaće bilo koje vrste koju poslodavac izravno ili neizravno isplaćuje u novcu ili naravi), dijeli s fondom sati tog istog mjeseca. Ukoliko je tužitelj u mjesecu u kojem je bio na godišnjem odmoru, bio i na bolovanju, sate rada provedene na bolovanju a koji se uzimaju kao osnovica za izračun godišnjeg odmora, preračunava na redovan rad, po satnici redovnog rada, uvećano za dodatke koje bi primio da je radio redovno.

11. Potom vještak ukazuje na odredbe Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, koji je objavljen u NN 54/14 i stupio na snagu 08.05.2014.godine, a kojim odredbama je propisano da tužitelju za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu. S tim u vezi ističe da je id. odredba nejasna i ostavlja mogućnost dvostranog tumačenja, pa ukoliko bi se tumačila na način da se naknada za godišnji odmor u navedenom periodu obračunava kao i redovan rad, dakle bez ikakvih dodataka (isključivo po satnici redovnog rada), tada tužitelj ne bi ostvario razliku plaće za godišnji odmor u razdoblju od 08.svibnja 2014.g. nadalje, t.j. ne bi bilo neisplaćenih naknada. Međutim, ako bi se tumačila u smislu da se u satnicu za utvrđivanje prosjeka za izračun plaće za godišnji odmor uključuju svi dodaci koje je tužitelj dobio s osnove rada, pa tako i dodaci za vojnu službu, tada bi postojala razliku u odnosu na iznose naknada koje je tužitelju isplatio tuženik. Tu razliku je vještak izračunao i prezentirao u nalazu.

12. Obzirom na takve kriterije obračun razliku naknade plaće za neplaćene sate rada prikazuje u dvije varijante; u prvoj varijanti prekovremeni rad ne umanjuje za iskorištene slobodne dane, a u drugoj varijanti prekovremeni rad umanjuje za iskorištene slobodne dane.

13. U prvoj varijanti vještak nalazi da bi tužitelju za ostvareni prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom, te na ime godišnjeg odmora u razdoblju od 30.lipnja 2011. do 17.svibnja 2017. trebalo isplatiti dodatke na plaću u ukupnom iznosu od 51.584,54 kn, od čega 23.784,21 kn za godišnji odmor. Također nalazi da je tuženik isplatio tužitelju za utuženo razdoblje razliku plaće za godišnji odmor u iznosu od 1.320,88 kn, pa kada taj iznos odbije od prethodno utvrđene razlike plaće, nalazi da bi tužitelju trebalo isplatiti preostali iznos od sveukupno 50.263,66 kn, odnosno na ime razlike naknade za godišnji odmor ukupno 22.463,30 kn, a na ime prekovremenog rada s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom, ukupno iznos od 27.800,36 kn, odnosno po mjesecima kako prikazuje u rekapitulaciji varijante 1 na listu 12-13 vještva, list 328.329 spisa.

14. Prema izračunu u drugoj varijanti nalazi da bi tužitelju ĆŽ za prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom, te za korištenje godišnjeg odmora u razdoblju od 30.lipnja 2011. do 17.svibnja 2017.g. trebalo isplatiti sveukupno dodatke na plaću u visini od 22.452,58 kn, od čega 20.762,45 kn za godišnji odmor. Kako je tuženik isplatio tužitelju za utuženo razdoblje razliku naknade za godišnji odmor u iznosu od 1.320,88 kn, kada taj iznos odbije od utvrđenih razlika nalazi da bi mu tuženik trebao isplatiti sveukupnu razliku plaće u iznosu od 21.131,70 kn, od čega od 19.441,53 kn za godišnji odmor i 1.690,17 kn za prekovremeni rad s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom kako to prikazuje po mjesecima u rekapitulaciji utvrđenih razlika varijante 2 na listu 13-14 vještva, list 329-330 spisa. U ovoj varijanti vještak utvrđuje da su svi prekovremeni sati pokriveni ukupno ostvarenim satima u slobodnim danima.

15. Vještak je dao i alternativni izračun vezano uz uračunavanje odnosno neuračunavanje terenskog dodatka ostvarenog za rad u inozemstvu. Naime, naveo je da je uvidom u obračun plaće tužitelja utvrdio kako je tužitelj ostvario terenski dodatak za rad u inozemstvu, koji mu je djelomično isplaćen te u smislu porezne politike ima karakter dohotka od nesamostalnog rada. Slijedom toga, kod alternativnog izračuna razlike naknade plaće za godišnji odmor uvrštava u prosjek i takav dodatak. Potom daje alternativni izračun kod kojeg dakle u prosjek izračuna razlike naknade plaće za godišnji odmor uključuje takav dodatak. Kod takvog izračuna jednako tako u prvoj varijanti prekovremeni rad ne umanjuje za iskorištene slobodne dane, a u drugoj alternativnoj varijanti prekovremeni rad umanjuje za iskorištene slobodne dane.

16. Po takvom izračunu u varijanti 1a vještak nalazi da bi tužitelju za ostvareni prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom, te na ime godišnjeg odmora u razdoblju od 30.lipnja 2011. do 17.svibnja 2017. trebalo isplatiti dodatke na plaću u ukupnom iznosu od 39.453,94 kn, od čega 11.653,61 kn za godišnji odmor. Odnosno kako je za utuženo razdoblje isplaćen iznos od 1.320,88 kn, kada se navedeni iznos odbije od prethodno utvrđene razlike plaće, nalazi da bi tužitelju trebalo isplatiti preostali iznos od sveukupno 38.133,06 kn, i to na ime godišnjeg odmora ukupno 10.332,70 kn, a na ime prekovremenog rada s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom ukupno iznos od 27.800,36 kn, ili po mjesecima kako prikazuje u rekapitulaciji varijante 1a na listu 16-17 vještva, list 332-333 spisa.

17. Prema drugoj varijanti alternativnog izračuna ili varijanti 2a nalazi da bi tužitelju ĆŽ za prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom, te za korištenje godišnjeg odmora u razdoblju od 30.lipnja 2011. do 17.svibnja 2017.g. trebalo isplatiti sveukupno dodatke na plaću u visini od 10.321,98 kn, od čega 8.631,84 kn za godišnji odmor. Također, imajući u vidu da je tuženik isplatio tužitelju za utuženo razdoblje razliku naknade za godišnji odmor u iznosu od 1.320,88 kn, kada odbije taj iznos od utvrđenih razlika nalazi da bi tužitelj tuženik trebao isplatiti sveukupnu razliku plaće u iznosu od 9.001,10 kn, od čega od 7.310,93 kn za godišnji odmor i 1.690,17 kn za prekovremeni rad s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom, a što prikazuje po mjesecima u rekapitulaciji utvrđenih razlika varijante 2a na listu 17-18 vještva, list 333-334 spisa.

18. Vještak uz to pristupa izračunu terenskog dodatka prema prijedlogu tužitelja i nalogu suda, pa pregledom dostavljene dokumentacije utvrđuje da je tužitelj u razdoblju od 30.lipnja 2011. do 01.lipnja 2014. bio na terenu120 dana, za koji mu nije isplaćen terenski dodatak. Stoga prema broju dana provedenih na terenu izračunava razliku naknade koju bi mu tuženik trebao platiti po ovoj osnovi, i to za siječanj 2012. i listopad 2013. u ukupnom iznosu od 820,00 kn. Navedeni izračun terenskog dodatka prikazuje u Tablici na listu 19 nalaza, list 335 spisa, pa tužitelj u točki III. preciziranog tužbenog zahtjeva posebno ističe i takvo potraživanje.

19. Nakon toga tužitelj je potraživao razliku plaće prema prvoj varijanti izračuna nalaza vještaka koja ne umanjuje prekovremeni rad za iskorištene slobodne dane. Naime, tužitelj nalazi da je prvenstveno ta varijanta prihvatljiva i poziva se na navode iz nalaza vještaka o nedostatno dostavljenoj dokumentaciji o korištenju slobodnih dana, dok tuženik suprotno tome prvu varijantu izračuna iz nalaza vještaka smatra neprihvatljivom. Odnosno, tuženik je upravo prigovarao varijanti izračuna koja ne umanjuje ostvarenu naknadu za iskorištene slobodne dane, kao i utvrđivanju postojanja razlike plaće u dijelu izračunate naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora nakon 8. svibnja 2014. Takvi prigovori tuženika ,,,,samo su djelomično prihvaćeni kao osnovani, te je sud u odnosu na id. prigovore i prijedloge stranki, kao pravilnu prihvatio varijantu 2 izračuna iz nalaza vještaka koja umanjuje pronađenu razliku naknade plaće za iskorištene slobodne dane.

18. Naime, provedeno vještačenje pokazalo je postojanje predmetne razlike plaće u određenoj visini, pri čemu se u pogledu uvažavanja ili neuvažavanja iskorištenih slobodnih dana utvrđuje osnovanih prihvatiti izračun koji umanjuje izračunatu naknadu za iskorištene slobodne dane. To iz razloga jer iz nalaza vještaka ali i dostavljene dokumentacije u spisu neosporno proizlazi i razvidno je da je tužitelj koristio određene slobodne dana, izvan onih slobodnih dana koji su ostvareni i korišteni po osnovi stražarskog osiguranja i dežurstva (u periodu kako se već vještak očituje u nalazu). Iako uvijek nisu eksplicitno navedeni razlozi korištenja, neosporno je da je tužitelj ne samo nakon straže ili dežurstava koristio slobodne dane, već je slobodne dane koristio i nakon prekovremenog rada. Uostalom, ukoliko tome ne bi bilo tako tužitelj je tijekom postupka mogao i morao osobno dokazati da je druge slobodne dane koristio po nekim drugim osnovama i iz opravdanih razloga, za koje nije bila eksplicitno potrebna vjerodostojna evidencija poslodavca o radnom vremenu (i izostancima tužitelja) u smislu članka 135. st. 4. Zakona o radu, NN 93/14, 17/17. Korištenje slobodnih dana proizlazi iz priložene dokumentacije i nalaza vještaka, te je utvrđeno da je tužitelj koristio određene slobodne dane nakon straže i rada na terenu, pri čemu osobno ne dokazuje da je određene slobodne dane koristio primjerice za preseljenje ili kao dobrovoljni davatelj krvi odnosno iz dr. razloga za koje bi trebao posjedovati ili posjeduje dokaze. Tužitelj je kao dobrovoljni davatelj krvi mogao pridonijeti knjižicu koju posjeduje svaki dobrovoljni davatelj krvi, a iz koje je bi bilo razvidno kada je sve davao krv, kako bi se izuzeli slobodni dani koje je koristio s te osnove. Također je za druge slučajeve mogao pridonijeti rješenje ili dr. dokaz o korištenju slobodnih dana po drugom osnovu različitom od spomenutih, pa nepridonošenje takvih dokaza nije razlog da se ne umanji izračunata naknada razlike plaće. Stoga je teret dokaza o korištenju slobodnih dana mimo straže, dežurstva ili prekovremenog rada, upravo na tužitelju koji je dakle mogao i morao dokazati da je izvjesne slobodne dane koristio po drugoj osnovi, izvan straže i dežurstva, kako se naknada za ostvareni prekovremeni rad ili rad po dr. osnovama ne bi umanjivala za iskorištene slobodne dane. Uz to treba reći da tijekom postupka nije negirano korištenje slobodnih dana, već je od strane tužitelja samo isticano da tuženik nije dostavio precizne evidencije i podatke za cijelo utuženo razdoblje o tome da je tužitelj koristio slobodne dane nakon ostvarenog prekovremenog rada, u smislu preraspodijele radnog vremena. Ipak, takva okolnost ne otklanja činjenicu korištenja slobodnih dana i ne može se s uspjehom prigovarati utvrđenoj činjenici korištenja slobodnih dana nakon izvršenog prekovremenog rada, pored slobodnih dana koji su dakle korišteni nakon odrađenih straža (i dežurstava). Također, takvo pravo tužitelja proizlazi iz naprijed navedenih propisa, koje je poslodavac morao poštivati i evidentno poštivao kada je tužitelju davao slobodne dane nakon ostvarenog prekovremenog rada. U tom smislu može se reći da bi svako drugačije utvrđenje značilo neopravdano presuđenje u korist tužitelja i stjecanje dvostruke zarade u korist tužitelja tj. isplate dvostruke plaće za isti rad. Napominje se da je Županijski sud u Karlovcu u presudi broj Gž-772/12-2 od 30 svibnja 2012., koja je potvrđena presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr- 1520/12-2 od 03.studenog 2016., naveo da je u slučaju kad su u tabeli o korištenju radnog vremena navedeni slobodni dani koje je tužitelj iskoristio, na tužitelju dužnost da pruži dokaze da su mu ti slobodni dani dodijeljeni po nekoj drugoj osnovi, a ne po osnovi prekovremenog rada. Slijedom toga je dakle kao ispravna prihvaćena varijanta izračuna iz nalaza vještaka koja umanjuje ostvarenu razliku naknade plaće za iskorištene slobodne dane, a sve to prema propisima kako slijedi.

19. Vezano uz neisplaćenu razliku plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom i dr. odnosno kako je navedeno u tužbi i tužbenom zahtjevu, id. materija uvećanja plaće u vremenu do 1. lipnja 2014.g. bila je regulirana odredbama Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, Narodne novine 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07, 88/09. i 124/09., a poslije odredbama Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske Narodne novine broj 73/13., ZOSOS/13, koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013.godine. Ovlast za donošenje propisa na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske imali su po tom Zakonu iz 2002. Vrhovni zapovjednik, Vlada Republike Hrvatske i ministar obrane (čl. 198. -200. ZOSOS/02). Između inih propisa navedenih u čl. 200. id. Zakona, Ministarstvo obrane bilo je ovlašteno za donošenje Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (čl. 96. st.1) i Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (čl. 170. st.4). Stoga tako doneseni Pravilnik i Odluka kojima je cjelovito uređeno pitanje dodatka i visine dodatka za obavljanje stražarske službe djelatnih vojnih osoba imaju značenje propisa donesenih na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske. Obzirom na odredbu čl. 114. Id. Zakona, glede pitanja koja uređuju, ti propisi imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima, (presude Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-1795/12, Rev-1845/12 i Rev-1902/12, kako sukladno iznosi tuženik tijekom postupka.

20. Nakon donošenja Odluka i Pravilnika, prema čl. 200. navedenog Zakona, djelatne vojne osobe imaju pravo na dodatak na plaću s osnova prekovremenog rada prema tim propisima (Odlukama i Pravilniku Ministra obrane), a ne kako je naprijed navedeno na temelju kolektivnih ugovora sklopljenih u skladu s općim propisima o radu i propisima o državnim službenicima i namještenicima.

21. U vezi primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, mišljenje je dala Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenja primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, da se odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ne primjenjuje na djelatne vojne osobe. Zajednička komisija se više puta očitovala o tome; na sjednici od 29. rujna 2005.godine i 20. listopada 2011.godine, Zapisnik sa sjednice od 29.rujna 2005.godine – uz t. 13 i Zapisnik sa sjednice od 20. listopada 2011.g. – uz t. 5, tako i Županijski sud u Varaždinu, Gž-854/14 od 18.lipnja 2014.godine.

22. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i način isplate Narodne novine broj 118/09. - dalje Pravilnik, koji je donesen 25. rujna 2009.g. i stupio na snagu 1. listopada 2009.g., određeno je da se straža i dežurstvo ne smatraju prekovremenim radom (točka V i VIII), a tužitelj je, osim slobodnih dana za obavljene straže, evidentno dobivao slobodne dane i za prekovremeni rad, jer tako utvrđuje i vještak uvidom u dokumentaciju u spisu, dok je Pravilnikom uređeno pitanje dodatka i visina dodataka za obavljanje stražarske službe i dežurstva.

23. Na temelju pak članka 139. ZOSOS-a iz 2013.godine Ministarstvo obrane je dana 6. ožujka 2014.godine donijelo Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba, Narodne novine 33/14., 41/14., 53/14., 114/14., 72/15 i 5/17, koji je također specijalni propis i ima prednost pred primjenom općih propisa o radu.

24. Odredbom članka 153. ZOSOS/13, propisano je da je služba u Oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan. Radno vrijeme je razdoblje u kojem je djelatna vojna osoba obvezna obavljati poslove dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadležne osobe.

Raspored radnog vremena određuje ministar obrane.

25. Radno vrijeme utvrđuje se u pravilu u trajanju od 40 sati tjedno, raspoređeno u pet dana, s time da zbog specifičnosti vojne službe ne mora biti ravnomjerno raspoređeno po tjednima, već se može preraspodijeliti unutar razdoblja koje ne može biti dulje od četiri mjeseca, tako da u jednom razdoblju traje dulje a u drugom kraće od propisanog punog radnog vremena. Kada je radno vrijeme preraspodijeljeno na ovaj način, ne smije biti dulje od 48 sati tjedno. Navedene odredbe ne odnose se na rad u vrijeme vojnih vježbi, funkcionalnih tečajeva, školovanja, izobrazbe i obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstva, stražarske službe, unutarnje službe, operacija potpore miru, rada na terenu, taborovanja i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama zbog potreba službe i sl. Takav rad uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima (čl. 154. ZOSOS-a objavljenog u 2013.godini).

26. U skladu s odredbom čl. 153. st. 3 ZOSOS-a/13, Ministar obrane je donio Odluku o rasporedu radnog vremena Narodne novine broj 66/14., 23/15. i 84/15, kojom je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba (prema točki IV id. Odluke).

27. Za rad u smjenama i turnusima djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba (točka X I XI id. propisa).

28. Radno vrijeme za pojedinu ustrojstvenu jedinicu može biti raspoređeno na način da djelatne vojne osobe određeno vrijeme borave na vježbalištu, poligonu i vojarni zbog specifičnosti vojne službe (1), a određeno vrijeme su izvan službe u stanju pripravnosti (2). Za vrijeme pripravnosti iz stavka 1. ove točke djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba (točka XV). Pri tom se jedan dan rada prema posebnom rasporedu smatra u smislu redovitoga mjesečnog fonda radnih sati jednim danom redovnoga radnog vremena (točka XVI).

29. Kada rad prema posebnom rasporedu traje pet i više dana, djelatne vojne osobe ostvaruju pravo na slobodne dane, na način da za svakih pet radnih dana boravka u vojnoj lokaciji i građevini ili drugom mjestu rada zbog rada prema posebnom rasporedu ostvaruju pravo na jedan slobodan dan, a za svaki neradni dan jedan slobodan dan. Iznimno od stavka 1. ove točke, za sudjelovanje u vojnoj vježbi u terenskim uvjetima djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na jedan slobodan dan za svaka 24 sata sudjelovanja u provedbi vojne vježbe (točka XVII).

30. Cit. Odlukom također je propisano da za dežurstvo i stražarsku službu djelatnoj vojnoj osobi ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruje pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba (točka XVIII i XX id. Odluke), a ova Odluka je stupila snagu dana 1. lipnja 2014.godine.

31. Odredbom članaka 155. ZOSOS/13 propisano je da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. tog Zakona.

32. Dakle, u skladu s odredbom članka 139. ZOSOS/13 donijet je Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba Narodne novine broj 33/14, koji je stupio na snagu dana 1. travnja 2014., pa slijedom prethodno navedenih propisa proizlazi da djelatnoj vojnoj osobi pripada povećana plaća za prekovremeni rad kao rad dulji od punog radnog vremena, pod uvjetima i u iznosima koji su određeni navedenim propisima. Sukladno id. propisima je vještak izradio nalaz i mišljenje, s time da je kao ispravna varijanta prihvaćena varijanta 2 izračuna iz Nalaza i mišljenja vještaka u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za iskorištene slobodne dane. Pri tom se napominje da tužitelj nije postavio zahtjev za potraživanje id. naknade prema alternativnom izračunu, pa ni kod dosude nije prihvaćena sukladna varijanta, već varijanta izračuna koja dakle ne uključuje terenski dodatak za rad u inozemstvu, a umanjuje izračunatu naknadu za iskorištene slobodne dane. Uz to je ,,izračunata naknada iz prihvaćene varijante umanjena za dio potraživanja u zastari, o čemu će više riječi biti u završnom dijelu obrazloženja. U svakom slučaju u odnosu na taj dio potraživanja donesena je sukladno naprijed navedenom odluka kao u točki I. izreke presude, dok je u ostalom dijelu to potraživanja odbijeno kao neosnovano i donesena je odluka kako je naznačeno u ,,, dijelu točke V. izreke.

33. U odnosu na potraživanje naknade plaće za godišnji odmor za napomenuti je da je člankom 14. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, Narodne novine broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. 88/08. i 124/09., dalje: ZOSOS, koji je stupio na snagu 6. ožujka 2002.godine, bilo određeno da se o svim pitanjima koja nisu uređena tim Zakonom ili drugim propisima donesenim na temelju njega primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima, a prema članku 170. stavak 4 ZOSOS-a iznos dodatka na plaću i način isplate plaće utvrđivao je ministar obrane posebnim propisom.

34. Temeljem ovlasti iz odredbe članka 200. u vezi članka 96. st. 1 i članka 170. stavak 4 ZSOSRH-a Ministarstvo obrane donijelo je Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine br. 118/09., te Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 140/02. i 68/11.

35. Članak 4. stavak 2 Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine broj 140/02., propisivao je da se djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u istom iznosu kao da radi, dok je odredbom članka 2. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine broj 68/11, bilo propisano da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno u druge zakonom predviđene neradne dane, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

36. Prema odredbi čl. 142. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, Narodne novine br. 73/13., 75/15. i 50/16., koji je na snazi od 26. lipnja 2013., djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Međutim, provedbeni propisi prema tom zakonu doneseni su kasnije (zakon je odredio u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona), a potraživanje razlike plaće datira u vremenu prije (i poslije) vremena donošenja te primjene Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine broj 54/14, pa je slijedom svega toga tužitelju u vremenu do 08.svibnja 2014. dosuđena izračunata naknada plaće odnosno razlika naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Također tužitelj ima pravo i na izračunatu razliku nakon tog vremena, jer je člankom 4. stavak 2. Pravilnika o uvjetima u načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine", broj: 54/14.), propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a člankom 3. je propisano da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena.

37. Člankom II. Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine", broj: 66/14.) propisano da je radno vrijeme razdoblje u kojem su djelatne vojne osobe obvezne obavljati poslove dužnosti koju obnašaju prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadređene osobe. Člankom III. je propisano da se radnim vremenom podrazumijeva redovno radno vrijeme i radno vrijeme prema posebnom rasporedu.

38. Radno vrijeme, koje se pak u smislu Oduke o rasporedu radnog vremena smatra punim radnim vremenom, utvrđuje se u trajanju od 40 sati tjedno, te za vrijeme rada prema posebnom rasporedu, djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Slijedom toga se djelatnoj vojnoj osobi isplaćuje dodatak na vojnu službu i kada radi u redovnom radnom vremenu (ne i u radnom vremenu prema posebnom rasporedu), te bi tužitelj imao pravo i na izračunatu naknadu za godišnji odmor i u daljnjem vremenu a u visini kako je izračunao vještak. Stoga je tužitelju dosuđena id. naknada također prema drugoj varijanti izračuna iz nalaza vještaka u kojoj se dakle uvažavaju iskorišteni slobodni dani i uz daljnje umanjenje za izračunate naknade u zastari, a sve u ukupnom iznosu od 2.519,23 eur i sa zakonskom zateznom kamatom kao u točki II. izreke cit. presude, koja je usklađena s pozitivnim propisima.

39. Također je priznato potraživanje terenskog dodatka u visini koju potražuje i koju je vještak prethodno izračunao u Nalazu i mišljenju nakon uvida u dostupnu dokumentaciju. Na temelju iste dokumentacije vještak je utvrdio da je tužitelj u razdoblju od 30.lipnja 2011. do 01.lipnja 2014.g. bio na terenu 120 dana i da mu za takav rad nije isplaćen terenski dodatak u iznosu od 820,00 kn t.j. 108,83 eur. Stoga je tužitelju u točki III. izreke valjalo priznati id. naknadu u vremenu koje ne podliježe zastari, a prema propisima koji su se primjenjivali. Naime, tužitelj je prema članku 12. Pravilniku o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji (NN 141/04 i 22/05), imao pravo na terenski dodatak u iznosu od 50% propisanog punog iznosa koji se isplaćuje korisnicima Državnog proračuna, to jest 50% od 170,00 kn (85,00 kn). No, donošenjem Pravilnika o postupku i uvjetima ostvarivanja naknade za troškove prijevoza (NN 131/13) prestao je važiti prethodno navedeni Pravilnik, te u novom Pravilniku nema više odredbi o pravu na terenski dodatak, ali se prema odredbama članka 56. Kolektivnog ugovora te Dodataka I i II (NN 104/13, 150/13, 153/13) utvrđuje da terenski dodatak iznosi 150,00 kn (ili 50 % u iznosu 75,00 kn) za 2013. godinu i dalje. Vještak je pak utvrdio da je tužitelj bio na terenu 120 dana i da mu nije isplaćen terenski dodatak u iznosu od 820,00 kn kao naprijed, koji je umanjen za prvi mjesec 2012. jer je ista izračunata naknada u zastari, pa mu je dosuđen preostali dio potraživanja u iznosu od 29,86 eur, sa zakonskom zateznom kamatom kao u točki III. izreke presude. Za potraživanje iz siječnja 2012. odbijen je u dijelu točke V izreke presude.

40. Naime, prethodna dosuda zatraženog iznosa kao i dosuda kao u točkama I.-III. izreke presude izvršene su u uvjetima u kojima tuženik opravdano iznio prigovor zastare za dio potraživanja iz utuženog razdoblja, obzirom je Zakonom o radu objavljenim u NN 93/14 propisan novi rok zastare i isti produžen kod novčanih potraživanja iz radnog odnosa na način da je povećan s tri na pet godina. Time je isti izjednačen s općim zastarnim rokom prema propisima koji uređuju obvezne odnose i doprinose za obvezna socijalna osiguranja. No, kod zastare doprinosa drugačije je uređen trenutak od kada zastara počinje teći. Zastara novčanog potraživanja radnika računa se od dana kada je određeni novčani primitak trebalo isplatiti, pa ako je izvorima radnoga prava propisan kao rok isplate plaće 10. u mjesecu za određeni mjesec, zastara počinje teći slijedećeg 11. dana u tom mjesecu. Novi rok zastare od pet godina odnosi se na potraživanja radnika koja su dospjela na naplatu nakon stupanja novog Zakona o radu, ali i na potraživanja koja su dospjela prije njegova stupanja na snagu, uz uvjet da do 7.kolovoza 2014. nisu pala u zastaru prema starom zakonu. Tužba u ovom predmetu je podnesena dana 17.svibnja 2017., a zahtjev za mirno rješenje spora godinu dana ranije, odnosno datiran je 30. lipnja 2016. a zaprimljen u ODO-u u Karlovcu 05.srpnja 2016.godine, te je podnošenjem id. zahtjeva zastalo zastarjevanje tražbine u smislu članka 186.a ZPP-a u roku tri mjeseca. Slijedom toga, utvrđuje se da zastara postoji najzad za potraživanje u siječnju 2017.godine, dakle uključujući siječanj 2017., pa je valjalo umanjiti izračunate naknade kod pojedinih navedenih potraživanja iz točke I., II. i III. izreke presude za izračunate naknade u zastari, čija je visina u kojoj se odbijaju naznačena u točki V. izreke presude.

41. Slijedom obrazloženog, tužitelju je u točki I. Izreke presude dosuđena neisplaćena plaća i dodaci na plaću za prekovremeni rad s dodacima za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u turnusima kako je već vještak pobliže utvrdio, prema izračunu iz druge varijante nalaza vještaka a u ukupnom iznosu od 148,11 eur, kako je navedeno u točki I. izreke presude. U točki II. izreke presude tužitelju je dosuđena ukupna naknada razlike plaće za godišnji odmor u iznosu od 2.519,23 eur, koja isto tako dakle ne podliježe zastari, također je u točki III. izreke analogno dosuđen terenski dodatak u iznosu od 29,86 eur , dok je u dijelu točke V. izreke presude tužitelj odbijen za ostali dio potraživanja razlike naknade plaće za prekovremeni rad s dodacima, za preostali dio potraživanja naknade plaće za godišnji odmor i u dijelu potraživanja terenskog dodatka u iznosima kako je navedeno u točki V.izreke presude, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na te iznose kao s neosnovanim dijelom potraživanja, te je u tom dijelu donesena odluka kao u točki V. izreke presude.

42. Zatezna kamata dosuđena je prema čl. 90. st. 4 Zakona o radu od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa i to od 15. -tog odnosno u ovom slučaju od 16- tog u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi iz članka 29. stavak 2 Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/05. i nadalje, izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak kakav je sadržan u dosuđenim iznosima bruto plaće odnosno naknade plaće, što je tužitelj pravilno naznačio u tužbenom zahtjevu. To je naime ispravno jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3 Zakona o porezu na dohodak, Narodne novine broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14, 136/15, pročišćeni tekst 115/16 i 106/18, 121/19, 32/20, te članku 17. st. 3 Pravilnika o porezu na dohodak, Narodne novine broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1., 157/14, pročišćeni tekst 10/17, 128/17, 106/18 i 1/19, zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Slijedom toga proizlazi da bruto plaća, koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Stoga je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata prihvaćen kao osnovan i donesena je odluka kao u točki I. - II. izreke presude.

43. Glede roka za ispunjenje činidbe odnosno plaćanja dosuđenog iznosa mjerodavna je odredba članka 328. stavka 2. i 3. ZPP-a, prema kojoj rok iznosi 15 dana, a počinje teći prvog dana nakon dostave prijepisa presude stranci kojoj je naloženo izvršenje, jer je članak 436. ZPP-a kojim je bio propisan rok od osam dana za izvršenje činidbe u parnicama iz radnih odnosa, brisan odredbom članka 88. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN broj 70/19.

44. Tužitelj je obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev uspio s osnovom i postavljenim tužbenim zahtjevom u određenoj visini t.j. visini kao u točki I. - III. izreke presude, pa mu je sukladno čl. 154. ZPP-a dosuđen trošak postupka razmjerno uspjehu u postupku, prema potraživanju u Troškovniku na listu 467 spisa. Sukladno navedenoj odredbi, to bi značilo da najprije treba utvrditi postotak uspjeha svake stranke u parnici, te od postotka stranke koja je uspjela u većoj mjeri, oduzeti postotak one stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, a nakon toga utvrditi iznos troškova stranke koja je uspjela u većoj mjeri i toj stranci odmjeriti naknadu troškova koji odgovaraju postotku koji je preostalo nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. U kontekstu navedenog, to znači da je tužitelj glede osnove uspio u cijelosti odnosno na razini od 100%, a imajući u vidu visinu postavljenog zahtjeva (u odnosu na dosuđeni iznos) uspio je na razini od 40%, što znači da njegov uspjeh (100+40=140:2=70) iznosi 70 %. S druge strane, tuženik nije uspio s osnovom, ali je uspio s visinom u omjeru od 60 % (0+60=60:2=30), pa je njegov uspjeh na razini 30%. Kada se uspjeh tužitelja, umanji za uspjeh tuženika, proizlazi da je u konačnici tužitelj u ovog parnici uspio u omjeru 40%, pa mu je na toj razini dosuđen trošak. Tužitelju je kao opravdan priznat trošak za sastav prijedloga za mirno rješenje spora, za sastav tužbe i podnesaka od 21.12. 2017., koji je zaprimljen 27.12.2017., te podneska od 14.05.2021., kao i za zastupanje na ročištu od 13.10. 2021. u iznosu od po 1.000,00 kn koliko je potraživao po jednoj radnji, sada 132,72 eur. Za prvo i pripremno ročište održano 18.01.2018. na kojem se samo procesno raspravljalo priznata je 50%-na naknada ili iznos od 500,00 kn, a za sastav podneska od 01.02.2018. koji je u sudu zaprimljen četiri dana kasnije t.j. 05.02.2018. priznata je 25%-na naknada od 250,00 kn, jer je istim podneskom samo izvijestio o plaćenom predujmu. Slijedom toga ukupno tužitelju za navedene radnje priznata naknada troška postupka u iznosu od 5.750,00 kn t.j s pripadajućim pdv.-om od 25% iznos od 7.187,50 kn. No, kako je tužitelj uspio na razini 40%, to mu je konačno priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 2.875,00 kn / 381,58 eur, a tom trošku pridodan je stvarni trošak vještačenja u iznosu od 530,89 eur (4.000,00 kn). Stoga je tužitelju sveukupno dosuđen trošak postupka u iznosu od 912,47 eur kao u točki IV. izreke sa zakonskim zateznim kamatama kao u točki IV. Izreke po stopi koja je usklađena s pozitivnim propisima.

U Karlovcu, 31. prosinca 2024.

Sutkinja;

Vesna Gračan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1.Tužitelju po punom. OD Rački i Kolege iz Zagreba.

2.Tuženiku po zz. ODO-u u Karlovcu na br. P-DO-1014/2017

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte