Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U

ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj: P-9337/2021-29

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužitelja: OLĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Bujić, odvjetniku u Zagrebu, Ulica Crvenog križa 23, protiv I. tuženika [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) sa sjedištem u [adresa] i II. tuženice OL (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa] i III. tuženika GLĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], II. I III. tuženici zastupani po punomoćnicima NLĐ i Ivani Milinković-Piškorić, odvjetnicama iz [adresa], radi utvrđenja ništetnosti ugovora , nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 23. listopada 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Marka Bujića, odvjetnika, punomoćnika po zaposlenju I. tuženika GL, dipl. pravnice te punomoćnika II. I III. tuženika NLĐ, odvjetnice, dana **.**.2024.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kupoprodaji od 22. listopada 1996. godine, br. SU-62877 sklopljen između Grada Zagreba - Fonda grada Zagreba za vodoprivredu, promet i stambeno i komunalno gospodarstvo, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao prodavatelja i OL iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], kao kupaca, kojim je prodan stan na mansardi, koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija u površini od 6,00 m2, u stambenoj zgradi [adresa], sagrađena na čest. br. 2338/9, po novoj izmjeri br. 7322 k. o. [katastarska općina], upisan u Knjigu položenih ugovora Grad Zagreb, [broj poduloška], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sada upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao etažno vlasništvo E11.

II. Utvrđuje se da su uknjižba prava vlasništva na nekretnini upisanoj u [broj poduloška] u Knjizi položenih ugovora Grad Zagreb, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sada upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao etažno vlasništvo E11, (stan na mansardi, koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija u površini od 6,00 m2, u stambenoj zgradi [adresa], sagrađena na čest. br. 2338/9, po novoj izmjeri br. 7322 k. o. [katastarska općina]) izvršene temeljem navedenog Ugovora o kupoprodaji iz toč. I ove Presude, pod poslovnim brojem Zs- 12028/96, pravno nevaljana.

III. Utvrđuje se da su uknjižba prava vlasništva na nekretnini upisanoj u [broj poduloška] u Knjizi položenih ugovora Grad Zagreb, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sada upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao etažno vlasništvo E11, (stan na mansardi, koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija u površini od 6,00 m2, u stambenoj zgradi [adresa], sagrađena na čest. br. 2338/9, po novoj izmjeri br. 7322 k. o. [katastarska općina]) izvršene temeljem navedenog Ugovora o kupoprodaji od 27. travnja 2020. godine između OL iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], kao prodavatelja i GLĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod poslovnim brojem Z-18788/2020, pravno nevaljana.

IV. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu brisanje uknjižbe pod poslovnim brojem Z-18788/2020, kojim je dozvoljena uknjižba prava vlasništva u [broj poduloška] u Knjizi položenih ugovora Grad Zagreb, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sada upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao etažno vlasništvo E11. (stan na mansardi, koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija u površini od 6,00 m2, u stambenoj zgradi [adresa], sagrađena na čest. br. 2338/9, po novoj izmjeri br. 7322 k. o. [katastarska općina]) u korist GLĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

V. Nalaže se tuženicima isplatiti tužitelju troškove ovog parničnog postupka uvećane za zakonske zatezne kamate utvrđene za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od donošenja prvostupanjske presude do isplate. "

II. Nalaže se tužitelju OLĐ da naknadi II. I III. tuženima parnični trošak u iznosu od 1.168,75 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je unuk te ujedno i jedini nasljednik iza svoje bake, pok. O (rođ. G) Heller. Tužiteljevi roditelji i sestra su preminuli, a tužitelj je postao jedinim nasljednikom. U prilogu se nalaze rješenja o nasljeđivanju iza pok. NL, te Sudska potvrda o nasljeđivanju iza tužiteljeve sestre DLĐ, iz kojih je vidljivo da je tužitelj univerzalni nasljednik i drugih nasljednika nema. Cjelokupna imovina gđe. NL na području bivše države konfiscirana je temeljem Rješenja Kotarskog suda za II. i III. rajon Grada Zagreba, broj I. 108/49 od 24. veljače 1949., a koja se sastojala, između ostalog, na području Republike Hrvatske od 2.400 dionica društva Privreda d.d. Imovina društva Privreda d.d. se sastojala pretežito u nekretninama i to: dvorište i zgrada u [adresa], br. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dvorište i kuća (zgrada) u Martićevoj ulici 14, br. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i dvorište i kuća (zgrada u [adresa] (danas [adresa]), br. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Društvo Privreda d.d. izdalo je sveukupno 3.000 dionica, od kojih svaka glasila na iznos od 1.000 dinara. Gđa.NL bila je vlasnica 3.000 dionica, odnosno bila je 100% vlasnica društva Privreda d.d. Dakle, krajnjim vlasnikom nekretnina se smatra gđa. NL.

2. Nadalje, navodi da je navedena odluka od 24. veljače 1949. donesena temeljem Prijedloga Gradskog narodnog odbora u Zagrebu, Povjereništva za trgovinu i opskrbu, broj 3436/49-VIII-T-I. c od 21. veljače 1949. upućenog Kotarskom sudu za II. i III. rajon Grada Zagreba, kojim se predlaže konfiskacija cjelokupne imovine na području FNRJ gđe. NL, i to konfiskacija preostalih 2.400 dionica društva Privreda d.d., dok se utvrđuje da je preostalih 600 dionica već konfiscirano i da su položene kod Narodne banke FNRJ, Centrale za N. R. Sloveniju. Nakon provedene konfiskacije u zemljišnim knjigama iz vlastovnice je brisano društvo Privreda d.d., a uknjiženo je društveno vlasništvo. Za vrijeme dok su nekretnine bile u vlasništvu prijašnje vlasnice one su isključivo služile za iznajmljivanje i slične djelatnosti. Nakon oduzimanja, koliko je tužitelju poznato, nekretnine su predane na upravljanje Povjereništvu za komunalne poslove Gradskog narodnog odbora Zagreb.Slijednik Gradskog narodnog odbora je Gradska skupština – Grad Zagreb.

3. Ističe da je dana 11. prosinca 2002. tužitelj podnio zahtjev radi povrata (naknade za) oduzetu imovinu, stanova i poslovnih prostora koje se nalaze i pripadaju: dvorište i zgrada u [adresa], br. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dvorište i kuća (zgrada) u Martićevoj ulici 14, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i dvorište i kuća (zgrada) u [adresa] (danas [adresa]), br. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Postupak se vodi kod Grada Zagreba, Ured za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, pod brojem KLASA. UP/I-942-01/21-06/2 u kojem postupku do danas nije doneseno rješenje o zahtjevu tužitelja. Tužitelj smatra da ima pravo na povrat u naravi konfisciranih stanova i poslovnih prostora, što je i istaknuo u svom zahtjevu za povratom i to temeljem članaka 32. i 40., 52 i 53 Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a to pravo temelji, osim prava koje proizlazi iz Zakona o naknadi i na činjenici da su stanovi bili prodavani tijekom trajanja zabrane raspolaganja oduzete imovine. Stanovi u predmetnim nekretninama su otkupljeni tijekom ranih 90-ih godina te su u zemljišnim knjigama formirani podulošci u Knjizi položenih ugovora.

4. III. tuženik je uknjiženi vlasnik stana u stambenoj zgradi u [adresa]. Nekretnina je upisana u Knjigu položenih ugovora Grada Zagreb, [broj poduloška] (zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), a predstavlja stan stan na mansardi, koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija u površini od 6,00 m2, u stambenoj zgradi [adresa], sagrađena na čest. br. 2338/9, po novoj izmjeri br. 7322 k. o. [katastarska općina]. Ističe da je uvidom u zemljišnoknjižni izvadak vidljivo da je lll.-tuženik uknjižio svoje prava vlasništva temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 27. travnja 2020. godine, pod poslovnim brojem Z-18788/2020.Nadalje, prva vlasnica je bila ll. - tuženica, koja je uknjižila svoje pravo vlasništva temeljem Ugovora o kupoprodaji od 22. listopada 1996. godine, br. SU-62877, pod poslovnim brojem Zs-12028/96.

5. Iz navedenog izvatka vidljivo je da je III. tuženik uknjižio svoje pravo vlasništva pod poslovnim brojem Z-18788/2020.

6. U vrijeme sklapanja spornog ugovora na snazi je bio Zakon o zabrani prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike, odnosno u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba kojim je bio zabranjen prijenos prava na raspolaganja i korištenja nekretnina na temelju taksativno navedenih propisa (čl. 1), do donošenja zakona o vraćanju odnosno naknadi za takve nekretnine u vlasništvo ranijih vlasnika, a koja zabrana nije otpala donošenjem Zakona o naknadi. Između ostalih propisa iz čl. 1 Zakona o zabrani, naveden je i Zakon o prijelazu u društveno vlasništvo neprijateljske imovine i sekvestraciji nad imovinom odsutnih osoba (Službeni list FNRJ br. 63/46), temeljem kojeg je provedena konfiskacija imovine prijašnje vlasnice, što proizlazi iz Rješenja Kotarskog suda za II i III rajon grada Zagreba.

7. Ističe da Fond grada Zagreba za vodoprivredu, promet i stambeno i komunalno gospodarstvo predmetnom je nekretninom (stanom) raspolagao nakon donošenja i za vrijeme važenja Zakona o zabrani. Slijednik spomenutog Fonda je jedinica lokalne i regionalne samouprave Grad Zagreb, ovdje I. tuženik. Sporni ugovor o kupoprodaji sklopljen je 22. listopada1996., kada je izričito prisilnim propisom bilo zabranjeno raspolaganje nekretninama u društvenom vlasništvu. Zakon o zabrani, čl. 4. propisuje da je takav pravni posao, u pogledu nekretnina na području Republike Hrvatske ništav. Prema tome,smatra da je ovdje sporni ugovor nedvojbeno sklopljen protivno prisilnom propisu, te je takav ništetan.

8. Nadalje, tužitelj drži da je II. tuženica raspolagala nekretninom kao nevlasnica te nije bila ovlaštena sklopiti Ugovor o kupoprodaji nekretnine dana 27. travnja 2020. godine sa III. tuženikom, kao kupcem. Dakle, kako u vrijeme sklapanja spornog ugovora nisu postojale pretpostavke o raspolaganju nekretninom, tužitelj drži da je takvo raspolaganje suprotno općem načelu prava da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima, stoga tužitelj temeljem čl. 123. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima zahtijeva zbog neistinitosti (nevaljanosti) prednikova upisa ovom tužbom i tužbenim zahtjevom brisanje spornog upisa III. tuženika pod poslovnim brojem Z-18788/2020, na nekretnini upisanoj u Knjige položenih ugovora Grad Zagreb, [broj poduloška].

9. Dakle, radi se o nekretnini koja je konfiscirana, oduzeta prijašnjoj vlasnici bez naknade. Prijašnji vlasnik, društvo Privreda d.d. je brisano iz vlastovnice u zemljišnim knjigama, te je upisano društveno vlasništvo. Nekretnina je otkupljena u razdoblju kada je takav prijenos bio izričito zabranjen, stoga se predmetna kupoprodaja temeljem ugovora o kupoprodaji ima utvrditi ništavom, na način da učinci prijenosa vlasništva nisu nikada niti nastali. Ističe da daljnje raspolaganje nekretninom od strane II. tuženice, bilo je nedozvoljeno, kako iz razloga jer nije imala prava raspolagati nekretninom kao nevlasnica i takva uknjižba vlasništva sada upisanog vlasnika - III. tuženika je nevaljana.

10. Stoga tužitelj predlaže utvrditi ništetnost ugovora o kupoprodaji od 22.10.1996. te posljedično pravno nevaljanim uknjižbe prava vlasništva, zatim naložiti brisanje upisanog prava vlasništva III tuženika te uspostavu zk stanja koje je prethodilo uknjižbama Zs- 28179/93 i Z-31457/2021 odnosno predlaže prihvati tužbeni zahtjev sadržaja citiranog kao u izreci ( konačno postavljenim zahtjevom kao u tužbi i izmjene sa ročišta 29.09.2023.)

11. I. tuženik u odgovoru na tužbu ističe da su [adresa] i OL sklopili Ugovor o kupoprodaji stana u [adresa], broj ugovora: Su- 62877 od 22. listopada 1996. godine, u dobroj vjeri i temeljem valjane dokumentacije.

- da je DL bila nositeljica sustanarskog prava na stanu u [adresa], (ranije [adresa]), na mansardi, koji se sastoji od jedne sobe u površini 6,00 m2;

- da je OL kao nositeljica stanarskog prava podnijela zahtjev za sklapanje ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo dana 10. svibnja 1996.;

- da je društvo Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo pribavilo svu raspoloživu dokumentaciju vezano za imovinsko pravni status zgrade odnosno dokumentaciju vezanu uz mogućnost raspolaganja stanovima sukladno važećim zakonskim odredbama

- da je Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo pribavilo svu dokumentaciju iz Zbirke isprava uloženu pod posl. brojem Z-961/50 temeljem koje je u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina],na nekretnini označenoj kao z. k. č. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina], kuća popisni br 4705, dvorište,zid i vrt u [adresa], površine 1291 m2, izvršeno brisanje upisanog prava vlasništva poduzeća tt. Privreda d.d. i izvršen upis Općenarodne imovine s organom upravljanja Poduzećem državnih stambenih zgrada II rajona u Zagrebu;

- da iz isprava uloženih u Zbirku isprava pod posl. brojem: Z-961/50 ne proizlazi da bi predmetna nekretnina bila konfiscirana bivšem vlasniku ili oduzeta sukladno Zakonu o prijelazu u državno vlasništvo neprijateljske imovine i sekvestraciji nad imovinom odsutnih osoba, već samo da je nad poduzećem tt. Privreda d.d. proveden likvidacijski postupak;

- da su [adresa] i OL sklopili Ugovor o kupoprodaji stana u [adresa], broj ugovora: Su-62877 od 22. 10. 1996., sukladno Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo te je imenovana temeljem navedenog ugovora upisana u knjigu položenih ugovora u [broj poduloška] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod. posl. brojem: Zs-12028/96, kao vlasnica stana na mansardi, koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija ukupne površini 6,00 m2, u stambenoj zgradi [adresa],sagrađenoj na z. k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], po novoj izmjeri k. č. [katastarska čestica] k.o. Centar

Napominje se da je nakon povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora predmetni stan upisan kao posebni dio nekretnine, etažno vlasništvo pod Rbr. 11. na z. k. č. br. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].II tužena OL i III tuženi GLĐ sklopili su 27. 4.2020. ugovor o kupoprodaji nekretnine, temeljem kojeg se III tuženik upisao kao potonji vlasnik pod posl. brojem: Z- 18788/2020.

Iz navedenog proizlazi da je kupac stana OL stekla nekretninu temeljem valjanog pravnog posla, da su i prodavatelj i kupac u trenutku sklapanja pravnog posla, bili u dobroj vjeri, slijedom čega je kupac i u dobroj vjeri zatražio uknjižbu svog prava vlasništva u zemljišne knjige (je li bio u dobroj vjeri prosuđuje se prema načelu obične pažnje, koja se očekuje od svakog razumnog čovjeka u takvim okolnostima).

Navedeno vrijedi i za III tuženika GLĐ koji je predmetni stan stekao i u zemljišnu knjigu se upisao temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog sa OL dana **.**.2020.

Budući da je ugovor sklopljen u dobroj vjeri i temeljem dokumentacije koja je omogućavala sklapanje kupoprodajnog ugovora, to su protekli svi zakonom predviđeni rokovi za brisanje upisa prava vlasništva II-tuženika upisanog u zemljišne knjige, a za potraživanje brisanja ovog upisa, slijedom odredbe čl. 150. Zakona o zemljišnim knjigama,tužitelj nema ni aktivnu legitimaciju.

Nadalje, ističe da u konkretnoj pravnoj stvari, pri sklapanju ugovora o kupoprodaji predmetnog stana,uvidom u svu dokumentaciju koja je priložena zbirci isprava zemljišne knjige te povijesnom zemljišnoknjižnom ulošku za predmetnu česticu nije bilo razvidno da je nekretnina konfiscirana, slijedom čega nije postojala ni obveza ni razlog, za prodavatelja ili kupca,istraživati izvanknjižno stanje.

Slijedom iznijetog i slijedom odredbe čl. 150. Zakona o zemljišnim knjigama, u odnosu na tužbeni zahtjev ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja i prigovor promašene pasivne legitimacije I-tuženika i ovaj tužbeni zahtjev osporava kao neosnovan u cijelosti.

Ističe da je tužbeni zahtjev neosnovan i u odnosu na odredbu čl. 45. Zakona o naknadi za imovinu oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Sukladno članku 45. Zakona o naknadi…, poduzeća oduzeta prijašnjem vlasniku na temelju propisa iz članka 2., te akata i načina propisanih člankom 3. tog Zakona, ne vraćaju se.

Slijedom odredbe st. 3. označenog članka dioničarima prijašnjeg vlasnika (poduzeća) pripada naknada.

Sukladno odredbi označenog članka, a u vezi s čl. 13. Zakona o fondu za naknadu oduzete imovine, stanari stječu pravo na otkup stanova, te se i po ovom osnovu tužbeni zahtjev kojim se potražuje ništetnost predmetnog kupoprodajnog ugovora, ukazuje neosnovanim u cijelosti.

Slijedom navedenog,I tuženik predlaže ovaj tužbeni zahtjev kao neosnovan odbiti uz naknadu troška parničnog postupka I. tuženiku.

II i III tuženici (list 188-189 spisa) ističu da tužitelj uopće nema pravni interes za vođenje ove parnice. Sam tužitelj u tužbi navodi da se kod Grada Zagreba, Ureda za imovinskopravne poslove i imovinu grada vodi postupak pod brojem KLASA: UP/I- 942-01/21- 06/2, a koji postupak još nije dovršen. Kako se navedeni postupak vodi po istoj pravnoj osnovi-povratu imovine, odnosno obeštećenju ovdje tužitelja, podnošenje ove tužbe je neopravdano i nepotrebno. Ovo stoga što tužitelj tužbom ne traži utvrđenje ništetnosti Ugovora o kupoprodaji od 27. travnja 2020. godine, sklopljenog između II. I III. tuženih, a traži da se uknjižba prava vlasništva temeljem tog (valjanog) ugovora utvrdi pravno nevaljanom, te da se izvrši brisanje ove uknjižbe. Nadalje, navode da je u svakom slučaju netočno da bi Ugovor o kupoprodaji od 22. listopada 1996. godine SU-62877 sklopljen između Grada Zagreba i II tužene bio ništetan, budući da je isti sklopljen s povjerenjem u zemljišne knjige. II tužena je kupila nekretninu na kojoj u trenutku prodaje nije bilo nikakvih tereta ni zabilježbi, te je ugovor u cijelosti realiziran, te je II. tužena uknjižbom stekla pravo vlasništva na nekretnini. Slijedom toga, također postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, nekretninu je stekao i III. tuženik. U trenutku stjecanja nekretnine na istoj nije postojala nikakva zabilježba ni bilo što, što bi III. tuženiku ukazivali na bilo kakav problem. Tužitelj je, budući da je pokrenuo postupak radi povrata nekretnina kod Grada Zagreba, mogao staviti zabilježbu pokrenutog postupka, što nije učinio. Tuženi stoga smatraju da nisu pasivno legitimirani u ovom predmetu. Nadalje, navode da također, opreza radi osporavaju i aktivnu legitimaciju tužitelja. Naime, u tužbi se paušalno navodi veza između tužitelja i društva Privreda d.d., koja nije ničime potkrijepljena i dokazana. Naime, u dokumentu Gradskog narodnog odbora u Zagrebu, Povjerenstvo za trgovinu i opskrbu, Sekretarijat, navodi se da se "među ostalim dioničkim društvima likvidira i tt. "Privreda d.d." sa sjedištem u [adresa], vlasnik čijih dionica je Heler Dora iz Ljubljane." Iz navedenog je jasno da je ime osobe koja je bila vlasnica dionica Heler Dora, a ne Heller N, te je sasvim moguće da se ne radi o istoj osobi. Osim toga u rješenju o nasljeđivanju od 27.11.1998. koje tužitelj dostavlja ostaviteljica je FL, a ne N, kako to tužitelj navodi u tužbi. Osim toga, u navedenom rješenju ne navode se bilo kakva potraživanja prema tuženima (pa ni prema I. tuženiku) s bilo kojeg osnova. Ističu da niti ime unuka ostaviteljice u ostavinskom postupku nije istovjetno s imenom ovdje tužitelja. Zbog svega navedenog 2. i 3. tuženi smatraju da ovu tužbu treba odbaciti, a podredno odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, uz dosudu troška 2. i 3.tuženima.

12. Tijekom postupka sud je proveo sve po strankama predložene dokaze, a stranke izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva istakle su da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.( list 302 spisa- roč.23.10.2024.) Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u rodni list tužitelja, rješenje o nasljeđivanju Kotarskog suda u Kranju D-557/97-3 od 9.11.1998. – prijevod sa slovenskog jezika u preslici, ovjereni prijevod sa španjolskog jezika dokumentacije u preslici s ovjerom javnog bilježnika Bože Miletića broj Ov- 1055/2020, "popis spisa (pismena) - list 26 HL konfiskacija, dopis Gradskog narodnog odbora u Zagrebu broj 3436/49-VIII – T I-C ( list 27 spisa), nečitka preslika list 28 spisa, rješenje od 24.2.1949. ( list 29), zapisnik od 23.3.1949. – list 30 i 31-32 spisa, izvadak iz zk, zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 23.2.2015., presliku iz zemljišnih knjiga – list 35-41 spisa, zahtjev radi povrata odnosno naknade za oduzetu imovinu od 8.11.2002. ( list 42), podnesak od 20.2.2020. Gradu Zagrebu, (list 47-50 spisa), zapisnik Grada Zagreba od 23.2.2021. (list 51-53 spisa), izvadak iz knjige položenih ugovora – povijesni prikaz broj [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška] knjiga PU Grad Zagreb, ugovor o kupoprodaji stana između [adresa] i OL od 22.10.1996., podatke JRO za stranke, presliku dokumentacije - list 140 spisa i ugovora o korištenju stana – list 141-142, odobrenje za upotrebu, ugovor o kupoprodaji stana – list 147-148, uplatnicu – list 149, obračun cijene stana na dan 22.10.1996. GSKG – Zagreb, potvrdu zk.-062877 od 22.10.1996., potvrdu GSKG izvod iz posjedovnog lista, rješenje u preslici – list 163, 165 nečitko, zahtjev – list 167-168, podatke iz zk gruntovni uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 169-172), potvrdu – list 173, vjenčani list ŽL i ĆL (ŽL), domovnicu OL u preslici, zaključak list 176 – 177, rješenje o odobrenju za adaptaciju, rješenje o davanju urbanističke suglasnosti za adaptaciju, zaključak od 23.5.1966. Grada Zagreba, rješenje Fonda Grada Zagreba za vodoprivredu, promet, stambeno i komunalno gospodarstvo, zahtjev – list 183, suglasnost stanara drugom stanaru za kupnju stana od 25.4.1996., punomoć Grada Zagreba, rješenje – list 194 broj 24.205/49, dopis od 18.5.1946. - list 220, presudu – list 222-236 spisa P-9232/2021-17 ovog suda, ovjereni prijevod sa slovenskog na hrvatski jezik dokumentacije, dokumentaciju- list 240-250 spisa,obračun cijene stana na dan 22.10.1996. g., ugovor o kupoprodaji nekretnine od 27.4.2020.između 2. i 3. tuženih, zaključak Grada Zagreba od 7.11.2023. Klasa : UP/I – 942-01/21-006/2, Ur. broj : 251-04-01/035-23-35 o prekidu upravnog postupka po zahtjevu tužitelja povrata oduzete imovine do pravomoćnog okončanja parničnih postupaka između ostalih i ovog postupka., presudu ovog suda P-9233/21-20 i P-9339/21-20, presudu ŽS u Zagrebu Gž-2097/2023-4 od 18.6.2024., proveden je dokaz saslušanjem III tuženika, odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu.

13.Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22,155/23- u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

14. Nedvojbeno je prema priloženoj dokumentaciji da je tužitelj nasljednik pok. FL, rođ. D koja je bila vlasnica dionica trgovačkog društva Privreda d.d., a čija se imovina sastojala od nekretnina koje su predmetom ovog postupka, dok je sporna aktivna legitimacija tužitelja za podnošenje ove tužbe, pasivna legitimacija II. i III. tuženika, te da li je ugovor o prodaji stana sklopljen 22.10.1996. između I. tuženika i II. tuženika ništetan.

15. II tužena je istakla (list 287 – ročište 24.04.2024.) da se odriče prava da bude saslušana kao stranka (zbog visoke životne dobi i zdravstveno stanja – teškog hoda).

16. III tuženik GLĐ u svom odlučnom, logički povezanom i stoga uvjerljivom iskazu (list 288 spisa, ročište 24.04.2024.) navodi da je uknjiženi vlasnik stana u stambenoj zgradi u [adresa], a radi se o stanu na mansardi koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija u površini od 6m2 koji on koristi kao skladišni prostor – arhivu i taj prostor on je kupio od II tužene OL no ne sjeća se točno koje godine. Ističe kako zna da je provjerio stanje u zemljišnim knjigama prije kupoprodaje i utvrdio uvidom u zemljišne knjige da je ona upisana kao vlasnik predmetnog stana. Nadalje, navodi da nije imao nikakvih sumnji da bi došlo do bilo kakvih problema vezano za tu kupoprodaju. Ne sjeća se točno kada je sklopljen taj kupoprodajni ugovor. Pojašnjava da se u naravi radi o jednoj prostoriji premda se vodi kao stan koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija no cjelokupna površina iznosi 6m2. Nakon predočenja ugovora o kupoprodaji nekretnine od 27.4.2020. godine priloženog u preslici listu 248-250 spisa ističe da se radi o predmetnom ugovoru o kupoprodaji nekretnine, a kojeg je on vlastoručno potpisao kao što ga je potpisala i prodavateljica OL i koji je ovjeren kod javnog bilježnika broj OV-5269/2020. Ističe da je u posjed predmetnog prostora ušao je odmah po kupoprodaji nekretnine i od tada ga neprekidno koristi i nikada ga nitko nije ometao u tom posjedu, a prostor koristi kao arhivu svoje ordinacije.

17. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja ističe se da sukladno odredbi čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22,155/23 u daljnjem tekstu: ZOO) na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a temeljem čl. 328. ZOO-a pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se. Nadalje, sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Dakle iz citiranih odredbi jasno proizlazi da tužitelj ima aktivnu legitimaciju podnijeti ovu tužbu pa je istaknuti prigovor neosnovan.

18. Što se tiče prigovora nedostatka pasivne legitimacije II. i III. tuženika, ugovor za koji tužitelj predlaže da se utvrdi ništetnim u ovom postupku je sklopljen između I. tuženika i II. tuženice (priložen listu 243 spisa) te su stoga isti pasivno legitimirani u ovom postupku pa je i navedeni prigovor neosnovan, a III tuženik je pasivno legitimiran jer je od II tužene temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine (list 248 spisa) kupio predmetnu nekretninu te je uknjiženi vlasnik stana nekretnine upisane u knjigu položenih ugovora (list 54 spisa).

19. Predmet tužbenog zahtjeva je utvrđenje ništetnosti kupoprodajnog ugovora te posljedice ništetnosti tog ugovora s obzirom na upise u zemljišne knjige, dakle radi se o građanskopravnom sporu za koji je sukladno čl. 1. ZPP-a ovlašten odlučivati sud u parničnom postupku.

20. Odredbom čl. 1. Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba ("Narodne novine" br. 53/90, 61/91, u daljnjem tekstu: Zakon o zabrani prijenosa) važećeg na dan sklapanja ugovora o kupoprodaji između I. tuženika i II. tuženice (22.10.1996.) propisano je da se zabranjuje prijenos prava raspolaganja i korištenja nekretninama koje su postale društveno vlasništvo (državno vlasništvo odnosno općenarodna imovna), na temelju: - Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list FNRJ", br. 52/58); - Zakona o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera ("Narodne novine", br. 30/68); - Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine, br. 48/88 i 16/90); - Zakona o prometu zemljišta i zgrada ("Službeni list SFRJ", br. 43/65, 57/65 i 17/67, te Zakona o preuzimanju saveznih zakona kojima se uređuju odnosi o kojima po Ustavnim amandmanima XX. do XLI na Ustav SFRJ odlučuju republike ("Narodne novine", br. 52/71 i 52/73); - Zakona o potvrdi i izmjenama i dopunama Zakona o konfiskaciji imovine i o izvršenju konfiskacije od 9. lipnja 1945. ("Službeni list FNRJ", br. 61/46), - Zakona o prijelazu u državno vlasništvo neprijateljske imovine i o sekvestraciji nad imovinom odsutnih osoba ("Službeni list FNRJ", - prečišćeni tekst br. 63/46 i 105/46); - Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća ("Službeni list FNRJ", br. 98/46 i 35/48);

- Zakona o potvrdi i izmjenama Zakona o postupanju s imovinom koju su vlasnici morali napustiti u toku okupacije i imovinom koja im je oduzeta od strane okupatora i njegovih pomagača ("Službeni list FNRJ", br. 64/46, 88/47 i 99/48), na druge društvene pravne osobe odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba.

21. Sukladno navedenom čl. ova zabrana traje do donošenja odgovarajućih zakona o pretvorbi društvenog vlasništva i o ustanovljavanju vlasništva fizičkih i pravnih osoba na nekretninama iz prethodnog stavka, a temeljem čl. 4. st. 1. Zakona o zabrani prijenosa pravni posao sklopljen ili pravni akt donesen protivno odredbama ovoga zakona ništav je glede nekretnina koje se nalaze na teritoriju Republike Hrvatske.

22. Uvidom u prijedlog (list 27 spisa) Gradskog narodnog odbora u Zagrebu, Povjereništva za trgovinu i opskrbu broj 3436/49-VIII-T-I.c od 21. veljače 1949. utvrđeno je da se predlaže konfiskacija imovine NL i to nad preostalih 2400 dionica tt Privreda d.d. i da je 600 komada dionica već konfiscirano. Rješenjem Kotarskog suda za II. i III. rajon Grada Zagreba posl. broj I-108/49-2. od 24.02.1949. (list 29 spisa) temeljem pravomoćnog rješenja Okrajne zaplembene komisije u Kranju određuje se sprovođenje konfiskacije cjelokupne imovine prema stanju na dan 21.11.1944. koja obuhvaća 2400 komada dionica tt "Privreda" d.d. za trgovinu i proizvodnju u Zagrebu.

23. Navedena imovina (2400 dionica trgovačkog društva Privreda d.d.) konfiscirana je temeljem odredbi Zakona o prijelazu u državno vlasništvo neprijateljske imovine i o sekvestraciji nad imovinom odsutnih osoba ("Službeni list FNRJ", - pročišćeni tekst br. 63/46 i 105/46), bez obzira na datum utvrđenja kada je imovina prešla u vlasništvo države (21. studenog 1944.), budući je odlučno koji se propis primjenjivao u vrijeme donošenja sudske odluke, a ne datum utvrđenja kada je imovina prešla u vlasništvo države.

24. Međutim, da bi bili ispunjeni uvjeti iz čl. 1. Zakona o zabrani prijenosa, u konkretnom slučaju moralo bi se raditi o nekretnini koja je postala društveno vlasništvo na temelju tog propisa, dok u konkretnom slučaju nije konfiscirana nekretnina koja je predmet ovog postupka već dionice trgovačkog društva koje je bilo upisano kao vlasnik te nekretnine. Dakle, ne postoji identitet između imovine trgovačkog društva i imovine imatelja dionica. Posljedično kako su dionice društva postale vlasništvo države, tako je i imovina društva postala vlasništvo države.

25. Stoga ugovor o kupoprodaji sklopljen između I. tuženika i II. tuženika nije sklopljen suprotno zabrani propisanoj čl. 1. Zakona o zabrani prijenosa jer predmetna nekretnina nije bila konfiscirana, te stoga navedeni ugovor nije niti ništetan temeljem čl. 4. st. 1. Zakona o zabrani prijenosa.

26. Ističe se da je i sukladno odredbi čl. 45. Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, 98/19, u daljnjem tekstu: Zakon o naknadi) propisano da se poduzeća oduzeta prijašnjem vlasniku ne vraćaju se, a pod poduzećem se smatra vrijednost oduzetih nekretnina uključujući i poslovni prostor. Za poduzeća prijašnjem vlasniku, odnosno kada je prijašnji vlasnik pravna osoba, dioničarima ili imateljima udjela prijašnjega vlasnika pripada naknada koju utvrđuje rješenjem nadležna služba, a pravomoćno rješenje provodi Hrvatski fond za privatizaciju prijenosom dionica, odnosno udjela u društvima koja su provela pretvorbu sukladno zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća. Odredba čl. 32. Zakona o naknadi propisuje da se prijašnjem vlasniku daje u vlasništvo stan oduzet na temelju propisa o konfiskaciji te odluka i akata donesenih na temelju propisa o konfiskaciji. Dakle čak i propis koji je donesen upravo radi utvrđivanja postupka naknade za oduzetu imovinu razlikuje oduzimanje nekretnina i poduzeća i za iste propisuje različite režime utvrđivanja naknade.

27. Čak i kada bi se zauzeo stav da je konfiskacijom dionica trgovačkog društva posredno došlo do konfiskacije nekretnine pa da bi se primjenjivala zabrana iz čl. 1. Zakona o zabrani prijenosa, odnosno da bi ugovor bio ništetan sukladno čl. 4. st. 1. Zakona o zabrani prijenosa, navedenom se suprotstavlja pravo II. tuženika odnosno III tuženika na mirno uživanje vlasništva zajamčeno čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju o ljudskim pravima i temeljnim slobodama ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" br. 18/97) i čl. 48. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 58/10 i 5/14).

28. Naime, u tom slučaju kad bi sud utvrdio ništetnim ugovor o kupoprodaji sklopljen između I. tuženika i II. tuženika, a smatrajući da je konfiskacijom dionica trgovačkog društva posredno došlo do konfiskacije nekretnine, za I. i II. tuženika bi nastupile posljedice iz čl. 323. st. 1. ZOO-a.

29. Iz samog sadržaja odgovora na tužbu tuženika ističe se kako su i I. tuženik i II. tuženik postupali u dobroj vjeri prilikom sklapanja navedenog ugovora te da je II. tuženik na temelju valjanog kupoprodajnog ugovora upisao svoje pravo vlasništva, a koje je potom u dobroj vjeri stekao III tuženik, a čime se zapravo pozivaju na pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno čl. 1. Protokola 1. Konvencije.

30. Čl. 1. Protokola 1. Konvencije propisuje da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

31. U slučaju sukoba dvaju prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom potrebno je provesti test razmjernosti odnosno utvrditi da li je miješanje javne vlasti zakonito, legitimno i nužno u demokratskom društvu.

32. Dakle, kada bi se zauzeo stav da je konfiskacijom dionica trgovačkog društva posredno došlo do konfiskacije nekretnine pa da bi se primjenjivala zabrana iz čl. 1. Zakona o zabrani prijenosa, odnosno da bi ugovor bio ništetan sukladno čl. 4. st. 1. Zakona o zabrani prijenosa tada je potrebno ocijeniti da li bi prihvaćanje tužbenog zahtjeva kako je postavljen od strane tužitelja predstavljalo miješanje države u pravo II. tuženice odnosno III. tuženika na mirno uživanje vlasništva i potrebno je utvrditi da li bi takvo miješanje bilo opravdano, odnosno da li bi bilo u skladu sa zakonom. Nadalje, potrebno je utvrditi da li bi takvo miješanje države imalo cilj koji bi bio legitiman, dakle, da li bi miješanje države u smislu prihvaćanja tužbenog zahtjeva bilo provedeno "u javnom interesu, uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava". I u konačnici, je još potrebno utvrditi da li bi takva mjera bila razmjerna legitimnom cilju koji se želi postići, odnosno da li bi bila nužna u demokratskom društvu (što znači da za tom mjerom postoji prijeka društvena potreba). Potrebno je ocijeniti postoji li dovoljni stupanj razmjernosti između mjere koja se traži (utvrđenje ništetnosti ugovora) i legitimnog cilja koji bi se tom mjerom ostvario.

33. U konkretnom slučaju, kada bi se smatralo da je konfiscirana nekretnina prednice tužitelja samom konfiskacijom njezinih dionica, miješanje države bi bilo zakonito jer je zakonodavac Zakonom o zabrani prijenosa propisao da su zabranjena raspolaganja nekretninama koje su bile oduzete na temelju nabrojanih propisa i da je ugovor sklopljen suprotno toj zabrani ništetan. Ta zakonska zabrana je bila na snazi u vrijeme sklapanja ugovora.

34. Nadalje, u odnosu na pitanje da li bi takvo miješanje države u pravo na mirno uživanje vlasništva imalo cilj koji bi bio legitiman, dakle, da li bi miješanje države u smislu prihvaćanja tužbenog zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti ugovora bilo provedeno "u javnom interesu, uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava", prema mišljenju ovog suda u konkretnom slučaju je usmjereno na postizanje legitimnog cilja. Naime, kada bi se smatralo da je konfiscirana nekretnina prednice tužitelja konfiskacijom dionica trgovačkog društva koje je bilo vlasnik nekretnine, tada bi predmetni ugovor bio sklopljen suprotno zabrani iz čl. 1. Zakona o zabrani prijenosa. Kako su svi dužni postupati sukladno zakonu i poštivati pravni poredak, to je u javnom interesu zaštite vladavine prava utvrditi takav ugovor ništetnim.

35. Konačno, pitanje na koje je još potrebno odgovoriti jest to da li bi mjera bila razmjerna legitimnom cilju koji se želi postići, odnosno da li bi bila nužna u demokratskom društvu (što znači da za tom mjerom postoji prijeka društvena potreba). Potrebno je ocijeniti postoji li dovoljni stupanj razmjernosti između mjere koja se traži (utvrđenje ništetnosti ugovora i posljedično brisanja prava vlasništva III. tuženika i legitimnog cilja koji bi se tom mjerom ostvario. Sud je pritom uzeo u obzir da je II. tužena sklopila predmetni ugovor u dobroj vjeri. Prema mišljenju ovog suda ne postoji dovoljni stupanj razmjernosti između zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti ugovora i legitimnog cilja koji bi se tom mjerom ostvario, odnosno poruke koja bi se poslala društvu da su svi dužni ponašati se u skladu sa zakonom i poštivati pravni poredak jer bi se II. tuženici u tom slučaju naložilo da trpi neproporcionalan i prekomjeran teret u korist tužitelja koji svoje pravo na pravičnu naknadu za konfisciranu imovinu njegove prednice može u odnosu na državu ostvariti u upravnom postupku koji je pokrenuo sukladno odredbama Zakona o naknadi.

36. Iz navedenih razloga, iako ovaj sud smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 1. st. 1. i čl. 4. st. 1. Zakona o zabrani prijenosa jer prednici tužitelja nije konfiscirana nekretnina već dionice trgovačkog društva, a u imovini tog društva je bila i nekretnina koja je predmet ovog postupka (poštujući pritom načelo superficies solo cedit propisano odredbom čl. 9. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 81/15 - pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: ZVDSP) a koja propisuje da pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje), u slučaju kada bi se zauzeo stav da je konfiskacijom dionica prednice tužitelja konfiscirana i nekretnina koja je predmet ovog postupka, tada bi tužbeni zahtjev bio neosnovan jer bi prihvaćanjem istog došlo do povrede prava III. tuženika na mirno uživanje vlasništva zajamčeno čl. 1. Protokola 1. Konvencije i čl. 48. st. 1. Ustava, a sukladno provedenom testu razmjernosti.

37. Slijedom svega naprijed iznesenog, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan. 38. Ostali priloženi dokazi nisu posebno cijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

39.Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

40. Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška je odbijen jer isti nije uspio u sporu.

41. I tuženik nije zatražio naknadu parničnog troška.

42. II i III tuženicima je priznat trošak (VPS 11.000,00 kuna/1.459,95 eur[1] )

- sastava odgovora na tužbu od 22.02.2022. po tbr. 8/1 – 100 bodova,

- zastupanja na ročištu 29.09.2023. po tbr. 9/1 – 100 bodova,

- zastupanja na ročištu 06.02.2024. po tbr. 9/5 – 25 bodova,

- zastupanja na ročištu 24.04.2024. po tbr. 9/1 – 100 bodova,

- zastupanja na ročištu 23.10.2024. po tbr. 9/1 – 100 bodova,

- uvećanje 10% za zastupanje više osoba po tbr. 40 OT (85,00 eura),

- trošak PDV 25% 233,75 eur ili ukupni parnični trošak u iznosu od 1.168,75 eur. 43. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 31. prosinca 2024.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u 4 istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

DNA:

- pun. tužitelja

- I tuženiku

- pun. II i III tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte