REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM
Ante Starčevića 23
21260 Imotski
P-197/2021-54
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu toga suda Mati Kukavici kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NLC iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupana po punomoćniku Jadranku Kozariću, odvjetniku iz Makarske, protiv tuženika iz NL iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), kojeg zastupa punomoćnica Silva Rusendić, odvjetnica iz Makarske, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. prosinca 2024. u prisutnosti stranaka, punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnice tuženika Željka Ravlića, odvjetnika, 31. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I/ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice NLC koji glasi: „Utvrđuje se da je tužiteljica isključiva vlasnica dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Baška Voda i to baš onog dijela navedene nekretnine koji je na skici ovlaštenog sudskog vještaka za geodeziju Perice Puljića dipl. ing. od 15.10.2022. godine, označena slovima D-E-F-G-H-I-J-K-D u površini od 107 m2, koja skica predstavlja sastavni dio izreke ove presude, pa je tužiteljica ovlaštena, nakon što se od dijela čest. zem. [katastarska čestica] prijavnim listom formira posebna čestica zemlje, temeljem ove presude zatraži i ishoditi uknjižbu 2 prava vlasništva te novonastale nekretnine na svoje ime za cijelo, uz istodobnu uknjižbu brisanja prava vlasništva sa imena tuženika u cijelosti.
Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od …. kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koja na taj iznos teče od dana presuđenja po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, pa sve do isplate.“
II/ Nalaže se tužiteljici NLC naknaditi tuženiku NL trošak parničnog postupka u iznosu od 2.700,00 eura sa zateznom kamatom počevši od 31. prosinca 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine i to u roku od 15 dana.
III/ Odbija se preostali dio zahtjeva tuženika NL za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 400,00 eura sa zateznom kamatom počevši od 31. prosinca 2024. pa do isplate.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je vlasnica nekretnine opisane u izreci presude. Iako ističe da je njezin sada pokojni otac RL kupio tu nekretninu od oca tuženika LL, ista kao temelj stjecanja ističe dosjelost. 1.1 Slijedom navedenog, tužiteljica tužbenim zahtjevom traži donošenje deklaratorne odluke kojom će se utvrditi da je vlasnica predmetne nekretnine, kao i da je se ovlasti na uknjižbu svog prava vlasništva uz brisanje vlasništva sa imena tuženika i to sve uz naknadu troška parničnog postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice. Naime, ukazuje da je upravo on vlasnik predmetne nekretnine a koja u naravi predstavlja kolni prilaz kojim se služi tužiteljica i ostali susjedi čije se kuće nalaze uz taj prilaz. U tom smislu ukazuje da je i prednik tužiteljice, pa tako i tužiteljica, znao da mu ne pripada pravo vlasništva tog puta pa da stoga tužiteljica niti ne može steći vlasništvo dosjelošću. Osporava da je njegov prednik i otac LL ikada prodao predmetni dio nekretnine (sporni put).
3. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio uvid u presliku neslužbene kopije izvatka iz zemljišne knjige za spornu nekretninu (list 4 i 5 spisa), presliku izvoda iz katastarskog plana i prijepisa posjedovnog lista (list 6 i 7 spisa), presliku urbanističke suglasnosti za izgradnju porodične stambene zgrade od 23. srpnja 1970. uz kopiju katastarskog plana (list 8 i 9 spisa), presliku rješenja Skupštine općine Makarska od 30. ožujka 1973. (list 10 i 11 spisa), presliku rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog oca tužiteljice RL (list 12-19 spisa), presliku uporabne dozvole od 12. svibnja 2016. (list 45 i 46 spisa), presliku izjave od 18. listopada 2002. (list 47 spisa), presliku nacrta Ugovora o osnivanju služnosti puta (list 49 i 50 spisa)m, presliku e-mail korespondencije (list 51 i 52 te 62spisa) te presliku skice (list 63 spisa), a osim navedenog izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Perici Puljiću (list 66-72, 75-81,91-95 i 165-167 spisa), dokaz saslušanjem svjedoka FL (list 105 i 106 spisa), PL (list 106 spisa), SL (list 121 i 122 spisa), RLC (list 168-170 spisa), HL (list 170-171 spisa), te dokaz saslušanjem stranaka (list 171-176 spisa).
4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; nadalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.
5. Između stranaka je nesporno da predmetna nekretnina predstavlja kolni prilaz- put kojim se koriste vlasnici susjednih nekretnina te je u tom smislu nesporno da se sa zapadne strane puta nalaze tri stambena objekta, na sjevernoj strani puta jedan objekt gdje je ujedno i kraj puta koji se proteže od juga prema sjeveru, te na istočnoj strani puta stambeni objekt tuženika i iznad njega stambeni objekt tužiteljice. Nadalje, nesporno je da je otac tuženika, sada pokojni LL " N" prodao zemljište ocu tužiteljice, sada pokojnom RL zvanom " R", a na kojem zemljištu je isti i izgradio kuću koja je sada u vlasništvu tužiteljice.
6. Između stranaka je, međutim, sporno je li otac tuženika pored zemljišta na kojem je otac tužiteljice sagradio kuću, ocu tužiteljice prodao i dio zemljišta na kojem se nalazi sporni put koji je i predmet ovog spora, te je li tužiteljica vlasnica predmetnog puta temeljem dosjelosti.
7. Iz iskaza svjedokinje FL i iskaza tuženika utvrđeno je da je otac tuženika za života, a tijekom Domovinskog rata, na licu mjesta pokazao istima što je u njegovom vlasništvu i što će svom sinu ostaviti u nasljedstvo, te je između ostalog, pokazao upravo sporni put. Nadalje, iz iskaza tuženika utvrđeno je da je njegov otac prodao ocu tužiteljice zemljište na kojem je otac tužiteljice izgradio kuću, ali ne i zemljište na kojem se nalazi predmetni put pri čemu je također utvrđeno da je otac tuženika živio u [adresa] pa da se upravo stoga otac tužiteljice, a i zbog dobrih odnosa, po nalogu oca tuženika brinuo o predmetnom putu.
7.1. Sud prihvaća iskaze navedene svjedokinje i tuženika kao vjerodostojne jer su njihovi iskazi logični i životni, posebno iskaz tuženika koji je sistematično i sažeto iznio činjenice koje se tiču odnosa kako parničnih stranaka tako i njihovih očeva u kontekstu spornog dijela nekretnine.
8. S druge strane, sud ne prihvaća kao vjerodostojno iskaze svjedoka PL, SL, HL te tuženice u dijelovima iz kojih bi proizlazilo da je otac tužiteljice bio vlasnik predmetnog dijela nekretnine te da bi u tom smislu istu kupio od oca tuženika.
8.1. Naime, da je tužiteljičin otac doista bio vlasnik spornog dijela nekretnine kupivši to od oca tuženika, za očekivati je da bi isti uknjižio svoje pravo vlasništva na tom dijelu jednako kao što je to učinio i u odnosu na zemljište na kojem je sagradio kuću.
8.2. Čak i neovisno o navedenom u prethodnoj točki obrazloženja, da je tužiteljičin otac doista bio vlasnik spornog dijela nekretnine, za očekivati je da bi u rješenju o nasljeđivanju iza istog predmetni dio nekretnine bio naznačen kao izvanknjižno vlasništvo kao dio ostavinske mase, ali nesporno je između stranaka da se predmetni dio nekretnine niti ne navodi u predmetnom rješenju o nasljeđivanju kao dio ostavinske mase (list 12-19 spisa).
8.3. Nadalje, nije životno i realno da bi tužiteljica unatoč prijedlogu tuženika, putem svog odvjetnika uputila tekst Ugovora o osnivanju služnosti puta (list 49 i 50 spisa) prema kojem priznaje vlasništvo tuženika na predmetnom putu. Naime, u tom smislu sud ukazuje da je doista legitimno promijeniti mišljenje glede pitanja vlasništva pa time i odustati od predloženog Ugovora o pravu služnosti, ali takva nekonzistentnost uz sve ostalo navedeno u prethodnim točkama obrazloženja ukazuje na neosnovanost tužiteljičinih navoda glede vlasništva na predmetnom dijelu nekretnine.
8.4. Konačno, prema navodima same tužiteljice u tužbi, njen otac RL joj je za života darovao nekretninu na kojoj je izgradio predmetnu kuću, a nije realno i životno da jednako nije učinio i u pogledu predmetnog puta te se ukazuje da su neuvjerljivi razlozi koje tužiteljica ističe zbog čega nije došlo do darovanja i tog dijela nekretnine. Naime, sama činjenica da u vrijem tog darovanja nije bilo formalno riješeno pitanje vlasništva predmetnog puta nije razlog zbog kojeg ta nekretnina ne može biti predmet ugovora o darovanju s obzirom i na tvrdnju same tužiteljice da je njen pokojni otac stekao vlasništvo predmetne nekretnine još 70- ih godina prošlog stoljeća.
9. Upravo zbog navedenog u prethodne četiri točke obrazloženja sud ne prihvaća iskaz tužiteljice i svjedoka PL, SL i HL kao vjerodostojne, pri čemu sud prihvaća iskaz svjedoka LLC u dijelu dogovaranja oko predmetnog puta jer nije niti sporno da se otac tužiteljice brinuo o putu (sporno je je li to radio samostalno ili po odobrenju i/ili nalogu oca tuženika), ali sud ne prihvaća iskaz tog svjedoka kao niti iskaz ostalih svjedoka u dijelovima u kojima iznose svoje mišljenje o tome tko je vlasnik predmetnog dijela nekretnine. Naime, svjedoci u smislu odredbe članka 235. stavak 2. ZPP-a i 244. stavak 1. daju obavijesti sudu o činjenicama koje se dokazuju, ali ne i svoje mišljenje.
10. Odredbom članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određeni su uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću. Kao dva bitna uvjeta bez kojih se ne može steći vlasništvo dosjelošću je da je posjed samostalan i pošten.
10.1. U konkretnom slučaju, zaključak je ovog suda da posjed prednika tužiteljice nije bio samostalan (zbog svega istaknutog u prethodnim točkama) jer je nastupao po dogovoru s vlasnikom. Samim time, on je bio svjestan da predmetni put nije njegovo vlasništvo pa je time izostalo i poštenje kao pretpostavka stjecanja vlasništva dosjelošću.
11. U smislu svega istaknutog, valja reći da osnov za stjecanje prava vlasništva ne može biti niti suglasnost za izgradnju obiteljske stambene zgrade (list 8 spisa), niti rješenje o davanju na korištenje zemljišta u svrhu izgradnje stambene zgrade (list 10 i 11 spisa), posebno kada se uzme u obzir da nekretnina gdje je otac tužiteljice (na kojeg se navedene isprave i odnose) izgradio objekt niti nije predmet ovog spora, a i nije između stranaka sporno.
12. Sud zbog svega naprijed navedenog nije niti posebno ni cijenio nalaz i mišljenje vještaka Perice Puljića budući da je utvrđeno da tužiteljica nije vlasnica predmetne nekretnine, a ukazuje se vezano za navode stranaka da se geodetskim vještačenjem niti ne može dokazivati dosjelost već isto samo služi za identifikaciju predmetne nekretnine što između stranaka ionako u bitnome nije niti sporno.
13. Kako je tužiteljica u cijelosti izgubio parnicu, temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a naloženo je istoj da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka. Tako je temeljem Tbr. 7. – 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 37/22 i 126/22; dalje Tarifa) tuženiku dosuđeno po 200,00 € za sastave odgovora na tužbu, te isti iznos za zastupanje na ročištima od 17. veljače 2022., 08. travnja 2022., 13. rujna 2022., 07. studenog 2022, 08. ožujka 2023., 18 travnja 2023., 22. rujna 2023., 10. listopada 2024., 04. prosinca 2024., 09. prosinca 2024. i 16. prosinca 2024., kao i po 100,00 eura za zastupanje na ročištima od 09. studenog 2021., 13. siječnja 2022., i 29. lipnja 2023. što ukupno iznosi 2.700,00 eura, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom II.
14. Sud tuženiku nije dosudio trošak za sastav podneska od 02. studenog 2022. jer taj trošak nije bio potreban radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP- a. Osim toga, tuženiku nije dosuđen trošak koji se odnosi na ročište od 26. srpnja 2022. jer ročišta na taj dan nije niti bilo, pa je slijedom navedenog odlučeno kao u izreci pod točkom III.
15. O zateznoj kamati na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 151. stavak 3. ZPP-a i članka 29. stavak 2. ZOO-a, i to počevši od 31. prosinca 2024. pa do isplate
U Imotskom, 31. prosinca 2024.
Sudac
Mate Kukavica
Pouka o pravu na žalbu:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.
DNA:
1. pun. tužitelja
2. pun. I i II-tuženice
3. pun. III-tuženice
