Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-299/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mariu Patači, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija, iz Zagreba, radi isplate, nakon rasprave zaključene dana 20. studenog 2024. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja UV, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom uredu Marijana Belčić, odvjetnika u Osijeku, te zamjenika punomoćnika tuženika Krešimira Vestić, odvjetnika u Zagrebu, dana 31. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, isplatiti tužitelju MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 2.786,43 EUR (dvijetisućesedamstoosamdesetšesteuračetrdesettricenta), sa zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi:

na iznos od 159,78 € računajući od 15.09.2006. pa do isplate,

na iznos od 12,46 € računajući od15.10.2006. pa do isplate,

na iznos od 7,55 € računajući od 15.11.2006. pa do isplate,

na iznos od 7,55 € računajući od 15.12.2006. pa do isplate,

na iznos od 7,55 € računajući od 15.01.2007. pa do isplate,

na iznos od 7,55 € računajući od 15.02.2007. pa do isplate,

na iznos od 7,55 € računajući od 15.03.2007. pa do isplate,

na iznos od 7,55 € računajući od 15.04.2007. pa do isplate,

na iznos od 7,55 € računajući od 15.05.2007. pa do isplate,

na iznos od 7,55 € računajući od 15.06.2007. pa do isplate,

na iznos od 7,55 € računajući od 15.07.2007. pa do isplate,

na iznos od 7,55 € računajući od 15.08.2007. pa do isplate,

na iznos od 7,55 € računajući od 15.09.2007. pa do isplate,

na iznos od 7,55 € računajući od 15.10.2007. pa do isplate,

na iznos od 7,55 € računajući od 15.11.2007. pa do isplate,

na iznos od 3,06 € računajući od 15.12.2007. pa do isplate,

na iznos od 3,06 € računajući od 15.01.2008. pa do isplate,

na iznos od 3,06 € računajući od 15.02.2008. pa do isplate,

na iznos od 1,36 € računajući od 15.03.2008. pa do isplate,

na iznos od 16,58 € računajući od15.10.2010. pa do isplate,

na iznos od 27,24 € računajući od15.11.2010. pa do isplate,

na iznos od 26,00 € računajući od15.12.2010. pa do isplate,

na iznos od 37,43 € računajući od15.01.2011. pa do isplate,

na iznos od 40,47 € računajući od15.02.2011. pa do isplate,

na iznos od 79,89 € računajući od15.04.2011. pa do isplate,

na iznos od 33,17 € računajući od15.05.2011. pa do isplate,

na iznos od 37,42 € računajući od15.06.2011. pa do isplate,

na iznos od 49,36 € računajući od15.07.2011. pa do isplate,

na iznos od 51,62 € računajući od15.08.2011. pa do isplate,

na iznos od 70,23 € računajući od15.09.2011. pa do isplate,

na iznos od 64,22 € računajući od15.10.2011. pa do isplate,

na iznos od 48,83 € računajući od15.11.2011. pa do isplate,

na iznos od 52,84 € računajući od15.12.2011. pa do isplate,

na iznos od 47,19 € računajući od15.01.2012. pa do isplate,

na iznos od 51,61 € računajući od15.02.2012. pa do isplate,

na iznos od 117,58 € računajući od 15.04.2012. pa do isplate,

na iznos od 57,32 € računajući od15.05.2012. pa do isplate,

na iznos od 57,32 € računajući od15.06.2012. pa do isplate,

na iznos od 57,32 € računajući od15.07.2012. pa do isplate,

na iznos od 57,32 € računajući od15.08.2012. pa do isplate,

na iznos od 57,32 € računajući od15.09.2012. pa do isplate,

na iznos od 29,85 € računajući od15.10.2012. pa do isplate,

na iznos od 1.337,39 € računajući od 15.11.2012. pa do isplate,

koja teče do 31. prosinca 2007. godine sukladno stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, isplatiti tužitelju MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 803,71 EUR (osamstotrieurasedamdesetjedancent) ,sa zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi:

na iznos od 4,48 € računajući od 15.12.2007. pa do isplate,

na iznos od 4,48 € računajući od 15.01.2008. pa do isplate,

na iznos od 4,48 € računajući od 15.02.2008. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 15.04.2008. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 15.05.2008. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 15.06.2008. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 15.07.2008. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 15.08.2008. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 15.09.2008. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 15.10.2008. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 15.11.2008. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 15.12.2008. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 15.01.2009. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 15.02.2009. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 15.03.2009. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 15.04.2009. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 15.05.2009. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 15.06.2009. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 15.07.2009. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 15.08.2009. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.09.2009. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.10.2009. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.11.2009. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.12.2009. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.01.2010. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.02.2010. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.03.2010. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.04.2010. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.05.2010. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.06.2010. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.07.2010. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.08.2010. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.09.2010. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.10.2010. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.11.2010. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.12.2010. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.01.2011. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.02.2011. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.03.2011. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.04.2011. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.05.2011. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.06.2011. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.07.2011. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.08.2011. pa do isplate,

na iznos od 9,95 € računajući od 15.09.2011. pa do isplate,

na iznos od 9,95 € računajući od 15.10.2011. pa do isplate,

na iznos od 9,95 € računajući od 15.11.2011. pa do isplate,

na iznos od 9,95 € računajući od 15.12.2011. pa do isplate,

na iznos od 9,95 € računajući od 15.01.2012. pa do isplate,

na iznos od 9,95 € računajući od 15.02.2012. pa do isplate,

na iznos od 9,95 € računajući od 15.03.2012. pa do isplate,

na iznos od 9,95 € računajući od 15.04.2012. pa do isplate,

na iznos od 9,95 € računajući od 15.05.2012. pa do isplate,

na iznos od 9,95 € računajući od 15.06.2012. pa do isplate,

na iznos od 9,95 € računajući od 15.07.2012. pa do isplate,

na iznos od 9,95 € računajući od 15.08.2012. pa do isplate,

na iznos od 9,95 € računajući od 15.09.2012. pa do isplate,

na iznos od 9,95 € računajući od 15.10.2012. pa do isplate,

na iznos od 248,01 € računajući od 15.11.2012. pa do isplate,

koja teče do 31. prosinca 2007. godine sukladno stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, naknaditi tužitelju MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. troškove parničnog postupka u iznosu od 3.222,80 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od dana 31.prosinca 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Ne dopušta se preinaka tužbe isticanjem uz postojeći tužbeni zahtjev tužbenih zahtjeva koji glase:

„Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3206670612/06 od 12.05.2006. godine koji su zaključili tužitelj MV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao korisnik kredita i tuženik Zagrebačka banka d.d. (OIB: 92963223473) kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3206670612/06 od 12.05.2006. godine koji su zaključili tužitelj MV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao korisnik kredita i tuženik Zagrebačka banka d.d. (OIB: 92963223473) kao kreditor, u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., a preko ugovorene kamatne stope od 4,50% godišnje.“

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 12. lipnja 2019.godine podnio tužbu protiv tuženika u kojoj tužbi navodi da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor, zaključili Ugovor o namjenskom kreditu broj ugovora 3206670612 /06, a koji je dana 18. svibnja 2006. godine solemniziran kod javnog bilježnika Borisa Godžirova iz Našica, Sokolska 8/1, broj: Ou-255/06-1 (dalje u tekstu Ugovor),u kojem ugovoru je u članku 1. ugovoreno kako tuženik odobrava i stavlja korisniku kredita na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 23.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. U članku 2. Ugovora, ugovoren je rok vraćanja kredita na 10 godina, u članku 2. Ugovora ugovoreno kako se na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.000,00 CHF zaračunavaju kamate od 4,50 % godišnje, koja je kamatna stopa tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva, u skladu s Odlukama o kamatnim stopama kreditora, dok je u članku 7. Ugovoreno kako se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 237,37 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. Pod člankom 7. navedenog Ugovora „Otplata kredita“, u stavku 2. ugovoreno je kako Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, a za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora. Tužitelj je kao korisnik kredita dana 10. listopada 2012. godine u cijelosti podmirio obveze iz Ugovora o namjenskom kreditu br: 3206670612/06 od dana 12. svibnja 2006. godine. Iz parametara u Otplatnom planu od 12. svibnja 2006. godine proizlazi kako je ugovorena visina anuiteta u iznosu od 1.106,13 kn (što odgovara iznosu od 237,37 CHF na dan isplate kredita) mjesečno uz kamatnu stopu od 4,50%, godišnje. Kamatna stopa, kao i tečaj CHF u odnosu na početno ugovoreno, u više su se navrata mijenjali na štetu tužitelja tijekom otplate kredita. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio je dana 13. lipnja 2014. godine Presudu, poslovni broj: Pž- 7129/13-4 kojom je u točki II. izreke djelomično odbio žalbu tuženika i potvrdio Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine kojom je u točki 1. utvrđeno kako je ,,tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna“. Tužitelj po punomoćniku navodi da s obzirom na to da je pravomoćnim presudama Visokog trgovačkog suda utvrđeno kako je navedena ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, to je otpala osnova temeljem koje je tuženik tijekom otplate predmetnog kredita više puta izračunavao visinu mjesečne obveze tužitelju prema kojoj je u skladu s rastom kamatne stope povećavao mjesečni iznos anuiteta, pa je tužitelj plaćao veći iznos anuiteta od onoga koji bi plaćao da je kamatna stopa ostala u visini od 4,50 % godišnje, odnosno koliko je bila početno ugovorena. Navodi da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio je dana 14. lipnja 2018. godine Presudu, poslovni broj: PŽ-6632/17-10 kojom je u točki I. izreke djelomično odbio žalbu tuženika i potvrdio Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine u dijelu točke 1. kojom je utvrđeno kako je „tuženik u razdoblju od 01. travnja 2005. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana".S obzirom na to da je pravomoćnim presudama Visokog trgovačkog suda utvrđeno kako je navedena ugovorna odredba o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetna i nepoštena, to je tužitelj plaćao veći iznos anuiteta od onog koji bi plaćao po tečaju CHF na dan korištenja kredita. Smatra da kao posljedica takvih utvrđenja treba se uzeti da je početno ugovoreni anuitet u kunskoj protuvrijednosti po onom tečaju kojeg je tuženik primjenjivao na dan isplate kredita nepromjenjiva stavka otplatnoga plana, odnosno da je početno ugovoreni anuitet plaćen po tečaju za CHF na dan korištenja kredita pomnožen s brojem svih plaćenih anuiteta, upravo onaj iznos kojeg je tužitelj bio dužan platiti banci, a razlika koju je platio je preplata i kamatne stope i tečajne razlike te mu je taj iznos tuženik dužan vratiti zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama. Tužitelj navodi da je temeljem odredbi konkretnog Ugovora o kreditu bio dužan otplaćivati kredit u iznosu od 23.000,00 CHF u 120 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema oplatnom planu. U skladu s tim tužitelj je plaćao veći iznos mjesečno od onoga koji bi plaćao da je plaćao anuitete po tečaju CHF na dan korištenja kredita, a ujedno je plaćao povećane anuitete temeljem ništetne odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi. Na navedeni način tužitelj je tuženiku preplatio iznos od 37.514,13 kn ukupno na osnovi razlike anuiteta, odnosno mjesečne iznose kako je to navedeno u stupcu „D“ Priloga IX iz Izračuna na temelju ugovora, promjena kamatnih stopa i prometa po računu, trgovačkog društva Podatkovni sadržaji d.o.o. od 10.06.2019. godine. S obzirom na to da je tuženiku navedeni iznos isplaćen na ime povećanja anuiteta temeljem ništetne odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i na ime ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, kako je to ranije navedeno, tužitelj od tuženika potražuje povrat ukupnog navedenog preplaćenog iznosa, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na svaki preplaćeni mjesečni iznos kako je to navedeno u stupcu „D“ Priloga IX iz Izračuna na temelju ugovora,promjena kamatnih stopa i prometa po računu, trgovačkog društva Podatkovni sadržaji d.o.o. od 10.06.2019. godine i kako je navedeno u tužbenom zahtjevu tužbe. Navodi da pravomoćnim presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, kao i ništetnost ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 01. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine, te je tuženik sukladno čl. 323. ZOO-a, dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi Ugovora. Poziva se na članak 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08 i 125/11, 78 /15, 29/18, dalje u tekstu: Z00),te članak 1111. stavak 3. ZOO-a,te članak 1115. ZOO-a. Navodi da člankom 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58 /93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje ZPP) propisano je da „Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.“ Prema članku 6. stavak 3. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 28/13) propisano je: „svatko u Republici Hrvatskoj dužan je poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti“, a što tuženik odbija učiniti.“ Tužitelj navodi da su mu u povodu ovog parničnog postupka, a do podizanja tužbe, nastali sljedeći izdatci, a nužni radi dokazivanja ključnih činjenica i postavljanja tužbenog zahtjeva: trošak u iznos od 1.250,00 kn (temeljem ponude br. 2019-00370 Podatkovni sadržaji d.o.o., od 06.06.2019.godine - naknada za izradu Općeg izračuna razlike po uplatama (kamate, valuta) po kreditu u CHF nužnog za postavljanje tužbenog zahtjeva. Predlaže Sudu nakon provedenog dokaznog postupka, donijeti sljedeću presudu:

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, isplatiti tužitelju MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 37.514,13 kn (tridesetsedamtisućapetstotinačetrnaestkuna i trinaestlipa), zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi:

na iznos od 1.196,20 kn računajući od 27.08.2006. godine pa do isplate, na iznos od 86,18 kn računajući od 12.09.2006. godine pa do isplate,

na iznos od 49,21 kn računajući od 05.10.2006. godine pa do isplate,

na iznos od 49,22 kn računajući od 04.11.2006. godine pa do isplate,

na iznos od 49,18 kn računajući od 06.12.2006. godine pa do isplate,

na iznos od 49,20 kn računajući od 07.02.2007. godine pa do isplate,

na iznos od 49,20 kn računajući od 07.03.2007. godine pa do isplate,

na iznos od 49,22 kn računajući od 05.04.2007. godine pa do isplate,

na iznos od 49,21 kn računajući od 05.05.2007. godine pa do isplate,

na iznos od 49,18 kn računajući od 06.06.2007. godine pa do isplate,

na iznos od 49,18 kn računajući od 05.07.2007. godine pa do isplate,

na iznos od 1.212,17 kn računajući od 04.08.2007. godine pa do isplate, na iznos od 49,21 kn računajući od 05.09.2007. godine pa do isplate,

na iznos od 49,18 kn računajući od 05.10.2007. godine pa do isplate,

na iznos od 49,18 kn računajući od 06.11.2007. godine pa do isplate,

na iznos od 49,21 kn računajući od 06.12.2007. godine pa do isplate,

na iznos od 49,21 kn računajući od 05.01.2008. godine pa do isplate,

na iznos od 49,22 kn računajući od 06.02.2008. godine pa do isplate,

na iznos od 49,19 kn računajući od 05.03.2008. godine pa do isplate,

na iznos od 49,20 kn računajući od 04.04.2008. godine pa do isplate,

na iznos od 49,18 kn računajući od 06.05.2008. godine pa do isplate,

na iznos od 49,19 kn računajući od 05.06.2008. godine pa do isplate,

na iznos od 49,20 kn računajući od 05.07.2008. godine pa do isplate,

na iznos od 49,20 kn računajući od 05.08.2008. godine pa do isplate,

na iznos od 49,22 kn računajući od 05.09.2008. godine pa do isplate,

na iznos od 49,19 kn računajući od 04.10.2008. godine pa do isplate,

na iznos od 49,18 kn računajući od 05.11.2008. godine pa do isplate,

na iznos od 49,18 kn računajući od 09.12.2008. godine pa do isplate,

na iznos od 49,21 kn računajući od 08.01.2009. godine pa do isplate,

na iznos od 49,21 kn računajući od 05.02.2009. godine pa do isplate,

na iznos od 49,22 kn računajući od 07.03.2009. godine pa do isplate,

na iznos od 49,20 kn računajući od 08.04.2009. godine pa do isplate,

na iznos od 49,22 kn računajući od 07.05.2009. godine pa do isplate,

na iznos od 49,19 kn računajući od 05.06.2009. godine pa do isplate,

na iznos od 49,21 kn računajući od 08.07.2009. godine pa do isplate,

na iznos od 49,18 kn računajući od 05.08.2009. godine pa do isplate,

na iznos od 49,19 kn računajući od 05.09.2009. godine pa do isplate,

na iznos od 49,19 kn računajući od 06.10.2009. godine pa do isplate,

na iznos od 49,21 kn računajući od 06.11.2009. godine pa do isplate,

na iznos od 49,21 kn računajući od 05.12.2009. godine pa do isplate,

na iznos od 49,18 kn računajući od 06.01.2010. godine pa do isplate,

na iznos od 49,21 kn računajući od 05.02.2010. godine pa do isplate,

na iznos od 49,21 kn računajući od 05.03.2010. godine pa do isplate,

na iznos od 49,18 kn računajući od 07.04.2010. godine pa do isplate,

na iznos od 49,21 kn računajući od 06.05.2010. godine pa do isplate,

na iznos od 49,21 kn računajući od 05.06.2010. godine pa do isplate,

na iznos od 49,18 kn računajući od 07.07.2010. godine pa do isplate,

na iznos od 49,22 kn računajući od 05.08.2010. godine pa do isplate,

na iznos od 181,96 kn računajući od 29.09.2010. godine pa do isplate,

na iznos od 274,31 kn računajući od 13.10.2010. godine pa do isplate,

na iznos od 296,19 kn računajući od 24.11.2010. godine pa do isplate,

na iznos od 374,64 kn računajući od 18.12.2010. godine pa do isplate,

na iznos od 382,09 kn računajući od 08.01.2011. godine pa do isplate,

na iznos od 49,19 kn računajući od 05.02.2011. godine pa do isplate,

na iznos od 654,68 kn računajući od 10.03.2011. godine pa do isplate,

na iznos od 341,58 kn računajući od 19.04.2011. godine pa do isplate,

na iznos od 367,63 kn računajući od 10.05.2011. godine pa do isplate,

na iznos od 443,65 kn računajući od 16.06.2011. godine pa do isplate,

na iznos od 543,20 kn računajući od 23.07.2011. godine pa do isplate,

na iznos od 579,89 kn računajući od 18.08.2011. godine pa do isplate,

na iznos od 464,79 kn računajući od 08.09.2011. godine pa do isplate,

na iznos od 426,95 kn računajući od 08.10.2011. godine pa do isplate,

na iznos od 1.579,18 kn računajući od 09.12.2011. godine pa do isplate, na iznos od 463,78 kn računajući od 14.01.2012. godine pa do isplate,

na iznos od 49,20 kn računajući od 07.02.2012. godine pa do isplate,

na iznos od 952,32 kn računajući od 06.03.2012. godine pa do isplate,

na iznos od 499,57 kn računajući od 07.04.2012. godine pa do isplate,

na iznos od 500,05 kn računajući od 12.05.2012. godine pa do isplate,

na iznos od 499,27 kn računajući od 13.06.2012. godine pa do isplate,

na iznos od 497,44 kn računajući od 12.07.2012. godine pa do isplate,

na iznos od 497,96 kn računajući od 11.08.2012. godine pa do isplate,

na iznos od 272,41 kn računajući od 26.09.2012. godine pa do isplate,

na iznos od 6.619,50 kn računajući od 11.10.2012. godine pa do isplate, na iznos od 14.994,17 kn računajući od 11.10.2012. godine pa do isplate,

koja teče od svakodobnog dospijeća pa do 31. prosinca 2007. godine sukladno stopi određenoj a 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10,naknaditi tužitelju MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak parničnog postupka, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane, uključujući pravnu osnovu, visinu, izračun te činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom sporu. Tuženik se protivi korištenju tužiteljevog privatnog izračuna kao dokaza u ovom postupku, jer je isti izrađen izvan rubriciranog postupka, od strane nepoznate osobe i uz primjenu nepoznatih metodologija. Tuženik se protivi naknadi troška privatnog vještačenja, s obzirom na to da se ne radi o trošku poduzetom u okviru parničnog postupka. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su predmet zahtjeva tužitelja, a dospjeli su prije 17. lipnja 2014. g. Ukoliko se može smatrati da je tužba u kolektivnom sporu pred TS Zagreb br. P-1401/12 (Pž-7129/13) prekinula tijek zastarnog roka za tražbine koje proizlaze iz promjene kamatnih stopa na ime stjecanja bez osnove, što tuženik osporava (smatrajući da ta tužba nije prekinula zastaru te da je zastara nesmetano tekla), zahtjev tužitelja od 17. lipnja 2019.g., u svakom je slučaju zastario u cijelosti, jer je presuda donijeta u navedenom kolektivnom sporu postala pravomoćna dana 13. lipnja 2014.g. Dakle, zahtjevi podneseni nakon 13. lipnja 2019. godine zbog isteka petogodišnjeg zastarnog roka od pravomoćnosti navedene presude zastarjeli su, što je ovdje upravo slučaj jer je tužba podnesena 17. lipnja 2019. godine. Tuženik prigovara dokaznom prijedlogu o tome da se izvede dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem prije nego se izvedu dokazi saslušanjem tužitelja i svjedoka. Naime, po mišljenju tuženika, provedba vještačenja neće biti svrsishodna prije nego što se nesporno utvrdi istinitost tužbenih tvrdnji o tome da tuženik nije obavijestio tužitelja o CHF valutnom riziku, da tužitelj taj rizik nije razumio, da je tuženik nagovarao tužitelja na zaduženje u CHF valuti i da je postupao namjerno nepošteno i nesavjesno te da je tužitelj namjerno doveden u zabludu kako u pogledu CHF valute, tako i u pogledu izmjene kamatne stope. Tužena banka ne osporava pravo tužitelja da se poziva na pravomoćna utvrđenja presuda iz sporova radi kolektivne zaštite potrošača. Međutim, tužena banka ukazuje na to da se radi o odlukama načelnog karaktera, a u ovom je postupku nužno utvrditi primjenu načelnih zaključaka na konkretnog tužitelja. Navodi da je spor o subjektivnom, pojedinačnom građanskom pravu konkretnog tužitelja kojeg odlikuju njegove specifične subjektivne spoznajne mogućnosti i posve individualan stupanj pažnje ili nepažnje spram pitanja značenja ugovornih odredbi koje osporava. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći da iz prometa po kreditu proizlazi da su osim tužitelja, treće osobe otplaćivale obveze po kreditu te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu u dijelu u kojem tužitelj nije plaćao dospjele anuitete. Tuženik navodi da činjenični historijat tužbe ne podupire visinu kondemnatornog zahtjeva. Ne navodi se kako je tužitelj došao do traženog novčanog iznosa. Tužba je nekonkluzivna. O ovome pitanju također nema dokaza uz tužbu. Tužitelj je dužan već u tužbi iznijeti sve činjenice i dati sve dokaze kojima potkrepljuje iznesene činjenice. Činjenične tvrdnje iz tužbe, u kojima se obrazlaže da je tuženik stekao neku korist bez osnove na teret tužitelja u iznosu od 37.514,13 kn, ne odgovaraju dokazima pa ni pravom stanju stvari. Tuženik predlaže, bez izvođenja daljnjih dokaza predloženih od strane tužitelja, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. Tuženik ukazuje na to da zastarni rok s naslova stjecanja bez osnove počinje teći od trenutka kada se imovina stjecatelja povećala (v. VSRH Rev-421/92 od 26.6.1992. Izbor odluka 94/105, zatim VSRH Revr 1787/2012 od 6.2.2013.), a ističe protekom roka od 5 godina od dana svake pojedine uplate. Tuženik drži kako kolektivna tužba na koju se tužitelj poziva nije prekinula zastaru za tražbinu konkretnog tužitelja, unatoč pravnom shvaćanju VSRH u presudi broj Rev-2245/17 2 od 20.03.2018. Navodi da prema članku 502.c. Zakona o parničnom postupku (isto i po članku 118. Zakona o zaštiti potrošača), sud je u pojedinačnom postupku vezan za pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača. Tuženik navodi da tužitelj nije bio stranka kolektivnog postupka, te da stoga ne postoji, sve do podnošenja ove tužbe, nikakva radnja tužitelja usmjerena na ostvarenje njegovih konkretnih prava koja bi prekinula tijek zastare. Da je zakonodavac imao u vidu da kolektivna tužba prekida zastaru za pojedinačne potrošače, onda bi to bio propisao, ali nije, već je predvidio da pojedinačni potrošač može koristiti u svom postupku jedino utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa. Vidljivo je kako je zakonodavac institut kolektivne tužbe usmjerio na utvrđenje postojanja određenih povreda na koje se onda potrošači mogu pozivati i za koje su sudovi vezani, ali zakonodavac nigdje nije predvidio da bi podnošenje takve parnice prekidalo zastaru u pojedinačnim postupcima potrošača. Korištenjem utvrđenja u pojedinačnim postupcima iscrpljen je doseg predmetne pravne norme, odnosno svaka mogućnost proširenja subjektivnih granica pravomoćnosti. Tuženik navodi da je pitanje zastare i prekida zastarnih rokova u kontekstu zaštite prava potrošača prepoznato je na razini Europske unije, te je Europska komisija navedeno pitanje odlučila riješiti predlaganjem nove direktive. Dakle, normativnom aktivnošću u skladu sa načelom vladavine prava i pravne sigurnosti. Navodi da je Europska komisija uputila je 11. travnja 2018. godine Europskom parlamentu Prijedlog Direktive Europskogparlamenta i vijeća o udružnim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i stavljanju izvan snage Direktive 2009/22/EZ (Procedura 2018/0089/COD) (u nastavku: "Prijedlog Direktive"). Članak 11. Prijedloga Direktive glasi: Obustava roka zastare:"Države članice dužne su zajamčiti da pokretanje udružne tužbe, kako je navedeno u člancima 5. i 6., ima učinak obustave ili prekida rokova zastare primjenjivih na bilo kakav postupak pravne zaštite za predmetne potrošače ako relevantna prava podliježu rokovima zastare u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom." U preambuli Prijedloga Direktive navedeno je stajalište Komisije kako se predlaže sljedeće:" Tužbe za pravnu zaštitu koje se temelje na činjenici da je povreda utvrđena konačnim sudskim nalogom ili konačnom deklaratornom odlukom odgovornosti trgovca prema oštećenim potrošačima u skladu s ovom Direktivom ne smiju biti ograničene nacionalnim pravilima o rokovima zastare. Pokretanje tužbe imat će učinak obustave ili prekida rokova zastare za sve tužbe za pravnu zaštitu za potrošače obuhvaćene tom tužbom." Navodi da primjena Prijedloga Direktive na sporove poput ovog predviđena je u okviru popisa propisa koji se nalazi u Prilogu I. Iz navedenog proizlazi kako Europska komisija akceptira potrebu daljnjeg unaprjeđivanja zaštite potrošača na području EU, i to putem daljnje obvezujuće harmonizacije nacionalnih prava država članica. Komisija pritom polazi od stajališta da su nacionalna prava u tom pogledu različita te da je u tu svrhu potrebna njihova harmonizacija. Dakle, ako Prijedlog ove Direktive bude prihvaćen tad će na jedinstven način na sveukupnom području EU biti harmonizirano i nacionalno zakonodavstvo u odnosu na zastarne rokove u pogledu zaštite potrošača u naknadnim restitucijskim postupcima, u skladu sa osnovnim načelima vladavine prava i pravne sigurnosti, odnosno donošenjem zakonodavnog akta Hrvatskog Sabora, usklađenog s Direktivom. Tuženik pri tom posebno ističe kako Prijedlog Direktive predviđa rok od 18 mjeseci za donošenje zakona i drugih propisa potrebnih za usklađenje s Direktivom, pri čemu je primjena tih zakona i propisa predviđena samo na povrede prava započete nakon datuma početka primjene Direktive. Dakle, Europska komisija u opisanim okolnostima nema u vidu retroaktivnu primjenu pravila o prekidu zastare. Zbog svih navedenih razloga, a posebno zbog dalekosežnih posljedica novoutvrđene prakse Vrhovnog suda koju tuženik inače pobija ustavnom tužbom, tuženik drži kako je zbog zastare potrebno odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik navodi da uz svo poštovanje prema odlukama VSRH, suditi, u nedostatku zakonskog propisa, kako radnja treće osobe – tužba neke udruge za zaštitu potrošača - predstavlja radnju kojom se prekida zastara tražbina pojedinačnih potrošača, koja po pravomoćnosti presude iz kolektivnog spora teče ispočetka, u situaciji kada postoje jasni propisi o prekidu zastare, a predmet zahtjeva kolektivne zaštite sasvim je drugačiji od zahtjeva pojedinačnog potrošača, po mišljenju tuženika predstavlja arbitrarno „stvaranje novih", odnosno „nadomještanje nepostojećih" propisa, drugim riječima, suđenje po principu de lege ferenda. Slijedom svega iznesenog, tuženik smatra, kako u konkretnom slučaju nema mjesta tumačenju propisa o prekidu zastare drugačije od načina na koji je to uređeno u samom zakonu. A iz toga proizlazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti zastario. Glede valutne klauzule tuženik navodi da je korisnik kredita upoznat s valutnim rizikom,što je jasno navedeno u članku 1. ugovora, kao i u članku 23 P Ugovora gdje se navodi: „pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa za vrijeme postojanja ... ovog Ugovora“. Navodi da je valutna klauzula izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba,te da nakon što je valjano ugovorena, ona ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može se smatrati protivnim Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom, te isto tako nije sporan niti drugi bitan sastojak ugovora o kreditu, odnosno redovna kamata. Ugovorom je ugovorena početna kamata od 4,50%. Osnovna obveza korisnika kredita, sukladno članku 1021. ZOO, je platiti redovnu kamatu. Kamata određena ugovorom o kreditu je stoga zakonita i ne premašuje zakonom određene maksimalne iznose. Banka nije znala niti mogla/morala znati za rast tečaja CHF. Tečaj CHF prema EUR/DEM, a time i prema hrvatskoj kuni je tečaj koji je dugi niz godina bio izuzetno stabilan. Kao što HNB „štiti" tečaj kune prema EUR, tako i Švicarska narodna banka zbog interesa vlastitog (izvozno orijentiranog) gospodarstva štiti tečaj CHF prema EUR, a time posredno i tečaj kune prema CHF. Prema tome, činjenica da HNB ne štiti tečaj CHF ne znači da ne postoji interes švicarske centralne banke za stabilnost navedene valute. Tužena banka, ne samo da nije znala, nego nije imala niti jedan razlog sumnjati u buduće kretanje tečaja predmetne valute. Osim činjenice što je tečaj CHF-a bio stabilan dugi niz godina, tuženik želi istaknuti kako je projekcija daljnje stabilnosti tečaja istaknuta od strane Vice-guvernera Švicarske narodne banke neposredno nakon uvođenja EUR, a potom ponovljena i četiri godine kasnije, neposredno prije uvođenja CHF kredita u ponudu banke. Na Internet stranici Švicarske narodne banke dostupno je izlaganje Vice-guvernera MVT od 24. veljače 2000. godine. U navedenom izlaganju navodi: „Kao što je već spomenuto, tečaj između švicarskog franka i eura od presudne je važnosti za švicarsko gospodarstvo. Stabilnost tečaja, na dosadašnjem nivou, ne jamči se zauvijek. Međutim, rizik nepravednih kretanja čini se ograničen jer je prisutnost velikih valutnih blokova smanjila atraktivnost švicarskog franka kao rezervne valute." Četiri godine kasnije, **.**.2004., gosp. UVT održao je izlaganje koje Satin je također dostupno na Internet stranici

Švicarske

narodne

banke

https://www.snb.ch/en/mmr/speeches/id/ref_20041119_ipr. U navedenom izlaganju navodi: „Izvanredna volatilnost deviznih tečajeva ne može se isključiti, ali naše iskustvo s tečajem euro / švicarskog franka pokazalo je da tržište novca nije tako neracionalno kao što neki ljudi vjeruju. Zahvaljujući mnogo stabilnijem monetarnom okruženju u Europi, švicarski franak danas je mnogo manje pod spekulativnim pritiskom nego prije. Naša valuta još uvijek ima međunarodnu dimenziju, ali se približava ekonomskim temeljima, što je dobra vijest za naše izvoznike. To također znači da je volatilnost tečaja između franka i eura danas manje izražena od volatilnosti koju smo promatrali u prošlosti između franka i njemačke marke. Jasno je da franak pripada obitelji europskih valuta, reagirajući slično u odnosu na oscilacije dolara. U tom smislu, zasigurno, franak i euro su sestrinske valute." Iz navedenog se može zaključiti kako je stabilnost tečaja CHF prema EUR primarni cilj Švicarske narodne banke (kao što je cilj HNB-a stabilnost kune prema EUR op.a), ali također kako Švicarska narodna banka ne vidi realan rizik od značajnih promjena tečaja u budućnosti, obzirom na (i) okolnost dugotrajne tečajne stabilnosti, (ii) činjenicu da je u EU uvođenjem EUR došlo do formiranja valutnog bloka umjesto niza pojedinačnih nacionalnih valuta, te (iii) ono što se čini, po stajalištu vice-guvernera presudnim, činjenicu kako e švicarska valuta približava temeljima vlastite vrijednosti pretežno u švicarskoj ekonomiji a ne u poziciji rezervne valute. Utoliko je jasno kako tuženik u vrijeme zaključenja predmetnog kredita zasigurno nije znao niti je mogao znati da će doći do svjetske financijske krize i pritiska na CHF valutu u mjeri u kojoj Švicarska narodna banka neće uspjeti ,,obraniti" tečaj CHF / EUR. Dapače, temeljem dugogodišnje stabilnosti tečaja i izjava Mguvernera Švicarske narodne banke, tuženik je imao jedino opravdan razlog vjerovati kako je mogućnost volatilnosti tečaja švicarskog franka znatno smanjena. Tuženik ističe kako je navedeno pitanje dodatno adresirano i u postupku koji se vodi pred VTS RH broj Pž-7129/2013 (sada broj Pž- 6632/2017), primjerice podnescima tuženika od 5. studenog 2012. godine i 5. veljače 2013. godine, te tuženik predlaže Sudu izvršiti uvid u navedeni spis, te se obvezuje dostaviti i druge dokaze iz kojih proizlazi kako banka u trenutku sklapanje ugovora nije znala niti mogla/morala znati za smjer kretanja tečaja CHF. Banka je prilikom sklapanja Ugovora pružila sve potrebne informacije. Što se tiče informacije kako HNB štiti tečaj kune prema EUR, radi se o javno dostupnoj informaciji u niz novinskih članaka tijekom 2005. godine, te je na istu upozorio tadašnji viceguverner HNB-a CV prilikom podnošenja izvješća Hrvatskom saboru. U Večernjem listu od 9.3.2005. godine se navodi: „HNB ne utječe na tečaj franka, a osim toga, ne obvezuje niti banke na konverziju ovoga kredita u drugi u euru ako ta valuta „podivlja" U Vjesniku od 29.4.2005. godine se navodi: „Treba, kaže, uzeti u obzir da se krediti u eurima općenito smatraju manje rizičnima s obzirom da je Hrvatska „visoko eurizirano tržište“ na kojem se vrijednost većine dobara iskazuje u eurima pa tako u slučaju potrebe i Hrvatska narodna banka svojim intervencijama može imati veći utjecaj na tečaj i stabilnost kune prema euru. U Novom listu od 20.7.2005. se navodi: „Činjenica je, a na to je upozorio i CV, da Hrvatska narodna banka, kao vrhovna monetarna vlast u Hrvatskoj, deviznim intervencijama i drugim instrumentima može utjecati na tečaj kuna/euro jer se vrijednost kune i formira prema euru. Dapače, tečaj se u zadnjih desetak godina kretao u rasponu plus minus 5 posto jer je temeljni cilj HNB-a držati cijene stabilnim, a budući da smo uvozno ovisna ekonomija, svaki poremećaj u tečaju kune prema euru rezultirao bi inflatornim kretanjima na strani ponude. Što se tiče švicarskog franka, a isto je i s američkim dolarom, japanskim jenom engleskom funtom i bilo kojom drugom ne-euro valutom, domet naše središnje banke je vrlo ograničen jer se tečaj između kune i tih valuta formira posredno - preko eura.' U Jutarnjem listu od 21.7.2005. godine se navodi: „Ja sam samo, odgovarajući na pitanje saborskih zastupnika, upozorio da kod kredita u CHF postoji veći tečajni rizik jer središnja banka kontrolira stabilnost eura u odnosu na kunu, ali ne i odnos drugih valuta i kune - ističe CV".Proizlazi, dakle, kako je uloga i cilj HNB-a da održi stabilnost tečaja kune prema EUR i time omogući stabilnost cijena bila javno dostupna činjenica, isto kao što je bila javno dostupna činjenica da HNB ne štiti tečaj kune prema CHF, već da se isti posredno formira preko EUR. Standard dužne pažnje i informiranosti „prosječnog potrošača“ kako ga postavlja Sud Europske unije zasigurno ne podrazumijeva potrošača koji bi se propustio i samostalno informirati o javno dostupnoj informaciji na koju ukazuje vice-guverner HNB-a i to u trenutku kada donosi jednu od važnijih financijskih odluka u svome životu – uzimanje kredita. Tuženik je o navedenoj okolnosti informirao tužitelja u okviru primjene obveznih smjernica za informiranje klijenata i u skladu s edukacijom koju su osobni bankari prošli u pripremi za uključivanje kredita u CHF u kreditnu ponudu. U odnosu na najnoviju presudu VSRH br. Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019.g., tužena banka ukazuje na dio obrazloženja te presude u kojem se navodi: "Od trenutka kad se pojedinačni potrošač obratio banci .... nastaje pojedinačni odnos potrošača i banke .... Informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora ... relevantne su za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača ...“ (dio obrazloženja na str. 25. presude VSRH br. Rev 2221/2018 u vezi s dijelom obrazloženja presude VTSRH br. Pž-6632/2017, str. 54).Iz navedenog citata slijedi logičan zaključak o tome da je u konkretnom pravnom sporu o pojedinačnom ugovornom odnosu kao što je ovaj, nužno utvrditi je li tuženik informirao tužitelja o njemu dostupnim i poznatim informacijama. Tuženik je korisnika kredita informirao o (poznatim) parametrima vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu u CHF. Banka je za to imala točno određene smjernice kojih su se bankari koji rade na odobrenju kredita bili dužni pridržavati. Tuženik ističe kako je bio posljednja banka koje je u svoju ponudu uvela kredite u švicarskim francima, te kako navedene kredite nije reklamirala niti nudila ništa više nego što je nudila kredite u EUR i kunama. Dapače, tuženik je destimulirao korisnike da uzimaju kredite u švicarskim francima time što je nudio najviše kamatne stope na takve kredite u odnosu na konkurenciju. Iz svega navedenog proizlazi kako na strani banke nije postojalo bilo kakvo znanje o budućem kretanju tečaja, dapače, kako je banka imala razloga vjerovati u stabilnost tečaja, te kako je banka tužitelja u samom ugovoru upozorila valutni rizik. Od banke se ne može očekivati da klijenta informira o nečemu o čemu ni sama nema saznanja, odnosno budućem smjeru kretanja tečaja. Tužitelj nema u vidu recentnu praksu Suda Europske Unije, gdje je u odluci U (C-186/16) navedeno: „Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da se nepoštenost ugovorne odredbe treba ocijeniti s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, uzimajući u obzir sve okolnosti za koje je pružatelj usluga mogao znati u to vrijeme i koje su mogle utjecati na naknadno izvršenje spomenutog ugovora. Na sudu koji je uputio zahtjev je da procijeni, s obzirom na sve okolnosti glavnog postupka i uzimajući u obzir osobito stručnost i znanja pružatelja usluga, u ovom slučaju banke, u vezi s mogućim promjenama tečaja i rizicima svojstvenima sklapanju ugovora o zajmu u stranoj valuti, postojanje eventualne neravnoteže u smislu spomenute odredbe.“ U istom predmetu, sukladno proceduri Suda Europske Unije, svoje mišljenje dao je i nezavisni odvjetnik Nils Wahl koji navodi: Međutim, čini mi se neprimjerenim da se od prodavatelja robe ili pružatelja usluga zahtijeva da obavijesti, u fazi sklapanja kreditnog ugovora, potrošača o nastanku događaja ili promjenama koje su uslijedile nakon zaključenja ugovora i koje on nije mogao predvidjeti. Od prodavatelja robe ili pružatelja usluga ne može se zahtijevati da potrošačima pružaju druge informacije osim onih koje su im poznate ili koje bi im objektivno morale biti poznate u trenutku sklapanja ugovora. U ovom slučaju, u nedostatku elemenata kojima se dokazuje da je banka bila u mogućnosti predvidjeti promjenu, i to povijesnu promjenu, deviznog tečaja između rumunjskog leua i Švicarskog franka u opsegu poput onoga koji je zabilježen godine 2007. i da ona o tome namjerno nije obavijestila korisnike kredita, čini mi se posve nerazumno da se od prodavatelja robe ili pružatelja usluga zahtijeva da on sam snosi tečajni rizik. Međutim, na nacionalnom je sudu da provjeri je li prodavatelj robe ili pružatelj usluga zapravo osigurao to da predmetni potrošači razumiju sadržaj odredaba ugovora o kreditu i, u skladu s tim, jesu li oni bili zaista u mogućnosti ocijeniti ekonomske posljedice tih odredaba. Prema tome, slijedi kako je odlučna činjenica u ovom predmetu znanje banke o budućem smjeru kretanja tečaja, pri čemu tužitelj nije ničime dokazao da je banka znala ili mogla znati budući smjer kretanja tečaja CHF. Tuženik navodi da je time sasvim jasno kako banka nije propustila korisniku kredita pružiti ključnu informaciju uslijed koje bi predmetna odredba bila nerazumljiva u smislu Direktive 93/13. Tuženik predlaže da sud izvede dokaz uvidom u isprave u spisu predmeta, te odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, kao i da naloži tužitelju da tuženiku naknadi trošak ovog postupka u cijelosti (str.51-61 spisa).

3. Tužitelj po punomoćniku protivi se svim navodima iz odgovora na tužbu kao neosnovanim, navodi da je prigovor zastare neosnovan,te s obzirom da je tužba dana 12.lipnja 2019.godine poslana sudu preporučeno poštom uz povratnicu,smatra da je tužba podnijeta unutar zastarnog roka, a sve sukladno čl.113. ZPP. Navodi da ugovorna odredba prema kojoj je kamatna stopa promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu,navodi da su neosnovani navodi tuženika o zakonitosti valutne klauzule ugovorene u CHF. U odnosu na prigovor tuženika kako je treća osoba isplatila dio potraživanja po predmetnom Ugovoru o kreditu navodi da je takav prigovor neutemeljen,te navodi da je tuženik uplate treće osobe u ime i za račun tužitelja knjižio po kartici ovog kredita,odnosno tuženik takvu uplatu nije stornirao niti vratio trećoj osobi,a u konkretnom slučaju tužitelj je za mirovne misije u Afganistanu povjerio trećoj osobi određeni iznos novca da u njegovo ime i za njegov račun izvrši plaćanje anuiteta iz Ugovora o kreditu,a što je treća osoba i učinila.

4. Tijekom postupka tuženik navodi da osporava svojstvo potrošačkog ugovora o kreditu koji je predmet spora, osporava tužitelju svojstvo potrošača, te navodi da je na tužitelju teret dokaza o suprotnom .Navodi da tužitelj nije dokazao sve okolnosti budući su sredstva kredita isplaćena tužitelju na tekući račun pa je pitanje jesu li namjenski iskorištena (čl.5. i 6. Ugovora o kreditu).Navodi da je tuženik postavio sumarni kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatu iz kojeg nije razvidno koje iznose traži s osnove načina promjene kamatne stope,a koje s osnove primjene CHF valutne klauzule. Poziva se na presudu Suda EU br.C-18/19 od 9. srpnja 2020. godine, te smatra da je isključena kontrola nepoštenosti valutne klauzule iz konkretnog ugovora o kreditu,te da time otpadaju kako prejudicijelno deklaratorno utvrđenje navodne ništetnosti valutne klauzule, tako i kondemnatorni tužbeni zahtjev (u neodređenom dijelu) za isplatu s osnove navodne preplate uslijed navodno nepoštene i ništetne CHF valutne klauzule iz ugovora o kreditu tužitelja.

5. U pisanom podnesku od 30.studenog 2020.godine (str.330 spisa) tužitelj po punomoćniku navodi da je nalazom i mišljenjem vještaka utvrđeno kako je tužitelj preplatio tuženiku iznos od 20.994,34 kn na ime razlike nastale zbog promjene tečaja te iznos od 6.055,58 kn na ime razlike zbog promjene kamatne stope odnosno ukupno 27.049,92 kn,te da slijedom navedenog, tužitelj usklađuje tužbeni zahtjev tako da predlaže sudu nakon provedenog dokaznog postupka donijeti sljedeću presudu:

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, isplatiti tužitelju MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 27.049,92 kn (dvadesetsedamtisućačetrdesetdevetkuna i devedesetdvijelipe), zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi:

- na iznos od 1.203,87 kn računajući od 02.08.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 93,87 kn računajući od 02.09.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 56,87 kn računajući od 02.10.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 56,87 kn računajući od 02.11.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 56,87 kn računajući od 02.12.2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 56,87 kn računajući od 02.01.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 56,87 kn računajući od 02.02.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 56,87 kn računajući od 02.03.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 56,87 kn računajući od 02.04.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 56,87 kn računajući od 02.05.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 56,87 kn računajući od 02.06.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 56,87 kn računajući od 02.07.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 56,87 kn računajući od 02.08.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 56,87 kn računajući od 02.09.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 56,87 kn računajući od 02.10.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 56,87 kn računajući od 02.11.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 56,87 kn računajući od 02.12.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 56,87 kn računajući od 02.01.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,27 kn računajući od 02.02.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 62,86 kn računajući od 02.03.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 62,86 kn računajući od 02.04.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 62,86 kn računajući od 02.05.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 62,86 kn računajući od 02.06.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 62,86 kn računajući od 02.07.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 62,86 kn računajući od 02.08.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 62,86 kn računajući od 02.09.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 62,86 kn računajući od 02.10.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 62,86 kn računajući od 02.11.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 62,86 kn računajući od 02.12.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 62,86 kn računajući od 02.01.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 62,86 kn računajući od 02.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 62,86 kn računajući od 02.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 62,86 kn računajući od 02.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 62,86 kn računajući od 02.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 62,86 kn računajući od 02.06.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 62,86 kn računajući od 02.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,97 kn računajući od 02.08.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,97 kn računajući od 02.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,97 kn računajući od 02.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,97 kn računajući od 02.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,97 kn računajući od 02.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,97 kn računajući od 02.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,97 kn računajući od 02.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,97 kn računajući od 02.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,97 kn računajući od 02.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,97 kn računajući od 02.05.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,97 kn računajući od 02.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,97 kn računajući od 02.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,97 kn računajući od 02.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 206,87 kn računajući od 02.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 287,22 kn računajući od 02.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 277,87 kn računajući od 02.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 363,97 kn računajući od 02.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 386,87 kn računajući od 02.01.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 81,97 kn računajući od 02.02.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 683,87 kn računajući od 02.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 331,87 kn računajući od 02.04.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 363,92 kn računajući od 02.05.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 453,87 kn računajući od 02.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 470,87 kn računajući od 02.07.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 604,10 kn računajući od 02.08.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 558,87 kn računajući od 02.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 442,87 kn računajući od 02.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 473,07 kn računajući od 02.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 430,52 kn računajući od 02.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 463,87 kn računajući od 02.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 74,98 kn računajući od 02.02.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 960,87 kn računajući od 02.03.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 506,87 kn računajući od 02.04.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 506,87 kn računajući od 02.05.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 506,87 kn računajući od 02.06.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 506,87 kn računajući od 02.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 506,87 kn računajući od 02.08.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 299,87 kn računajući od 02.09.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 11.945,22 kn računajući od 13.10.2012. godine pa do isplate, koja teče od svakodobnog dospijeća pa do 31. prosinca 2007. godine sukladno stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, naknaditi tužitelju MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak parničnog postupka, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.

6. U pisanom podnesku od 22.rujna 2021.godine tuženik po punomoćniku navodi da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva podneskom tužitelja od 30. studenog 2020. godine, a koja preinaka se sastoji u tome da je tužitelj povisio pojedine iznose unutar specifikacije zakonskih zateznih kamata.Za slučaj da sud dopusti preinaku tužbenog zahtjeva,tuženik ističe prigovor zastare. Osporava osnovu i tijek zateznih kamata (str.344-348 spisa).

7. U pisanom očitovanju tužitelj se protivi svim navodima tuženika iz podneska od 22. rujna 2021. godine. Navodi da u odnosu na neosnovani prigovor zastare i „navodno“ preinačeni, a zapravo usklađeni i djelomično povučeni tužbeni zahtjev, tužitelj se poziva na Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev- 2155/10 od 12.11.2014.,te navodi da se tuženik neosnovano poziva na odluku Vrhovnog suda RH, poslovni broj: Revx- 848/14 budući da ista nije primjenjiva na ovu pravnu stvar jer je tamo tužitelj u cijelosti promijenio činjeničnu i pravnu osnovu tužbe na način da je tužitelj isprva činjenično inzistirao na postojanju ortakluka i posljedicama (pravima i obvezama) koje za njega kao ortaka proizlaze iz tog pravnog odnosa, odnosno tražio je ostvarivanje svojih prava iz ortakluka. Potom je naknadno u cijelosti promijenio istovjetnost takvog tužbenog zahtjeva na način da je postavio sasvim novi zahtjev kojim traži isplatu ortačkog uloga, dok je prijašnji tužbeni zahtjev uperen na postojanje ortakluka u potpunosti izostavljen, odnosno povučen. Tužitelj ističe da niti u jednom trenutku nije promijenio činjeničnu ni pravnu osnovu tužbe slijedom čega je odluku Vrhovnog suda RH, poslovni broj: Revx 848/14 u cijelosti neprimjenjiva u gornjoj pravnoj stvari. tužitelj u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva od 30.11.2020. godine te predlaže Naslovnom sudu donijeti presudu kojom će usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev te naložiti tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka(str.351-352 spisa).

8. Presudom Općinskog suda u Osijeku broj P-2979/2019-45 od 28.prosinca 2021.(stranica 366 spisa) usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja kako je postavljen u pisanom podnesku od 30.studenog 2020. godine, naloženo tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 12.720,64 kn, te donijeto rješenje o povlačenju tužbe za isplatu iznosa od 10.464,21 kn.

9. Presudom Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-1416/22 od 23.ožujka 2023 temeljem čl.370 ZPP ukinuta je presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2979/2019-45 od 28. prosinca 2021. i predmet vraćen I-stupanjskom sudu na ponovno suđenje (stranica 453 spisa). Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu Stalna služba u Koprivnici broj Gž-1416/22 od 23.ožujka 2023. uvažena je žalba tuženika,te ukinuto rješenje Općinskog suda u Osijeku broj P-2979/2019-54 od 20.svibnja 2022,kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 500,00kn,te predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

10. U pisanom podnesku od 12. travnja 2023. (stranica 463 spisa) tužitelj po punomoćniku navodi da sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj i Odluci Vlade RH o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj o dvojnom iskazivanju, iskazuje tužbeni zahtjev u važećoj valuti u RH, a kako bi bio adekvatan za donošenje odluke sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje. Tužitelj navodi da je svaki pojedinačni iznos konvertirao u skladu s pravilima za preračunavanje i zaokruživanje, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK,te stoga predlaže sudu nakon provedenog dokaznog postupka donijeti sljedeću presudu:

I.Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, isplatiti tužitelju MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 3.590,14 EUR/27.049,92 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi:

na iznos od 159,78 € / 1.203,87 kn računajući od 2.8.2006. godine pa do isplate, na iznos od 12,46 € / 93,87 kn računajući od 2.9.2006. godine pa do isplate, na iznos od 7,55 € / 56,87 kn računajući od 2.10.2006. godine pa do isplate, na iznos od 7,55 € / 56,87 kn računajući od 2.11.2006. godine pa do isplate, na iznos od 7,55 € / 56,87 kn računajući od 2.12.2006. godine pa do isplate, na iznos od 7,55 € / 56,87 kn računajući od 2.1.2007. godine pa do isplate, na iznos od 7,55 € / 56,87 kn računajući od 2.2.2007. godine pa do isplate, na iznos od 7,55 € / 56,87 kn računajući od 2.3.2007. godine pa do isplate, na iznos od 7,55 € / 56,87 kn računajući od 2.4.2007. godine pa do isplate, na iznos od 7,55 € / 56,87 kn računajući od 2.5.2007. godine pa do isplate, na iznos od 7,55 € / 56,87 kn računajući od 2.6.2007. godine pa do isplate, na iznos od 7,55 € / 56,87 kn računajući od 2.7.2007. godine pa do isplate, na iznos od 7,55 € / 56,87 kn računajući od 2.8.2007. godine pa do isplate, na iznos od 7,55 € / 56,87 kn računajući od 2.9.2007. godine pa do isplate, na iznos od 7,55 € / 56,87 kn računajući od 2.10.2007. godine pa do isplate, na iznos od 7,55 € / 56,87 kn računajući od 2.11.2007. godine pa do isplate, na iznos od 7,55 € / 56,87 kn računajući od 2.12.2007. godine pa do isplate, na iznos od 7,55 € / 56,87 kn računajući od 2.1.2008. godine pa do isplate, na iznos od 1,36 € / 10,27 kn računajući od 2.2.2008. godine pa do isplate, na iznos od 8,34 € / 62,86 kn računajući od 2.3.2008. godine pa do isplate, na iznos od 8,34 € / 62,86 kn računajući od 2.4.2008. godine pa do isplate, na iznos od 8,34 € / 62,86 kn računajući od 2.5.2008. godine pa do isplate, na iznos od 8,34 € / 62,86 kn računajući od 2.6.2008. godine pa do isplate, na iznos od 8,34 € / 62,86 kn računajući od 2.7.2008. godine pa do isplate, na iznos od 8,34 € / 62,86 kn računajući od 2.8.2008. godine pa do isplate, na iznos od 8,34 € / 62,86 kn računajući od 2.9.2008. godine pa do isplate, na iznos od 8,34 € / 62,86 kn računajući od 2.10.2008. godine pa do isplate, na iznos od 8,34 € / 62,86 kn računajući od 2.11.2008. godine pa do isplate, na iznos od 8,34 € / 62,86 kn računajući od 2.12.2008. godine pa do isplate, na iznos od 8,34 € / 62,86 kn računajući od 2.1.2009. godine pa do isplate, na iznos od 8,34 € / 62,86 kn računajući od 2.2.2009. godine pa do isplate, na iznos od 8,34 € / 62,86 kn računajući od 2.3.2009. godine pa do isplate, na iznos od 8,34 € / 62,86 kn računajući od 2.4.2009. godine pa do isplate, na iznos od 8,34 € / 62,86 kn računajući od 2.5.2009. godine pa do isplate, na iznos od 8,34 € / 62,86 kn računajući od 2.6.2009. godine pa do isplate, na iznos od 8,34 € / 62,86 kn računajući od 2.7.2009. godine pa do isplate, na iznos od 10,88 € / 81,97 kn računajući od 2.8.2009. godine pa do isplate, na iznos od 10,88 € / 81,97 kn računajući od 2.9.2009. godine pa do isplate, na iznos od 10,88 € / 81,97 kn računajući od 2.10.2009. godine pa do isplate, na iznos od 10,88 € / 81,97 kn računajući od 2.11.2009. godine pa do isplate, na iznos od 10,88 € / 81,97 kn računajući od 2.12.2009. godine pa do isplate, na iznos od 10,88 € / 81,97 kn računajući od 2.1.2010. godine pa do isplate, na iznos od 10,88 € / 81,97 kn računajući od 2.2.2010. godine pa do isplate, na iznos od 10,88 € / 81,97 kn računajući od 2.3.2010. godine pa do isplate, na iznos od 10,88 € / 81,97 kn računajući od 2.4.2010. godine pa do isplate, na iznos od 10,88 € / 81,97 kn računajući od 2.5.2010. godine pa do isplate, na iznos od 10,88 € / 81,97 kn računajući od 2.6.2010. godine pa do isplate, na iznos od 10,88 € / 81,97 kn računajući od 2.7.2010. godine pa do isplate, na iznos od 10,88 € / 81,97 kn računajući od 2.8.2010. godine pa do isplate, na iznos od 27,46 € / 206,87 kn računajući od 2.9.2010. godine pa do isplate, na iznos od 38,12 € / 287,22 kn računajući od 2.10.2010. godine pa do isplate, na iznos od 36,88 € / 277,87 kn računajući od 2.11.2010. godine pa do isplate, na iznos od 48,31 € / 363,97 kn računajući od 2.12.2010. godine pa do isplate, na iznos od 51,35 € / 386,87 kn računajući od 2.1.2011. godine pa do isplate, na iznos od 10,88 € / 81,97 kn računajući od 2.2.2011. godine pa do isplate, na iznos od 90,77 € / 683,87 kn računajući od 2.3.2011. godine pa do isplate, na iznos od 44,05 € / 331,87 kn računajući od 2.4.2011. godine pa do isplate, na iznos od 48,30 € / 363,92 kn računajući od 2.5.2011. godine pa do isplate, na iznos od 60,24 € / 453,87 kn računajući od 2.6.2011. godine pa do isplate, na iznos od 62,50 € / 470,87 kn računajući od 2.7.2011. godine pa do isplate, na iznos od 80,18 € / 604,10 kn računajući od 2.8.2011. godine pa do isplate, na iznos od 74,17 € / 558,87 kn računajući od 2.9.2011. godine pa do isplate, na iznos od 58,78 € / 442,87 kn računajući od 2.10.2011. godine pa do isplate, na iznos od 62,79 € / 473,07 kn računajući od 2.11.2011. godine pa do isplate, na iznos od 57,14 € / 430,52 kn računajući od 2.12.2011. godine pa do isplate, na iznos od 61,57 € / 463,87 kn računajući od 2.1.2012. godine pa do isplate, na iznos od 9,95 € / 74,98 kn računajući od 2.2.2012. godine pa do isplate, na iznos od 127,53 € / 960,87 kn računajući od 2.3.2012. godine pa do isplate, na iznos od 67,27 € / 506,87 kn računajući od 2.4.2012. godine pa do isplate, na iznos od 67,27 € / 506,87 kn računajući od 2.5.2012. godine pa do isplate, na iznos od 67,27 € / 506,87 kn računajući od 2.6.2012. godine pa do isplate, na iznos od 67,27 € / 506,87 kn računajući od 2.7.2012. godine pa do isplate, na iznos od 67,27 € / 506,87 kn računajući od 2.8.2012. godine pa do isplate, na iznos od 39,80 € / 299,87 kn računajući od 2.9.2012. godine pa do isplate, na iznos od 1.585,40 € / 11.945,22 kn računajući od 13.10.2012. godine pa do isplate,koja teče do 31. prosinca 2007. godine sukladno stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, naknaditi tužitelju MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presuda pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

11. U pisanom podnesku od 26.ožujka 2024. ( stranica 473 spisa) tužitelj po punomoćniku navodi da sukladno raspravnom Rješenju suda od 07. ožujka 2024. godine da tužitelj postavlja tužbeni zahtjev na način da razdvaja preplatu po osnovi ništetne odredbe o promjeni kamatne stope i valutne klauzule CHF,te predlaže sudu, nakon provedenog dokaznog postupka donijeti sljedeću presudu:

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3206670612/06 od 12.05.2006. godine koji su zaključili tužitelj MV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao korisnik kredita i tuženik Zagrebačka banka d.d. (OIB: 92963223473) kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, isplatiti tužitelju MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 2.786,43 € zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi:

na iznos od 159,78 € računajući od 2.8.2006. pa do isplate,

na iznos od 12,46 € računajući od2.9.2006. pa do isplate,

na iznos od 7,55 € računajući od 2.10.2006. pa do isplate,

na iznos od 7,55 € računajući od 2.11.2006. pa do isplate,

na iznos od 7,55 € računajući od 2.12.2006. pa do isplate,

na iznos od 7,55 € računajući od 2.1.2007. pa do isplate,

na iznos od 7,55 € računajući od 2.2.2007. pa do isplate,

na iznos od 7,55 € računajući od 2.3.2007. pa do isplate,

na iznos od 7,55 € računajući od 2.4.2007. pa do isplate,

na iznos od 7,55 € računajući od 2.5.2007. pa do isplate,

na iznos od 7,55 € računajući od 2.6.2007. pa do isplate,

na iznos od 7,55 € računajući od 2.7.2007. pa do isplate,

na iznos od 7,55 € računajući od 2.8.2007. pa do isplate,

na iznos od 7,55 € računajući od 2.9.2007. pa do isplate,

na iznos od 7,55 € računajući od 2.10.2007. pa do isplate,

na iznos od 3,06 € računajući od 2.11.2007. pa do isplate,

na iznos od 3,06 € računajući od 2.12.2007. pa do isplate,

na iznos od 3,06 € računajući od 2.1.2008. pa do isplate,

na iznos od 1,36 € računajući od 2.2.2008. pa do isplate,

na iznos od 16,58 € računajući od2.9.2010. pa do isplate,

na iznos od 27,24 € računajući od2.10.2010. pa do isplate,

na iznos od 26,00 € računajući od2.11.2010. pa do isplate,

na iznos od 37,43 € računajući od2.12.2010. pa do isplate,

na iznos od 40,47 € računajući od2.1.2011. pa do isplate,

na iznos od 79,89 € računajući od2.3.2011. pa do isplate,

na iznos od 33,17 € računajući od2.4.2011. pa do isplate,

na iznos od 37,42 € računajući od2.5.2011. pa do isplate,

na iznos od 49,36 € računajući od2.6.2011. pa do isplate,

na iznos od 51,62 € računajući od2.7.2011. pa do isplate,

na iznos od 70,23 € računajući od2.8.2011. pa do isplate,

na iznos od 64,22 € računajući od2.9.2011. pa do isplate,

na iznos od 48,83 € računajući od2.10.2011. pa do isplate,

na iznos od 52,84 € računajući od2.11.2011. pa do isplate,

na iznos od 47,19 € računajući od2.12.2011. pa do isplate,

na iznos od 51,61 € računajući od2.1.2012. pa do isplate,

na iznos od 117,58 € računajući od 2.3.2012. pa do isplate,

na iznos od 57,32 € računajući od2.4.2012. pa do isplate,

na iznos od 57,32 € računajući od2.5.2012. pa do isplate,

na iznos od 57,32 € računajući od2.6.2012. pa do isplate,

na iznos od 57,32 € računajući od2.7.2012. pa do isplate,

na iznos od 57,32 € računajući od2.8.2012. pa do isplate,

na iznos od 29,85 € računajući od2.9.2012. pa do isplate,

na iznos od 1.337,39 € računajući od 13.10.2012. pa do isplate,

koja teče do 31. prosinca 2007. godine sukladno stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3206670612/06 od 12.05.2006. godine koji su zaključili tužitelj MV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao korisnik kredita i tuženik Zagrebačka banka d.d. (OIB: 92963223473) kao kreditor, u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., a preko ugovorene kamatne stope od 4,50% godišnje. IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, isplatiti tužitelju MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 803,71 € zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi: na iznos od 4,48 € računajući od 2.11.2007. pa do isplate,

na iznos od 4,48 € računajući od 2.12.2007. pa do isplate,

na iznos od 4,48 € računajući od 2.1.2008. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 2.3.2008. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 2.4.2008. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 2.5.2008. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 2.6.2008. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 2.7.2008. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 2.8.2008. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 2.9.2008. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 2.10.2008. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 2.11.2008. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 2.12.2008. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 2.1.2009. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 2.2.2009. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 2.3.2009. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 2.4.2009. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 2.5.2009. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 2.6.2009. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 2.7.2009. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od2.8.2009. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od2.9.2009. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od2.10.2009. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od2.11.2009. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od2.12.2009. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od2.1.2010. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od2.2.2010. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od2.3.2010. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od2.4.2010. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od2.5.2010. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od2.6.2010. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od2.7.2010. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od2.8.2010. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od2.9.2010. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od2.10.2010. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od2.11.2010. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od2.12.2010. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od2.1.2011. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od2.2.2011. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od2.3.2011. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od2.4.2011. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od2.5.2011. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od2.6.2011. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od2.7.2011. pa do isplate,

na iznos od 9,95 € računajući od 2.8.2011. pa do isplate,

na iznos od 9,95 € računajući od 2.9.2011. pa do isplate,

na iznos od 9,95 € računajući od 2.10.2011. pa do isplate,

na iznos od 9,95 € računajući od 2.11.2011. pa do isplate,

na iznos od 9,95 € računajući od 2.12.2011. pa do isplate,

na iznos od 9,95 € računajući od 2.1.2012. pa do isplate,

na iznos od 9,95 € računajući od 2.2.2012. pa do isplate,

na iznos od 9,95 € računajući od 2.3.2012. pa do isplate,

na iznos od 9,95 € računajući od 2.4.2012. pa do isplate,

na iznos od 9,95 € računajući od 2.5.2012. pa do isplate,

na iznos od 9,95 € računajući od 2.6.2012. pa do isplate,

na iznos od 9,95 € računajući od 2.7.2012. pa do isplate,

na iznos od 9,95 € računajući od 2.8.2012. pa do isplate,

na iznos od 9,95 € računajući od 2.9.2012. pa do isplate,

na iznos od 248,01 € računajući od 13.10.2012. pa do isplate,

koja teče do 31. prosinca 2007. godine sukladno stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, naknaditi tužitelju MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presuda pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

12. U pisanom podnesku od 16. rujna 2024. (stranica 473 spisa) tužitelj po punomoćniku navodi da nastavno na zaprimljeno očitovanje vještaka financijsko knjigovodstvene struke, kojeg je tužitelj zaprimio 06.rujna 2024. godine, tužitelj postavlja tužbeni zahtjev, te predlaže sudu nakon provedenog dokaznog postupka donijeti sljedeću presudu:

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3206670612/06 od 12.05.2006. godine koji su zaključili tužitelj MV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao korisnik kredita i tuženik Zagrebačka banka d.d. (OIB: 92963223473) kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, isplatiti tužitelju MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 2.786,43 € zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi:

na iznos od 159,78 € računajući od 15.09.2006. pa do isplate,

na iznos od 12,46 € računajući od15.10.2006. pa do isplate,

na iznos od 7,55 € računajući od 15.11.2006. pa do isplate,

na iznos od 7,55 € računajući od 15.12.2006. pa do isplate,

na iznos od 7,55 € računajući od 15.01.2007. pa do isplate,

na iznos od 7,55 € računajući od 15.02.2007. pa do isplate,

na iznos od 7,55 € računajući od 15.03.2007. pa do isplate,

na iznos od 7,55 € računajući od 15.04.2007. pa do isplate,

na iznos od 7,55 € računajući od 15.05.2007. pa do isplate,

na iznos od 7,55 € računajući od 15.06.2007. pa do isplate,

na iznos od 7,55 € računajući od 15.07.2007. pa do isplate,

na iznos od 7,55 € računajući od 15.08.2007. pa do isplate,

na iznos od 7,55 € računajući od 15.09.2007. pa do isplate,

na iznos od 7,55 € računajući od 15.10.2007. pa do isplate,

na iznos od 7,55 € računajući od 15.11.2007. pa do isplate,

na iznos od 3,06 € računajući od 15.12.2007. pa do isplate,

na iznos od 3,06 € računajući od 15.01.2008. pa do isplate,

na iznos od 3,06 € računajući od 15.02.2008. pa do isplate,

na iznos od 1,36 € računajući od 15.03.2008. pa do isplate,

na iznos od 16,58 € računajući od15.10.2010. pa do isplate,

na iznos od 27,24 € računajući od15.11.2010. pa do isplate,

na iznos od 26,00 € računajući od15.12.2010. pa do isplate,

na iznos od 37,43 € računajući od15.01.2011. pa do isplate,

na iznos od 40,47 € računajući od15.02.2011. pa do isplate,

na iznos od 79,89 € računajući od15.04.2011. pa do isplate,

na iznos od 33,17 € računajući od15.05.2011. pa do isplate,

na iznos od 37,42 € računajući od15.06.2011. pa do isplate,

na iznos od 49,36 € računajući od15.07.2011. pa do isplate,

na iznos od 51,62 € računajući od15.08.2011. pa do isplate,

na iznos od 70,23 € računajući od15.09.2011. pa do isplate,

na iznos od 64,22 € računajući od15.10.2011. pa do isplate,

na iznos od 48,83 € računajući od15.11.2011. pa do isplate,

na iznos od 52,84 € računajući od15.12.2011. pa do isplate,

na iznos od 47,19 € računajući od15.01.2012. pa do isplate,

na iznos od 51,61 € računajući od15.02.2012. pa do isplate,

na iznos od 117,58 € računajući od 15.04.2012. pa do isplate,

na iznos od 57,32 € računajući od15.05.2012. pa do isplate,

na iznos od 57,32 € računajući od15.06.2012. pa do isplate,

na iznos od 57,32 € računajući od15.07.2012. pa do isplate,

na iznos od 57,32 € računajući od15.08.2012. pa do isplate,

na iznos od 57,32 € računajući od15.09.2012. pa do isplate,

na iznos od 29,85 € računajući od15.10.2012. pa do isplate,

na iznos od 1.337,39 € računajući od 15.11.2012. pa do isplate,

koja teče do 31. prosinca 2007. godine sukladno stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3206670612/06 od 12.05.2006. godine koji su zaključili tužitelj MV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao korisnik kredita i tuženik Zagrebačka banka d.d. (OIB: 92963223473) kao kreditor, u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., a preko ugovorene kamatne stope od 4,50% godišnje.

IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, isplatiti tužitelju MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 803,71 € zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi

na iznos od 4,48 € računajući od 15.12.2007. pa do isplate,

na iznos od 4,48 € računajući od 15.01.2008. pa do isplate,

na iznos od 4,48 € računajući od 15.02.2008. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 15.04.2008. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 15.05.2008. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 15.06.2008. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 15.07.2008. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 15.08.2008. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 15.09.2008. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 15.10.2008. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 15.11.2008. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 15.12.2008. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 15.01.2009. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 15.02.2009. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 15.03.2009. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 15.04.2009. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 15.05.2009. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 15.06.2009. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 15.07.2009. pa do isplate,

na iznos od 8,34 € računajući od 15.08.2009. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.09.2009. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.10.2009. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.11.2009. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.12.2009. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.01.2010. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.02.2010. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.03.2010. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.04.2010. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.05.2010. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.06.2010. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.07.2010. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.08.2010. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.09.2010. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.10.2010. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.11.2010. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.12.2010. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.01.2011. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.02.2011. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.03.2011. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.04.2011. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.05.2011. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.06.2011. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.07.2011. pa do isplate,

na iznos od 10,88 € računajući od15.08.2011. pa do isplate,

na iznos od 9,95 € računajući od 15.09.2011. pa do isplate,

na iznos od 9,95 € računajući od 15.10.2011. pa do isplate,

na iznos od 9,95 € računajući od 15.11.2011. pa do isplate,

na iznos od 9,95 € računajući od 15.12.2011. pa do isplate,

na iznos od 9,95 € računajući od 15.01.2012. pa do isplate,

na iznos od 9,95 € računajući od 15.02.2012. pa do isplate,

na iznos od 9,95 € računajući od 15.03.2012. pa do isplate,

na iznos od 9,95 € računajući od 15.04.2012. pa do isplate,

na iznos od 9,95 € računajući od 15.05.2012. pa do isplate,

na iznos od 9,95 € računajući od 15.06.2012. pa do isplate,

na iznos od 9,95 € računajući od 15.07.2012. pa do isplate,

na iznos od 9,95 € računajući od 15.08.2012. pa do isplate,

na iznos od 9,95 € računajući od 15.09.2012. pa do isplate,

na iznos od 9,95 € računajući od 15.10.2012. pa do isplate,

na iznos od 248,01 € računajući od 15.11.2012. pa do isplate,

koja teče do 31. prosinca 2007. godine sukladno stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, naknaditi tužitelju MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presuda pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

13. Radi utvrđenja odlučnih činjenica za rješenje ovog spora sud je proveo dokaze tako što izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu,Podatke o kamatnim stopama,Promete po kreditu,Pregled promjena kamatnih stopa,Opći izračun razlike po uplatama – Podatkovni sadržaji d.o.o.,Opće uvjete poslovanja,Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d.,proveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Posrednik d.o.o, saslušao tužitelja u svojstvu stranke,saslušao svjedoka ĐV,te izvršio uvid u pisano očitovanje vještaka i saslušao vještaka financijsko-knjigovodstvene struke.

14. Dakle, predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate preplaćenih iznosa anuiteta po predmetnom ugovoru o kreditu zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli prema kojoj se glavnica veže za valutu CHF.

15. Uvidom u Ugovor gotovinskom namjenskom kreditu, broj 3206670612/06 kreditna partija:7103138904, od dana 12.svibnja 2006.godine (list 9.spisa) proizlazi da je sklopljen između Zagrebačke bake d.d.Zagreb i korisnika kredita KV iz [adresa] i kao založnog dužnika,kojim ugovorom je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 23.000,00 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita,koji kredit se korisnik kredita obvezao vratiti,uz valutnu klauzulu,s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen navedenim ugovorom (čl.1. Ugovora). U članku 2. Ugovora navodi se da je korisnik kredita dužan kreditoru platiti u anuitetima kredit u iznosu kunske protuvrijednosti 23.000,00 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta,a temeljem Odluke o kamatnim stopama kreditora zagrebačke banke d.d.,koja na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 4,50% godišnje, interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate ,sve u kunskoj protuvrijednosti ,obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja (st.1.). Interkalarna kamata obračunava se na iskorišteni iznos kredita od dana isplate do dana stavljanja kredita u otplatu,a dospijeva 15 dana od dana do kojeg je izvršen obračun. O visini obračunate interkalarne kamate kreditor će pisanim putem obavijestiti korisnika kredita (st.2.). Na sve dospjele neplaćene tražbine po kreditu, osim na dospjelu nenaplaćenu kamatu, primjenjuje se kamatna stopa po dospijeću koja se utvrđuje u visini stope važeće zakonske zatezne kamate ,te će kreditor obračunati i naplatiti tako utvrđenu kamatu po dospijeću,u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, i to za cijelo razdoblje do dana plaćanja. Ako je redovna kamatna stopa veća od kamatne stope po dospijeću, primjenjuje se redovna kamatna stopa (st.3.).Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora(st.4.).Rok otplate kredita iznosi 10 godina (čl.3.).Kredit se koristi isplatom za zatvaranje stambenog kredita odobrenog korisniku kredita u Zagrebačkoj banci d.d. broj kreditne partije 7101720390,a razlika za adaptaciju kuće i to 100% isplatom na račun korisnika kredita koji se obvezuje utrošiti namjenski (čl.5.).Namjena kredita je refinanciranje stambenog kredita i adaptacija kuće (čl.6.). U čl.7. navedenog ugovora ugovoreno je da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 237,37 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem na dan plaćanja za CHF. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ugovora(st.1.).Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka,te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenim iznosima anuiteta kreditor će obavijestiti korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja kreditora(st.2.). Anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno mjesečno prvog dana u mjesecu,a počev od dana dospijeća prvog anuiteta.

16. Navedeni ugovor solemniziran je po javnom bilježniku Borisu Godžirov iz Našica dana 18. svibnja 2006.godine broj Ou-255/016-1.

17. Svjedokinja ĐV, izjavila je saslušana kod suda da tužitelja KV poznaje površno i to preko svoga sada pokojnog supruga koji je s njim zajedno radio u HV-u u Đakovu. Sjeća se da je MV bio u Afganistanu u misiji i za to vrijeme dok je on bio u misiji njezin suprug je za njega uplaćivao rate kredita, sve dok njezin suprug nije poginuo 2017. godine. Misli da mu je MV refundirao te rate jer je to bio njihov međusobni dogovor. Ne zna detalje toga, jer joj suprug nije sve govorio. Na pitanje punomoćnika tuženika da li može reći sa sigurnošću da je MV refundirao te novce njezinom suprugu, svjedokinja izjavljuje da to može sa sigurnošću tvrditi jer joj je to rekao suprug (stranica 486 spisa).

18. Tužitelj MV saslušan u svojstvu stranke izjavio je da je sa Zagrebačkom bankom sklopio ugovor o namjenskom kreditu za adaptaciju kuće. Kredit je utrošen u namjenu za koju je podignut, a to je bila adaptacija kuće. Kuću koju je adaptirao tim kreditom i dan danas koristi za stanovanje. Ne sjeća se da je Zagrebačka banka vršila kontrolu trošenja tih sredstava. Tim sredstvima kupovao je građevinski materijal, stolariju, pravio podove, postavljao deku na stropu, pravio krov te kupovao crijep,te je sve to plaćao sredstvima kredita. Građevinske poslove je obavljao sam. Kredit je sam otplaćivao. 2012. na 2013. godinu je otišao u vojnu misiju u Afganistan i tada je dao novac BV, da on u njegovo ime izvrši te uplate i to 6 rata kredita. Ne može se sada točno sjetiti koji je to iznos novca. GV je njegovim novcima uplatio te rate kredita. Inače je kredit otplaćivao na način da su mu vršene ustege sa plaće. GV je poginuo prije jedno tri godine i proveden je ostavinski postupak, te njegova supruga nema nikakvih potraživanja prema njemu. Uredno je otplaćivao kredit, odnosno plaćanja su ovisila o tome kada bi plaća sjela na račun. Pročitao je ugovor o kreditu, kredit je bio povoljan, nije tražio druge uvjete, kada je došlo do promjena išao se raspitati u banku, ali mu je rečeno da su to male razlike, ali su se kasnije pojavile veće razlike, išao je razgovarati u banku ali se sada više ne može sjetiti razgovora. U banci su mu rekli da je CHF sigurna i stabilna valuta (str.356 spisa).

19. Da bi odlučio o tužbenom zahtjevu sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke Posrednik d.o.o koji je dana 26.studenog 2020.godine dao pisani nalaz i mišljene (str.296-324 spisa) u kojem je naveo:

Tužitelj MV naspram početno ugovorene kamatne stope radi promjena istih više je uplatio tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. iznos od 6.055,58 kuna. Razlika tečaja CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta naspram tečaja za CHF koji je primjenjivao tuženik na dan isplate kredita i to tečaja 4.659931 iznosi 20.994,34 kuna.

Iz navedenog proizlazi da je tužitelj MV više uplatio po Ugovoru o namjenskom kreditu broj 3206670612/0. sklopljenom dana 12. svibnja 2006. godine od prvotno zaključenog kredita iznos od 27.049,92 kuna.

19.1. U pisanom očitovanju od 13.kolovoza 2024. (stranica 489 spisa) vještak financijsko-knjigovodstvene struke naveo je da je u ovoj pravnoj stvari ( tada broj spisa P-2979/2019) izradio dana 26. studenog 2020. godine pismeni Nalaz i mišljenje. Na navedeni pismeni Nalaz i mišljenje dana 07. lipnja 2024. godine sud mu je dostavio Dopis u kojem je zatraženo da za potrebe postupka dostavi pisano očitovanje da li je u otplati predmetnog kredita bilo kašnjenja u plaćanju, te da se navedu datumi uplata. S obzirom na navedeno u nastavku očitovanja daje tabelarni prikaz datuma dospijeća svakog pojedinog anuiteta po predmetnom Ugovoru, te datume uplata koje je imao na uvidu tijekom izrade prvotnog pismenog Nalaza i mišljenja. Kako je vidljivo iz tabelarnog prikaza po Ugovoru o namjenskom kreditu broj 3206670612/06; kreditna partija: 7103138904 sklopljenom dana 12. svibnja 2006. godine, dospijeće svakoga pojedinog anuiteta je svakog I-og u mjesecu. Tužitelju ČV svakomjesečno su se vršile ustege i kako je vidljivo pod kolonom " Datumi uplata " iste su se vršile nakon dospijeća anuiteta iz čega proizlazi da je došlo do kašnjenja u plaćanju.

19.2. Stalni sudski vještak Darijo Dumančić iz Posrednik d.o.o., saslušan na ročištu kod suda izjavio je da ostaje u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja i pisanih očitovanja kao i očitovanja od 29. listopada 2024. u kojem je utvrdio da je tužitelj u tužbenom zahtjevu iznose iskazao istovjetno kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem od 26. studenog 2020., te su navedeni iznosi ispravno denominirani iz kuna u eur. Glede datuma početka zateznih kamata može reći da nakon pojašnjenja od strane punomoćnika tužitelja na ročištu kod suda,te pripremajući se za navedeno ročište – da datumi početka zateznih kamata su postavljeni upravo onako kako je na ročištu pojasnio punomoćnik tužitelja, znači 15. -tog u mjesecu za uplate izvršene u mjesecu koji je prethodio (stranica 516 spisa).

20. Dakle, odredbom čl. 322. ZOO propisano je da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neki drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

21. Odredbom čl. 324. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog kojeg je ugovor sklopljen(st.1.),ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (st.2.).

22. Temeljem odredbe čl.327. ZOO na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba,a odredbom čl. 328. ZOO propisano je da pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.

23. Temeljem odredbe čl. 2. st.1. ZPP u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku,međutim,sud je temeljem odredbe čl.327. ZOO ovlašten procijeniti je li pravno valjan odnosno ništetan pravni posao, ali razmatrajući ga samo kao prethodno pitanje o čijem rješenju ovisi odluka suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva (C: Komentar ZOO - str. 485 spisa).

24. Dakle,za navesti je u ovoj pravnoj stvari da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013.godine i presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Gž-Pž-7129/13 od 13.lipnja 2014.godine i broj: Pž-6632/17 od 14.lipnja 2018.godine,koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014 od 09.travnja 2015.godine i Rev- 2221/2018 od 03.rujna 2019.godine, u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke (između ostalih i tužena u ovom predmetu) u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, s napomenom da sukladno odredbi čl.502.c ZPP-a sud je za takva utvrđenja vezan u ovoj parnici jer se tužitelj na njih pozvao.

25. Dakle, na temelju provedenog dokaznog postupka, te ocjene svih izvedenih dokaza u smislu čl.8. ZPP proizlazi da je u predmetni ugovor o kreditu unijeta formulacija glede promjenjive kamatne stope, koja buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva, niti razumljiva prosječnom potrošaču, niti iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelju na valjani i razumljiv način objašnjen rizik promjene tečaja domaće valute u odnosu na valutu švicarski franak,te je s obzirom na navedeno tužitelju kao korisniku kredita suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora,niti predvidjeti ekonomske posljedice koje iz te obveze proizlaze,te su stoga citirane odredbe ugovora o kreditu u navedenom dijelu ništetne.

26. Za napomenuti je da je tuženik na ročištu održanom kod ovog suda dana 7.lipnja 2024. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem u svojstvu svjedoka osobnog bankara VV (stranica 485 spisa).

27. Nadalje, za navesti je u ovoj pravnoj stvari da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine i presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Gž-Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014 od 09. travnja 2015. godine i Rev - 2221/2018 od 03. rujna 2019. godine, u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke (između ostalih i tužena u ovom predmetu) u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, s napomenom da sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a sud je za takva utvrđenja vezan u ovoj parnici (Napomena: Odluka suda EU u predmetu OTP banka i dr. protiv RH od 08.studenog 2022.,objavljena 01.prosinca 2022 - Zahtjev broj 38541/21).

28. S obzirom na izloženo, te s obzirom da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđene ništetnim, proizlazi zaključak da su predmetne naprijed citirane ugovorne odredbe u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne (čl.4., čl. 247, čl. 322, čl. 323 i čl. 324. ZOO/05, te čl. 82., 83., 84., 85. i 86. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača - NN 96/03).

29. Dakle,odredba čl.502 ZPP, te odredbe ZZP (čl.118.) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl.502.a st.1. ZPP-a.

30. Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je između stranaka na standardnom obrascu, te se o odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo, te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice kao korisnika kredita. Tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbi ugovora u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli definiranih od strane tuženika,s posljedicom da je tuženik pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe.

31. Također je za navesti da na temelju provedenih dokaza nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima.

32. Odredbom čl.323. st.1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

33. S obzirom da je provedenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke čiji nalaz i mišljenje je sud prihvatio, jer je dan u skladu s pravilima struke i nepristrano, a u kojem nalazu je izračunata razlika koja se odnosi na iznose koji su nastali uslijed promjene visine kamatne stope te iznosa koji su nastali uslijed promjene tečaja, utvrđeno je dakle u ovoj pravnoj stvari da je tužitelj po osnovu ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu i to u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi – više platio tuženiku iznos od 803,71 EUR (6.055,58 kn),te više plaćeno zbog promjene tečaja CHF ( 2.786,43 EUR (20.994,34 kn).Stoga je sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju navedene iznose sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne preplaćene iznose, tekuće od dospijeća do isplate kako je to navedeno u izreci presude (čl.1115. ZOO; čl.29.st.1. ZOO,čl.3. ZID ZOO).Naime,s obzirom da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (P- 1401/12) pravomoćno utvrđeno da su odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa tijekom otplate kredita nepoštene, uz nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu (ugovor pisan na obrascu koji je unaprijed pripremio tuženik), proizlazi da je tuženik nepošteni stjecatelj,te je dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

34. U odnosu na prigovor zastare, za navesti je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim presudama broj: Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio pravno shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241. ZOO-a, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

34.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 31.siječnja 2022.godine zauzeo je pravno shvaćanje broj Su-IV -33/2022- 2, prema kojem ako je ništetnost ustanovljena, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača,neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju,a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

34.2. U konkretnom slučaju utužena je tražbina dospijeća kako je navedeno. U predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 tužba je podnijeta dana 4. travnja 2012.godine i prekinula je tijek zastare za tužitelja,te je zastara počela teći iznova ( 245.st.1. ZOO) od dana pravomoćnosti tog dijela presude broj P-1401/12 ( u dijelu za promjenjivu kamatu),dakle nakon 13. lipnja 2014. godine, a tužba u ovom predmetu je podnijeta dana 12. lipnja 2019.godine, s napomenom da je u odnosu na valutnu klauzulu navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018.god.(Pž-6632/2017).

34.3. Dakle,zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti odluke koja je donijeta u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kako je naprijed navedeno,neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju,a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite,pa s obzirom na izloženo prigovor zastare u konkretnom slučaju nije osnovan ( VSRH Revd - 3538/2020-2 od 09.ožujka 2021.godine; VSRH Građanski odjel,Objedinjeno pravno shvaćanje broj: Su-IV-33/2022-2 od 31.siječnja 2022.godine).

35. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije, za navesti je da je tužitelj saslušan u svojstvu stranke izjavio da je isključivo sam otplaćivao rate kredita putem administrativne zabrane na plaći, da 2012. na 2013. godinu je otišao u vojnu misiju u Afganistan i tada je dao novac BV, da on u njegovo ime izvrši te uplate i to 6 rata kredita,koji je njegovim novcima uplatio te rate kredita. Izjavio je da je GV poginuo prije jedno tri godine i proveden je ostavinski postupak, te njegova supruga nema nikakvih potraživanja prema njemu,u svezi čega je u spis dostavio rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog BV.

35.1. Dakle, nesporno da je da tužitelj s tuženikom sklopio predmetni ugovor o kreditu,tužitelj je u obveznom odnosu prema tuženiku,banka je primila sve uplate rata kredita i knjižila ih na partiju predmetnog kredita,te s obzirom na izloženo te iskaz tužitelja saslušanog u svojstvu stranke,čije navode je potvrdila svjedok ĐV, koja je iskazivala kako je naprijed navedeno (stranica 75,485), ne proizlazi da je eventualno treća osoba ovlaštenik utuženog potraživanja,pa je prigovor nedostatka aktivne legitimacije koji je istakao tuženik neosnovan (čl.161. ZOO,čl.219.st.1.ZPP).

36. U odnosu na prigovor da tužitelj nema svojstvo potrošača za navesti je da iz sadržaja predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je namjena kredita refinanciranje stambenog kredita i adaptacija kuće,te da je korisnik kredita (tužitelj) naznačen kao fizička osoba, dakle,izvan eventualne profesionalne djelatnosti ili djelatnosti slobodnog zanimanja,jer bi to moralo biti navedeno u sadržaju ugovora, s napomenom da je u čl.5. Ugovora navedeno da se kredit koristi isplatom za zatvaranje stambenog kredita odobrenog korisniku kredita u Zagrebačkoj banci d.d.,a razlika za adaptaciju kuće,te je tužitelj saslušan u svojstvu stranke izjavio da je kredit utrošen u namjenu za koju je podignut, da je kuću u kojoj i danas stanuje adaptirao tim kreditom. Za navesti je i to da je u čl.23. E predmetnog ugovora o kreditu navedeno da kreditor ima pravo kontrolirati namjensko korištenje kredita,te tuženik u konkretnom slučaju nije dostavio dokaze da bi kontrolom utvrdio da je tužitelj koristio kredit protivno namjeni iz čl.6 ugovora,pa stoga s obzirom na izloženo prigovor tuženika nije osnovan (Županijski sud u Puli broj Gž-538/2020-2 od 21.rujna 2020.godine).

37. Za navesti je u ovoj pravnoj stvari da je po provedenom vještačenju tužitelj po punomoćniku dana 30.studenog 2020.godine (str.330 spisa) specificirao tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa u skladu s izračunom vještaka vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, pri čemu je iz iste činjenične osnove zahtijevao novčane iznose sukladno izračunu vještaka (list 134 spisa),te potom u pisanim podnescima od 12.04.2023.(stranica 463 spisa) ,26.03.2024. (stranica 473 spisa) i 16.riujna 2024. (stranica 494 spisa) tužbeni zahtjev uskladio sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u RH, odvojeno prikazao tražbinu po osnovu povećanja kamatne stope te odvojeno po osnovu tečajne razlike i tužbeni zahtjev uskladio sa dopunom nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke,te se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti u smislu čl.191.st.2. ZPP (ŽS Rijeka Gž R-469/17-2). Za navesti je i to da s obzirom da je tužitelj o egzaktnoj visini svoje tražbine mogao saznati tek nakon provedenog vještačenja,da je preinaka tužbe dopuštena temeljem odredbe čl.190.st.3. ZPP (čl.39.,čl.117.st.2.ZID ZPP).

38. Međutim, tužitelj je u pisanom podnesku od 26.ožujka 2024. (stranica 473 spisa), uz postojeći kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa postavio i deklaratorne tužbene zahtjeve za utvrđenje ništetnim odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF,te u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.,a preko ugovorene kamatne stope od 4,50% godišnje, kod kojeg tužbenog zahtjeva je ostao i u pisanom podnesku od 16.rujna 2024. (stranica 494 spisa) - koja preinaka nije dopuštena, a s obzirom da je odredbom čl.190.st.1. ZPP propisano da tužitelj može tužbu preinačiti do zaključenja prethodnog postupka,pa s obzirom da je tužitelj na navedeni način preinačio tužbu nakon zaključenja prethodnog postupka,to je sud donio rješenje kao u izreci.

39. S obzirom da je tužitelj u pisanom podnesku od 30.studenog 2020. godine (list 330 spisa) snizio tužbeni zahtjev za isplatu na iznos od 27.049,92 kn, što ima karakter povlačenja tužbe, čemu se tuženik nije protivio, te je stoga sud dana 28.prosinca 2021. temeljem odredbe čl.193. ZPP donio rješenje o povlačenju dijela tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 10.464,21 kn (stranica 366 spisa), protiv kojeg rješenja nije ulagana žalba.

40. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1.ZPP (čl.28.,čl.117.st.3.ZID ZPP/2019).

40.1. S obzirom na uspjeh u postupku, naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 3.222,80 EUR ,koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe (Tbr. 7.t.1) u visini od 100 bodova, sastav četiri obrazložena pisana podnesaka - po Tbr. 8.t.1. u visini od po 100 bodova, te za zastupanja na ročištima od 27. veljače 2020. god. (Tbr.9.t.2.) 50 bodova,12.listopada 2020.godine (Tbr.9.t.2) 50 bodova, 04. listopada 2021.godine (Tbr.9.t.2) 100 bodova,09.studenog 2021.godine (Tbr.9.t.1) 100 bodova,28.12.2021. (Tbr.9.t.3.) 50 bodova, za sastav pisanih podnesaka od 12.04.2023.,26.03.2024. i 16.09.2024. po Tbr.8.t.1. u visini od po 100 bodova, te za zastupanja na ročištima kod suda dana 07.03.2024.,07.06.2024.,17.09.2024. i 20.11.2024. po Tbr.9.t.1. u visini od po 100 bodova, koji trošak je određen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika plus PDV, troška vještačenja u iznosu do 265,45 EUR i troška sudske pristojbe na tužbu 82,35 EUR. Tužitelju ne pripada zahtijevani trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 82,35 EUR, s obzirom da je odredbom čl.6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (NN 51/23 od 12.5.2023.) propisano da su tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi, a odredbom čl.13. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (NN 51/23 od 12.5.2023.) propisano je da navedeni zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u „ Narodnim novinama“, to je tužiteljica obveznik plaćanja sudske pristojbe samo na dio tužbenog zahtjeva pod točkom III. petita tužbe.

41. Na dosuđeni iznos troška tužitelju pripadaju zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a, čl.29. ZOO).

42. Podnesak tužitelja po punomoćniku od 30.studenog 2020.godine (list 330 spisa) kojim je snizio tužbeni zahtjev kako je navedeno, što ima karakter povlačenja tužbe, dostavljen je punomoćniku tuženika dana 01.prosinca 2020.godine (str. 332. spisa), te s obzirom da tuženik nije u roku iz čl.164.st.8. ZPP, koji rok je prekluzivan, zahtijevao naknadu troška za povučeni dio tužbenog zahtjeva, to mu taj trošak nije dosuđen.

43. S obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 31. prosinca 2024.

SUDAC

Spomenka Rodić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude i rješenja, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude i rješenja.

DOSTAVITI:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika